Ustrajnost pri obavljanju namaza – HUTBA

Posted: Januar 14, 2013 in hutba

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Onome koji je molitvu učinio drugim temeljom islama, naredivši da se konstantno i ustrajno obavlja, Onome koji nas je obavjestio da molitva odvraća od razvrata i grijeha… Zahvaljujem Mu na svim Njegovim blagodatima, posebnim i općenitim. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog koji nema ortaka u Svojoj vlasti niti u upučivanju Mu ibadeta, niti u posjedovanju uzvišenih osobina i lijepih imena! Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je osjećao zadovoljstvo u namazu, i pri velikim nedaćama u njemu smiraj tražio… Neka su na njega Allahovi salavati i mnogobrojni selami, kao i na njegovu porodicu i plemenite i čiste ashabe, a zatim:

O ljudi, bojte se Allaha i ustrajni budite pri obavljanju namaza i prisustvu u džematu, jer vam je to vaš Gospodar naredio a Poslanik vas je na to podsticao! Namaz je, nakon dva šehadeta, drugi temelj islama, on je stub islama i na osnovu njega se može razdvojiti vjernik od nevjernika. On je simbol svih vjerovjesnika, obilježje bogobojaznih i veza između roba i Gospodara svih svjetova. Posebno su prema njemu vjerovjesnici brižni bili, neka su salavati i selami na njih!

Kaže Ibrahim alejhis selam: «Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu» (Ibrahim, 40)

I kaže: «Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali.» (Ibrahim, 37)

Kaže Uzvišeni: “I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik, i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan” ( Maryam,54,55)

Spominjujući Zekerijjaha alejhis selam, veli: “I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše…” (Ali-Imran,39)

Isa alejhis selam je kazao: “Ja sam Allahov rob” – ono reče -, “meni će On Knigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.” ( Maryam,30,31)

Uzvišeni je rekao našem Poslaniku Muhammedu koji je pečat svim poslanicima: “…zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” ( Al-Higr,98,99)

I rekao mu je: « Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. I probdij dio noći u molitvi, – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” ( Al-Isra’,78,79)

I kaže mu: “Naredi porodici svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome!” (Ta-ha,132)

Allah je ovom ummetu naredio izvršavanje pet namaza tokom dana i noći, u prigodnim trenucima, ne želeći mu naškoditi, naprotiv, čineći mu veliku korist; kako bi konstantno bili u vezi s Njime, Uzvišen neka je On, i stajali pred Njim, radi Njegova lica, da bi im bili primljeni, I kako bi slušao njihove molitve I odazivao se njima, I kako bi im opraštao njihove grijehe I podizao stepene…

Poslanik sallallahu ‘alejhi we sellem je uporedio obavljanje pet namaza sa rijekom koja teće ispred vjernikovih vrata, te se on u njoj danonoćno pet puta kupa, I ustrajava da bude uvjek čist, bez ikakve prljavštine. Također I pet dnevnih namaza čiste mu’mina od grijeha I doprinose njegovoj čistoći, sve dok u njima ustrajava.

Prvi namaz sa kojim otpočinje rob svoj dan je sabah-namaz koji ga u danu čuva od šejtana I pomaže mu u potrazi za dobrom. Nakon njega se se on upućuje ka svojim dunjalučkim poslovima potpuno raspoložen I aktivan. Ako kojim slučajem nekako pogriješi tokom svoga posla, zadobije grijeh, nastupaju podne I ikindija preko kojih mu ih Allah briše I postaju mu oprošteni. Zatim dolazi akšam, a to je neparni namaz u danu kojim rob otpčinje svoju noć I koji mu iskupljuje grijehe koji su se eventualno dogodili nakon ikindije. Onda nastupa jacija sa kojom on pečati svoje dnevne aktivnosti, a koja ga iskupljuje za grijehe koji su se zbili nakon akšama. Nakon nje rob odlazi na počinak, oproštenih grijeha, I zaspiva u ovoj situaciji lijepim snom. Zbog toga je Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi we sellem prezirao je govor nakon jacije ne bi li zaspao sa oprostom od Allaha.

