OHOLOST

Posted: Januar 14, 2013 in ahlak

Cijenjeni i poštovani čitaoci, nastavljamo s Allahovom pomoći govoriti o djelima srca. Naime, ova vjera kojom nas je Allah dž.š. počastio i u nju nas uputio, naređuje nam i preporučuje sve lijepe i pozitivne vrline i svojstva, a zabranjuje sva ona svojstva koja su ružna i koja ljudska priroda ne prihvata. Ali i pored toga ljudska srca često postanu izvorom djela koja Allaha srde, a Njegove robove ezijete. Jedno od takvih djela srca je i kibur-oholost.

Posljedice oholosti

Kobne su posljedice onih koji se ohole te uzmu za svoje zanimanje ezijećenje i ponižavanje muslimana.

1.Oholost vodi kufru i priziva Allahovo prokletstvo: kao što je poznato Iblis (le'anetullai alejhi) je prvi počinio grijeh prema Allahu dž.š. s ohološću odbivši učiniti sedždu Ademu a.s. Kaže Uzvišeni: ”A kada rekosmo melekima: ”Poklonite se Ademu”, oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 34.) Allah, dželle še'nuhu, ga je radi te oholosti kaznio i učinio prokletim do Sudnjeg dana.

2. Ohole neće zaobići Allahova kazna, i poniženje na dunjluku. Kaže Uzvišeni: ”I Karuna i faraona i Hamana, Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli” (Prijevod značenja, El-ankebut, 39.) Allah dž.š. je kaznio faraona i zajedno sa njegovom silničkom vojskom potopio. A Karuna u zemlju utjerao s njegovim bogatstvom.

3. Žetoka patnja za ohole na sudnjem danu. Kaže Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, u hadisu kojeg prenosi Amr ibn-Šuajb od svoga oca: ”Oholi će biti proživljeni na Sudnjem danu kao zrnevlje u liku ljudi, poniženje će ih obuhvatati sa svake strane, bit će vođeni u džehennemski zatvor koji će se zvati ”bules”, vatra će biti iznad njih a bit će napajani pićem stanovnika vatre gnojem i sukrvicom” (hasen, Edebul-mufred).

4. Allah dž.š. zabranjuje ulazak u Džennet onom u čijem srcu ima imalo kibura. Od Abdullah ibn-Mes'uda r.a. se prenosi da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, kazao: ”U Džennet neće ući onaj koji u svom srcu bude imao i trunku oholosti”, pa je neko rekao: ”Neko do nas voli da mu odjeća bude lijepa i obuća lijepa”, a Poslanik je odgovorio: ”Allah je lijep i voli lijepo, oholost je nijekanje istine i potcjenjivanje ljudi.” Oholost je također i odbijanje upute i sljeđenja sunneta. Od Seleme ibn-Akvea r.a. se prenosi da je neki čovjek jeo kod Resula, sallallahu ‘alejhi we sellem, lijevom rukom pa mu je rekao Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Jedi desnom rukom”, pa je rekao čovjek: ”Ne mogu”. Na to mu reče Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Ne mogao.” Nije ga spriječilo da posluša Resula a.s. osim oholost, pa je više nikada nije podigao (ruku) do usta.” (Muslim)

5. Mjesto svakog oholog je džehennemska vatra. Od Haris ibn-Vehba r.a. prenosi se da je čuo Resula, sallallahu ‘alejhi we sellem, da kaže: ”Hoćete li da vas obavjestim o stanovnicima vatre? To je svaki surovi nasilnik, umišljenik, osorni, okrutni i svaki oholnik, silnik.” Od Ebu-Seida El-Hudrija prenosi se da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, kazao: ”Prepirali su se Džennet i Džehennem, pa Džehennem reče: ”U mene će ući svi oholi i uobraženi silnici”, a Džennet reče: ”U mene će ući slabići i siromasi” Pa Allah dž.š., presudi među njima: Ti si, Džennete, moja milost. Tobom ću se smilovati kome ja hoću, a ti si, Džehenneme, moja kazna, kojom ću mučiti koga ja hoću, i oboje ću vas napuniti.”( Muslim)

