Komentar ehli-sunnetskog stava po pitanju ashaba

Posted: Januar 15, 2013 in ashabi
Stav ehli-sunneta po pitanju ashaba da je Allah dž.š. zadovoljan njima, je stup-potporanj, u proučavanju njihove povjesti, a devijacije, desidencije i distarzije, po pitanju njihova historijata, moraju nastupiti ako se ona tj. povijest, proučava daleko od uticaja ‘akidetske nauke.

Zbog velike važnosti ove teme, primjetićemo da knjige ehli-sunneta, naročito one koje se bave akaidskom oblašću, u sebi uvjek sadrže ovu temu, s toga želim da, u ovome radu, ukažem na važnost ehli-sunnetskog stava i njegove raznolike aspekte, a takođe želim ukazati i na opasnost, koja može nastupiti uslijed nezdravog proučavanja ove oblasti tj. povijesti ashaba.

Svoj rad sam podijelio na sljedeća poglavlja:

1. Dokazi iz Kur'ana i Sunneta o pouzdanosti ashaba.
2. Stepenu ashaba, ništa ne može parirati.
3. Vrste lošeg govora i grđenja ashaba, te stav islama o tome.
4. Posljedice, odnosno rezultati loša govora, grđenja …
5. Sporni slučaj koji se desio među ashabima.

Na kraju, dragi brate, ne tvrdim da ću doći sa nečim novim, već sam probrao određene izjave imama i učenjaka, koje sam poredao određenim redosljedom, radi određena cilja, koji glasi – odbrana ashaba, drugova zadnjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, – i ovo je trud u odbrani ashaba, na polju ‘akide, povijesti, hadisa … 


Dokazi Kur'ana i Sunneta, o pouzdanosti i povjerljivosti ashaba! 
 
Pouzdanost i povjerljivost ashaba je neupitno pitanje, i odlučan stav ehli-sunneta, i ono je općte-poznata stvar u vjeri, a za ovu našu tvrdnju ćemo navesti niz kur'ansko-hadiskih citata! “Allah je zadovoljan vjernicima,koji su ti vjernost iskazali pod drvetom. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je smiraj spustio im, a nagradit će ih i skorom pobjedom.” (El-Feth: 18) Džabir ibn-Abdullah, Allah bio zadovoljan njime, je rekao: “Bilo nas je hiljadu i četiri stotine (ashaba)!” (Buhari, Muslim)

Vanjsko značenje ovog ajeta nam jasno ukazuje na Allahovu dž.š. pohvalu i preporuku, koju niko nikada nije u stanju izreći, jer je to pohvala i preporuka nečije nutrine, i onoga što leži u srcima, i zbog toga je On njima zadovoljan, a onaj s kime je Allah dž.š. zadovoljan, nije moguće da umre kao nevjernik, jer je baš poenta u ostanku na islamu, a zadovoljstvo od strane Allaha dž.š. ne može steći, osim onaj za kojeg se zna da će na islamu i umrijeti, a što se tiče onoga, za koga se zna da će umrijeti na nevjerstvu–kufru, nemoguće je da nas Allah dž.š. obavijesti kako je On njime zadovoljan!? Ono što nam potvrđuje spomenuto je hadis, kojeg bilježi imam Muslim, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ako Allah bude htio, neće niko od onih koji su dali prisegu pod drvetom, ući u vatru.”

