RIJA’ – PRETVARANJE

Posted: Januar 14, 2013 in ahlak
Mi smo već govorili o iskrenosti i njenoj vrijednosti i o tome da je iskrenost srce svakog ibadeta i ključ da'we svih poslanika. Zatim, on je šart u primanju djela. Jedno od srčanih djela koje narušava tu iskrenost i ibadet mu'mina pretvara u prah je rija ili pretvaranje – licemjerstvo. Naime, mnogi muslimani, Allahovom milošću, uspjevaju da pobjede šejtana koji ih odvraća od ibadeta Allahu dž.š, pa Allahu na sedždu padaju, poste, zekat i sadaku daju, hadždž obavljaju, ali im šejtan prilazi odakle se i ne nadaju, pa u njihovim srcima posije sjeme otrovnog licemjerstva koje upropasti sav njihov trud u činjenju ibadeta. Kaže Allah Uzvišeni: ”A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju; a to je- ispravna vjera.” (Prijevod značenja, El-Bejjine:5.)

Allah Uzvišeni naređuje iskrenost, zatim činjenje ibadeta, a obavljanje namaza je najodabraniji oblik ibadeta koje tijelo može obavljati, kao i udjeljivanje zekata, ibadet je koji se čini imetkom. Allah dž.š. upozorava mu'mine na ono što upropaštava njihova dobra djela, pa kaže Uzvišeni: ”O vjernici, ne kvarite milostinje vaše prigovorima i uvredama, kao što to čine oni koji imetak svoj troše da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet. Primjer njihov je kao primjer glatke stijene na kojoj ima zemlje, pa je pogodi pljusak i ogoli je, oni nemaju nikakve koristi od onoga što su sticali, a Allah ne upućuje na pravi put ljude koji ne vjeruju.” (Prijevod značenja, El-Bekare:264.)

O primjeru licemjera i njihovih duša imam Ibn Kesir rhm. kaže: ”tj. ostavi ga glatkim i suhim, bez imalo zemlje koja je tu bila. Isto tako i djela licemjera koji se pretvaraju, nestanu i izgube se kod Allaha Uzvišenog, jer su njihova djela, koja su ljudi vidjeli, bila poput one zemlje.”

Resul sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao u hadis-kudsiju: ”Kaže Allah Uzvišeni: ”Ja sam sebi dovoljan i ne treba mi sudrug, pa ako neko učini djelo u Moje ime i u ime nekog drugog, Ja ću ga prepustiti tom drugom.” (Muslim) Znači, Allah dž.š. odriče se djela onih koji Mu čineći ibadet sudruga pripisuju. Da licemjerstvo uništava samo djela bio bi to dovoljan razlog da se te bolesti srca pričuvamo, ali nije samo to kazna za licemjere.

Kaže Uzvišeni: ”Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu.” (Prijevod značenja, El-Maun:4-6) Subhanallah, Allah dž.š. prijeti klanjačima, onima koji klanjaju i Njemu na sedždu padaju, pa kako će tek biti onima koji nikako ne klanjaju.

Od Sad ibn Vekkasa r.a. prenosi se da je rekao: ”Pitao sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, ko su oni koji su nemarni prema svome namazu – pa je rekao: ”To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme.”

Zatim Uzvišeni prijeti još jednom klanjačima, onima koji se samo pretvaraju. Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Amra da je rekao Resul sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Ko ljudima priča o svojim djelima tj. hvali se, Allah ga u očima Svojih stvorenja umanjuje i prezire.”

Ajet jasno upućuje da pored uništavanja djela licemjera njih očekuje i kazna žestoka. Koliko je opasno pretvaranje u traženju znanja govori i sljedeći hadis. Bilježi ga Ebu-Hurejre od Resula, sallallahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: ”Ko bude sticao nauku kojom se želi lice Allaha Uzvišenog i Plemenitog, samo radi ovosvjetskog bogatstva, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu Davud sa sahih senedom)

Kolika je pogubnost i opasnost pretvaranja u djelima govori i to da je Resul, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao da je ono čega se najviše bojao za svoj ummet – rija. Rekao je Resul a.s: ”Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk.” Rekli su: ”O Allahov Poslaniče, šta je to mali širk? ”Rekao je: ”Rija, pretvaranje. Reći će Allah Uzvišeni takvima na dan kada bude nagrađivao robove za njihova djela: ”Idite onima pred kojima ste se na dunjaluku pretvarali, pa vidite hoćete li kod njh nagradu dobiti.” (Ahmed, Ibn-Hiban, a šejh Albani kaže da je sahih)

