ŽENA MUSLIMANKA PREMA SVOJIM KOMŠIJAMA

Posted: Februar 8, 2013 in LIČNOST ŽENE MUSLIMANKE

Muslimanka se lijepo ponaša i draga je prema svojim komšijama

Jedno od moralnih svojstava žene muslimanke, koja je svjesna upute svoje vjere i koja se pridržava njenih najčvršćih veza, jeste i lijepo ponašanje prema komšijama, dobročinstvo prema njima i briga o njihovom stanju.

Pridržava se upute islama po pitanju oporuke o brzi prema komšijama


Mudra žena muslimanka svjesna je uzvišene upute islama u njegovoj toploj preporuci da se brine o komšijama, pa čak da je to i najjasnije mjesto za koje čovječanstvo zna na ljestvici ljudskih veza, a koje se nalazi samo u ovoj vjeri koja mnogo daje.

Allah, dželle we `ala, jasno i očito naređuje da se čini dobročinstvo prema komšiji:

“ I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, …”[1]

Bližnji komšija je onaj s kojim te, pored blizine, vežu i rodbinske ili vjerske veze, a daljnji komšija je onaj s kojim te vežu rodbinske ili vjerske veze, a drug je onaj ko je uz tebe u onome što je dobro.

Otud svako ko se nalazi pored čovjeka muslimana ima pravo na komšiluk, makar i ne bilo među njima rodbinske veze, ili vjerske povezanosti. U ovome se očituje poštovanje prema komšiji i uzdizanje povezanosti komšiluka u islamskom šeri`atu.

Navode se mnogobrojni hadisi koji potvrđuju ove veličanstvene ljudske vrijednosti povezanosti s komšijama, jer ti hadisi preporučuju povezanost s komšijom, bez obzira na rodbinsku povezanost ili na njegovu vjeru:

“ Džibril mi je neprestano preporučivao komšiju, tako da sam pomislio da će ga proglasti nasljednikom.”[2]

To je visoko i ugledno mjesto koje je islamski šeri`at odredio za komšiju, a koje preporučuje Džibrili Emin Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem što je potvrdio u nekoliko navrata, tako da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem pomislio da će Džibrili Eminove preporuke komšije podići komšiju na stepen rodbine i učiniti ga nasljednikom poput rodbine.

Nasuprot Džibrilove ponavljane preporuke komšije, Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem neprestano je podstrekavao na činjenje dobročinstva prema komšiji i to je naređivao u svakoj prilici koja bi mu se ukazala. Pošto je ustao da održi svoju istorijsku hutbu na oprosnom hadždžu i komšija je u njoj imao svoj udio. Kada bismo znali da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svojoj veličanstvenoj hutbi sve ovo spomenuo, da nije vodio računa o tome šta će reći vjernicima, mada je osjećao da je to njegova posljednja hutba na tom veličanstvenom mjestu, kada bismo sve to uvidjeli spoznali bismo kolika je važnost dobročinstva prema komšiji. Časni ashab Ebu Umame radijellahu anhu primjetio je predusretljivost Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem prema komšiji na oprosnom hadždžu, te je, takođe, mislio da će postati zakonitim nasljednikom. To je očito iz njegovih riječi: “ Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, a nalazio se na svojoj devi prilikom oprosnog hadždža, gdje kaže:” Preporučujem vam komšiju.” To je ponavljao sve dok nisam pomislio:” Učinit će ga zakonitim nasljednikom.”[3]

Ponekad je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem izazivao osjećaje ashaba podstrekavajući ih na činjenje dobrih djela, izdajući svoje savjete riječima:“ Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka radi ovako i ovako…” On bi ponavljao ovu sintagmu naređujući dobro ili kada bi podstrekavao na moralno ponašanje. Jedan od hadisa u kojem je upotrijebio ovu sintagmu je i hadis u kojem kaže:

“ Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka se lijepo ophodi prema svome komšiji. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti svoga gosta. Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka govori samo ono što je dobro, u protivnom neka šuti.”[4]

U predaji koju bilježi El-Buhari, stoji:

“ Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne zlostavlja svoga komšiju …”[5]

U samom početku hadisa on preporučuje činjenje dobročinstva prema komšiji, te je, tako, dobročinstvo učinio jednim od znakova vjerovanja u Allaha i Sudnji dan, kao i jednim od lijepih plodova.