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijjeh rhm. kaže: “Allahovo dž.š. zadovoljstvo, je njegovo bespočetno i praiskonsko svojstvo, i On, dželle še'nuhu, nije zadovoljan osim onom osobom koju je unaprijed, svojim praiskonskim znanjem, poznavao, i znao da će ona postupati prema svim neophodnim uzrocima i sebebima Njegova dž.š. zadovoljstva. Tako da osoba, s kojom Allah dž.š. bude zadovoljan, biva potpuno sigurnom u to da se Allah dž.š. nikada neće na nju naljutiti … i to da je svaka osoba, po pitanju koje nas je Allah dž.š. obavijestio, i rekao da je On njome zadovoljan, od stanovnika Dženneta; ako Njegovo dž.š. zadovoljstvo uslijedi nakon pokazana imana, i učinjena dobra djela, On dž.š. to i napominje u toku spominjanja hvale, i pohvale o dotičnoj osobi, a ako bi znao da će ta osoba na kraju učiniti, i uraditi ono što bi izazvalo Njegovu dž.š. srdžbu, ne bi se o njemu Allah dž.š. tako izjasnio!”

Ibnu-Hazm izjavljuje: “Po pitanju koga nam se Allah dž.š. obrati, i obavijesti nas da On dž.š. zna šta je u njihovim srcima, i da je On zadovoljan njima, i da im je smiraj spustio– nije nikome dozvoljeno biti uzdržanim po njihovom pitanju, ili da, ne daj Bože, u njih sumnja!?” 


Hadisi koji nam pobliže pojašnjavaju, i ukazuju na povjerljivost i pouzdanost ashaba, su slijedeći: 
 
Od Ebu-Se'ida r.a. se prenosi: “Između Halida b. el-Velida i Abdur-rahmana b. ‘Avfa se nešto desilo, te ga je Halid r.a. grdio, a u tom Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: Nemojte kuditi ikog od mojih ashaba, jer kad bi neko od vas podijelio zlata, u težini Uhuda, ne bi dostigao pregršt jednog od njih, niti pola od njega.” (Muslim)

Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje u djelu “El-Sarim el-meslul”, izjavljuje: “… to isto smatra i imam Ahmed: Ko god se bude našao u društvu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, godinu, mjesec, dan ili ga samo bude na trenutak vidio, vjerujući u njega, i u ono sa čime je on došao– ta se osoba ubraja u skupinu ashaba, i on ima ‘suhbeta’ onoliko koliko je vremena proveo sa Muhammedom, sallallahu alejhi we sellem”.

Ebu-Musa el-Eš'ari r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Zvjezde su jamstvo nebesima, pa kada nestane zvijezda, stanovnike nebesa će snaći ono što im je obećano, a ja sam jamstvo mojim ashabima, tako da kada ja odem, mojim će ashabima doći ono što im je obećano.” (Muslim)

Stepenu ashaba, ništa ne može parirati! 
 
Nema sumnje da ashabe treba poštovati, i priznavati im vrijednost i stepen, pa makar bili veoma kratko vremena u Poslanikovom, sallallahu alejhi we sellem, društvu i blizini. Hafiz Ibnu-Hadžer el-‘Askelani kaže, navodeći dokaze koji na to upućuju: “… od toga je takođe i ono što sam pročitao, u djelu ‘Obavijesti o Haridžijama’, čiji je pisac Muhammed b. Kuddame el-Mervezi koji kaže: “Bili smo kod njega (tj. Ebu-Se'ida), a on bijaše naslonjen, te spomenusmo Aliju i Muaviju, pa jedan prozbori nešto o Muaviji, tada se Ebu-Se'id el-Hudri r.a. uspravi, i navede njegov slučaj, kada je bio (tj. Muavija), u društvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a tu je bio i Ebu Bekr r.a. i jedan bedevija … sve dok (Ebu-Se'id) ne reče: ”Potom sam vidio tog beduina, s kojim, kasnije, dođe Omer b. el-Hattab r.a.; ensarije se u grohot nasmijaše, a Omer im reče: ”Da on nije jedan od Ashaba Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, – jer znam šta je time stekao – učinio bih ga na mjesto vas!” (El-Isabeh/1/12) El-Hafiz izjavljuje: ” svi prenosioci ovoga hadisa su pouzdani.”