6. Ohole Allah dž.š. neće gledati na Sudnjem danu, niti će ih očistiti niti će s njima razgovarati. Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, kazao: ”Sa trojicom Allah neće pričati na Sudnjem danu niti će ih očistiti, niti će u njih gledati, i njima pripada bolna kazna: starca bludnika, vladara lašca, i oholog siromaha. ” (Muslim) Takođe Ebu-Hurejre r.a. prenosi da je Resul a.s. kazao: ”Allah neće gledati na Sudnjem danu onoga ko vuče svoju odjeću (po zemlji) iz oholosti” ( Mutefekun alejhi)

VRLINE I VRIJEDNOSTI SKROMNOSTI

1. Blagodati drugog svijeta i sretan završetak pripada onima koji se ne ohole. Rekao je Allah Uzvišeni: ”Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.” (Prijevod značenja, Kasas:83) Kaže Ibn Kesir: ”Uzvišeni obavještava da su Budući svijet i njegove blagodati namjenjeni Njegovim robovima, skrušenim vjernicima koji ne žele da se na Zemlji ohole, tj. da se uzdižu nad ostalim stvorenjima, veličaju sami sebe i koji ne pokazuju svoju moć, niti loše postupaju prema ostalima, čineći grijehe. Prenosi Ijjad ibn-Himar r.a. da je Resul a.s. kazao: ”Uistinu mi je objavljeno da budete međusobno skrušeni, tako da se ne oholi jedan nad drugim niti da jedan drugom nepravdu čini.” (Muslim)

2. Mudri Lukman savjetujući svog sina kazao je: ”I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje, i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Prijevod značenja, Lukman:18) Kaže Ibn-Kesir u tefsiru ovog ajeta: ”Allahove riječi ”I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje”, u osnovi riječi sa'ar znači bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi. S tim je upoređen oholi čovjek koji okreće svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu oni govore omaložavajući ih i sebe uznoseći nad njima, šta Allah zabranjuje. Allahove riječi ”i ne idi zemljom nadmeno”, znači gordo i oholo, ne idi tako jer će se Allah dž.š. rasrditi na tebe, zbog toga je Uzvišeni kazao: ”jer Allah ne voli ni gordoh ni hvalisavog” tj. Samodopadljivog koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni kaže: ”Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti, ni brda u visinu dostići” (Prijevod značenja, El-Isra’:37).

3. Kaže Uzvišeni opisujući robove Milostivog: ”A robovi Milostivog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir vama” (Prijevod značenja, El-Furkan:63). Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: ”Rekao je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Blago pobožnjacima, bogatima, koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni to se ne osjeća. Oni su svjetiljke kojima ništa ne može naštetiti, nikakav nered na zemlji.” Od Ebu-Hurejre r.a. bilježi se da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Sadaka neće umanjiti imetak, i kada čovjek oprosti čovjeku, Allah mu poveća ponos (čast), i kad god čovjek bude ponizan prema Allahu, Allah će ga (na veći stepen) podići” (Muslim)

4. Skromnost i lijepo vladanje bili su praksa Resula, sallallahu ‘alejhi we sellem. On je u svojoj kući sam obavljao kućne poslove, muzao ovce, popravljao i krpio obuću i odjeću, jeo zajedno sa svojim slugama, lično dolazio na pijacu. Esved ibn-Jezid r.a. kaže: ”Pitao sam Aišu r.a: ”Šta je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, radio u svojoj kući (od kućnih poslova)? Pa je rekla: ”On je bio u službi svojoj porodici dok ne dođe vrijeme namazu, a zatim bi izlazio na namaz.” (Buhari) Resul a.s. se odazivao na poziv svakog ko bi ga pozvao, pa bio on siromašan ili bogat, nazivao je uvijek prvi selam, starim i mladim, čak i djeci.

Enes r.a. je jedanput prošao pored djece pa ih je poselamio i rekao: ”I Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, je ovako radio.” (Mutefekun alejhi) Od Enesa r.a se također bilježi da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, kazao: ”Kada nekome od vas ispadne zalogaj neka ga očisti i pojede i neka ga ne ostavlja šejtanu.” A naredio je isto tako da se oliže posuda, i rekao je: ”Pa vi ne znate u kojem dijelu hrane je bereket.” (Muslim) Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Allah nije poslao poslanika a da nije čuvao ovce, rekli su zar i ti Božiji poslaniče, rekao je: Čuvao sam ih za Mekkelije za određenu svotu novca” (Buhari) Zabranjivao je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, da mu ashabi iz poštovanja ustaju.

