PRIDRŽAVANJE KUR`ANA I SUNETA

Posted: Januar 20, 2013 in Akida

Zaista je islamsko buđenje, hvala Allahu, opšte i sveobuhvatno u svim islamskim krajevima. Međutim, ono mora biti na čvrstim temeljima iz Kur'ana i Sunneta, jer ukoliko ne bude tako, onda će biti žestoko i nepromišljeno. Možda će rušiti više nego što će da gradi. A ukoliko bude izgrađeno na Kur'anu i Sunnetu, njegovi tragovi će biti djelotvorniji u islamskim krajevima, a i van njih. 

Kada bi se islamski ummet vratio istinskoj vjeri, podanici i poglavari, uzimajući mu`mine za prijatelje i nevjernike za neprijatelje, zasigurno bi zavladali cijelom zemaljskom kuglom. Ne bi pobjeđivali zbog svoje nacionalnosti, ličnosti ili pripadnosti određenoj grupaciji, već radi prakticiranja Allahove subhanehu ve te`ala, vjere, jer je On Uzvišeni uzeo na sebe obavezu da će uzvisiti Svoju vjeru iznad svih drugih: “On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (Prijevod značenja As-Saff, 9) S tim da između uzdizanja vjere i njenog prakticiranja postoji neraskidiva veza.

Međutim, na koji način biva povratak Allahovoj, subhanehu ve te`ala, Knjizi? Temeljnim izučavanjem Allahove knjige i radom po tome. Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29) U tome je sreća dunjaluka i ahireta: “I onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Prijevod značenja Ta-ha, 123 i 124.)

A na koji način biva povratak Sunnetu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem? Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Sunnet je zapisan i sačuvan, čak i onaj koji je izmišljen ili slagan na njega sallallahu ‘alejhi ve sellem. Učenjaci su pojasnili vjerodostojni, a i onaj lažni. Tako je Sunnet jasan i sačuvan, i svaki čovjek je u mogućnosti da dođe do njega putem knjiga ili pitanjem učenjaka.

Na koji način da spojimo povratak Kur`anu i Sunnetu i ljude koji slijede napisane knjige u mezhebima, i koji govore: ‘Ja sam tog i tog mezheba!?’ Naime, svi mi izgovaramo šehadet. Ulema kaže da riječi “I svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik”, znače pokornost u onome što je naredio, ostavljanje onoga što je zabranio, vjerovanje u ono o čemu nas je obavijestio i da ne obožavamo Allaha, subhanehu ve te`ala, osim sa onim sa čime je došao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tako, onome ko kaže ja sam tog i tog mezheba, reci: ovo je Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govor i nemoj mu se suprostavljati sa bilo čim. Čak i sami imami – predvodnici poznatih mezheba su govorili: “Ukoliko se sazna istina, obavezan je povratak njoj!” Međutim, cilj ovog govora nije da se umanji vrijednost knjiga fikha i učenjaka… Sticanje znanja se neće postići osim sa povratkom tim knjigama radi okorištavanja i spoznaje načina i puteva kojima se uzimaju propisi i shvataju dokazi. Tako da nalazimo dosta pogreški kod onih koji ne uče kod učenjaka, jer takvi gledaju na učenjake s prezirom i omalovažavanjem, umjesto s poštovanjem. Uzimaju, na primjer, ‘ Buharijin Sahih’ i tumače ono na što ukazuju hadisi, iako u samom ‘Sahihu’ postoje hadisi koji su opšti ili određeni, neograničeni ili ograničeni ili čak opovrgnuti. Međutim, oni to ne poznaju i tako dolazi do velikih grešaka i propusta

