1 – ŽENA MUSLIMANKA POMAŽE ŽENI U NEVOLJI

Posted: Februar 9, 2013 in LIČNOST ŽENE MUSLIMANKE

Bogobojazna žena muslimanka ističe se po prirodi svog moralnog i duševnog formiranja i njena ličnost se odlikuje praštanjem, ugodnim moralom i lijepim ophođenjem. Ako joj njena sestra nešto duguje i približi se vrijeme ispunjenja tog duga, a njena sestra koja joj duguje nalazi se u teškoj situaciji, ona će je pričekati dok je ne prođe ta njena nevolja i dok za nju ne nastupi olakšanje. Ona će tako postupiti na osnovu riječi Uzvišenog Allaha koji kaže:

“ A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao;…” [1]

Čekanje na vraćanje duga onoga ko je u nevolji ubraja se u plemeniti moral koji islam preporučuje, jer se u njemu nalazi ostvarenje čovjekove ljudskosti u njegovom ophođenju prema njegovom bratu čovjeku, makar mu on i dugovao.

Žena muslimanka, ako se povodi za ovim značenjem ljudskosti u čekanju na ispunjenje duga njene sestre koja je u nevolji, ona se povodi za naredbom svoga Gospodara i time čini dobro djelo koje će je spasiti od tegobe na Sudnjem danu, koje će joj omogućiti hladovinu u hladovini veličanstvenog Arša, na dan kada neće biti drugog hlada osim njega.

Od Ebu Katade radijellahu anhu se prenosi da je rekao:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:

“ Koga raduje da ga Allah spasi od tegoba na Sudnjem danu, neka pričeka onoga ko je u nevolji [2], ili mu ga [3] oprosti. “ [4]

Od Ebu Hurejre radijellahu anhu se prenosi da je rekao:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:

“ Ko pričeka onoga ko je u nevolji, ili mu oprosti dug, Allah će ga na Sudnjem danu staviti u hladovinu Njegovog Arša, onog dana kada ne bude drugog hlada osim njegovog.”[5]

Iskrena žena muslimanka može se popeti do ovih visina ako je bogata i imućna, te će svojoj sestri, koja joj duguje, oprostiti njen dug ili jedan njegov dio. Na taj način joj pomaže u ispunjenju tog duga i time zarađuje veličanstvenu nagradu, jer će joj Allah, dž.šć., zbog praštanja duga njene sestre, nadoknaditi većim, bogatijim i veličanstvenijim oprostom, nadomještajući ono čime je uskraćena, praštajući joj njene grijehe i spašavajući je od užasa na Sudnjem danu.

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:

“ Bio je jedan čovjek koji je ljudima davao pozajmice, pa bi svome slugi govorio:” Kada dođeš do siromaha koji je u teškoj situaciji, oprosti mu (dug). Možda Allah nama oprosti. Susreo je Allaha (umro je) i On mu je oprostio.”[6]

Od Ebu Mes`uda El-Bedri radijellahu anhu prenosi se da je rekao: ”Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:

“ Čovjek koji je živio prije vas, polagao je račun (pred Allahom), pa se kod njega nije zadesilo ništa (od dobrih djela) osim da je saobraćao s ljudima [7]. Bio je bogat te je naređivao svojim slugama da oproste dug onome ko je u teškoj situaciji. Allah, dželle we `ala, je rekao:” Mi smo u tome preči od njega. Oprostite mu (grijehe).””[8]

Od Huzejfe radijellahu anhu se prenosi da je rekao:

“ Alahu je doveden jedan od njegovih robova kojem je dat imetak, te ga je upitao:” Šta si uradio na Dunjaluku? “ Odgovorio je: ”Gospodaru, dao si mi imetak i ja sam pozajmljivao ljudima. U moj moral spada i praštanje. Olakšavao sam bogatom, a čekao sam onog ko je u teškom stanju.” Uzvišeni Allah je rekao: ” Ja sam u tome preči od tebe. Oprostite (grijehe) Mome robu.” `Ukbe bin `Amir i Ebu Mes`ud El-Ensarij, radijellahu anhu, su rekli:” Ovako smo čuli iz usta Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. ”[9]

Plemenita je i velikodušna

Jedno od svojstava žene muslimanke, koja se pridržava propisa svoje vjere, je i to da je krase moralne osobine: dobrodušnost, velikodušnost, plemenitost i darežljivost. Ona je velkodušna. Njene ruke su darežljive prema onim koji su u teškoj situaciji i prema siromasima. One obiluju davanjem i dobrotom, svaki put kada neko zatraži darežljivost i svaki put kada se pojavi prilika u kojoj je pohvalna velikodušnost.

Ona je u potpunosti sigurna da dobro koje učini neće propasti kod Allaha, dželle we `ala, nego će ostati sačuvano kod Mudrog i Sveznajućeg:

“ …A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.”[10]

Ona, doista, vjeruje da će joj, sve ono što potroši na Allahovom putu, Allah mnogostruko nadoknaditi, jer će na ovome svijetu zadobiti veliku čast i ugled, a na Ahiretu ogromnu nagradu:

“ Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”[11]

“… Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi,…”[12]

“… Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav. A ono što od imetka udijelite drugima potpuno će vam se nadoknaditi i neće vam biti učinjena nepravda.”[13]

Ona, takođe, zna da ako se ne čuva lakomislenosti i ako je zaokupi briga o sabiranju imetka i blaga, pogodit će je propast njenog imetka i njegovo umanjivanje i raspadanje, kao što o tome obavještava Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:

“ Nema ni jednog dana u kojem (Allahovi) robovi osvanu, a da ne siđu dva meleka. Jedan od njih kaže:” Allahu moj, nadoknadi onome ko daje.” A drugi kaže:” Allahu moj, podari propast onome ko ne daje.””[14]

