MUS'AB IBN UMEJR – Prvi misionar islama na Zemaljskoj kugli

Posted: Februar 10, 2013 in ashabi

Kada je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem započeo svoju poslaničku misiju, oni kojima je Allah subhanehu ve te'ala raširio njihove grudi postadoše prvi ashabi, drugovi Poslanikovi, a oni čija je srca Allah zapečatio počeše odvraćati od nove vjere i postadoše njeni neprijatelji. 
 
Među onima na koje se Allah smilovao i u srca im iman usadio bijaše mladić iz bogate kurejšijske porodice, lijepo odgojen, učtiv, a blage naravi, po imenu Mus'ab ibn Umejr. Jednoga dana ovaj mladić se pojavi pred kućom Ibn Erkama, dok se od njega širio ugodan miris, njegovo lice bijaše vedro i prijatno, odjeća mu bijaše nova i čista, a sama njegova pojava bijaše naročita. Mladić tiho pokuca na vrata koja mu se odmah otvoriše i on stidljivo uđe u kuću, uljudno pozdravi prisutne i sjede u sami kraj grupe ashaba. Prisutni upraviše svoje poglede prema njemu, a sami sebi nisu mogli vjerovati, pa poželješe da Allah subhanehu ve te'ala ovog lijepog mladića uputi na put na koji je njih uputio, i da ga tako zakloni i sačuva od kaburskog azaba i džehennemske vatre. Za to vrijeme Vjerovjesnik je ashabima govorio o vjeri, čas bi ih opominjao, a čas bi ih obveseljavao. Kada bi ih opominjao srca prisutnih bi drhtala pri pomisli na strahote džehennema, kada bi im upućivao radosne vijesti i obveseljivao ih, njihova srca bi lebdila od zanosa slušajući opise dženneta i njegovih blagodati. Časni Vjerovjesnik bi s vremena na vrijeme učio nešto od Allahovih riječi, dok bi prisutni to pomno slušali, uzbuđenih čula uzdrhtala tijela i očiju punih suza. Čim je Allahov Poslanik završio sa govorom, mladić skoči i brzo mu priđe, skrušeno sjede pored njega i izgovori: “Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!” – Iskreno vjerujem i izjavljujem da je samo Allah Bog, i vjerujem i izjavljujem da je Muhammed Njegov rob i Poslanik!” Tada pruži ruku Vjerovjesniku i učini prisegu, tj. dade mu svetu obavezu na pokornost i poslušnost. 
 
Mladić je krio svoj prelazak na islam, ne toliko iz straha, nego iz želje da ne uznemirava svoju majku zbog napuštanja vjere njihovih očeva i djedova. Dobro je poznavao njezin inat i tvrdoglavu upornost u slijeđenju mušrika i širka. Isto tako nije želio da ostale Kurejšije stanu na put njegovom prelasku u islam, jer je dobro znao njihovu čvrstu riješenost da svakog onoga koji napusti njihovu vjeru spriječe po bilo koju cijenu. Posebno su bili kivni i grubi kada bi bio u pitanju neko poput Mus'aba koji je potjecao iz jedne od najbogatijih porodica čiji su roditelji uživali veliki ugled i poštovanje. Mladić je svakog dana u tajnosti dolazio kod Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, sve dok ga jednog dana Osman ibn Talhane vidje kako klanja, pa odmah raširi vijest među ljudima o Mus'abovom prelasku na islam. Od tog dana počeše velika iskušenja za Mus'aba ibn Umejra radijallahu anhu. 
 