Znanje i oštroumnost

Nužno je znanje o Allahovom, subhanehu ve te`ala, šerijatu, koje je stečeno iz dva temeljna izvora vjere Kur`ana i Sunneta, kao što je Uzvišeni Allah rekao a stoji u prijevodu značenja: “A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (An-Nahl, 44) I rekao je: “Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost, i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi.” (Prijevod značenja An-Nisa, 113) Znanje je temelj da've i njen materijal, te nemoguće je da se da`va upotpuni u obliku sa kojim je Allah, subhanehu ve te`ala, zadovoljan, osim da ta da`va bude izgrađena na znanju. Imam Buharija, Allah mu se smilovao, je u svom Sahihu spomenuo poglavlje u ovom obliku: Znanje prije govora i rada, uzimajući dokaz za to riječi Uzvišenog: “Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe.” (Prijevod značenja Muhammed, 19) Tako da u svakoj da`vi koja bude bez znanja mora doći do odstupanja i zablude. Zbog toga je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upozorio na tu stvar kada je rekao: “Kada nestane uleme i ostanu prvaci neznalice, izdavat će fetve bez znanja, zapadajući u zabludu i odvodeći druge u nju.” ( Buhari, 100; Muslim 2673)

Uviđa se kod pripadnika ovoga buđenja da su pojurili sa islamskim vjerskim saosjećanjima, što je bez sumnje dobro, jer ukoliko ne bude saosjećanja i žara, neće biti ni odlučnosti, međutim, samo saosjećanje nije dovoljno. Naprotiv mora biti i znanje po kojem će čovjek hoditi u svome djelu i da'vi. Zbog toga je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Dostavite od mene, pa makar i ajet!” (Buharija, 3461) S tim da ne možemo dostaviti od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, osim ukoliko znamo da je to od njegove upute, jer značenje “dostavite od mene” znači da nas je on opunomoćio da dostavimo samo ono što je došlo od njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem. 
Da'ija mora poznavati ono čemu poziva, ispravnim znanjem koje je koncentrisano na Kur`anu i Sunnetu, jer svako stečeno znanje mimo Kur`ana i Sunneta mora se vratiti na njih, prihvatajući ono što se slaže sa njima,a odbacujući ono što im je suprotno, ma od koga došlo. Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, je rekao: “Skoro da vas je pogodilo kamenje sa nebesa… kažem vam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem!’, je rekao a vi govorite Ebu-Bekr i Omer su rekli”. Pa ukoliko se odbacuje mišljenje Ebu-Bekra i Omera, radijallahu ‘anhuma, ukoliko je suprotno govoru Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, šta je onda sa govorom onoga koji je niži od njih u znanju, bogobojaznosti, Poslanikovom druženju i hilafetu. Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja, po istom pitanju: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, da ih iskušenje (fitna) kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (An-Nur, 63) Kao što je rekao imam Ahmed, rahimehullah: “Da li znaš šta je iskušenje (fitna)? Fitna je širk. Možda čovjek odbaci nešto od Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govora i da se desi u njegovom srcu pokvarenost, pa da tako strada.”

Da'va bez znanja je suprotna onome na čemu je bio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem i njegovi sljedbenici. Obratite pažnju na ajet u kojem Allah, subhanehu ve te`ala, naređuje svome Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim” (Prijevod značenja Jusuf, 108) Poslanikovi, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sljedbenici moraju pozivati Allahu, subhanehu ve te`ala, sa znanjem, a ne sa neznanjem. Razmisli o riječi “besira-znanje, jasni dokazi”, i to u tri stvari:

Prvo: U onome čemu poziva, mora poznavati šerijatski propis kojem poziva, jer će možda pozivati nečemu misleći za njega da je vadžib, dok ono u šerijatu nije vadžib. Tako se može desiti da obaveže Allahove, subhanehu ve te`ala, robove sa onim sa čime ih On nije obavezao, ili da ih pozove da ostave nešto smatrajući ga haramom dok ono u šerijatu nije haram, zabranjujući Allahovim, subhanehu ve te`ala, robovima ono što im je dozvolio. Isto tako smatra neke stvari da su vadžibi, na osnovu svoga pogrešnog idžtihada, ne ograničavajući se na to, već svoje ubjeđenje izgrađeno na te`vilu (pogrešnom tumačenju) i sumnju čini sredstvom za ljubav ili mržnju. Mrzi čovjeka suprotnog mišljenja, iako je sâmo njegovo mišljenje oprečno onome što iziskuju kur`anski i sunnetski dokazi, dok onog koji se slaže sa njim u mišljenju voli, iako taj isti ima novatarije. Međutim, on je voljen kod njega zato što se slaže sa njim u mišljenju. Kao što neki vole onoga ko mu izda fetvu onako kakvo on ima ubjeđenje da je istina ili se odriče osobe koja mu je izdala fetvu oprečno onome što on smatra da je istina. Dok osoba koja izdaje fetve ne čini to kako bi bio pohvaljen, voljen ili mrzak, već to čini shodno onome što smatra da je Allahov, subhanehu ve te`ala, Šerijat. Muftija pojašnjava Allahovu, subhanehu ve te`ala, vjeru i Njegove propise, te je obaveza na njega da gleda gdje će staviti svoje ‘stopalo’ prije nego ‘zakorači’ i da zna da je to Šerijat prija nego što izda fetvu, jer on govori u ime Allahovog, subhanehu ve te`ala, Šerijata.