Svojim komšijama voli ono što voli samoj sebi


Žena muslimanka, koja je otvorila svoju dušu prema božanskoj uputi, ima nježno srce, darežljivu dušu, blagu prirodu koja je draga njenim komšijama. Ona ima istančano osjetilo za sve ono što će im nauditi ili što će povrijediti njihovu čast i ugled ili što će im nauditi i nanijeti štetu. Ona njima voli i želi dobro kao što ga voli samoj sebi, raduje se njihovoj radosti i boluje zajedno s njihovom boli. Ona sve to čini na osnovu njenog razumijevanja Poslanikovih sallallahu `alejhi we sellem riječi:

“ Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.”[6]

U predaji koju bilježi Muslim od Enesa, a on od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, stoji da je rekao:

“ Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, rob neće vjerovati sve dok ne bude volio svome komšiji – ili je rekao “svome bratu “- ono što voli samom sebi”. [7]

Svjesna žena muslimanka ne zaboravlja da se s vremena na vrijeme obaveže da će svojim komšijama koji se nalaze u teškoj situaciji nešto dati, pokloniti. Ili, pak, svaki put kada bi se širio miris kuhanja ili pečenja iz njene kuće, te taj miris izazove njihovu strast za ukusnom hranom, a oni nisu u mogućnosti da sami pripave jelo slično njemu, ona će im poslati jedan dio tog jela, pokazujući na taj način društvenu solidarnost koju preporučuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svom obraćanju Ebu Zerru:

“ O Ebu Zerr! Kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode, pa od nje pošalji svojim susjedima.”[8]

U drugoj predaji stoji:

“ Kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode, zatim pogledaj ima li ikog od članova porodice tvojih komšija, pa im jedan dio od nje odlij.”[9]

Doista, ženi muslimanki, čiju svijest je islam izoštrio, nikako ne dolikuje da vidi svoje komšije u siromaštvu, tegobi ili lišenosti, kao što joj ne dolikuje da im ne pomogne u onome što je dobro, ili da im ne pruži podršku, poštovanje ili pomoć u hrani, a posebno ako živi u blagostanju, rahatluku i bogatstvu i ako uživa u Allahovim blagodatima. Ne dolikuje joj da živi raskošnim životom, a da u isto vrijeme sluša riječi plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:

“ Ne vjeruje u mene onaj ko zaspe sit, a pored njega njegov komšija je gladan, a on to zna.”[10]

“ Nije vjernik onaj ko je sit a njegov komšija gladan.” [11]

Lijepo se ponaša prema svojim komšijama shodno svojim mogućnostima

Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, ne ustručava se da pomogne svojoj komšinici, nego, naprotiv, pruža joj samo najbolje, bez obzira koliko to malo bilo. Njen stid i njena ljubav prema umnožavanju i hvalisanju, ne sprječavaju je da pruži makar malo od tog svog bogatstva pod izgovorom da je to nepodesno, pa da zbog toga ni to malo ne pruži svojoj komšinici sve dok ne bude u prilici da joj pruži nešto više. Ona bi na taj način zabranila i sebi i svojoj komšinici predodređeno dobro pri iščekivanju nečeg više, a to više ne bi dočekala, te bi tako propustila priliku da učini dobro djelo. Na ovo plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem upozorava posebno žene, pa kaže:

“ O žene muslimanke! Neka komšinica ne ponižava svoju komšinicu, makar to bilo koliko nokat od ovce.”[12]

“ Nokat od ovce” – označava njen papak, i to je alegorija za malu količnu, to jest, neka komšinica ne omalovažava komšinicu koja joj je pružila neko dobro, makar ono bilo malo koliko ovčiji nokat, jer je to bolje od ničega, a Allah, dželle we `ala, kaže:

“ Onaj ko bude uradio kolik trun dobra – vidjet će ga.” [13]

A Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:

“ Čuvajte se vatre Džehennemske, pa makar s dijeljenjem polovine datule, a ako je ne budete imali, onda lijepom riječju.”[14]