SELEf I NJIHOVO IZBJEGAVANJE OHOLOSTI

Prošao je jedanput Mihleb ibn-Ebi-Safre (a bio je predvodnik vojske Jusufa ibn-Hadžadža) pored Mutarif ibn-Abdullah ibn-Šehira (alim i pobožnjak) šepureći se i oholeći u odjeći koja se vukla po zemlji, pa mu je rekao Mutarif: ”O Allahov robe, ovakvo hodanje ljuti Allaha i Njegovog Poslanika.” Na to mu je rekao Mihleb: ”Zar ti ne znaš ko sam ja?” Rekao je Mutarif: ”Kako da te ne poznajem, znam te dobro. Prvo si bio kapljica sićušna, a na kraju ćeš biti lešina smrdljiva, a između toga dvoga ti nosiš prljavštinu.” Pa je ušutio Mihleb i ostavio takav način hoda.

Ima ljudi čije duše žude za uputom, ali kibur im ne dozvoljava da slijede uputu, pa se ohole, spuštajući odjeću ispod članaka, briju bradu i ohole se ne puštajući je da bi se razlikovali od mušrika, jer njima je lični izgled bitniji i važniji od pokornosti Gospodaru.

Isto tako, neke žene olako uzimaju hidžab, pa se trude da ga što više uljepšaju, pa se ukrašavaju, a neke čupaju obrve, a kad se posavjetuju uzohole se i napadaju. A šta ako je ova oholost prepreka na putu hidajeta?

Džebletu ibn-Ejhem, kralj Gasana, u njegovo srce ušao je iman, pa je napisao Omeru pismo tražeći dozvolu da mu dođe. To je obradovalo Omera r.a. i ostale muslimane, pa mu je odgovorio da bi mu bilo drago da mu dođe, a imaće ono što imaju i ostali muslimani od dužnosti i prava. Došao je Džebletu sa pet stotina konjanika iz svog plemena, pa kad se približio Medini obukao je odjeću ukrašenu zlatom, a na je glavu stavio krunu ukrašenu draguljima. Zatim je i vojsku obukao lijepom i raskošnom odjećom, a zatim je ušao u Medinu, tako da nije ostao niko a da nije gledao u njih, čak i žene i djeca. Pa kad je ušao kod Omera, Omer mu je zaželio dobrodošlicu i lijepo ga primio, pa je ostao kod Omera sve do dana hadždža. A Omer je namjeravao da obavi hadždž, pa je s njim krenuo i Džebele. Dok je tavafio Džebele oko Ka'be na njegov izar (donji dio odjeće) stao je neki siromah iz plemena Fizara. Okrenuo se prema njemu Džebele ljutit, zatim je podigao ruku i ošamario ga tako da mu je nos razbio. Naljutio se ovaj čovjek iz plemena Benu Fizara pa se požalio Omeru. Omer je pozvao Džebelu i rekao mu: ”Zašto si, Džebele, ošamario ovog svog brata u tavafu i razbio mu nos?” Rekao je Džebele: ”On mi je stao na izar, a samo da nije svetosti Ka'be glavu bih mu odsjekao.” Rekao mu je Omer: ”Sad si priznao, pa ili da ga zadovoljiš da ti oprosti ili da ti vrati isto, da te ošamari.” Rekao je začuđeno Džebele: ”Da mi vrati, a ja sam kralj a on je prosjak?” Rekao je Omer: ”O Džebele, islam je učinio vas jednakim, pa ti nisi od njega bolji ništa osim po bogobojaznosti.” Reče Džebele: ”Ako je tako ja ću se vratiti u kršćanstvo.” Reče Omer: ”Onaj ko promjeni vjeru ubija se. Pa ako se pokrstiš odsjeću ti glavu.” Pa reče Džebele: ”Ostavi mi vakta do sutra, o zapovjedniče pravovjernih.” Reče Omer: ”Dajem ti.” Kada je došla noć izašao je Džebele sa svojom vojskom iz Mekke prema Konstantinijii i pokrstio se. Pa kada je prošlo određeno vrijeme i kad su prošle slasti, a ostalo tugovanje, sjetio se Džebele dana dok je bio u islamu, i slasti namaza i posta pa je očajavajući i žaleći plakao za ostavljenom vjerom. Ostao je u kršćanstvu i umro je u nevjerstvu jer se uzoholio nad Allahovim zakonom.

Priredio: Hadžić Selmir

Šeriatski Fakultet
Islamski Univerzitet, Medina

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s