ISPRAVNO I ČVRSTO UBJEĐENJE JE TEMELJ VJERE – HUTBA

Posted: Januar 14, 2013 in hutba
Šejh Abdu-l-Muhsin el-Kasimi
 
Hvala pripada samo Allahu dž.š.. Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Allahu se utječemo od zla naših duša i pokvarenih djela. Koga Allah uputi taj neće zalutati, a koga u zabludi ostavi, za njega upute nema. Svjedočim da nema Boga sem Allaha Jedinog koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Allahovi robovi, bojte se Allaha onako kako ga se treba bojati, jer se uz bogobojaznost čiste srca i pogledi, a smanjuju se grijesi i propusti.

Draga braćo, Allah nas je počastio vjerom koja je u skladu sa čovjekovom prirodom i zdravim razumom, prikladnom za svako vrijeme i mjesto. Ova vjera je spoj znanja i ibadeta, spoj riječi, djela i ispravnog ubjeđenja, i Allah od svojih stvorenja drugu vjeru primiti neće. ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.“ (Alu–Imran,85)

Posebnost ove vjere leži u riječima – la ilahe illallah -, ko ih iskreno i iz srca izgovori i postupa u skladu s njima želeći njima postići Allahovo zadovoljstvo, ući će u Džennet bez obračuna i kazne.

Riječi –la ilahe illallah– su najljepši govor, najbolje djelo i najuzvišeniji stepen imana. Onaj ko ih izgovori, uzdigao se do najčasnijih mjesta ove vjere, ali samo izgovaranje ovih riječi nije dovoljno da bi neko postao ili bio musliman. Dužnost je uz to da poznaje njihovo značenje, te da postupa u skladu s njima, niječući mnogoboštvo, potvrđujući Allahovo dž.š. jedinstvo, te čvrsto vjerujući u istinitost onoga što te riječi obuhvataju.

Musliman je iskren u svome vjerovanju i ubjeđenju, pokoran u propisima, iskreno predan Allahovoj odredbi, pa u potrebi ne moli nikoga osim Allaha, niti traži pomoći u nedaćama osim od Njega.

Rekao je Uzvišeni: Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti da kakvo dobro, pa On sve može.

Dova upućena Allahu Jedinom spada među najvrijednije ibadete. Božiji Poslanik s.a.w.s. je rekao: Allahu dž.š. nije ništa vrijednije od dove (upućene Njemu). Prenosi imam Ahmed. Ibnu Abbas r.a. je rekao: Dova je najbolji ibadet.

Kada te snađu teškoće i nevolje, i zatvore se svi putevi i vrata pred tobom, tada pozovi Uzvišenog, jer zaista, ko od Njega zatraži, On mu udovolji, a ko se Njemu prikloni, zaštitu mu pruži.

Mrtav čovjek, kojeg više nema, nikakvu korist ne može sebi pribaviti, niti kakvo zlo od sebe otkloniti, a kamoli da je to u stanju drugome učiniti. Mrtvacu je potrebno da za njega neko moli, jer to nam je Poslanik s.a.w.s. naredio prilikom posjete mezarju muslimana, da za njih milost i oprost molimo, a nije dozvoljeno da se od njih bilo kakva pomoć traži.

Nemoj se ustručavati toga da moliš Gospodara svoga i za najprostije potrebe. Poslanik s.a.w.s. kaže: Molite Allaha za sve što vam je potrebno, pa čak i kaiš na obući kada se prekine, ako Allah taj problem ne olakša, neće ni biti lahak. Bilježi ga Ebu Ja’la.

Rekao je Poslanik s.a.w.s.: Kada moliš, moli Allaha. Kada ti je pomoć potrebna, traži je od Allaha. Dobro znaj, da se čitav svijet sakupi da ti i najmanju korist donese, ne bi donijeli osim one, koju ti je Allah odredio i propisao. A da se opet čitav svijet okupi da ti neku štetu nanese, ne bi ti nanijeli osim one, koju ti je Allah odredio i upisao. (Buhari)

Gospodar naš sve čuje i sve vidi, i ako bi prilikom dove i molbe Allahu dž.š. između sebe i Njega uzeli posrednika, to bi bilo suprotno Allahovoj Jednoći: “Zovite me, Ja ću vam se odazvati. ” (Kur’an)

Od stvari koje su u suprotnosti sa Allahovom Jednoćom jeste prinošenje žrtve nekome drugom mimo Uzvišenog Allaha: Reci: zaista su moja molitva, moji obredi (moja žrtva), moj život i moja smrt posvećeni Allahu, Gospodaru Svjetova, koji druga nema. To mi je naređeno i ja sam prvi musliman. (Kur’an)

Tavaf oko Bejtullaha je ibadet koji podrazumijeva pokornost i poniznost Gospodaru Ka’be: I neka oko Hrama drevnog obilaze. Kur’an. Tavaf (obilaženje, kruženje) oko bilo čega drugog, kao što su kaburovi, ’’sveta“ drveća, kamenje, vodice… biva razlogom zabrane ulaska u Džennet.