Omer r.a. se uzdržao od iskazivanja prijekora prema njemu, a kamoli kakva njegova kažnjavanja, jer je znao da se ta osoba susrela sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem,– što je dokaz da su ashabi bili ubjeđeni u to da nečijem ‘suhbetu’ ništa ne može parirat!

Bezzar prenosi, u svome Musnedu, predaju, čiji su prenosioci svi pouzdani, od Se'ida b. el-Musejjeba, a on od Džabira r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Allah je odabrao moje ashabe nad svim ljudima i džinnima, izuzev poslanika i vjerovjesnika.” Pričao nam je Veki’ da je čuo Sufjana, kako po pitanju Allahovih dž.š. riječi: “Ti reci: Hvala Allahu, i selam, spas robovima Njegovim, koje On odabra! …” – kaže: To su ashabi, drugovi Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

Ovo je pravi odabir i selekcija. Nešto što se ne da pojmiti, zamisliti, ili analogijom zaključiti, ili bilo kako drugačije dokazati, jeste to da neko može biti u ravni sa ashabima, ili pak da bude još i bolji od njih!?

Ibnu-Omer r.a. kaže: “Nemojte kuditi Poslanikove drugove – ashabe, jer je bolji jedan njihov časak i trenutak, od sva rada i truda vašega života.” U predaji kod Veki'a stoji: “… od ibadeta nekog od vas četrdeset godina.” Prenosi ga imam Ahmed, u Musnedu, Kitab: Fedailus-sahabe, Ibnu Madždže, Ibnu Ebi Asim. Šejh Nasirud-din el-Albani ocjenjuje ovu predaju kao sahih.

Na osnovu svega što se zbilo, desilo i spomenulo, većina islamskih učenjaka smatra da nijedno djelo ne može stati u ravan ‘suhbeta’, zbog ličnog svjedočenja Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a što se tiče onih koji su pohvaljeni od prije, ili su prije učinili hidžru, ili pomogli, ili su prenijeli korisno znanje na generacije poslije njih – ne mogu biti u istoj ravni sa onima koji su uslijedili kasnije i nisu to uradili, jer nagrada za svako lijepo svojstvo i osobinu pripada onome koji je prvi uvede u praksu, a koji ima takođe i nagradu svih onih koji budu isto djelo praktikovali, i toga se držali – tako da je vrijednost ashaba jasna! Imam Ahmed iznosi, u svome djelu “Akida”: “… tako da je onaj koji je bio najslabiji u suhbetu Resula, sallallahu alejhi we sellem, bolji od cijele generacije onih koji se nisu susreli sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, a budu došli pred Allahom dž.š. s potpunim djelom!” (Šerh Usuli I'atikadi Ehlis-sunne, El-Lalika'i)

Imam Nevevi rhm. kaže: “Vrijednost suhbeta, pa makar i na jedan tren – ne može se ravnati sa djelom, niti se ta deredža može ičim postići, i fadileti-vrijednosti se ne mogu dokučiti kijasom-analogijom, i to je Allahova dž.š. blagodat koju daje kome On hoće!” (Muslim bi šerh-Nevevi)

Allah dž.š. hvali, i spominje dobrotu njihovih prsa i srca, pa kaže: “… On je znao šta je u srcima njihovim …” (El-Feth:18) Allah dž.š. prihvata njihovu tevbu-pokajanje, pa kaže: “Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, onima koji su ga, kad je teško bilo, slijedili; onda kada se srca skupine jedne zamalo nisu pokolebala. On je nakon toga i njima oprostio. On je doista prema njima Blag i Milostiv.” (El-Tevba:117) Allah dž.š. nas obaviještava da je On s njima zadovoljan, slijedećim riječima: “Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti vjernost pod drvetom iskazali …” (El-Feth:18) Ovo su pozitivi Ashaba, i ono sa čime su oni specifični za razliku od ostalih – a gdje su ovakve tezkije – pohvale, onima koji su uslijedili nakon Ashaba!?