Svima nam je poznat hadis o trojici kojima će Allah dž.š. potpaliti džehennemsku vatru, o šehidu, učenjaku-alimu i dobročinitelju. Mudžahid koji se borio da bi ljudi rekli da je hrabar, alim koji je učio da bi ljudi rekli kako je učen i kako mnogo uči Kur'an, i dobročinitelju koji je imetak dijelio kako bi ljudi rekli kako je darežljiv. Pa će Allah narediti da budu naglavačke bačeni u džehennem.

Od Džundub ibn Abdullaha r.a. bilježi se da je Resul sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Onaj ko pokazuje svoja djela pred ljudima iz licemjerstva, Allah će ga osramotiti na Sudnjem danu, a onaj ko pokazuje svoja dobra djela da bi bio veličan i cijenjen kod ljudi, Allah će ga pokazati i razotkriti njegovu tajnu pred ljudima.” (Muttefekun ‘alejhi)

Šta je to, u stvari, licemjerstvo i u čemu se ono ogleda? Rija – pretvaranje, licemjerstvo dolazi od riječi ru'jetu – što znači viđenje ili gledanje. Zato rija’ u osnovi znači pokazivati se drugima u pozitivnim osobinama i pretvarati se drugačijim nego što čovjek jeste u cilju pridobijanja njhove naklonosti i visokog mišljenja o njemu.

Pretvaranja ima više vrsta ali licemjerstvo u vjeri pokazuje se u pet stvari:

1. U tijelu – tako što licemjer iskazuje svoju mršavost ili bljedilo ili slabost i sl. predstavljajući to kao posljedicu iznurenosti od ibadeta i straha od onog svijeta itd. Ovo je naročito bilo zastupljeno kod sufija.

2. Licemjerje u izgledu i odjevanju. Ono se ogleda u isticanju i iskazivanju namjerom, pohabanosti odjeće, nepočešljanosti kose, obaranju glave pri hodu, ostavljanje tragova od sedžde na licu, itd. sve kako bi to drugi zapazili.

3. Licemjerje u govoru – iskazuje se u pretvaranju pred pobožnim ljudima, savjetovanju, opominjanju, citiranju mudrih izreka, kako bi se na taj način pokazala pred ljudima navodna pobožnost i privrženost ibadetu i hajru.

4. Licemjerje u obredima – npr. namazu s namjernim oduljivanjem kijama, rukua’, sedžde, učenje Kur'ana uljepšanim glasom, a sve to ako nas drugi gledaju.

5. Licemjerje u odnosu sa drugim ljudima – ogleda se u tome da ta osoba npr. odabere koga će pozvati u posjetu npr. poznatu ličnost ili učenog insana, ali ne s ciljem da se okoristi od njihovog znanja nego da bi se pričalo da je taj i taj bio kod njega.

Potrebno je ukazati na neka pravila prilikom čuvanja od rija'a i nastojanja ostvarivanja potpune iskrenosti u djelima. Prije svega treba znati:

1. Veoma je teško ostvariti potpunu iskrenost u djelima, jer je insan po svojoj prirodi sklon dunjaluku i njemu naginje. Zatim insan puno zaboravlja, pa kad znamo da je tako, onda je teško da zamislimo da čovjek može ostvariti potpuni iskrenost osim onaj koga Allah uputi i pomogne. Jer, zapitajmo se ko od nas jede hranu ne zato što je želi i voli nego da bi se njome potpomagao da Allahu ibadet čini, ili ko od nas spava ne radi toga što je lijepo spavati, nego da bi se odmarali kako bi Allahu ibadet činili. Zato je na nama da, ako se desi da se u naša djela umješa rija, da ne očajavamo i da ne gubimo nadu, već da to popravljamo i da rija, licemjerstvo nastojimo odagnati.