U hadsi-kudsijji stoji:

“ Dijeli, o sine Ademov, i tebi će se davati.”[15]

Iskrena žena muslimanka u potpunosti je sigurna da njeno davanje nimalo neće umanjiti njen imetak, nego će ga uvećavati, očistiti i dati blagoslov u njemu, jer to potrđuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:

“ Sadaka neće umanjiti imetak…”[16]

Naprotiv, ona je ubijeđena da ono što potroši na Allahovom putu, ustinu neće propasti, jer je to zapisano u stranici njenih djela, a sve ostalo je prolazno i kratkotrajno. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem muslimanima i muslimankama obraća pozornost na ovo uzvišeno značenje darežljivosti, velikodušnosti i plemenitosti, kada je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem upitao Aišu, radijellahu anha, o tome šta je ostalo od zaklane ovce:

“ Šta je od nje ostalo?” Odgovorila je:” Od nje je ostala samo njena plećka.” Rekao je:” Ostalo je sve osim njene plećke.”[17]

Zbog svega ovoga, žena muslimanka, koja razumije propise svoje vjere, nastoji da bude velikodušna, da se prepusti davanju i da prednjači u plementosti sredstvima koja posjeduje i koja stiče, kada god čuje da neko poziva na velikodušnost i davanje.

Jedan od primjera velikodušnosti po kojoj je žena poznata, nalazi se u hadisu koji bilježi El-Buhari od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu koji kaže:

“ Na dan Bajrama, Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem izašao je i klanjao dva rekata, a nije klanjao ništa prije, niti poslije. Potom je došao kod žena i naredio im da daju sadaku, te je (svaka) žena davala sadaku u svojoj halki [18] ili ogrlici.”[19]

U drugoj Buharijinoj predaji stoji:

“ Došao je kod žena i naredio im da daju sadaku, te su bacale burme [20] i prstenje u Bilalov ogrtač.” [21]

U trećoj predaji El-Buhari bilježi od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem klanjao dva rekata, prije i poslije kojih nije ništa klanjao, zatim je došao kod žena, a s njim je bio Bilal, i naredio im da daju sadaku, pa je (svaka) žena bacala svoje menđuše [22].”[23]

Majke vjernika i žene selefi-saliha predstavljaju najveličanstveniji primjer velikodušnosti, darežljivosti i plemenitosti, a istorija sve to bilježi svijetlim slovima.

Ez-Zehebi u svom djelu “ Sijeru e`alamin-nubelai “[24] bilježi u biografiji o majci vjernika Aiši, radijellahu anha, da je ona dala sadaku u vrijednosti od sedamdeset hiljada dirhema, a ona je, doista, krpila dijelove svoje košulje.

Mu`avija joj je poslao sto hiljada dirhema i ona nije zanoćila sve dok ih nije podijelila, a njena slušknja joj je rekla: ”Da si nam od njih za jedan dirhem kupila mesa”, na što je ona rekla:” Zar si mi nešto rekla?”

Mu`avija joj je, takođe, poslao ogrlicu od sto hiljada dirhema, pa ju je podijelila zajedno s majkama vjernika.

Ibnu Ez-Zubejr joj je poslao blaga u dvije velike lanene vreće, u kojim je bila vrijednost od sto hiljada (dirhema). Tražila je tablju (da na nju sve to istrese), te je sve to podijelila ljudima. Pošto je zanoćila rekla je:” Sluškinjo moja, daj mi moj iftar”, a ona je, radijellahu anha, cijelo vrijeme postila, te joj je sluškinja rekla:” Majko vjernika, zar nisi mogla da nam kupiš mesa za jedan dirhem?” Odgovorila je:” Ne ruži me. Da si mi napomenula, učinila bih to.”

Njena sestra Esma nije bila ništa manje velikodušna. Abdullah bin Ez-Zubejr radijellahu anhu obavještava, govoreći:” Nikad nisam vidio velikodušnije dvije žene od Aiše i Esme, a njihova velikodušnost je različita. Što se tiče Aiše, ona je sakupljala, a kada bi sakupila, podjelila bi. A što se tiče Esme, ništa ne ostavlja za sutra.

Majka vjernika Zejneb bintu Džahš, radijellahu anha, radila bi svojim rukama, pa bi to dijelila. Ona je bila majka vjernika najpruženije ruke u sadaki, velikodušnosti i činjenju dobra. O njoj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem svojim ženama, u hadisu koji bilježi Muslim od Aiše, radijellahu anha, rekao:

“ Od vas će mi se najprije pridružiti ona koja je najpruženije ruke (najdarežljivija).” Aiša je rekla:” Međusobno su se nadmetale koja je od njih najdarežljvja, pa je među nama najdarežljivija bila Zejneb, jer je svojim rukama pravila i to dijelila kao sadaku.”[25]

Poslao joj je Omer bin El-Hattab radijellahu anhu poklon, pa pošto joj je unešen, rekla je:” Neka Allah oprosti Omeru. Bilo koja druga moja sestra bila je preča od mene da ovo dobije. Rekli su:” Sve ovo je tebi.” Uzviknula je:” Subhanallah (Slava Allahu) !!” Istresite ga i prekrijte ga ogrtačem.” Nakon toga je Berzeti bintu Rafi`, koja prenosi ovaj haber, rekla:” Zavuci svoju ruku i zahvati koliko možeš i idi s time do plemena tog i tog i do plemena tog i tog, do njene rodbine i njihovih siročadi. I sve je tako bilo dok nije nešto malo ostalo ispod ogrtača. Berzeta bintu Rafi` joj je rekla:” Neka ti Allah oprosti, majko vjernika. Tako mi Allaha, mi u ovome imamo pravo na jedan dio.” Na to je ona rekla:” Vama pripada ono što se nalazi ispod ogrtača”, pa smo mi pod njim našli osamdeset pet dirhema. Nakon toga je podigla svoje ruke prema nebesima i rekla:” Allahu moj, podari mi da me nakon ove godine ne zatekne Omerov poklon, te je i umrla prije tog poklona.”[26]