Ovaj hadis, na osnovu njegovog općenitog konteksta, u sebi sadrži zabranu omalovažavanja komšinice koja je udijelila. Onda to ima sljedeće značenje: Neka komšinica ne omalovažava dobro koje joj je udijelila njena komšinica, makar to dobro bilo koliko ovčiji nokat. Naprotiv, ona treba da joj zahvali na tome, jer se zahvaljivanjem za učinjeno dobro širi prijateljstvo i bliskost među komšijama, te se razvija ljubav, solidarnost i međusobna milost u njihovim životima. U ljudskoj zahvali na učinjenom dobru nalazi se jedno od islamskih moralnih svojstava koje je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem potvrdio i preporučio riječima:

“ Allahu ne zahvaljuje onaj ko ne zahvaljuje ljudima.”[15]

Islam želi da raširi međusobnu ljubav, povezanost i bliskost među komšijama, a ljudski putevi do ove ljubavi, povezanosti i bliskosti su mnogobrojni. Jedan od njih je i davanje poklona, te je stoga, Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem zabranio, posebno ženama, da omalovažavaju hediju (poklon) za njenu komšinicu ili hediju od njene komšinice, bez obzira koliko mala ona bila, jer je žena osjetljiva u ovakvim i sličnim prilikama, te to može uticati na nju i njene osjećaje prema njenoj komšinici. Žena muslimanka treba da obrati pažnju na to da hedija ima posebno značenje ljudskosti koje se krije iza hedije, a ne iza materijalne vrijednosti te hedije. Svjesna žena muslimanka ne smije zaboraviti ovo značenje ljudskosti, pa da umanjuje hediju koju je poklonila svojoj komšinici ili da umanjuje hediju koju je dobila od svoje komšinice, jer u islamu značenja određenih stvari imaju prednost pred materijalnim vrijednostima.

Obraća posebnu pažnju na dobročinstvo prema komšijama makar oni bili nemuslimani

Kod žene muslimanke krug dobročinstva se proširuje i na komšije, te ga neće uskratiti svojim komšijama bez obzira da li oni bili njena rodbina ili samo muslimani. Naprotiv, ona se neće ograničiti samo na njih nego će obuhvatiti i svoje komšije nemuslimane, slijedeći uputu islama, njegovu velikodušnost, preporuku dobročinstva prema svim ljudima, bez obzira na različitost vjera i grupacija, ukoliko od njih ne dođe nasilje ili neprijateljstvo prema muslimanima:

“ Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični -.”[16]

Otud bi časni ashab Abdullah bin Amr, kada bi mu bila zaklana ovca, upitao svoga slugu:” Da li si šta poklonio našem komšiji Židovu? Da li si šta poklonio našem komšiji Židovu? Da li si šta poklonio našem komšiji Židovu? Ja sam, doista, čuo Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem gdje kaže:“ Džibril mi je neprestano preporučivao komšiju, tako da sam pomislio da će ga proglasti nasljednikom.”[17]

Nije li ovo najobuhvatnija milost islama prema ljudima! Ima li šta ljepše od pomoći onih koji žive u njegovom okrilju i pod njegovim prostranim i sigurnim hladom! Istorija svjedoči da su Ehlu kitabije (sljedbenci knjige- kršćani i židovi) u mnogim islamskm predjelima živjeli pored muslimana u potpunoj sigurnosti, gdje su bili sigurni za svoje živote, zemlju, imetke i za svoja uvjerenja. Živjeli su bezbrižno u lijepim komšijskim odnosima, plemenitom ophođenju i slobodnom ubjeđenju, a njihove crkve postoje još od najstarijeg doba u muslimanskim selima, na obroncima planina, a oko njih se nalaze na hiljade muslimana okružujući svoje komšije Ehlu kitabije, pažnjom, brigom, dobročinstvom i lijepim komšijskim odnosima.

U svom dobročinstvu prema komšijama daje prednost bližima


Žena musliimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, ne zaboravlja precizno ustrojstvo koje je islam uspostavio u činjenju dobročinstva prema komšijama, jer je preporučio da se dobročinstvo čini onome ko je najbliži, vodeći računa o povezanosti komšija koji su jedan uz drugoga i zbog osjećaja koje obično izaziva ta pažnja, kako bi se sačuvala bliskost, ljubav i harmonija.