2. Nikada nemojmo ostavljati dobro djelo iz straha od pomućivanja nijjeta sa rijaom. Rekao je Ebu Talib Mekki: ”Ne ostavlja se dobro djelo iz straha od ulaska rija'a u njega, jer je to cilj našeg neprijatelja, nego insan treba da ostane na svom prvobitnom nijjetu i namjeri, pa ako se desi da u toku ibadeta dođe pretvaranje, on treba da je otkloni i odbaci. Također ne treba ostavljati djelo radi stvorenja stideći se njih i iz preziranja toga da oni smatraju tebe vrjednijim, jer je rađenje djela radi ljudi širk, a ostavljanje djela radi njih rija – pretvaranje. Ostavljanje djela iz straha od ulaska rijaa to je neznanje, a ostavljanje djela kad u njega uđe rija to je slabost, jer onaj ko uđe tj. započne neko djelo radi Allaha dž.š, znači iskrenog nijjeta, i iz tog djela radi Allaha izađe, neće mu naškoditi ono što je između toga bilo tj. ako je u toku djela došlo do pojave rijaa, ali ga je na kraju odbacio.

Primjer kako da čovjek odbaci rija. Neko spomene hadždž, pa vas upita koliko ste puta obavili hadždž, a mi kažemo tri puta. Mašallah, blago tebi. To insan treba odmah odbaciti, jer ako nas obuzme oholost, ‘udžb ili rija možemo u jednom trenutku upropastiti svoja djela. Treba reći da Allah ukabuli jer koliko je ljudi koji obavljaju hadždž ali od njihovog hadždža nema ništa osim umora i znoja, kad bi Allah to primio od nas ali mi to ne znamo.

3. Nijjet se može popraviti ako se kojim slučajem pokvari ili promjeni. Mnogi ljudi misle da ako se nijjet u djelu pokvari da djelo treba ostaviti i prekinuti ga. Ali je ispravno da se nijjet može ispraviti i da se može nadograditi djelom na istom onom djelu bez ostavljanja i prekidanja. Mnogo je primjera od naših dobrih prethodnika koji su tražili znanje ili radili dobra djela bez potpunog nijjeta, zatim bi se prisjetili i vratili Allahu dž.š. i ispravili svoje nijjete a potom bi nastavili tražiti znanje.

Kaže imam Ez-Zehebi: ”Naši prethodnici su tražili znanje radi Allaha pa su postali vođe za kojima se narod povodi. A neki od njih su tražili znanje ali ne radi Allaha, pa kad su ga stekli preispitivali su sami sebe, pa ih je znanje odvelo iskrenosti na tom putu, kao što je kazao Mudžahid: ”Tražili smo ovo znanje a nismo imali veliki nijjet za to, a zatim nas je Allah opskrbio nijjetom poslije.”

4. Ono što pomućuje iskrenost ima udjela u nagradi, tako što je umanjuje ali ne uništava potpuno djelo. Tako ako čovjek namjerava djelom Allahovo uzvišeno lice i bude u njemu iskren, ali se ta iskrenost pomješa s priželjkivanjem koristi dunjalučke ili zadovoljavanjem strasti, nagrada za to djelo neće propasti iz Allahove milosti i dobrote, ali će umanjiti njegovu nagradu u onom omjeru koliko to bude imalo udjela u nijjetu.

5. Dozvoljeno je isticati neka dobra djela ali s lijepim nijjetom. Mada je osnova u dobrim djelima da se ona skrivaju kao što je to došlo u poznatom hadisu o sedmorici koje će Allah skloniti u Svoj hlad na dan kad ne bude drugog hlada osim Njegovog, pa je spomenuo: ”I čovjek koji podjeli sadaku tako da ne zna ljevica šta je podjelila desnica.”

Zato je osnova da se djela ne pokazuju ako je to moguće ali ako je djelo od onih koja se ne mogu skrivat poput namaza u džematu, hadždža itd. onda tu nema smetnje. Što se tiče ostalih djela koja se inače skrivaju i ne pokazuju pred drugima, mogu se isticati ali pod dva šarta:

1. ako je insan siguran od rijaa, licemjerstva i

2. ako u tome ima korist za našu vjeru a koja će se postići ako se istakne naše dobro djelo, kao npr. što je kazao Sufjan ibn Haris, a bio je amidžić Resulov, sallallahu ‘alejhi we sellem, svojoj porodici pred smrt: ”Ne plačite za mnom, jer ja nisam grijeha učinio kako sam primio islam.”


KAKO DA MU'MIN IZLIJEČI I SAČUVA SVOJE SRCE OD PRETVARANJA I KAKO DA POSTIGNE ISKRENOST
 
Sada kad smo vidjeli opasnost pretvaranja i kada smo vidjeli koliko je to kod Allaha prezreno djelo, treba da znamo i kako zaštititi srce od rija'a i kako sačuvati iskrenost i kako izlječiti već oboljelo srce od rijaa.