Ibnu Sa`d prenosi da je nakon što je Zejnebi odnio ovo blago, ona rekla:” Allahu moj podari mi da me ne zatekne imetak koji dolazi iza ovoga, jer je on fitnet (kušnja)”. Zatim ga je dijelila svojoj rodbini i siromasima sve dok ga nije dokrajčila. To je doprlo do Omera, pa je on rekao:” Ovom se ženom želi postići dobro”. Otišao je do njenih vrata, nazvao selam i rekao: ”Doprlo je do mene šta si podijelila”, pa joj je poslao hiljadu dirhema, tražeći od nje da ih ostavi za sebe. Ona je i to potrošila i nijednog dirhema niti dinara nije ostavila za sebe.

Jedna od žena čiju velikodušnost i darežljivost bilježi istorija je i Sekina bintu El-Husajn koja je bila darežljiva s onim što je posjedovala. Ako ne bi našla novaca, lišila bi samu sebe svojih narukvica i poklonila ih potrebnim i siromašnim.

Među njih spada `Atika bintu Jezid bin Mu`avija koja se lišila sveg svog imetka, podijelivši ga sromasima porodice Ebu Sufjan.

Među njih se ubraja i Ummul-Benin, sestra Omera bin Abdul-Aziza. Ona je bila znak plemenitosti i darežljivosti. Govorila bi:” Svaki narod ima strast za nečim, a moja strast je u davanju.” Svakog petka bi oslobodila po jednog roba i darovala bi konja na Allahovom putu govoreći:” Uh, škrtosti. Da imam (još jednu) košulju, ne bih je obukla, a da trebam ići na put ne bih išla.” [27]

Jedna od njih je i Zubejda, žena halife Harunur-Rešida koja je dala da se, za stanovnike Mekke i za hadžije, iskopa tekuća rijeka koja je sabirala izvore vode i kišnicu, a koja je nazvana “Ajnu Zubejda “. Ta rijeka je bila jedno od čuda toga vremena. Pošto je njen blagajnik tražio više novaca za troškove ovog veličanstvenog projekta, izrekla je ove riječi:” Radi, makar te udarac motikom koštao jedan dinar.”

Kada bismo željeli istaknuti velikodušnost i darežljivost žena u našoj istoriji, nedostajalo bi nam prostora. Dovoljno nam je da znamo da ova vrsta velikodušnih i darežljivih vjernica, koje dijele sadaku, ni u kom slučaju ne nedostaju islamskim društvima od samog početka islama, pa sve do današnjih dana. Naprotiv, žena je diljem islamskog svjeta u svakom vremenu i na svakom mjestu, bila posebna, osobita i istaknuta pojava o čijem dobru i plemenitosti svjedoče mnogobrojni vakufi, veličanstvena dobrotvorna društva, škole, džamije, bolnice i druga djela dobročinstva i darežljivosti. Svojim dobročinstvima su se brinule o potrebama svih građana i obilato su darovale sredstva za dobrotvorne programe koji će koristiti muslimanima i muslimankama, koji će građane oslobađati tegobe, siromaštva, neimaštine i bijede. One su brisale tugu iz očiju siročadi, ublažavale patnju siromaha, otklanjale tegobu onih koje ona zadesi, pokrivale tijelo razgolićenoga i namještale mu polomljene kosti.

Žena muslimanka, koja je svjesna upute njene vjere, ne omalovažava sadaku bez obzira koliko ona bila mala, nego troši onoliko koliko je u mogućnosti. Ona je sigurna u Allahovu nagradu koliko god njeno davanje bilo malo, povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha:“ Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih….”[28] i radeći po riječima Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:

“ Bojte se Vatre, makar i dijeljenjem jedne polovine hurme.”[29]

“ O Aiša, boj se Vatre makar polovinom hurme, jer ona gladnome nadomješta sitost.”[30]

Na ženi muslimanki je da dijeli sadaku od onoga što kod sebe ima, bilo da se radi o hrani koju ima u kući ili o novcu njenog muža, ukoliko vidi da je on zadovoljan davanjem sadake i poklona. Time će imati nagradu za ono što je potrošila, njen muž će imati nagradu za ono što je zaradio, a i sluga će imati nagradu, kao što se to navodi u mnogobrojnim hadisima koje bilježe El-Buhari, Muslim i drugi muhaddisi. Jedan od takvih hadisa je sljedeći:

“ Kada žena udijeli jedan dio hrane iz njene kuće – u Muslimovoj predaji stoji:” iz kuće njenog muža” – a da ne izazove fesad, imat će nagradu za to što je udijelila, njen muž će imati nagradu za to što je zaradio, a i sluga će imati istu nagradu. Nagrada jednoga neće umanjiti nagradu drugih.” [31]

Islam muslimanima i muslimankama želi da budu faktori izgradnje, dobra, podrške i pomoći u njihovim društvima, da njihovo dobro neprestano obasipa bespomoćne i siromašne, zavisno od njihovih mogućnosti. Islam im je učinio sadakom svako činjenje dobra, kao što to Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem potvrđuje svojim riječima:

“ Svaki musliman je dužan da udijeli sadaku (milostinju).” Upitaše:” Allahov poslaniče, šta ako ne nađe ništa da udijeli?” Odgovorio je:” Neka radi svojim dvjema rukama, koristit će samom sebi i udijelit će sadaku.” Upitaše:” Šta ako to ne bude mogao ili to ne bude činio?” Odgovorio je:” Neka pomogne jadnom siromahu.” Upitaše:”Ako to ne učini?” Odgovorio je:” Neka naređuje dobročinstvo ili dobro.” Rekoše: ” Ako to ne čini?” Rekao je:” Neka se kloni zla. To mu je, doista, sadaka.” [32]

Islam je širom otvorio vrata za činjenje dobra. Otvorio ih je za muškarce i žene, za bogate i siromašne, kako bi ga svi činili. Naredio je svakom ko izgovori dva šehadeta da čini dobro i to je nazvao sadakom (djeljenjem), kako siromah bez ičega ne bi osjećao da mu je zabranjeno učestvovanje u društvenom dobročinstvu zbog toga što nema bogatstva. Islam mu je, stoga, otvorio vrata ovog učestvovanja i učinio sadakom činjenje bilo kojeg dobra i dobročinstva, za koje će siromah biti nagrađen kao što će biti nagrađen i bogataš, zbog svoje darežljivosti i plemenitosti:

“ Svako dobročinstvo je sadaka.”[33]

Time je islam ostvario učešće svih članova društva u činjenju dobra, izgradnji društva i njegovom razvoju, progresu i poboljšanju. On je u sva njihova srca unio rahatluk, smiraj, veselje i radost ovim učešćem koje čini čovjeka da osjeća svoju čovječnost i da vodi brigu o svojoj plemenitosti. Ovo učešće pred njega postavlja njegovu odgovornost u ovome životu i ostvaruje njegovu nagradu.

Plemenita i darežljiva muslimanka svojim davanjem suosjeća sa skupinom bijednih i nesretnh siromaha koji skromno žive i ne prose nasrtljivo, a ljudi smatraju da su bogati skromnošću, te se brinu o njima koliko su u mogućnosti. Oni su najpreči da se prema njima bude velikodušno, plemenito, darežljivo i da im se nježno pomaže. Oni su ti o kojim se Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem brine govoreći:

“ Nije pravi siromah onaj koga vrate jedna ili dvije hurme niti jedan ili dva zalogaja. Pravi siromah je, doista, onaj ko je skroman.”[34]

U drugoj predaji, koju bilježe Buharija i Muslim, stoji:

“ Nije pravi siromah onaj koji proseći kruži među ljudima, kojeg vraća jedan ili dva zalogaja i jedna ili dvije hurme. Pravi siromah je onaj ko ne nalazi bogatstvo kojim će se obogatiti, niti razmišlja o njemu, te mu se udijeli sadaka i on ne prosi od ljudi.” [35]

Svjesna žena muslimanka svojim davanjem suosjeća sa siročetom, koliko je u mogućnosti. Ona se stara o njemu, ako je bogata, odgaja ga, troši na njega i brine se o svemu što je vezano za njega. Za ovo njeno vrijedno trošenje bit će nagrađena kod Allaha, dželle we `ala, koji je za staratelja siročeta pripremio visoki stepen, počasno mjesto i veliki ugled, jer mu je dodijelio blizinu Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem u Džennetu. O tome nas obavještava Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:

“ Ja i staratelj siročeta smo u Džennetu ovako (blizu),” pa pokaza kažiprstom i srednjakom, malo ih rastavivši.”[36]

Dobrodušna, bogobojazna žena muslimanka svojim davanjem suosjeća s udovicom i siromahom. Uputa ove čiste vjere preporučuje dobročinstvo prema njima i obećava vrijednu nagradu onome ko im čini dobročinstvo i to upoređuje s nagradom postača i onoga ko klanja ili nagradom onoga ko se bori na Allahovom putu, kao što nas o tome obavještava plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:

“ Onaj ko zbrine (siromašnu) udovicu i siromaha, isti je kao i borac na Allahovom putu”, a mislim da je (ravija) još rekao:” I kao klanjač koji se ne umara i kao postač koji nikako ne iftari.”[37]

Dobročinstvo prema udovici i siromahu, kao i starateljstvo nad siročetom, ubrajaju se u najčasnija djela i najplemenitija ljudska dobročinstva koja se pripisuju ženi muslimanki, koja kod nje povećavaju nježnost, ljudskost, čistotu i plemenitost.

Ne prigovara na onome što im dadne

Kada Allah jednog dana uputi plemenitu i darežljivu ženu muslimanku na davanje i darežljivost na Allahovom putu, ona, zaista, neće zapasti u glib prigovaranja i vrijeđanja, nego će se brinuti o tome da njeno davanje bude čisto i iskreno u ime Allaha, dželle we `ala, te tako biva jednom od onih o kojim govori Allah, dželle we `ala,:

“ One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.”[38]

Žena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, ne zaboravlja da nagradu za sadaku neće upropastiti ništa poput prigovaranja i vrijeđanja. Ona ne zaboravlja da je Allahov poziv vjernicima i vjernicama na zabranu i upozorenje od prigovaranja koje djelo čini beskorisnim i briše nagradu za učinjenu sadaku, zbog toga da bi taj poziv ispunio njen sluh, uzdrmao njeno biće i učinio da ne razmišlja o riječima u kojim bi se osjetilo prigovaranje ili vrijeđanje:

“ O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, …” [39]

Prigovaranje čovjeku siromahu, kojeg je potreba natjerala na primanje milostinje, doista je omalovažavanje njegove ljudskosti, ispit njegove časti i degradacija njegove snage i moći. Sve ovo je zabranjeno u islamskom zakonu, koji onog što daje i onog što uzima smatra dvojicom braće među kojim nema razlike, osim u bogobojaznosti i dobrim djelima. A brat neće prigovoriti svome bratu, niti će uvrijediti njegovu ličnost, niti njegovu čast. Zato je i obećana stroga kazna za onoga ko prigovara na učinjenoj milostnji u hadisu koji bilježi Muslim od Ebu Zerra. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je takvog čovjeka svrstao u grupu nesretnika kojim se Allah, dželle we `ala, neće obratiti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, a ni očistiti od grijeha i njima pripada bolna patnja. On kaže:

“ Allah, dželle we `ala, se neće obratiti trojici na Sudnem danu, niti će gledati u njih, nit će ih očistiti (od grijeha) i njih čeka bolna patnja.” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je to izgovoro tri puta. Ebu Zerr je rekao: ”Odbačeni su i propali. Ko su oni Allahov poslaniče?” Odgovorio je: ”Uobraženjak kojem se odjeća vuče po zemlji, onaj ko prigovara (na učinjenoj milostinji) i onaj ko prodaje svoju robu, lažno se zaklinjući.”[40]

Blaga je (dobrodušna)

Mudra žena muslimanka, koja se napaja s izvora izvornog islama i koja se okitila njegovim visokim moralnim karakteristikama, doista je blaga (dobrodušna), ona svoju dušu kori, svoju srdžbu svlađuje, uči je praštanju i uzvraćanju dobrim na učinjeno zlo, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha:

“…koji srdžbu svoju svlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine -.”[41]

“ Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.”[42]

Savlađivanje srdžbe, blagost i tolerancija ubrajaju se u najljepša moralna svojstva muslimana i muslimanki koje Allah, dželle we `ala, voli kod Svojih robova vjernika. To potvrđuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u hadisu koji se prenosi od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu u kojem je rekao:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao Ešd`u Abdul-Kajsu:

“ Ti kod sebe imaš dvije osobne koje Allah voli: blagost i tolerantnost.”[43]

Otud je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, čovjeku koji je od njega tražio savjet, uputio savjet jednom riječju:” Ne ljuti se “. Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi:” Posavjetuj me”, a odgovor Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem je svaki put bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral:” Ne ljuti se.”[44]

Žena muslimanka ponekad se naljuti, ali ta njena srdžba bude radi Allaha, a ne radi nje same. Ona se rasrdi kada u ženskim društvima naiđe na potcjenjivanje islamskih vrijednosti, na degeneraciju u njegovim učenjima i propisima i bezočnu drskost u vjeri. U ovakvim i sličnim situacijama, ona ima pravo da se ljuti, a tako je smatrao i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u hadisu koji bilježe El-Buhari i Muslim:

“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se ne sveti (kažnjava) radi samog sebe, nego kada se oskrnavi Allah (neki od njegovih propisa), te se on sveti (kažnjava) radi Allaha.”[45]

Poslanik sallallahu `alejhi we sellem se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na loš glas o vjeri, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili na tolerantnost u postavljanju njenih ograničenja.

Naljutio se jednog dana kada mu je došao neki čovjek i rekao:” Ja kasnim na sabahski namaz zbog tog i tog koji nam oduljuje s namazom”. Niko nikad nije vidio srditijeg Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem kao što se tada rasrdio, te je rekao:

“ O ljudi, među vama, doista, ima odvratnih ljudi. Ko od vas predvodi ljude (ko je imam) neka skrati, jer su iza njega stari ljudi, djeca i oni koji imaju neku potrebu.”[46]

Naljutio se i jednog dana kada je došao s puta kod Aiše, radijellahu anha, i ugledao finu prostirku koja je bila oslikana. Pošto ju je ugledao, sklonio ju je, a njegovo lice promijenilo je boju, te je rekao:

“ O Aiša, ljudi koji će najgore biti kažnjeni kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji se poistovjećiju s Allahovim stvaranjem.”[47]

Naljutio se i onog dana kada je Usame bin Jezid razgovarao s njime u vezi žene Mahzumijke koja je ukrala, te je Allahov poslanmik sallallahu `alejhi we sellem htio da nad njom izvrši kaznu, te su (ljudi) rekli:” Ko će o njoj govoriti Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem?” Rekli su:” To se ne smije usuditi niko osim Usame bin Jezid, ljubimca Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.” Razgovarao je s njim Usame, te mu je Allahov posanik sallallahu `alejhi we sellem srdito rekao:

“ Zar ćeš se zauzimat u jednoj od Allahovih kazni?” Potom je ustao i održao hutbu, a zatim rekao:” Upropašteni su prije vas oni koji bi kada bi ukrao ugledan čovjek pustili bi ga, a kada bi ukrao siromah, kaznili bi ga! Tako mi Allaha, kada bi Fatima kći Muhammedova nešto ukrala, odsjekao bih joj ruku.”[48]

Ovakva je bila srdžba kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i ovo su razlozi srdžbe u islamskom zakonu, a to je da srdžba bude radi Allaha, a ne radi samog sebe.

Žena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, uzima za primjer Poslanikov sallallahu `alejhi we sellem ahlak, njegova usmjerenja i njegova djela, te se suzdržava od srdžbe na ljude, a njena srdžba biva samo radi Allaha, Njegove vjere i Njegovih svetinja.

Tolerantna je, ne mrzi i nije pakosna

Žena muslimanka ne mrzi, niti pakost pronalazi puta do njenog srca. To je stoga što je islam iz njenog srca izvadio crnilo mržnje, ugasio je vatru pakosti, očisto njenu dušu od zlobe i u njoj zasijao korijenje bratstva, ljubavi, tolerancije i praštanja.