Od Aiše, radijellahu anha, prenosi se da je rekla:” Upitala sam: “ O Allahov poslaniče! Ja imam dvojicu komšija. Kojem od njih da dam hediju?” Odgovorio je:” Onome čija vrata su ti najbliža.”[18]

Ovo razvrstavanje u činjenju dobročinstva prema komšijama ne znači da žena muslimanka ne treba voditi brigu i o daljim komšijama, kao i o dobročinstvu prema njima. Sve dobre komšinice koje se nalaze u krugu njene kuće, ulaze u skupinu komšija i one kod nje imaju komšijsko pravo. Prethodno spomenuto razvrstavanje u davanju prednosti najbližem komšiji predstavlja poredak pri kojem je plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem vodio računa o mentalitetu bližih komšija, jer se obično između dva najbliža susjeda nalazi povezanost, kontakt, bliskost, ljubav i međusobno saradnja.

Iskrena muslimanka najbolja je komšinica


Nema sumnje da je iskrena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, najbolja komšinica u društvu, zajednici. To je stoga jer dobročinstvo prema komšiji spada u pohvalno islamsko moralno svojstvo koje se nalazi duboko u svijesti žene muslimanke koja je odgojena na temeljima islamskog ponašanja i na njegovim lijepim svojstvima. To moralno ponašanje predstavlja komšinicu, koja najviše čini dobročinstvo svojoj komšinici, najboljim komšijom kod Allaha:

“ Najbolji prijatelji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome prijatelju, a najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome komšiji.”[19]

Poslanikova praksa je potvrdila da je dobra komšinica jedan od stubova sreće u životu čovjeka muslimana, zbog onoga što komšija sadrži, kao što su: briga, radost, rahatluk, sigurnost i smiraj:

“ Sreću čovjeka muslimana na ovome svijetu predstavlja : dobar komšija, prostrana kuća i udobno prevozno sredstvo.”[20]

Selefi salih su veličali vrijednosti dobrog komšiluka, smatrajući da je to blagodat koja se ne može mjeriti imetkom, kapital koji se ne može mjeriti ničim u životu na ovome svijetu. O tome svjedoči istorija koja bilježi da se komšija Se`ida bin El-`As cjenkao za svoju kuću tražeći sto hiljada dirhema, a zatim je rekao mušteriji:” Ovo je vrijednost kuće, a za koliko ćeš kupiti komšiluk sa Se`idom?” Pošto je za to Se`id saznao poslao mu je tu vrijednost i tražio od njega da ostane u svojoj kući.

Ovo je svijetla i jasna strana dobre komšinice, a kakva je strana loše komšinice?

Loša komšinica i njena loša strana

Vjerodostojni tekstovi potvrđuju da je strana loše komšinice tamna, mračna i da bogobojazna i senzibilna žena muslimanka ne može živjeti s njom a da samu sebe ne uzdrma i ispuni strepnjom zbog loše komšinice, da svoje osjećaje ne ispuni mješavinom mržnje, odvratnosti i gađenja prema njoj.

Loša komšinica lišena je blagodati imana

Dovoljno je mučno, odurno i jadno to da je ona lišena blagodati imana-vjerovanja, najveće i najuzvišenije blagodati u ljudskom životu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je potvrdio odvojenost ove blagodati od svakog čovjeka koji je istrajan u činjenju nasilja prema svome komšiluku do te mjere da se ubraja u lošeg komšiju. To je čvrsta potvrda koja je nemilosrdna, nepopustljiva i nepopravljiva, jer se tri puta zakleo Allahom, dželle we `ala, potvrđujući odvojenost imana od takve osobe:

“ Tako mi Allaha nije vjernik. Tako mi Allaha nije vjernik. Tako mi Allaha nije vjernik.” Upitaše prisutni:” A ko to, Allahov poslaniče?” “ Onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija” -odgovori Poslanik.”[21]

U Muslimovoj predaji stoji:

“ Neće ući u Džennet onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.”[22]

Ima li većeg zločina od toga!? Ima li većeg grijeha od toga!? Zapast će u njeg čovjek ako bude zlo nanosio svome komšiji, te će se time odvojiti od blagodati imana i bit će mu zabranjen ulazak u Džennet!!!

