Islam je najbolja odbrana od bolesti ovisnosti

Posted: Januar 23, 2013 in islam i droga
Autor teksta: Muharem Štulanović

Alkohol, duhan i droga – pošasti savremenog doba
Govoriti, pisati i aktualizirati ovu problematiku obaveza je čitavog društva.Tema je doista aktualna i zaslužuje svu našu pažnju. Ako bismo njenu važnost komparirali sa drugim temama koje se obrađuju i razglabaju, onda bi trebalo sukladno tome, da ona bude stalno na dnevnom redu specijalističkih rasprava, okruglih stolova, tribina, predavanja; da joj pažnju posvećuju mediji, TV, radio, novine, časopisi itd. I doista bi trebao širok dijapazon ličnosti, specijalista, pametnih, trezvenih ljudi, da uzmu učešća u elaboraciji predmetne teme i ponude moguća rješenja u borbi protiv ovisnosti pušenja, alkohola i droge zbog užasnog, razornog djelovanja ovih bolesti na čovjeka pojedinca, porodicu i društvo.
Zar svi ne bivamo zatečeni, pogođeni, frapirani kada nam neko iz porodice, blizak i drag kao što je dijete, roditelj, žena, muž i sl. mora, recimo, na operaciju pluća koja su stradala od karcinoma uzrokovanog dugogodišnjim pušenjem? Kad nam se to desi, onda ne žalimo truda, novaca, dajemo i vlastitu krv samo da bismo ublažili posljedice svega toga, a oboljeli, ipak, više nikada ne može osjetiti slast i udahnuti punim plućima proljetni, svježi, sabahski zrak. Živi sa odstranjenim dijelom pluća i diše “na kašičicu” do skore smrti. Umire, a ne može umrijeti …
Slično je i sa ovisnikom od alkohola koji je pravi teret porodici i društvenoj okolini. U krajnjoj fazi ovisnosti on dolazi u stadij „delirijum tremensa” (alkoholno ludilo) kada jadnik kida i trga svoju odjeću halucinirajući jer mu je poremećena i raspolućena psiha, umišljajući da po njemu gmižu miševi koje treba strgnuti i zbaciti sa sebe. I, to nije najgore, jer se može desiti da pod djelovanjem alkohola još i ubije koga, zgazi autom, uzrokuje saobraćajni udes i sl.
Ovisnost i uživanje droge je, opet, priča za sebe. Ono što može uraditi uživalac i ovisnik o drogi nekada ne podliježe mogućnosti racionalne percepcije. Prije nekoliko godina sredstva javnog informisanja prenijela su nevjerovatan slučaj koji se desio u Americi.
Policijski poručnik Gray zatekao je osamnaestogodišnju Kerol Meterd u njezinom stanu kako u transu izazvanom uzimanjem droge LSD-a gola pleše i izvodi ritualne pokrete držeći u ruci srce svog dvogodišnjeg sina kojeg je ubila i rasporila turpijicom za nokte. Sa njom, oslonjeni po okolnim zidovima sobe nalazili su se i njezini pajdaši, također pod dejstvom droge, tupo zureći i prisustvujući tom amoralnom, paklenom činu pri čijem se spomenu normalan čovjek naježi i ne može ostati ravnodušan, a šta bi tek bilo kada bi se to desilo njemu, ili njegovoj porodici, rođacima prijateljima itd. Dakle, to su, doista, izuzetno opasne ovisnosti i bolesti kojima treba posvetiti dužnu pažnju i učestvovati u borbi protiv njih. Nadam se da i ovaj prilog neće biti samo u funkciji slijepog slijeđenja prakse koja se dešava na Zapadu. Naime, tamo se razglaba, govori i raspravlja o štetnosti i pogubnosti droge, održavaju se naučni skupovi, angažuje televizija i mediji, stavljaju u službu borbe protiv tih pošasti, otvaraju se medicinski centri za liječenje i borbu protiv ovisnosti, i, naizgled, čini mnogo u borbi protiv tih zala upravo zbog alarmantnih ubitačnih posljedica po društvo koje izaziva ovisnost o drogi. Međutim, uspjesi su slabi, zlo i dalje postoji, a broj žrtava tog zla se ne smanjuje, jer se ne djeluje dovoljno preventivno, a snaga, sredstva i vrijeme gube se na pokušajima rješavanja posljedica. 