Islam je objavio nemilosrdni rat neznanju, fanatizmu, mržnji, odmazdi, neprijateljstvu i osveti, a u dušama vjernika i vjernica omilio je praštanje, međusobnu ljubav, prijateljstvo i dobročinstvo. Uzvišeni Allah kaže:

“…koji srdžbu svoju svlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine -.”[49]

Ovaj ajet, doista, u sebi sadrži uzdizanje onih koji svoju srdžbu svlađuju, koji ne mrze i koji ne pakoste, nego su se uzdigli do obzorja praštanja, a to je, doista, visoko i svijetlo obzorje i visoko mjesto do kojeg se teško dolazi. Do tog mjesta mogu doći samo oni čije duše su očišćene i ostavljene bez sklonost ka neprijateljstvu, osveti, mržnji i prijezru. Oni time zaslužuju da dostignu stepen dobročinstva, a Allah, dželle we `ala, voli one koji su dobročinitelji.

Ovom veličanstvenom uputom islam je bio u mogućnosti da duboko prodre u dubine duša, da ih očisti i pročisti, da srca u kojim kuca gnjev, neprijateljstvo i mržnja preinači u srca koja trepere ljubavlju, potpomaganjem i prijateljstvom.

Jedan od najistaknutijih primjera tog čudnog preinačivanja nalazimo kod Hinde bintu `Utbe. Njeno srce je prije prihvatanja islama bilo ispunjeno otrovom mržnje i vatrom neprijateljstva prema Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, njegovim ukućanima i njegovim prijateljima, sve dok nije Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem na dan osvojenja Mekke, smatrao nevažnim proljevanje njene krvi za kaznu ubistva njegovog amidže Hamze radijellahu anhu u bitci na Uhudu. Nakon što je primila islam i nakon što je islam prodro do najskrivenijih dijelova njene duše, došla je kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i rekla:

” Allahov poslaniče! Na Zemlji mi nije bilo ništa draže od propasti ukućana tvoga šatora (tvoje kuće – tvoje porodice), a potom je osvanuo dan na ovoj Zemlji u kojem mi je najdraže da ukućani tvoga šatora budu najugledniji.”[50]

Na Allahovom putu, na putu Njegove istinite vjere, ispiraju se životi, otklanja nemir, usklađuju neharmonična srca, iskorjenjuju rane zlobe i odstranjuju tendencije mržnje.

Kur`an časni služi se najsavršenijim načinima uzdizanja ljudske duše do tog teškog, visokog stupnja, jer ponavlja da onaj koga obuzme nepravda, treba pobijediti svoju dušu i odbaciti od nje neprijateljstvo, jer je kazna za zlo, isto takvo zlo. Ali, islam agresivnog čovjeka ne prepušta osjećaju radosti zbog tuđe nesreće, niti osvetoljubivosti, nego ga nježno vodi ka stepenu praštanja, kao što mu je i omilio ovaj stepen, jer ponavlja da je to jedna od najveličanstvenijih stvari po kojoj treba postupiti:

“ I za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, ustinu, ne voli one koji nepravdu čine. Neće odgovrarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. Strpljivo podnosti i praštati – tako treba svaki pametan postupati.”[51]

Nakon što je talas tuge prekrio dušu Ebu Bekra Es-Siddika radijellahu anhu povodom događaja “ifka-potvore”, o čemu su griješni jezici govorili, a koji su dosezali do njegove iskrene i čestite kćeri, zakleo se da će prekinuti pomoć i podršku onima koji su pogrešno govorili o njemu, a on se lijepo ophodio prema njima i bio obavezao da će im udjeljivati i da će plemenit prema njima biti. U dubini svoje tuge i gnjeva, vidio ih je kako su nezahvalni na dobroti, kao što je uvidio da ne zaslužuju dobročinstvo. Ali, Allah je učvrstio srce Ebu Bekra, kojeg je u potpunosti posvetio Allahu i Njegovom poslaniku, i nije dozvolio da se ono prepusti osjećajima zlobe i osvete, koja su se javljala u njegovoj duši. On je svoje srce vratio njegovom pravom izvoru, očistio je svoju vjerničku dušu i krenuo ka stepenicama oprosta, te je Allah, dželle we `ala, spustio objavu:

“ Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.”[52]

Društvo koje slavi Gospodara, doista, se temelji na bratstvu po vjerovanju. Međusobni odnosi između njegovih članova ne temelje se na kontrolisanju i promatranju pogrešaka, niti na zlobi, osveti ili na pobjedi strasti, nego se temelje na međusobnom bratimljenju, obzirnosti, praštanju i na zaboravljanju pogrešaka. Ovome poziva islam, a to preporučuju i braća po vjeri.

“ Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi: to mogu postići samo vrlo srećni.”[53]

Zlo ako se neprestano uzvraća zlim, upalit će među ljudima vatru neprijateljstva, mržnje i prijezra i raspalit će gnjev. Ako se zlo dobrim uzvrati, ugasit će vatru neprijateljstva, umirit će glas srdžbe, utišat će duševni nemir, oprat će nečistoće pakosti i zlobe i utišat će glasove kivnosti. Odjednom će dvojica neprijatelja bliski i iskreni prijatelji postati, putem jedne ugodne riječi, ili putem osmjeha jednog od njih. Doista je to velika pobjeda da žena zlo uzvrati dobrim, te prijateljstvo zamijeni neprijateljstvo a ljubav zamijeni mržnju. Do ove veličanstvene pobjede doći će samo ona koja je srećna, a na čiju sreću ukazuje plemeniti ajet. Pobjedu će postići putem strpljenja, umirivanjem živaca i tako što će zlo dobrim uzvratiti.

Ovo je moral iskrenih vjernica u muslimanskom društvu koje slavi Gospodara, društvu koje se temelji na međusobnoj ljubavi, prijateljstvu i praštanju. Tekstovi plemenitog Kur`ana i hadisa časnoga, međusobno se potpomažu u njegovom učvršćivanju u dušama i u njihovom neprestanom uvježbavanju lijepog praštanja, koji iza sebe ne ostavlja prostora za mržnju, prijezir ili pakost:

“ …zato ti velikodušno oprosti.”[54]

Allahov posalnik sallallahu `alejhi we sellem svojim riječima i djelom bio je živi tumač ovog visokog i plemenitog islamskog morala, morala praštanja, oprosta i preporuke da se njime čovjek okiti.