Iskrena žena muslimanka, koja je čiste duše, proživljava ove tekstove, stroge propise koji se postavljaju pred um, kao i tamne tmine koje ostavljaju traga na dušu, a kojim je okružena loša komšinica. Ona i ne pomišlja da nanese zlo svojim komšijama, bez obzira u kakvom se stanju i uvjetima nalazila. To je stoga što činjenje zla svojim komšinicama i upuštanje s njima u spletke, varke, neprijateljstvo i svađu, ne spada u male grijehe i beznačajne pogreške, nego spada u velike grijehe zbog kojih se gubi iman i čiji kraj prijeti na onome svijetu. Da li se zbog propasti, nakon gubitka imana i propasti na Ahiretu, uznemiri srce žene muslimanke, da li ustreperi njena duša i da li se uzdrma njeno biće?

Loša komšinica je žena čije djelo je uzaludno

Ako je loša komšinica izgubila iman, kao što se to navodi u prethodnom hadisu, onda je ona žena čija su sva djela uzaludna. Neće joj koristiti nakon toga ni pokornost, niti će joj biti primljeno dobro djelo, sve dok je ustrajna u činjenju zla svojim komšijama. To je stoga što se dobra djela u osnovi temelje na vjerovanju u Allaha, a vjerovanje u Allaha nije brza riječ koju jezik nepromišljeno izgovara. To je precizno sprovođenje onoga što Allah, dželle we `ala, traži od Svojih robova. Pošto je loša komšinica izgubila svoj iman svojom istrajnošću i upornošću u nanošenju zla svojim komšijama, nakon toga ona ne žudi za tim da Allah, dželle we `ala, primi od nje dobro djelo, bez obzira koliko ono bilo, nego ga uništava i ne ostavlja nikakva traga, makar u njega ona utrošla dane i noći.

Rečeno je Vjerovjesniku:

“ Allahov poslaniče! Doista, ta i ta žena noću klanja, a danju posti. Ona čini dobra djela i udjeljuje, ali svojim jezikom nanosi zlo svojim komšijama.” Na to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao: “ U njoj nema dobra. Ona je stanovnik Džehennema.” Rekli su:” Ta i ta žena klanja propisane namaze, udjeljuje suhi sir i nikome zlo ne nanosi.” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Ona je stanovnik Dženneta.”[23]

Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je opisao lošeg komšiju kao čovjeka od kojeg nema nikakve koristi, riječima:

“ Od troje nema nikakve koristi: vladara- ako dobročinstvo učiniš, nezahvalan je, a ako zlo učiniš, ne prašta; lošeg komšije – ako vidi dobro prikrije ga, a ako vidi zlo razglasi ga i žene – ako si prisutan, vrijeđa te, a ako si odsutan, vara te.”[24]

Ovako se smjenjuju tekstovi koji oslikavaju odurnu sliku loše komšinice od koje duša čiste žene muslimanke osjeća odvratnost. Stoga je ona oprezna da ne bi zapala u grijeh zlostavljanja komšiluka. Stoga je ona veoma daleko, da ne može biti dalje, od toga da jednog dana ne postane loša komšinica, kako ne bi raspirivala svađu između nje i njenih komšinica, ili da ne bi nastupilo među njima neprijateljstvo, ili se razvila zavist, ili raširila mržnja. Tako, Poslanikovo sallallahu `alejhi we sellem upozorenje, zbog zlostavljanja komšiluka putem svađe ili mržnje, ne napušta njen sluh, niti to ona zaboravlja svaki put kad se raširi zlo, razdor i svađa među komšijama:

“ Prva dva parničara na Sudnjem danu će biti dvojica komšija.”[25]

Muslimanka ne uskraćuje pružanje pomoći svojim komšijama

Bogobojaznoj ženi muslimanki nije dovoljno da se kloni zlostavljanja svojih komšinica, nego neprestano nastoji da im pruži pomoć, onoliko koliko je u mogućnosti. Ona im širom otvara vrata dobročinstva, dobra i pomoći, strahuje da ih ne uskrati u njihovom pravu. A svaki put kada neko poziva na brigu o njima, na njihovo poštovanje i činjenje dobročinstva prema njima, strahuje da se ne ostvari ono što je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem obznanio po pitanju prezrenog, nezahvalnog i škrtog komšije koji malo pomaže:

“ Koliko će biti komšija na Sudnjem danu zakačenih za svoga komšiju koji će govoriti:” Gospodaru! Ovaj je zatvorio svoja vrata preda mnom i tako uskratio svoju pomoć.”[26]

Lošeg li kraja! Kakve li propasti za pohlepnog ii škrtog komšiju koji ne pomaže svome komšiji! Kakva li je njegova propast onoga dana kada ljudi stanu pred svoga Gospodara!!