Drugo: Poznavanje onoga koga poziva. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govori Mu'azu, radijallahu ‘anhu, prilikom njegovog slanja u Jemen: “Odlaziš narodu od Ehli-Kitaba ….” (Buharija, 1395; Muslim, 19), kako bi znao njihovo stanje i pripremio se za njih. Zar ćeš pozivati osobu nepoznavajući njegovo stanje? Možda on posjeduje znanje s kojim će te zaustaviti na početku da'vetskog puta, iako si ti na istini. Moraš poznavati njegov obrazovni stepen i spremnost na raspravu, kako bi se pripremio za diskusiju. Jer ukoliko diskutuješ sa onim čiji je stepen obrazovanja visok kao i njegova spremnost za raspravu, i situacija bude protiv tebe zbog njegove jačine u raspravi, zasigurno će predstavljati veliku katastrofu za istinu, čemu si ti razlog. Nemoj misliti da sljedbenik neistine ne uspjeva u svakoj situaciji. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Vi se parničite kod mene i možda je neko od vas rječitiji u raspravi, a ja presudim na osnovu onoga što slušam. Onome kome sam presudio neko pravo njegova brata, neka ga ne uzima, jer sam mu dodijelio komad vatre.” (Buharija, 2680; Muslim, 1713) Hadis ukazuje da parničar, iako je na neistini, biva rječitiji u raspravi od drugoga koji je na istini, i da ta rječitost može biti uzrok njegove pobjede.

Treće: Poznavanje kakvoće da've. Stvar koju su izgubili pojedine da'ije. Nalaziš ih da posjeduju ljubomoru, žar i zanos, ali na takav način da zbog njih prave propuste i greške u samoj metodologiji da've. Pozivaju Allahu, subhanehu ve te`ala, bez mudrosti, a Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “Na put Gospodara svoga, mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj” (An-Nahl, 125) Dobri da'ija koji je ispunio svoje srce ljubomorom prema svojoj vjeri, ne ovladavši sobom, nailazi na ljude koji prelaze granice Šerijata i krše njegove propise, te ih napada kao što ptica napada na meso, nerazmišljajući o posljedicama koje će proisteći iz toga, a koje će se ticati upravo njega ili njemu sličnih da'ija. Poznato je da istina ima neprijatelje: “Isto tako smo i dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu” (Prijevod značenja El-Furkan, 31)  
Da'va svakog poslanika, alejhisselam, je imala neprijatelje od zločinaca. Zbog toga je obaveza na da'iji da prije nego se pokrene, razmisli o posljedicama i da odmjeri stvari, jer će možda njegova reakcija, u dotičnom trenutku, ugasiti plamen njegove ljubomore, ali neće postići pravi cilj. Međutim, sa trezvenošću i mudrošću njegov postupak će isto tako ugasiti vatru njegove ljubomore i ljubomore drugih muslimana, a uz to i postići, sa Allahovom pomoći, pravi cilj i to u bliskoj budućnosti. Podstičem moju braću da'ije da upotrebljavaju trezvenost i mudrost, jer znamo da je Allah, subhanehu ve te`ala, rekao kako stoji u prijevodu značenja: “On daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim.” (El-Bekara, 269) I rekao je Uzvišeni: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj” (Prijevod značenja An-Nahl, 125) 
Tako ukoliko je da'ija naoružan ispravnim znanjem, koje je izgrađeno na Kur'anu i Sunnetu, vidjeće onda da je to ono na što ukazuje zdrav razum, u kojem nema strasti i sumnji. Kako da pozivaš Allahu, a ne poznaješ put koji će te dovesti do Njega, niti poznaješ Njegov Šerijat. Osoba, ukoliko nije znana, obavezna je da se poduči, a zatim da poziva. Ukoliko bi rekli, tvoj govor je suprotan Poslanikovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Dostavite od mene pa makar i ajet.” (Buharija, 3461), odgovor je: Ne, nije suprotan. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Dostavite od mene …”, što znači da ono što dostavljamo mora doći od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ne tražimo od da'ije kada kažemo, ‘Da'ija treba znanje” , da on dostigne veliki stepen u znanju, nego da poziva onome što dobro poznaje, a ne govori o onome što ne poznaje.

