Izvor snage muslimana – HUTBA

Posted: Januar 14, 2013 in hutba
Hvala Allahu Uzvišenome! On ima najljepša imena i uzvišena svojstva. On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi, i sve mu je do u tančine poznato… Svjedočim da nema božanstva pored Allaha, Jedinog koji nema sudruga, On zna ono što oči kriomice gledaju kao i ono što grudi kriju. Nema bića na Zemlji a da ga On za kiku neće uhvatiti. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik i najbolje Njegovo stvorenje. Allahu moj, neka je salavat i selam njemu i ostalim poslanicima i vjerovjesnicima! Budi zadovoljan, Allahu moj, sa svim ashabima i tabi'inima, ali i svim onima koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana!

« O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite uz one koji su iskreni…»

« O vi koji vjerujete, bojte se Allaha, i neka svako gleda šta je za sutra pripremio, i bojte se Allaha, doista je Allah dobro obavješten o onome što činite!»

O muslimani, navest ću vam jednu činjenicu koju je Kur'an, na više mjesta, potvrdio. O njoj svjedoči stvarnost, zbilja ljudi u svakome vremenu i na svakome mjestu! To nije ništa drugo do raširenost razvrata, postojanje velikog broja onih koji nered čine, rijetkoća vjerovanja i mali broj vjernika. « Reci, nije isto ono što je ružno i što je dobro, pa makar te iznenadilo mnoštvo onoga što je ružno!» « A većina ljudi, ma koliko ti nastojao, neće biti vjernici.» « Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili.» «…i Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni se povedoše za njim, osim nekolicine vjernika!» «…a malo je zahvalnih među robovima Mojim!»

Kada je Allahov Poslanik ,sallallahu ‘alejhi we sellem, upitan: « Hoćemo li biti uništeni ako među nama budu oni koji dobra djela čine? Reče: Da, ako se poveća zlo.» U drugom hadisu se navodi: « Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se znanje ne podigne i ne pojavi se neznanje, dok se ne proširi zinaluk i dok se alkohol ne bude pio. »

Od Zubejra ibn ‘Adija se prenosi da je kazao: « Došli smo Enesu žaleći se na ono što doživljavamo od Hadžadža (Jusufa), pa nam je rekao: « Strpite se, zaista će vam nakon ovoga vremena dolaziti samo još gore od njega, sve dok ne sretnete vašega Gospodara. To sam čuo od Vjerovjesnika sallallahu alejhi we sellem.»

Ovaj nered (fesad) i svi ovi ljudi koji ga čine, zatim, broj onih koji čine dobra djela i maloća bogobojaznosti i ubjeđenja – sve je to iz mudrosti koju samo Allah poznaje: « Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi, doista, svi vjernici bili. Pa zašto ti da nagoniš ljude da budu vjernici?»

Ponekad neke osobe imanski oslabe zbog svog nemara prema Allahovoj mudrosti i Njegovom određenju koje se u čitavom kosmosu odvija. Možda čak posmatraju nered koji se širi na Zemlji poput vatre, ili ljude koji koriste svaku priliku da ga učine, onako kako se to ne čini kada su u pitanju dobra djela, pa im se odatle pojavi slabost? Ili, možda im se pojave koje-kakve sumnje u sami njihov put ka Allahovoj naklonosti, te zbog toga imaju loše mišljenje o svome Gospodaru. Odatle umanje učtivost prema svom Tvorcu, te se u takvom stanju sami pitaju: Zbog čega vladaju samo oni koji zlo čine? Zašto su nadvladali nevjernici dok su, sa druge strane, muslimani poniženi? «Allah neće biti pitan o onome što On čini, a oni će biti pitani.» A, kada bi pogledali u stanje svoje braće, sigurno bi primjetili nezainteresovanost za ulaganje bilo kakvog truda kako bi se ova vjera uzdigla! Šta je razlog ovakve ružne slike? Allah sigurno nikome neće nepravdu učiniti, niti će Svoje obećanje prekršiti! Međutim, to mnogo ljudi zaboravljaju!

Zbog svega navedenog, moramo se upoznati sa uzrocima koji preokreću slabost u snagu i povećavaju optimizam, ili, ako želite, da se upoznamo sa faktorima i izvorima snage muslimana!

1. Prvi faktor snage je iman, istinsko vjerovanje u Allaha Uzvišenog! Takav iman odgaja duše da se nikoga ne plaše, pa o kome god da se radilo, osim Allaha Jedinog i Gordog! «…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!»