Prije svega, treba da se preventivno djeluje i upotrijebe sva sredstva i mogućnosti u borbi protiv tog zla. Zato bi trebalo inicirati i donošenje potrebne pravne regulative, zabrana i sankcija, koje bi tretirale ovu problematiku u našem društvu, do objave rata svim tim pošastima u medijima, javnom mnijenju itd, što bi bio praktični korak u najavljenoj borbi.
Šta bi to ustvari predstavljalo ? Šta bi pretpostavljalo i šta bi to znacilo ?
Značilo bi da se cigarete, alkohol, droga i sve što vodi ovisnosti proglasi zlom, neprijateljem društva, okarekteriše i svede na nešto što je progonjeno, mrsko, ružno, ogavno, što izaziva javnu averziju i neprihvatanje, što biva napadano i osuđivano sa svih strana, i što, jednostavno, nema pravo građanstva i egzistiranja među nama. Da to ideološki, smisleno, napadnemo upotrebljavajući i umjetnost filma, crtanog filma i TV-a kao jako, inteligentno prefinjeno i efikasno sredstvo za diskvalifikaciju i eliminisanje tih zala. Kako se samo efikasno kroz dobro filmovanu storiju može iskoristiti, recimo, spomenuti slučaj Kerol Meterd za sotonizaciju droge…
Ako tako postupimo, ima nade da dobijemo rat protiv tih zala. Ali, borba protiv požara recimo, ne može biti efikasna ako zajedno budu vatra i benzin. Tu je samo pitanje trenutka kada će buknuti požar. Isto tako, ako ova zla budu imala svoje građansko pravo u smislu slobodne proizvodnje, slobodne distribucije i prodaje, pravo na reklamu i promidžbu, ako budu dostupna na svakom mjestu, budu oslobođena teških ekonomski neizdržljivih poreza i taksa, raznih administrativnih pritisaka i sl. onda je bez praktičnog efekta samo verbalna i djelimična borba protiv toga, jer su to varljiva trenutna uživanja koja će uvijek imati svojih razočaranih i na razne načine frustriranih sljedbenika i klijenata.
S druge strane, također, neće biti uspjeha u borbi protiv ovisnosti ako se na taj problem bude gledalo parcijalno, samo s ekonomskog aspekta i zarade, zanemarujući popratne negativne pojave i štete koje dugoročno odnose i gutaju sve moguće zarade od toga. Doduše, za pojedince koji ne prezaju da zarade na nedozvoljen način to je šansa za basnoslovnu zaradu. Konačno, droga je skuplja od zlata, a masom i težinom lakša, što je kandidira i kao platežno sredstvo.
Čitav život ljudskog roda je jedan vid borbe između dobra i zla. Protiv zla se može najefikasnije boriti vjerom. Sve božanske, nebeske religije i vjerozakoni su imali za cilj naređivanje dobra a zabranu zla. Ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u borbi sa spomenutim bolestima i ovisnostima zato što nemaju kategoričku i neizbježnu mogućnost dovođenja prestupnika pred lice zakona jer se može sakriti, pobjeći, ili jednostavno biti nedostupan pravdi i ljudskim sudovima. Tako mnogi zlikovci i prestupnici izbjegnu i ne odgovaraju za svoje prestupe pred ljudskim zakonima i sistemima. To izbjegavanje i mogućnost da se izbjegne fizička kazna mnoge stimuliše na prestup i griješenje.