Od Aiše, radijellahu anha, prenosi se da je rekla:

“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije nikad nikoga svojom rukom udario, niti ženu, niti slugu, osim kada se borio na Allahovom putu. Nikad nikoga nije ništa snašlo od njega, kako bi mu se osvetio, osim kad bi bilo nešto (od svetinja) oskrnavljeno, te bi se osvetio radi Allaha.”[55]

Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem povodio se za uputom njegovog Gospodara koji ga je uputio:

“ Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!”[56]

“ Zlo dobrim uzvrati.“[57]

Ovo je jedan od jedinstvenih božanskih ajeta koji govori o moralu, koji ljude obogaćuje svojim veličanstvenim ahlakom-moralom, te oni zlo ne uzvraćaju zlim, nego ga uzvraćaju moralnim vrijednostima praštanja, darežljivosti i izbjegavanja neznalica, uzvraćajući zlo dobrim.

Prenosi se od Enesa radijellahu anhu da je rekao:

“ Išao sam s Allahovim poslanikom sallallahu `alejhi we sellem i na njemu je bio nedžranski ogrtač, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povukao za odjeću, te sam vidio na Vjerovjesnikovom sallallahu `alejhi we sellem vratu trag od grugog ogrtača, koj je nastao prilikom tog trzaja. Beduin, zatim, reče:” Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!” Allahov poslanik ga pogleda, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.”[58]

Čvrstina moralne vrijednosti praštanja i njegova dubina u njegovoj časnoj duši, dovela je do toga da je on oprostio jednoj ženi Židovki koja mu je poklonila zatrovanu ovcu. To se nalazi u predaji u kojoj El-Buhari i Muslim bilježe da je žena Židovka poklonila Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem zatrovanu ovcu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je nešto pojeo od nje, kao i skupina njegovih ashaba. Potom im je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Prestanite, ona je otrovana.” Doveli su ženu Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, te ju je upitao:” Šta te je navelo da to uradiš?” Odgovorila je:” Željela sam da saznam, ako si Vjerovjesnik, pa Allah će te obavijestiti o tome i neće ti naškoditi, a ako nisi Vjerovjesnik, otarasit ćemo te se.” Rekli su:” Zar da je ne ubijemo?” Rekao je :” Nemojte” i oprostio joj.”[59]

Nakon što je pleme Dews postalo nepokorno i odbilo pokornost Allahovoj naredbi i naredbi Njegvog Poslanika, Et-Tufejl bin `Amir Ed-Dewsi radijellahu anhu došao je kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i rekao:” Pleme Dews je nepokorno i odbija (poslušnost), pa moli Allaha za njih.” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se okrenuo prema Kibli, podigao svoje ruke, a ljudi su rekli:” Propao je Dews”. Ali Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je milostiv, blag, dobronamjeran i brižljiv prema robovima, kako ih ne bi zadesila Allahova, dželle we `ala, kazna, te je učinio dovu za Dews govoreći:

“ Allahu moj, uputi Dews i izvedi ih (na pravi put). Allahu moj, uputi Dews i izvedi ih (na pravi put). Allahu moj, uputi Dews i izvedi ih (na pravi put).”[60]

Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je u duše muslimana i muslimanki usađivao moralne vrijednosti oprosta i praštanja, ako se susretnu sa zlostavljanjem, odbacivanjem, izbjegavanjem i prekidanjem rodbinskih veza, jer je svojom pedagoškom pronicavošću, kojom ga je Allah, dželle we `ala obdario, znao da ljudi na to više odgovaraju nježnošću, blagošću i praštanjem, nego što odgovaraju nasiljem, grubošću i zamjerkama. Otud je njegova sallallahu `alejhi we sellem uputa i bila upućena `Ukbetu bin `Amir, nakon što ga je upitao riječima:” Allahov poslaniče! Obavijesti me o najboljim djelima.” Rekao je:

“ O `Ukbe, obilazi onoga ko je prekinuo rodbinske veze s tobom, dadni onome ko ti nije dao i kloni se onoga ko ti je zlo nanio.” U drugoj predaji stoji:” I oprosti onome ko ti je zlo nanio.”[61]

Ovaj visoki moral uvukao se u dušu majki vjernika, radijellahu anha Po ovom pitanju prenosi se da je sluškinja Safijje, majke vjernika, radijellahu anha, otišla kod vladara pravovjernih Omera bin El-Hattab i rekla:” Vladaru pravovjernih, Safijja voli subotu i održava rodbinske veze sa Židovima.” Omer se zaputio Safijji da je pita o tome, pa mu je ona odgovorila:” Što se tiče subote, ja je ne volim otkako mi ju je Allah, dželle we `ala, zamijenio petkom, a što se tiče Židova, pa ja među njima imam bližnje i ja ih obilazim.” Potom se okrenula prema robinji i upitala je šta ju je navelo da je tako potvori, te joj je ona odgovorila:” Šejtan!” Safijjin odgovor na to je bio:” Idi, ti si slobodna.”[62]

Nema sumnje da je majka vjernika Safijja, radijellahu anha, jedna od onih o kojim Uzvišeni govori:

“ Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi: to mogu postići samo vrlo srećni.”[63]

Ona je s pravom jedna od onih koje su srećne.

________________________________________________________________________

[1] El-Bekare 280.

[2] Tj. da otkloni od njega tegobu time što će pričekati na vraćanje njegovog duga, ako mu je du`an, ili će mu taj tug pokloniti.