Sa ovakvim sličnim imanom su se sihirbazi iz Faraonovog vremena suprostavili Faraonu: «Tako nam Onoga koji nas je stvorio, mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, – odgovoriše oni – pa čini što hoćeš, to možeš samo da učiniš u životu na ovome svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i trajnije kažnjava.»

Čak i onaj čovjek koji je žurno došao sa kraja grada, onaj kojeg sura Ja-sin spominje, i on je imanski istupio, bodreći na slijeđenje poslanika: «…ja vjerujem u Gospodara vašega pa me poslušajte! I reći će se: uđi u džennet! – a on će reći: Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!»

Također, oni koji su u rovove natrpane vatrom ubačeni, i oni su se svojim imanom uzdigli: «…i nisu im se svetili osim zbog toga što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali.» Na ovu temu su mnogobrojni primjeri, skoro da se ne mogu prebrojati …

2. Drugi faktor snage muslimana je iskreni oslonac na Allaha ,džellešanuhu, iz koga proizilazi pobjeda i pomoću kojeg se odagnjavaju sve poteškoće. Uz oslonac na Allaha Jedinog se uništavaju sve spletke, dok onaj koji posjeduje takav tewekkul (oslonac) sretno živi i u stanju je da se svakome zlu suprostavi.

Poslušajte sljedeća dva primjera o uticaju koji ostavlja oslonac na Allaha! Pouke o njima nam je Allah džellešanuhu naveo, a vezana su za poslanike Nuha i Huda:

U prvom kaže: « Kaži im povjest o Nuhu! Kada on reče narodu svome: O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno u Allaha uzdam – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte, zatim mi presudite, i to ne odgađajte!»

Nije mario Nuh, a.s., na njih niti na njihovu snagu i spletke koje su pravili. Nije se bojao njihove srdžbe, iako su bili žestoki i snažni, jer je se oslonio na Allaha, sklanjajući se pod Allahovu zaštitu!

U drugom primjeru Allah govori o Hudu, a.s.:«…Reče: Ja pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi Njemu ravnim smatrate, pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj, Gospodar moj zaista pravedno postupa!»

On se sa svojim osloncem na Allaha ,džellešanuhu, svima suprostavio, neizostavljajući nikoga, i rekao: ”Kako da se bojim onoga čija je kika u tuđoj ruci i koji je potčinjen tuđoj sili i vlasti?”

Allahovi robovi, istinski iman povlači za sobom oslonac na Allaha: «…i Musa reče: O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte, ako ste muslimani!»

U jednoj predaji se navodi: « Ko voli da bude najhrabriji čovjek, neka se osloni na Allaha, a ko voli da bude najbogatiji, neka mu ono što je u Allahovoj ruci bude pouzdanije od onoga što je u njegovim rukama, a ko voli da bude najčasniji čovjek, neka se boji Allaha!»

3. Što se tiče trećeg faktora koji utiče na snagu muslimana, on se ogleda u prepuštanju slučaja Allahu, džellešanuhu, nakon što su se poduzeli svi uzroci koje šerijat traži. Primjer tome je vjernik iz Faraonove porodice i njegov završetak, kada je rekao: «…tada ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja svoj slučaj prepuštam Allahu, Allah uistinu Svoje robove vidi. »I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.»

O muslimani, vjernik će zadobiti snagu, zaštitu i sigurnost kada ga Allah, džellešanuhu zaštiti, i odagna od njega: « Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.»

To je upravo četvrti faktor koji pribavlja snagu muslimana. Pa, ko je u stanju da neprijatnost i štetu nanese onom koga će Allah zaštititi?

Prihvatanje samo Allaha, džellešanuhu, kao Onog koji je dovoljan robu je peti faktor snage, pa ako bude zastrašen: « Zar Allah nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se pored Njega klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na pravi put uputiti.»

Snaga nije od ljudi, kolika god da ona bila, i, ne može se nekome učiniti šteta koja nije propisana od Allaha: «… i znaj, kada bi se čitav ummet sakupio da ti pričini neku štetu, ne bi ti naštetili, osim onoliko koliko ti je Allah to propisao.»

Naprotiv, Allah džellešanuhu objavljuje rat onome ko se neprijateljski bude ponašao prema Njegovom štićeniku, vjerniku: «Ko se neprijateljski ponaša prema Mome štićeniku, objavio sam mu rat…» Da li je iko toliko moćan da se upusti u rat protiv Allaha?