Vozači u saobraćaju neće učiniti saobraćajni prekršaj u slučaju kad dobiju signalizaciju od vozača sa suprotne strane o postojanju saobraćajne kontrole. Inače, ako su sigurni da toga nema, onda u velikoj većini slučajeva to čine. Zbog te logike ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u borbi protiv navedenih zala. Međutim, u slučaju vjerozakona, postoji ovodunjalučka i onodunjalučka sankcija. I po tome, prestupnik će, neizbježno, odgovarati za svoje grijehe. Svijest o tome kod vjernika izvire iz istine da smo u svakoj situciji nadzirani od našeg Gospodara. Vjernik se ne usuđuje na prekršaj, jer mu uvijek dolazi upozorenje stalnog nadzora, ekvivalentno upozorenju koje daju vozači svojim kolegama kada primijete saobraćajnu kontrolu. Poslanik, s.a.v.s., nas poučava i obavještava o stepenima i nivoima vjere od kojih je najviši: „…da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” Dakle, sankcija, ili odgovornost je, sa vjerskog aspekta, u krajnjoj konsekvenci sigurna i izvjesna, neizbježna i kategorička, pa ako se izbjegne na ovome, neće na budućem svijetu kada Svemogući i Sveznajući bude svodio račune.
U tom segmentu vjerozakon biva efikasniji u borbi protiv zla od ljudskih zakona i sistema. To se i historijski da lahko potvrditi i dokazati komparirajući pokušaj zakonske zabrane proizvodnje i prodaje alkoholnih pića u slučaju nekih bogatih zapadnih zemalja i zabrane alkohola u islamskom pravu.
Naime, „Prohibicija (lat. prohibitio: zabrana), zakonom je određena zabrana proizvodnje i prodaje alkoholnih pića. Prvi put je uvedena u nekim Saveznim Američkim Državama u XIX stoljeću. Kada je na osnovu 18. ustavnog amandmana prohibicija u januaru 1920. uvedena na cijelom teritoriju SAD već su je 33 savezne države provodile na svojim područjima. Međutim, broj protivnika prohibicije osobito je porastao kada je postalo očito da se zakon izigrava ilegalnom trgovinom i potajnim točenjem alkohola, te krijumčarenjem, što su radili tzv. bootleggeri. U decembru 1933, na temelju 21. ustavnog amandmana prohibicija u SAD-u je ukinuta. Pokušaj provođenja prohibicije u nekim skandinavskim zemljama (Finska, Norveška), također, nije uspio. Čak i zakonsko ograničenje prodaje alkoholnih pića građanima u Švedskoj ukinuto je 1955.” Dakle, zvanična zakonska zabrana alkohola u SAD-u uspjela se održati samo trinaest godina i u tom periodu alkohol je, ipak, točen makar ilegalno, a proizvodnja i distribucija bili su preneseni u druge, skrivene objekte i nisu ni prestajali.
Nasuprot toga, u islamu postoji postupna zabrana alkohola, koja, kada je alkohol, konačno, kategorički zabranjen, nikada više nije bila odobrena u periodu od 14 vjekova. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., došlo je do potpunog iskorjenjivanja proizvodnje i distribucije alkohola u islamskoj državi. Ashabima se dešavalo da prvi put čuju ajet o zabrani alkohola u situaciji kada ga koriste. Nisu govorili: Biće mi ovo zadnja čaša pa više neću piti, nego su je skidali nepopijenu sa usana potčinjavajući se naredbi Uzvišenog. I ne samo to, nego nisu rekli, “ostatak ćemo prodati nemuslimanima”, nego su zalihe samoinicijativno prosuli, a posude i burad za čuvanje alkohola porazbijali i uništili.