Ulema navodi više načina zaštite od rijaa:


1. Dova i pribjegavanje Allahu Uzvišenom koji je jedini moćan da nas sačuva od svakog belaja, znači dova Njemu da naša srca sačuva od ove bolesti koja uništava djela. 

2. Znanje – da zna mu'min i mu'minka kolika je opasnost pretvaranja, šta su njene posljedice, kako šejtan prilazi čovjeku, zatim vrijednost iskrenosti itd. kako bi se naoružali korisnim znanjem pomoću kojeg će insan raspoznati šejtanove spletke. 

3. Borba – čovjek se mora boriti i stalno svoj nijjet preispitivati kako bi, ako primjeti pretvaranje, odmah ga otklonio. Zato je potrebna borba sa svojom dušom koja je sklona strastima i licemjerstvu. 

4. Druženje s dobrim i pobožnim ljudima, jer to će uticati na insana da zavoli iskrenost i da se trudi da radi djela iskreno i da stekne svojstvo onih koji su iskreni. Zatim upoznaće njihov trud, strpljivost i borbu protiv rijaa. 

5. Čitanje životopisa naših prethodnika i drugih pobožnjaka i alima, jer nema ništa korisnije poslije čitanja Kur'ana i hadisa te Allahove pomoći i upute, od čitanja njihovih životopisa , njihovog govora i borbe. 

Ulema spominje kod liječenja licemjerstva i sasjecanje žila licemjera u korjenu, a žile licemjra i njegovi glavni pokretači su tri stvari:

1. Sklonost uživanja u hvalisanju,
2. Nastojanje izbjegavanja bola prezrenosti kod ljudi i
3. Pohlepa za postizanjem ličnih interesa kod drugih ljudi.

Ovu bolest čovjek će izliječiti spoznajom njene štetnosti, uviđanjem da ona sprečava čistoću srca, onemogućuje postizanja uspjeha zatim sreće i visokog položaja kod Allaha Uzvišenog na budućem svijetu. Zato kad insan razmisli i uporedi posljedice licemjerstva i sticanje ugleda na dunjaluku s gubitkom nagrade za dobra djela na onom svijetu, pa čemu je lakše oduprijti se, ovoj bolesti kao što onaj ko zna da je med sladak ali ga ne kuša ukoliko je svjestan da mu je u njega poturen otrov.
7. Da čovjek prilikom obavljanja ibadeta, npr. namaza, izbjegava da se pretvara. Ali kako to da učini kad šejtan nikoga ne ostavlja a da mu ne šapuće, i vesvese i ružne misli ubacuje i da ga na licemjerstvo ne navodi. Spasiće se tako što će npr. kad god mu dođe šejtanova vesvesa koja mu govori ”uljepšaj, drugi te gledaju, oni će vidjeti da si ti pobožan”, treba sebi sam reći: ”šta ja imam od toga znaju li ili ne znaju za moj ibadet drugi ljudi, važno je da za moj ibadet zna Allah dž.š, a kakva mi je korist ako za to znaju i drugi ljudi.”

Treba znati da u rija’ ne ulazi kada neko uradi dobro djelo u ime Allaha pa to drugi saznaju, a ovome ko ga je uradio bude drago. Ibn Kesir kaže: ”Treba reći da se u rija – pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna, a onom ko ga je uradio bude drago. Dokaz za to su Ebu Hurejrine riječi koje bilježi Hafiz Ebu Ja'la u svom musnedu: ”Klanjao sam u mesdžidu kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, pa mi je rekao: ”Potvrđene su ti dvije nagrade, tajna i javna.” Na to upućuje i hadis koji prenosi Ebu Zer r.a: ”Rečeno je Resulu, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Šta ako čovjek radi dobro djelo, pa ga ljudi pohvale zbog toga?”, pa je kazao: ”To je ovosvjetska radost vjernika.” (Muslim)

Alija r.a. je kazao: S četiri znaka ćeš prepoznati onoga ko se pretvara:

1. Lijen je kad je sam.
2. Vrijedan kad je među ljudima.
3. Povećava svoja djela kad se pohvali.
4. A kada ga kritikuju on ih umanji.

Priredio: Selmir Hadžić

Islamski Univerzitet, Medina

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s