Također, ono od čega još jača vjernik, jeste slabost šejtanove vlasti nad njim: « …on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju, njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.»

«…ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik.»

Kada ostala stvorenja zavole vjernika, i to će mu biti zaliha iz koje će crpiti snagu, koja će mu pomoći: « One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.»

Vjernikov sabur na poteškoćama, zahvaljivanje u rahatluku i blagodatima, i to je sve od faktora koji anuliraju svaku šansu da se vjerniku nanese bilo kakvo zlo, smutnja, šteta… Ovakvi se ne vežu za plodove ovoga svijeta, niti posrće pri nasrtajima belaja i iskušenja: « Čudan li je primjer muslimana, jer je, zaista, svako stanje dobro po njega! Ako bude u blagodatima zahvaljuje pa i to bude dobro po njega, a, kada ga pogodi kakava nedaća, strpi se, pa i to bude dobro po njega. A to nije ni kod koga nego kod vjernika!»

Nisu li lijepe riječi pjesnika:

Kako brzo dođe izlaz pri lijepom saburu! Uspio je onaj ko u svemu bude Allahu iskren. Ko se Allaha bojao bude, neće ga zadesiti neprijatnost, A ko se nadao Allahu, bit će onako kako se je i nadao!
Još upečatljivije su riječi Uzvišenog: « Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!» Kažu učenjaci da teškoća nikada neće nadvladati dvije olakšice!

Allahu moj, učini nas strpljivim, učini nas od onih koji posjeduju iman i ubjeđenje! Izgovorih ove riječi koje ste čuli…

Drugi dio hutbe:

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova! Svjedočim da nema božanstva pored Allaha koji je zaštitnik onih koji dobra djela čine, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, vođa pravovjernih i predvodnik svih Ademovih potomaka! Allahu moj, neka su salavat i selam na njega, i na ostale vjerovjesnike i poslanike!

Allahovi robovi, od faktora koji utiču na snagu vjernika jeste njegovo oružje putem koga se on štiti – dova!

Kaže Uzvišeni:

« A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravome putu!»

Allah je taj koji se doziva pri teškoćama i On je taj u koga se polaže nada prilikom nevolja: « Kada vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On.»

« Onaj koji se nevoljniku, kada Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja – zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi da pouku primite!»

Kaže Ibn Kesir u svome tefsiru ajeta iz sure En-Neml: « Od Wehba ibn Munebbiha se prenosi da je rekao: Čitao sam u prvoj knjizi da je Allah Uzvišeni rekao: « Tako mi moga ponosa, ko od mene utočište zatraži, kada bi mu spletkarili nebesa i sve što je na njima, i Zemlja i sve što je na njoj, zaista bih takvome izlaz dao. A, onaj ko ne zatraži kod mene utočište, zaista ću takvome potkopati zemlju pod njegovim stopalima, i u zrak ga podignuti i prepustiti samome sebi

. Prenosi Hafiz ibn Asakir sljedeću priču vezanu za nekog čovjeka koji je rekao: «Taksirao sam sa svojom mazgom na putu Damask – Zebdani, pa sam jedne prilike sreo nekog čovjeka. U jednom trenutku smo naišli na put kojim se nikada ne ide, pa mi je rekao: Idi ovim putem, on je bliži! Rekoh: Ja nemam nikakvog iskustva na ovom putu. Reče: Bez obzira, on je bliži. Tako da smo se njime uputili. Kada smo stigli do nekog nepristupačnog mjesta, duboke doline na kojoj je bilo mnoštvo leševa, on mi reče: Pridrži glavu mazge kako bih sišao. Kada je sišao i sabrao svoj prtljag, iz njega je izvadio nož i posegnuo da me ubije. Počeo sam bježati a on me je pratio. Preklinjao sam ga Allahom govoreći: Uzmi ovu mazgu i sve na njoj! Reče: Ona je svakako moja, ja želim da tebe ubijem! Zaplašivao sam ga Allahom i Njegovom kaznom, ali nije koristilo. Naposlijetku sam se pomirio i zamolio ga: Da li bi mi dozvolio samo da klanjam dva rekata? Reče: Požuri! Ustao sam da klanjam, a Kur'an mi se pomješao i ni jedan mi harf nije mogao na um pasti. Tako sam ostao zbunjen dok je on dovikivao: Hajde! Završi! Tako je bilo sve dok mi Allah nije dao da moj jezik odapne i izgovori riječi Uzvišenog: « Onaj koji se nevoljniku, kada Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja…» U tom trenutku se pojavio neki konjanik dolazeći iz unutrašnjosti doline. U ruci je držao koplje. Bacivši ga na ovog čovjeka, pogodio je njegovo srce, tako da je ovaj pao na mjestu mrtav. Prišao sam konjaniku i rekao mu: Tako ti Allaha, ko si ti? Reče: ja sam poslanik Onoga koji se odaziva nevoljniku kada ga pozove, otklanjajući njegovu nedaću! Reče: Uzeo sam svoju mazgu i prtljag, i zdrav se vratio.