Kaže Allah Uzvišeni: “I obavljajte molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele.» (Hud, 114)

A Poslanik je kazao: « Doista su pet namaza iskupljenje za ono što se zbilo između njih, ako se bude klonio velikih grijeha! »

Sa pet dnevnih namaza Allah briše male grijehe koji su se između njih stekli, a što se tiće velikih grijeha, a to su grijesi za kojih se veže dunjalučka kazna ili ahiretska prijetnja, poput kamate, laži, prevare pri međusobnim odnosima, lažno svjedočenje…oni se brišu samo sa pokajanjem od njih. Zbog toga, ti muslimanu ovisiš od ovih pet namaza, i tvoja vjera neće biti potpuna, niti ćeš se samtrati muslimanom sve dok ih ne budeš praktikovao.

Kaže Uzvišeni Allah: “Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. “(Tewba,11)

Zato, onaj koji nije praktikovao namaz, taj nije naš brat, jer on nije musliman.

Kaže sallallahu ‘alejhi we sellem: «Između roba i nevjerovanja je ostavljanje namaza», pa zato nema potpune sreće niti uspjeha osim sa njegovim praktikovanjem!

Kaže Allah Uzvišeni: «… i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali – oni će u džennetskim bašćama biti počašćeni.» (Mearidž, 35)

Kaže također: «…i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, – oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.» ( Al-Mu’minun,9,10,11)

Kada stanovnici vatre budu upitani: “Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali.” (Al-Muddattir,42,43), odnosno, ono što nas je dovelo do vatre je to što smo namaz ostavljali.

Dakle, namaz je ključ dunjalučke I ahiretske sreće. Kaže Allahov poslanik sallallahu ‘alejhi we sellem: “A namaz je svijetlo!”, I on je za vjernike doista dunjalučko svijetlo u njihovim srcima I grudima, pomoću kojeg im ona svijetle I zbog toga im je on radost.

Taberani prenosi hadis od Ubadeta ibn Samita: “ Ako rob bude ustrajan pri svom namazu, I ako upotpuni abdest za njega, I ruku’u, I sedžde, I učenje na njemu, on mu kaže: Allah te sačuvao kao I ti mene što paziš, pa se uzdigne na nebo svjetleći, sve dok ne završi kod Allaha tražeći od Njega šefa’at za klanjača.”

On će na Ahiretu, u tminama Sudnjega dana, na Siratu, biti svijetlo za vjernike. To svjetlo će biti podjeljeno shodno njihovim djelima…

U Musnedu I u Sahihu od Ibn Hibbana se prenosi hadis od Abdullaha ibn Omera, a on od Allahovog poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem da je spomenuo namaz, pa je rekao: “Ko bude ustrajan na njemu, on će mu biti svijetlo, dokaz, I spas na Sudnjem danu, a ko ne bude ustrajan, neće mu biti ni svijetlo, ni dokaz niti spas”

Kaže Imam Ahmed, Allah mu se smilovao: “…Njihov udio u islamu je kao što je veličina njihovog udjela u namazu, a njihova želja za islamom je poput želje im za namazom, zato, spoznaj samoga sebe, o Allahov robe, I čuvaj se da ne sretneš Allaha azze we dželle, a da pri tebi nema islama, jer, veličina islama u tvom srcu je kao što je veličina namaza!”

O Allahovi robovi, znajte da je Onaj koji je namaz obaveznim učinio, kao sub islama, I kao drugi njegov veličanstveni temelj, znajte da je On, također, uz njega I džemat naredio, I naredio je da se izgrađuju mesdžidi kako bi se u njima izvršavao, i za njega je propisao poziv, zbog toga musliman ne smije sebi dozvoliti, ako vjeruje u Allaha I u Posljednji dan, da ne obavlja namaz u džematu, u mesdžidu, ako za to nema opravdan šerijatski razlog!

Kaže Imam ibn Munzir, Allah mu se smilovao: “Argumenti idu u prilog obaveznosti obavljanja namaza u džematu za onoga koji nema ispriku, od tih dokaza su I riječi upućene Ibn Ummi Mektumu radijallahu ‘anhu, koji je bio slijep: “Ne mogu ti naći nikakvo opravdanje!”, pa ako slijepac nema olakšicu, onda je onaj koji vidi još preći da nema olakšice.

Poslanik sallallahu ‘alejhi we sellem je bio naumio da zapali kuće onih koji su odsustvovali sa namaza, a to je najupečatljiviji dokaz o obaveznosti džemata, jer Poslaniku nije bilo dozvoljeno da uputi ovakvu prijetnju onima koji su odsustvovali sa namaza u džematu ako je on je poželjan a nije obavezan!