Razumijevanje

Od pravila islamskog buđenja (sahve) je razumijevanje Allahova, subhanehu ve te`ala, i Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, cilja. Nije dovoljno da se zapamti i nauči Kur`an ili hadisi bez razumijevanja. Moramo znati šta Allah, subhanehu ve te`ala i Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hoće. Koliko ljudi uzima neke tekstove za dokaze suprotno onome što Allah i Poslanik hoće, i tako prave greške koje vode zabludi. Jer, ponekad pogrešno razumijevanje je teže od neznanja. Neznalica zna da nezna i pokušava se obrazovati, dok onaj koji pogrešno razumije smatra sebe učenjakom i smatra da je to Allahov i Poslanikov cilj. Uzvišeni je rekao kako stoji u prijevodu značenja: “I učinismo da Sulejman pronikne u to (da bolje razumije), a obojici smo mudrost i znanje dali.” (Al-Enbija, 78) U ovome ajetu je Allah dao Sulejmanu, ‘alejhisselam, prednost nad Davudom, ‘alejhisselam, po ovom pitanju radi razumijevanja, i u tome nema mahane za Davuda, ‘alejhisselam, jer ih je Uzvišeni obojicu pohvalio kada je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: “A obojici smo mudrost i znanje dali.” (Al-Enbija, 78) 
Evo jednog primjera koji ukazuje na to koliko je važno razumijevanje. Zamislimo da imamo dvije posude od kojih je u jednoj hladna, a u drugoj topla voda. Postavlja se pitanje: ‘Kojom se vodom bolje okupati od dženabeta, s obzirom da je zimski period?’ Pojedini su odgovorili: ‘Bolje je kupanje sa hladnom vodom jer u sebi sadrži poteškoću, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Hoćete li da vam ukažem na ono sa čime će vam Allah izbrisati pogreške i uzdignuti vam stepene? Rekli su: ‘Da, o Allahov poslaniče.’ Propisno uzimanje adbesta čak i sa neugodnostima.” (Muslim, 251). Da li je greška u znanju ili razumijevanju? Očito da je u krivom razumijevanju, jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije rekao abdesti se hladnom vodom… Ispravno značenje hadisa bi bilo: ‘Nemoj da te hladnoća vode spriječi od potpunog uzimanja abdesta.’ Da li Allah, subhanehu ve te`ala, hoće Svojim robovima lahkoću ili poteškoću? Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (Al-Bekara, 185) I Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Zaista je vjera olakšana.” (Buharija, 39)