O muslimani, znajte da je Allah dovoljan Svome robu, da je blizu. Odaziva se nevoljniku kada Ga pozove i otklanja mu nevolju koja ga je snašla. On je Najbolji čuvar i od milostivih je Najmilostiviji! Ko bude znao za Allaha u blagostanju, On će ga poznavati u teškoćama i nevoljama. Neznalice ne mogu pojmiti Njegovu moć, pa zato posežu za nasiljem i tiranijom, a Allah im ostavlja vrijeme za to! Kazna će ih stići iznenada, neočekivano i odakle se i ne budu nadali! Primjer tome je faraon koji je bio dostigao vrhunac nasilja, i koji je rekao:“ Ja sam vaš najveći gospodar.“ Pozvao je svoj narod i obratio im se riječima:“ O narode, zar meni ne pripada carstvo Misira, i ove rijeke koje teku ispod mene, zar ne vidite to?“ Zatim se ismijavao sa Musaom i vjernicima koji su uz njega bili, pa ga je Allah za ove i za prijašnje riječi kaznio i učinio da on bude pouka za one koji žele pouku da prime:

«… a kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim!»

Doista slabi postane jakim onda kada ga Allah zaštiti i kada pribjegne Njemu, a jaki postane slabašnim onda kada se uzoholi i kada pređe granice…

Muslimani moraju da spoznaju da je njihov odnos prema Allahu ustvari njihov izvor snage i ponosa, i da je njihovo stagniranje na svim poljima počelo onda kada su slabo bili vezani za Njega, kada su odstupili od Njegovog vjerozakona i počeli se oslanjati i tražiti pomagače u drugima.

Dragi brate, dobro pazi i čuvaj se od toga da napustiš Put dobra zbog malog broja onih koji koračaju njime, ili, da se uzoholiš i umisliš krećući se prema Putu zla zbog većine onih koji njime koračaju. Ti ćeš se bespomoćan, kao pojedinac vratiti Allahu, pa ako na tom Velikom danu promocije ljudskih djela ne bude koristila isprika zbog slijeđenja očeva i djedova, pa kako da ti koristi tvoja isprika zbog slijeđenja onih mimo njih?

Ono što daje utjehu vjerniku i što ga raduje jeste to što gurbetluk, odnosno osjećaj tuđine u ovom vremenu kojeg mi preživljavamo i postojanost na istini – zavređuju na svojoj završnici džennetska boravišta, kao što o tome Poslanik ,sallallahu ‘alejhi we sellem, obavještava: «Islam je počeo kao tuđinac, i vratit će se kao tuđinac, kao što je i počeo, pa blago tuđincima!»

Da li znaš ko su tuđinci o kojima se ovdje govori? To su oni koji popravljaju ono što ljudi pokvare, ili, kao što u jednoj predaji stoji:“ To su oni koji ispravljaju ono što ljudi od nereda naprave“.

Popravljaj sebe, dragi brate, kada se vrijeme pokvari i žudi da druge ljude popraviš, jer, da tvojim sebebom Allah nekoga uputi, bolje ti je od krda crvenih (velike vrijednosti) deva.

Gospodaru, popravi naše stanje i sa nama popravljaj druge! Gospodaru, sačuvaj nas, i druge sa nama sačuvaj! Opskrbi nas, o naš Gospodaru, ustrajnošću u Tvojoj vjeri i postupanju po sunnetu Tvoga poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem….i učini nas od onih koji će stići na njegovo vrelo i zaslužiti njegov šefa'at, a ne učini nas od onih koji će u tome biti spriječeni, od onih o kojima će mu se reći: Ti neznaš šta su oni radili nakon tebe!

Prevod značenja hutbe koju je održao
Šejh dr. Sulejman ibn Hamed El-Auda
Petak, 8/8/1419. H. Godine

Preveo: Smail Latif Handžić

Fakultet Islamskog Prava
Islamski Univerzitet, Medina

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s