Neko će reći, poput imama Ibnu ‘Abdul-Berr-a rhm.: “Ali ima nekih predaja koje kontriraju ovim vašim stavovima, poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu Ebu-Sa'alebeh, gdje kaže: “Doći će dani, gdje će svaki trudbenik za svoj rad imati pedeset puta veću nagradu – neko reče: od njih ili od nas, o Allahov Poslaniče? Reče: Ne, nego od njih.” Prenosi ga Ebu-Davud, Tirmizi, Ibnu-Madždže, Ibnu-Hibban … Imam Tirmizi kaže: Hadis je hasen.

Ili hadis Ebu-Džum'ah kada je Ebu-Ubejde r.a. upitao: “O, Allahov Poslaniče, da li je iko bolji od nas? Primili smo islam pred tobom, borili smo se sa tobom … Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: ”Ljudi koji će doći poslije vas, koji će u mene vjerovati– a nisu me vidjeli!” Prenose ga Ahmed, Darimi, Hakim i kaže za njega da je sahih. Ibnu-Hadžer kaže da mu je sened hasen.

Pa, kako je moguće uskladiti ajete koje smo prije naveli, i ostale citate i izjave imama, sa ovim hadisom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.” 


‘Ulema je odgovorila na ovo pitanje na slijedeći način: 
 
1. Hadis “… gdje će svaki trudbenik za svoj rad imati pedeset puta veću nagradu …” – ne ukazuje ne prednost, jer uvećanje nagrade na pedeset puta veću od obične, ne uslovljava utvrđivanje nečije prednosti nad nekim!

2. Onaj koji je nadmašen kad-kada može posjedovati posebne odlike i specifike koje istaknuti ne posjeduje, ali kada se sve ukupno sabere ne može stati u ravan sa njime!

3. Takođe se kaže: Prednost koja se nalazi među njima – može biti u stvarima u kojima su svi isti poput ibadeta koji je potpuno isti za sve vjernike, tako da se ne može poreći da neko neće možda biti bolji od ashaba na polju ibadeta, ali ono s čime su ashabi r.a. izuzeti od ostalih, i u čemu su ostale pretekli poput svjedočenja njegovom dolasku, sallallahu alejhi we sellem, te gledanja u njegovu plemenitu i mubarek ličnost, je stvar koja se ne može razumom dokučiti, jer niko ne može doći sa djelom koje će stati u ravan sa njihovim suhbetom da je Allah njima zadovoljan. (El-Sava'ik el-Muhrika)

4. Što se tiče hadisa Ebu-Džum'ah, njegovi prenosioci nisu saglasni po pitanju njegova teksta; neki od njih ga prenose riječima “… da li je iko bolji od nas …”, kao što je i spomenut, a neki ga prenose riječima: “Rekosmo: O Allahov Poslaniče, da li će biti ljudi koji će imati veću nagradu od nas? …” – prenosi ga Taberani.

El-Hafiz u Fethu kaže: Lanac prenosilaca ove predaje je jači od lanca prenosilaca prethodno navedene predaje, i ona se podudara sa hadisom Ebu-Sa'alebe, kojem je već dat odgovor! A Allah, dželle še'nuhu, najbolje zna.

Na kraju trebam napomenuti da ovo razilaženje između islamskih učenjaka ne obuhvata poznate ashabe poput: četvorice pravednih halifa, preostale šestorice kojima je obećan Džennet, učesnika ‘Akabe, učesnika Bedra, učesnika pohoda na Tebuk …

Razilaženje je u pitanju onih ashaba koji su samo jedanput, ili na kratko, vidjeli Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, te zbog toga Imam Ibnu-‘Abdul-Berr pravi izuzetak po pitanju učesnika Bedra, Hudejbijje … (El-Feth: 7./7.)

(nastaviće se…)

Preveo: Sead ef. Jasavić

Islamski Univerzitet, Medina

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s