Mudrost

Pozivanje Allahu, subhanehu ve te`ala, biva postepeno. Prvo je mudrost, a zatim lijep savjet, a onda rasprava na lijep način, a zatim djelo koje će odvratiti nasilnika itd. Dokaz za prethodno nalazimo u riječima Uzvišenog: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj.” (Prijevod značenja An-Nahl, 125) I Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne sa onima među njima koji su nepravedni” (Al-Ankebut, 46) Mudrost je preciznost i upotpunjavanje stvari, tako što će se sve staviti na svoje mjesto. Nije od mudrosti da požuruješ, želeći od ljudi da se promjene iz njihovog stanja u kojem su, u stanje u kojem su bili ashabi u toku dana i noći. Ko želi tako on je umno nestabilan i dalek od mudrosti. Allahova, subhanehu ve te`ala, mudrost odbacuje to, i na to ti ukazuje Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojem je objavljena knjiga, kojem je šerijat objavljivan postepeno, kako bi se ustabilio i upotpunio u srcima ljudi. Namaz, kada je objavljen i u kojem obliku? Trinaest godina od njegove naredbe, postepeno se upotpunjavao u oblik kojeg mi poznajemo. Zekat, koji je propisan druge godine po hidžri, prolazi kroz razne oblike, da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u devetoj godini po hidžri, izaslao one koji su ga prikupljali. Isto to se dešavalo i sa postom. Mudrost odbacuje da se svijet izmjeni u toku dana i noći. Prihvati od svoga brata kojeg pozivaš ono što posjeduje od istine danas i idi sa njim postepeno, da bi ga izbavio iz neistine. Nemoj sve ljude smatrati iste, jer postoji razlika između neznalice i prkosnika.

Primjeri mudrosti

Uzmimo Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupak sa pustinjakom koji se pomokrio u mesdžidu. Na koji se način Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postavio? Poziva ga nakon što je završio, obraćajući mu se: “Zaista u ovim mesdžidima ne priliči mokrenje ili nečistoća. Oni su, doista, samo za spominjanje i veličanje Allaha, namaz i učenje Kur`ana.” (Muslim, 285) I običavao je reći svojim drugovima: “Zaista ste izaslani da bi olakšali, a ne da bi otežali.” (Hadis je vjerodostoja: Ebu Davud, Ahmed, Tirmizi) A ovo su riječi pustinjaka nakon što je spoznao: “Prišao mi je Poslanik, iskupio bi ga svojim ocem i majkom, i nije me psovao, niti korio, niti udario.” (Hadis je vjerodostojan: Ibnu Madže, 529; Sahih Albani) Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupak prema onome koji je nosio zlatni prsten. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga je strgao sa njegove ruke i bacio ga na zemlju govoreći: “Neko od vas pribjegava žeravici, stavljajući je na svoju ruku.” (Muslim, 2090) Naravno da u ovom postupku ima žestine, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, taj koji je strgao prsten čovjeku i zaprijetio mu. Uviđamo razliku u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupku prema pustinjaku i onome koji nosi zlatni prsten, jer situacija oblikuje postupak. Treba se koristiti mudrošću u onome u čemu se može. Čak i ako se malo zakasni u otklanjanju pogreške, jer će završetak biti pohvaljen. Dok, ukoliko se postupi suprotno mudrošću, nema sumnje da ćemo se privremeno radovati, a kraj će rezultirati velikim problemom. Ali, ukoliko se razmisli i postupi trezveno, nastat će veliki hajr i sačuvat ćemo se mi i nama slični od ružne završnice. Upražnjavanje mudrosti u pozivanju Allahu, uklanjanje pogreški i naređivanje na dobro je ono što iziskuje Šerijat, međutim, dragi moj brate, ti ne sprovodiš Šerijat na osnovu svoje strasti već na osnovu Šerijata: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj.” (Prijevod značenja An-Nahl, 125) Ljubomora je bolja od smrti srca. Međutim, mudrost je bolja od svega. Ostavljanje činjenja dobra je tako mi Allaha zlo, i to nije od osobina islamskog ummeta. Islamski ummet naređuje dobru i odvraća od zla, i poziva Allahu, subhanehu ve te`ala, međutim neupotreba mudrosti je takođe zlo. Upražnjavanje mudrosti sa živim srcem i pokretanje radi istine je zasigurno dobro. Ne govorim vam, nemojte se pokretati, ne pozivajte, ostavite ljude, pokvarenjaka pokvarenjakom, pokornog pokornim, naprotiv, kritizirajte zlo, učvrstite dobro, pozivajte Allahu, subhanehu ve te ‘ala, koliko možete noću i danju: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite” (Prijevod značenja Alu-Imran, 200)

Autor: Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te'ala.

Prevod: Osman Smajlović, prof.
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s