S aspekta islama muslimani i muslimanke su čvrsta i kompaktna građevina. Njene cigle su sinovi ovoga ummeta, a svaka cigla treba da bude čvrsta i konzistentna i čvrsto povezana s drugim ciglama kako bi dala potpuno učešće u izgradnji njene povezanosti, snage i čvrstine. Ako ne bude takva, ta građevina je izložena propadanju, rušenju i devastiranju.

Islam je svoje cigle okružio čvrstom vezom duhovne opskrbe koja čuva njihovu povezanost, potpomaganje i čvrstinu, kako bi građevna muslimana ostala čvrsta, koju ne mogu uzdrmati nikakvi događaji, niti je mogu iz temelja uzdrmati silni uragani.

Šta ima ljepše od Poslanikovog primjera povezanosti muslimana i muslimanki, njihove solidarnosti i potpomaganja. To se nalazi u riječima Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:

“ Vjernik podupire vjernika kao što dijelovi građevine podupiru jedan drugi.”[27]

“ Primjer vjernika u njihovoj samilosti, nježnosti i bliskosti sličan je organizmu. Kada se jedan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom.”[28]

Islam vodi brigu o povezanosti članova ovog ummeta. Ova čudnovata povezanost sama po sebi učvršćuje vezu komšije s njegovim komšijom, a ona se temelji na čvrstim osnovama ljubavi, dobročinstva, solidarnosti i lijepog ophođenja.

Strpljiva je kod nanošenja zla i nedaća od strane njenih komšinica

Nije nikakvo čudo da je žena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, strpljiva kod nanošenja zla od strane njenih komšinica. Ona im njihovo zlo ne uzvraća na isti način, niti se rasrdi ako je zadesi neka od nedaća, niti im za zlo uzima njihove zablude, nedostatke i pogreške. Naprotiv, ona im prašta na taj način zarađujući nagradu kod Allaha, dželle we `ala, zbog svoje strpljivosti, praštanja, čvrsto vjerujući da kod Allaha, dželle we `ala, neće propasti ovo njeno plemenito praštanje. Naprotiv, On joj omogućava da zaradi Njegovu ljubav i zadovoljstvo. O tome svjedoči hadis koji prenosi Ebu Zerr, kada se susreo s Mutarrifom bin Abdullah. On je rekao:

“ O Ebu Zerr! Do mene je dopro tvoj hadis, pa sam žudio da te sretnem.” Rekao je:” Tvoj otac pripada uzvišenom Allahu! [29]Pa evo, susreo si me.” Rekao sam:” Do mene su doprle riječi da je s tobom razgovarao Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem i da je rekao:” Uzvišeni Allah voli troje i prezire troje.” Rekao je:” A kako bih ja sebi mogao uobraziti da slažem na Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem?” Rekao sam:” Ko su ta trojica koje Allah voli?” Odgovorio je:” Čovjek koji se strpljivo bori na Allahovom putu nadajući se nagradi, pa se bori sve dok ne pogine, a vi ćete to naći u Allahovoj knjizi, zatim je proučio:” Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su čvrsti bedem.”[30] Upitao sam:” I ko još?” Nastavio je:“ Čovjek koji ima lošeg komšiju koji mu zlo čini, pa je strpljiv na njegovo zlo sve dok ga Allah ne poštedi od njega životom ili smrću…”[31]

Doista, među svojstva žene muslimanke, čiju dušu je islam odgojio i istančao njene osjećaje, spada i strpljivost pri zlostavljanju od strane njenih komšinica, u onolikoj mjeri koliko je to ona u mogućnosti, kao i uzvraćanje na njihovo zlo onim što je dobro. Ona ovim svojim strpljenjem i mudrim ponašanjem predstavlja za njih najbolji primjer lijepog ophođenja prema komšiji i iskorjenjuje iz njihovih duša korijenje zla, skrivenu mržnju i prezir koji su se u njima taložili. A iznad svega ovoga ona slijedi uputu Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:

“ Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ne čini zlo svome komšiji…”[32]

Neka poslušaju neke komšince, koje su izgubile osjećaj za ono što je ispravno, kada se neko od njihove djece posvađa s djetetom od komšija, kako se prave nevješte kada svoje komšinice izlažu nepodesnom govoru, žustrim riječima i bolnim psovkama, napadajući time na osnove komšiluka, prekidajući veze ljubavi, suživota i bliskosti u trenutku srdžbe. Neka poslušaju kako su se usprotivile islamskoj uputi u ophođenju s komšijama i kako su zadovoljne time da budu loše komšinice.

Neka su radosne odgojene komšinice koje su okićene strpljenjem, nježnošću, ustrajnošću, staloženošću i lijepim ophođenjem, kao i one koje na isti način ne uzvraćaju zlo svojim komšinicama, neka su radosne zbog toga što su one dobre komšinice čijim je mudrim ponašanjem Allah zadovoljan.
_________________________________________________________________________________

[1] En-Nisa` 36..

[2] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/71, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Hakkul- džari“.

[3] Bilježi ga Et-Taberani sa senedom koji je džejjid. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/165.

[4] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str. 191, poglavlje “ Hakkul-džari vel-vesijjetu bihi “.

[5] “ Fethul-bari “, 10/414, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Men kane ju`minu billahi vel-jevmil-ahiri fe la ju`zi džarehu “.

[6] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/60, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Hakkul-džari “.

[7] “ Sahihu Muslim “, 2/17, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Min hisalil-imani en tuhibbu li ehike ma tuhibbu li nefsike “.

[8] Isto, 6/177, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ El-vesijjetu bil-džari vel-ihsanu ilejhi “.

[9] “ Sahihu Muslim “, 6/177, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ El-vesijjetu bil-džari vel-ihsanu ilejhi“.

[10] Bilježe ga Et-Taberani i El-Bezzar sa senedom koji je hasenun. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/167.

[11] Bilježe ga Et-Taberani i Ebu Ja`la. Njegovi prenosioci su povjerljivi (sukatun). Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 8/167.

[12] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 6/141, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Et-tesadduk biš-šejil-jesir “.

[13] Ez-Zilzal 7.

[14] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 6/141, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Et-tesadduk biš-šejil-jesir “.

[15] “ El-edebul-mufred “, 1/310, poglavlje “ Men lem ješkurin-nase “.

[16] El-Mumtehine 8.

[17] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/71, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Hakkul-džari “.

[18] “ El-edebul-mufred “, 1/198, poglavlje “ Tuhdi ila akrebihin baben “.

[19] Bilježi ga Et-Tirmizi sa vjerodostojnim senedom, 3/224, poglavlja “ El-birru ves-siletu “, dio “Ma dža`e fi hakkil-dživari “.

[20] Bilježi ga El-Hakim s vjerodostojnim senedom, 4/166, knjiga “ El-birru ves-siletu “.

[21] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str. 185, poglavlje “ Fi hakkil-džari vel-vesijjetu bihi”.

[22] “ Sahihu Muslim “, 2/17, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanu tahrimi izail-džar “.

[23] “ El-edebul-mufred “, 1/210, poglavlje “ La ju`zi džarehu “.

[24] Bilježi ga Et-Taberani u “ El-kebir “, 18/267, a njegovi prenosoci su pouzdani (sukat).

[25] Bilježe ga Ahmed i Et-Taberani sa dobrim (hasenun) senedom. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/170.

[26] “ El-edebul-mufred “, 1/200, poglavlje “ Men aglekal-babe `alel-džari “.

[27] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/47, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Te`avunul-mužminine ve terahumuhum “.

[28] Isto, 13/46,

[29] Izreka kod Arapa koja označava radost.

[30] Es-Saff 4.

[31] Bilježe ga Ahmed i Et-Taberani s vjerodostojnim senedom. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/171.

[32] “ Fethul-bari “, 10/445, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Men kane ju`minu billahi vel-jevmil-ahiri fe la ju`zi džarehu “.


Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s