[3] Tj.da mu pokloni njegov dug.

[4] “ Sahihu Muslim “ 10/227, knjiga “ El-musakatu vel-muzare`a “, poglavlje “ Fadlu inzaril-mužsiri “.

[5] Hadis je hasenun-sahihun. Bilježi ga Et-Tirmizi 3/590, knjiga “ El-buju`u “, poglavlje “ Ma džae fi inzaril-mužsiri “.

[6] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 8/196, knjiga “ El-buju`u “, poglavlje “ Sevabu men enzare mužsiren “.

[7] Trgovao je s njima i davao im zajmove.

[8] “ Sahihu Muslim “ 10/226, knjiga “ El-musakatu vel-muzare`a “, poglavlje “ Fadlu inzaril-mužsiri “.

[9] “ Sahihu Muslim “ 10/225, knjiga “ El-musakatu vel-muzare`a “, poglavlje “ Fadlu inzaril-mužsiri “.

[10] El-Bekare 273.

[11] El-Bekare 261.

[12] Sabe` 39.


[13] El-Bekare 272.

[14] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 6/155, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Ma jekrehu min imsakil-mali “.

[15] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.301, poglavlje “ El-keremu vel-džudu vel-infaku fi vudžuhil-hajri “.

[16] “ Sahihu Muslim “ 16/141, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Istihbabul-`afvi vet-tevadu`i “.

[17] Bilježi ga Et-Tirmizi 4/644, knjiga “ Sifetul-kijameti “, str.33.

[18] Radi se malim halkama od zlata ili srebra, bilo da su menđuše ili prstenovi.

[19] “ Fethul-bari “ 10/330, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ El-kalaidu ves-sihabu lin-nisai “.

[20] Prstenje bez dragog kamena.

[21] “ Fethul-bari “ 10/330, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ El-kalaidu ves-sihabu lin-nisai “.

[22] Bilo da se radi o menđušama od čistog zlata ili srebra, ili da su s biserom ili nekim dragim kamenom.

[23] “ Fethul-bari “ 10/331, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ El-kurtu lin-nisai “.

[24] Ibid, 2/187.

[25] “ Sahihu Muslim “ 16/8, knjiga “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu ummul-mužminine Zejneb“.

[26] “ Tabekatu Ibnu Sa`d “ 8/109,110, “ Sifetus-safveti “ 2/48 i “ Sijeru e`alamin-nubelai “ 2/212.

[27] “ Ahkamun-nisai “, Ibnu Dževzi, str.446.

[28] El-Bekare 286.

[29] “ Fethul-bari “ 3/283, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Ittekun-nare ve lev bi šekki temrin “.

[30] Bilježi ga Ahmed s vjerodostojnim senedom, 6/79.

[31] “ Fethul-bari “ 3/293, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Men emere hadimehu bis-sadeka “.

[32] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 6/143, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Kullu ma`rufin sadekatun “.

[33] Ibid, 6/142.

[34] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.167, poglavlje “ Mulatafetul-jetimi vel-miskini “.

[35] Ibid.

[36] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 13/43, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Sevabu kafilil-jetimi “.

[37] Ibid, 13/45.

[38] El-Bekare 262.

[39] El-Bekare 264.

[40] “ Sahihu Muslim “ 2/114, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Tahrimu isbalil-izari vel-menni bil-`atijjeti”.

[41] Ali `Imran 134.

[42] Fussilet 34,35.

[43] “ Sahihu Muslim “ 1/189, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Mubaje`a vefdu Abdul-Kajs “.

[44] “ Fethul-bari “ 10/519, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ El-hazru minel-gadabi “.

[45] “ Fethul-bari “ 6/566, knjiga “ El-menakibu “, poglavlje “ Sifetun-Nebijji “ u “ Sahihu Muslim “ 15/83, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Muba`adetuhu lil-asam “.

[46] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 3/409, knjiga “ Es-salatu “, poglavlje “ El-imamu juhaffifus-salate “, a tekst je uzet od Muslima.

[47] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 12/128, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ Et-tesavir “, a tekst je uzet od Muslima.

[48] Ibid, 10/328, knjiga “ El-hududu “, poglavlje “ Kat`u jediš-šerifi vel-mer`etu veš-šefa`atu fil-haddi “.

[49] Ali `Imran 134.

[50] “ Fethul-bari “ 7/141, knjiga “ Menakibul-ensari “, poglavlje “ Zikru Hind bintu `Utbe “.

[51] Eš-Šura 39-43.

[52] En-Nur 22.

[53] Fussilet 34,35.

[54] El-Hidžr 85.

[55] “ Sahihu Muslim “ 15/84, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Muba`adetuhu lil-asam “.

[56] El-A`raf 199.

[57] Fussilet 34.

[58] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.344, poglavlje “ El-`afvu vel-i`radu `anil-džahilin”.

[59] El-Buhari i Muslim hadis bilježe ovim riječima. Pogledaj “ Fethul-bari “ 7/497, knjiga “ El-megazi “, poglavlje Eš-šatul-mesmumetu “ i 5/230, knjiga “ El-hibetu, poglavlje “ Kabulul-hedijjeti minel-mušrikine “ i “ Sahihu Muslim “ 14/178, knjiga “ Es-selamu “, poglavlje “ Es-summu “.

[60] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 5/150, knjiga “ Ed-da`vatu “, poglavlje “ Ed-du`au lil-kuffari bil-hidajeti “.

[61] Bilježe ga Ahmed i Et-Taberani, a prenosioci kod Ahmeda su pouzdani (sukatun). Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 8/188, poglavlje “ Mekarimul-ahlaki “.

[62] “ El-Isti`abu “ 4/1872, “ El-Isabetu “ 8/127.
 
[63] Fussilet 34,35.


Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s