Zašto najmoćnija svjetska sila, sa najmoćnijim državnim aparatom i izvršnom vlašću, nije uspjela u pokušaju da iskorijeni alkohol – uprkos uvođenja prohibicije i osnivanja posebno obučenih specijalističkih policijskih odreda koji su se trebali fizički obračunati s proizvođačima i distributerima alkohola, u čiju slavu su poslije snimani filmovi o “nesalomljivim” Eliota Nesa – uz sve zakonske i tehničke mogućnosti i snagu sistema, a Poslanik, s.a.v.s. je to uspio u islamskoj državi i bez odreda nesalomljivih i Eliota Nesa !? To je upravo zbog naravi šerijatskog, božanskog zakonodavstva, koje se odlikuje nad ljudskim. Zato, gledajući sa vjerskog aspekta, razračunati se s tim bolestima može samo kategoričkom, beskompromisnom preventivnom zabranom i sankcijom u slučaju njenog kršenja. Allah, dž.š., kaže:
” O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo. Klonite se toga, ako želite biti spašeni “. Mnogi uopće nisu svjesni ovodunjalučkih univerzalnih vrijednosti vjere koje se mogu koristiti u raznim društvenim sistemima i sredinama. Pa, i u sredini kakva je naša. Nema jače preventive ili jače odbrambene barijere od vjere, pred najezdom raznih vrsta bolesti ovisnosti koje se javljaju kao rezultat raspojasanog, neodgovornog, neracionalnog uživanja.
Ukoliko želimo što manje društvenih bolesti, radimo što više na praktikovanju i promovisanju vjere i njenih vrijednosti u društvu, jer je to u proporcionalnoj korelacijskoj vezi. Nemojmo postavljati odbrambene linije protiv zala ovisnosti na samoj liniji-bojišnici, nego ih pomjerimo daleko ispred. Odgajajmo malu djecu u vjeri dok su još u vrtiću, ili osnovnoj školi, da se naviknu na poštivanje i postojanje vrhovnog autoriteta – Uzvišenog Allaha, dž.š. 
Iz tog poštovanja rađaće se i poštovanje prema roditelju, starijem, odgojitelju, učitelju. Ne ostavljajmo to za srednju školu i fakultet, jer tada već može biti kasno, pošto je to prva linija konfrontacije gdje se borba vodi prsa u prsa. A kad neprijatelj dođe dotle, onda je borba i teška, i neizvjesna, i mora imati velike žrtve. Društvo koje se drži vjere sigurno ima šansu da ne bude zaraženo virusom bolesti ovisnosti. 
U vezi s tim interesantna je konstatacija o kolektivnoj moralnosti muslimana koju je izrekao nekadašnji bihaćki učitelj, katolik Anton Hangi, pisac knjige o životu i običajima muslimana objavljenoj 1900. godine. U toj knjizi on navodi: „ Što moramo kod naših Muslimana osobito istaknuti i pohvaliti, jest to da kod njih preljuba nema, niti ima slučajeva da bi muškarac sa ženom u divljem braku živio. Ja ne znam ni za jedan slučaj da je Muslimanka rodila nezakonito dijete. Ta tu bi kamenovali. Zaista krasno !”
Dakle, Hangi je ushićen i oduševljen moralnošću muslimana. Učiteljevao je od Bihaća i Banja Luke do Sarajeva i ne zna ni za jedan slučaj divljeg braka kod muslimana ili da žena muslimanka rodi vanbračno dijete. Naravno da je takva moralnost muslimana uzrokovana vjerom i držanjem do vjerskih postulata.Istu ili sličnu ulogu vjera može odigrati i u borbi protiv ovisnosti od pušenja, uživanja alkohola, droge i drugih poroka. 
Molim Uzvišenog Gospodara da nas i našu djecu, naš narod i našu omladinu zakloni i zaštiti od poroka i ovisnosti pušenja, alkohola, droge i svih drugih znanih i neznanih nevaljalština, da ne dozvoli da među nama bude onih koji će svoje organe morati ostavljati na operacionim stolovima zbog strasti pušenja, niti onih koji će sa sebe kidati i zbacivati nevidljive miševe, ustvari nepostojeće fikcije koje se odražavaju u alkoholom razorenoj bolesnoj psihi, niti onih koji raznim turpijicama i drugim sličnim alatkama, dok su pod dejstvom droge, ubijaju svoju djecu… Gospodaru, zaštiti nas od tih zala. Amin!
_____________________________________
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s