Allah je naredio namaz u džematu za vrijeme velikoga straha, od toga proističe da je u vrijeme spokoja I mira ova naredba još žešća!

Kaže Allah Uzvišeni: “Kada budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom…» (En-Nisa, 102)

Kaže Imam Ibn El-Kajjim, Allah mu se smilovao, u vezi sa načinom dokazivanja obaveznosti namaza u džematu na osnovu ovoga ajeta:

«Allah im je naredio namaz u džematu na osnovu riječi: «neka jedni s tobom molitvu obavljaju», zatim je ovu naredbu drugi put ponovio, a ona se tiče druge skupine, pa kaže: «a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom…». Ovo je dokaz da je namaz u džematu farz ajn, jer obaveza njegova izvršavanja nije mimoišla drugu skupinu zbog namaza u džematu prve skupine. Kada bi kazali da je to samo sunnet, onda bi najpreće bilo da nisu na ovaj način ni klanjali zbog opravdanja strahom, a kada bi kazali da je to samo farz kifajeh, onda bi namaz u džematu drugoj skupini bio neobavezan zbog toga što ga je prva skupina obavila.»

Dokaz da je namaz u džematu, u spomenutom ajetu, pojedinačna obaveza može se zaključiti na osnovu slijedeća tri aspekta:

1. zbog prve naredbe za njegovo izvršavanje,
2. zbog druge naredbe za njegovo izvršavanje,
3. zbog ne olakšavanja u smislu njegova ostavljanja u strahu.

Zato se bojte Allaha, o vi koji čujete poziv za namaz, jer vaše kuće nisu daleko, a vi ste zdravi i sigurni. Od prisustvovanja namazu u džematu vas ništa ne sprečava, međutim, vi opet kasnite na namaz ili se, pak, ne odazivate Allahovom glasniku. Pogledajte ko je taj kome vi griješite i pripazite se Njegove kazne koja vas može snaći ubrzo, na ovom i drugom svijetu.

Kaže Uzvišeni Allah: «Na Dan kada bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici, – a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili.» (Al-Qalam, 42,43)

Kaže Imam Ibn El-Kesir, Allah mu se smilovao: « Nakon što su na ovom svijetu bili pozivani da Allahu licem na tle padaju, pa su to odbili uprkos njihovom zdravlju i čilosti, kažnjeni su sa nemogučnošću činjenja sedžde na Ahiretu, onda kada se pojavi Gospodar Uzvišeni i kada Mu sedždu vjernici učine a to nemogne učiniti ni jedan kafir niti munafik. Naprotiv, leđa su im se navikla da budu u jednom položaju, pa kada god htjednu da učine sedždu, njihovi potiljci će krenuti u suprotnu stranu, da bi bili u suprotnosti sa vjernicima kao što su bili takvi na dunjaluku.»

Kaže Imam Ibn El-Kajjim: « Mnogi od ispravnih prethodnika (selefa) su riječi Uzvišenog: «…a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili.» protumačili riječima: «To je glas muezzina: hajje'ales salah, hajje'alel felah., pa ih je Allah kaznio na Sudnjem danu zbog njihovog odnosa prema sedždi, nakon što bijahu pozivani da je čine na dunjaluku, pa odbiše da se tom pozivu odazovu! »

A odazivanje pozivaču znači dolazak u mesdžid radi prisustva džematu …

Zato, bojte se Allaha, o Allahovi robovi, i pokajte se Allahu i ustrajavajte u namazu u džematu, u mesdžidima, kako biste bili među upućenim vjernicima! Utječem se Allahu od prokletog šejtana: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tewbeh, 18)

Molim Uzvišenog Allaha da nam učini bereket sa Časnim Kur'anom…

Drugi dio hutbe:

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova koji nas je uputio u islam i sa njim nas učinio najboljim ummetom koji se ikada pojavio, Onome koji je ovaj islam sazdao na temeljima bez kojih nemože opstojati. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog koji nema ortaka. On je Svojim robovima obznanio put spasa, kako bi ga se pridržavali i njime hodili, i put propasti, kako bi ga se klonili i pričuvali! Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik kome je objavljen Ez-Zikr, kako bi ljudima objasnio ono što im se od njihova Gospodara objavljuje i kako bi bili bogobojazni. On ga je potpuno dostavio i objasnio, i, svoj ummet je ostavio na “bjelini” čija je noć kao i dan, a sa koje neće skrenuti osim oni koji će biti upropašteni … Neka su Allahovi salavati i selami na njega, na njegovu porodicu i ashabe i njegove slijedbenike koji će ga slijediti sve do Sudnjega dana! A zatim:

O Allahovi robovi, bojte se Allaha i slijedite Njegove upute, i znajte da je onaj koji namjerno i ustrajno namaz ostavlja nevjernik u Allaha i otpadnik od muslimanske zajednice, bez izuzetka, po mišljenju svih priznatih učenjaka, a kao što na to ukazuje Allahova knjiga i sunnet Njegova Poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem! ( Dakle, ovo se ne odnosi na onoga koji namaz iz lijenosti ostavlja, neporičući njegovu obavezu, a o tome postoji razilaženje među islamskim učenjacima! ) Sa njim se postupa kao sa nevjernikom: ono što on zakolje to se ne jede, ne ženimo ga sa kćerkama muslimana, ne naslijeđuje imetak rođaka muslimana, i prema njemu se sa mržnjom ophodimo i od njega se udaljujemo, sve dok je kao takav u svome životu. Ako preseli prije nego li je se pokajao, ne gasuli se niti mu se dženaza klanja, niti se ukopava u mezarje muslimansko, niti se njegov imetak nasljeđuje…

Zato se pripazite, i zgrabite za ruke one maloumnike, vašu djecu ili vaše komšije, a koji su lijeni prema namazu i koji se povode za onima koji se igraju ili ostavljaju namaze, odnosno za onima kojima vjera nema vrijednost. Takvima ne vrijedi opomena niti predavanje, oni se ne boje Allaha niti stajanja pred njim na Sudnjem danu. Nažalost, mnogo takvih ima u mjestima gdje muslimani žive! Takvi žive u našim komšilucima, u našim domovima, sa takvima se mješamo na poslu, na pijacama… Pričuvajte ih se i od njih se udaljite, ne priznajite im njihov grijeh, mrzite ih u ime Allaha i neka vam budu neprijatelji! Ne zovite ih da jedu vašu hranu, ne sjedajte pored njih, ne ulazite im u kuće njihove! Neprijateljujte sa njima i uskraćujte im potrebe njihove, jer, oni su Allahovi neprijatelji, i neprijatelji Allahovog Poslanika.

O njima kaže Allah subhanehu we te'ala: “O vi koji vjerujete, sa Mojim i vašim neprijateljima ne prijateljujte…” (El-Mumtehineh, 1)

I kaže: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.” (El-Mugadeleh, 22)

Što se tiče onoga koji klanja u svojoj kući i ne dolazi u džemat, ili onaj koji odgađa svoj namaz izvan njegova vremena, takav je opisan sa munafičkim osobinama i kao onaj koji ne izvršava veličanstvene naredbe ove vjere. Takvima je Allah zaprijetio sa El-Vejl-om i oni će se suočiti sa El-Gajj-om, a to su dvije doline džehennemske! Kaže Allah Uzvišeni:

“Vejl – očekuje klanjače koji su nemarni bili prema svome namazu” (El-Ma'un, 4,5)

I kaže: “A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će se sigurno sa Gajjom suočiti; osim onih koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili…” (Merjem, 59)

Navodi se u tefsirima da su nemarnost prema namazu, i njegovo zapostavljanje, ustvari, njegovo odgađanje izvan vremena klanjanja. Tako se navodi i žestoka prijetnja onima koji izostaju sa namaza u džematu bez opravdanog razloga. To su osobine licemjera, zato se bojte Allaha za sebe i za vašu djecu i one koji su oko vas, i ustrajte u namazu u džematu, u mesdžidima, i zapovjedite onima koji su u vašoj vlasti, onima koji žive sa vama u vašim kućama, ili onima koji su vam komšije! Naređujte da se čine dobra djela i odvarćajte od loših ako želite da budete najbolji ummet.

Kaže Allah tebareke we te'ala: “Vi ste najbolji ummet koji se ikada pojavio među ljudima, naređujete da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete…” (Ali-Imran, 110) Znajte da je najbolji govor Allahova knjiga …

Hutbu održao:
Šejh Salih ibn Fewzan ibn Abdillah Alu Fewzan
Imam, hatib i član Stalne komisije za fetve
Saudijska Arabija

Preveo: Smail L. Handžić

Islamski Univerzitet, Medina

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s