Ako se čovjek u potrebi zakune Allahom, to je veličanje Allaha, Gospodara Svjetova. Međutim, ako se zakune nečim drugim mimo Allaha, to je omalovažavanje Tvorca Uzvišenog. Kaže Poslanik s.a.w.s.: Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, počinio je nevjerstvo ili širk. Bilježi ga Tirmizi.

Ko stavi hamajliju da bi se zaštitio od uroka ili da bi mu korist donio, izložen je dovi Božijeg Poslanika s.a.w.s. da mu Allah ne ostvari ono što je želio i da ga zadesi ono što nije očekivao. Kaže Poslanik s.a.w.s.: Ko okači hamajliju, neka mu Allah ne dadne koristi u tome. Prenosi ga Ebu Davud. Poslanik s.a.w.s. nije htio uzimati prisegu od onih koji su nosili hamajlije. Kaže Ukbe Ibn Amir El-Džuheni: Došla je kod Poslanika s.a.w.s. grupa ljudi pa je uzeo prisegu od devetorice a od jednoga nije. Rekoše: O Božiji Poslaniče, uzeo si prisegu od devetorice a nisi od ovog. Reče: On nosi hamajliju. Zatim ju je prekinuo, a potom i od njega uzeo prisegu i rekao: Ko okači hamajliju, učinio je širk (pripisao Allahu druga ). Prenosi imam Ahmed.

Kada te zadesi nevolja ili tuga potraži utočište kod Gospodara, Jedinog, kome se polažu svi računi, a divan li je On pomagač. Onaj ko bude vezan za Allaha, pa potraži utočište kod Njega, i Njemu sve prepusti, Allah će biti dovoljan njegovoj potrebi i olakšaće mu poteškoće, a ko bude privržen nekome drugom, uzdajući se u njegovo znanje, razum ili hamajlije, oslanjajući se na njegovu snagu ili moć, Allah će ga prepusti tome, pa ga onda poniziti. Govoreći na tu temu u knjizi “Tejsiru-l-Azizi-l-Hamid” šejh Sa’di rhm. kaže: O tome nam jasno govore Kur’an i Sunnet, a i iskustvo.

Također od negativnih stvari koje narušavaju vjeru je i odlazak kod sihirbaza, te postavljanje pitanja vračaru ili gataru. Uzvišeni je rekao: A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik. (Kur’an) U hadisu stoji: Ko ode gataru ili vračaru, pa povjeruje njegovim riječima, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu. Bilježi ga imam Nesa’i.

Ko bude tražio od sihirbaza da spletkari drugima, spletka mu se vrati i zadesi njega samoga. Kaže Uzvišeni: A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe.

Sihr se odgoni svjetlom Kur’ana, a ne sihrom jer tama se ne odgoni tamom. Allah dž.š. kaže: Mi objavljujemo u Kur’anu, ono što je lijek i milost vjernicima. (Kur’an)

Zato, brate, čuvaj svoju vjeru, jer je ona najvrijednije što posjeduješ i najveće što čuvaš, a nevjerstvo i širk se suprostavljaju čovjekovoj urođenoj vjeri, i razlog su nesreće i prevlasti neprijatelja.
”Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravome putu. Kur’an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome: odgovaraćete vi.” (Kur’an)

Da Allah dadne blagoslov i meni i vama …

Hvala Allahu na Njegovom dobročinstvu i blagodatima, svjedočim da nema Boga osim Allaha Jedinog, koji nema druga. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu i ashabe.

O muslimani … prvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjeme danu je namaz, zato neka niko ne zanemaruje namaz u džematu sa muslimanima, i ne dozvoli da lijenost utiče na pokornost Gospodaru svjetova. Nemoj brate biti ravnodušan prema onome što je Allah dž.š. pripremio iz Svog obilja onima koji čuvaju namaz.

Srazmjerno pokornosti roba Allahu dž.š. otvaraju mu s vrata dobra, a udaljava se od grijeha i zlih djela koja mu otežavaju pokornost.

Onaj ko poziva Allahu uzdiže ovu vjeru, i slijedi sunnet vjerovjesnika i poslanika, a to je najbolji i najplemenitiji govor. Preispitaj bolest pa uzmi odgovarajući lijek za nju. Upoznaj se sa stanjem onih koje pozivaš u vjeru i čemu su potrebni pa ponesi brigu ljudi, a ne dozvoli da ljudi nose tvoje brige. Draga braćo, požurite sa pokajanjem i tražite oprosta, jer, sretnom i uspješnom završetku ne smetaju propusti koji su bili na početku. Znak da je neko dobro djelo primljeno je dobro djelo urađeno poslije njega.

Kaže Katade rhm.: Zaista vas ovaj govor upućuje na vašu bolest i lijek. Što se tiče bolesti, to su grijesi, a što se tiče lijeka to je traženje oprosta (istigfar). Istigfar je razlog čovjekovog ulaska u Džennet, povećanja snage i dobra kod čovjeka, i njime se otklanjaju nedaće.

Kaže Ebu Minhal: Čovjek u kaburu neće imati dražeg komšije od istigfara.

Znajte da vam je Allah dž.š. naredio da donosite salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika… Allahumme salli ala Muhammed we ala ali Muhammed…

Priredio: Islamski Univerzitet, Medina
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s