Njegovi roditelji se nikako nisu mogli pomiriti s tim da on napusti vjeru svojih predaka, pa pošto ne uspješe da ga odvrate od toga, oni ga zamrziše i potpuno ga se odrekoše. Mus'ab posta siromašniji od najvećeg siromaha i bijedniji od najgoreg bijednika! Kurejšije se ne zadovoljiše s tim, nego ga svezaše i strpaše u zatvor, gdje ga izložiše teškim mukama, gladi, žeđi, i bičevanju. Mislili su da će ga na taj način odvratiti od njegove vjere, ali kako da im to uspije kada je mladić okusio slast i ljepotu imana. Kada su muslimani vršili hidžru u Abesiniju, bježeći od uznemiravanja mekkanskih mušrika, među muhadžirima bijaše i Mus'ab ibn Umejr radijallahu anhu. Dakle, mladić iz uglednog plemena Kurejš, bježao je sa svojom vjerom ostavljajući mjesto gdje je proveo svoje djetinjstvo i mladost, ostavio je svu raskoš i bogatstvo, poznanstvo i čast koju je uživao sa svojom porodicom. Sve je to žrtvovao i ostavio, a krenuo u tuđinu, među nepoznate ljude, gdje je trebao živjeti kao siromašni stranac. Ali sve to nije za njega bilo ništa u poređenju sa Allahovim subhanehu ve te'ala zadovoljstvom i zadovoljstvom Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Kada se Mus'ab radijallahu anhu vratio iz Abesinije, ljudi su ga toliko omaložavali i postupali s njim kao da ga niko ne pozna. Nekada lijepi i ugledni mladić posta tako jadan i bijedan. Odjeća mu se gotovo raspadala u zakrpama, a nekada bijaše skupocjena i nova. Njegova koža prosto ogrubi u takvim životnim uvjetima, nakon što bijaše nježna i glatka. Lice mu potamni, a ranije bijaše tako vedro i prijatno. Ugledavši ga jednom kako ide ogrnut ovčijom kožom koja se gotovo raspadala, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče svojim ashabima radijallahu anhum: “Gledajte ovog čovjeka čije je srce Allah osvijetlio Svojim nurom! Ja se dobro sjećam kad sam ga gledao, a on među svojim roditeljima koji ga hrane i pitaju najljepšom hranom i pićem, pa ga je ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku dovelo u ovo stanje u kom ga vidite sada!”

Za muslimane zemlja ponovo postade pretjesna u Mekki. Kurejšije nastaviše sa napadima, uznemiravanjima i mučenjima, da se to više nije moglo izdržati. Po drugi put muslimani učiniše hidžru u Abesiniju, a među muhadžirima se opet nađe Mus'ab ibn Umejr radijallahu anhu. Ovoga puta on ne imade dovoljno sabura za duže odsustvovanje od Mekke, nego se opredjeli za povratak izabravši društvo Vjerovjesnikovo sallallahu alejhi ve sellem makar i po cijenu svih iskušenja sa mušricima. Od tada je Mus'ab radijallahu anhu pratio Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kao što sjena prati čovjeka. Prosto je upijao sve što je Allah subhanehu ve te'ala htio od Poslanikova učenja, te posta jedan od najučenijih ashaba u hifzu-učenju Kur'ana napamet, u fikhu-primjeni islamskih propisa, i u hadisu-riječima i djelu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. 
 
Dani su prolazili… Obavljen je i prvi ugovor na Akabi između Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i predstavnika plemena Evs i Hazredž iz Jesriba – Medine. Odatle se Medinelije vratiše kući pozivajući druge u novu istinitu vjeru u Jednog Boga – Allaha. Ali, nakon malo vremena oni uvidješe da im je pomoć neophodna. Trebao im je neko od njih ko bolje poznaje Allahovu knjigu, Kur'an i sunnet, hadis Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Trebao im je neko ko će ih sviju tome podučavati i svojim primjerom im to pokazivati. Oni onda poručiše Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem da im odmah pošalje čovjeka koji bi ih podučavao njihovoj vjeri. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem im posla Mus'aba ibn Umejra radijallahu anhu, i tako on posta prvi misionar vjere islama na kugli zemaljskoj. Mus'ab radijallahu anhu otputova u Medinu i poče ljude podučavati vjeri i njenim propisima, a nove ljude pozivati da im se priključe. Bio je neumoran, uporan u ubjeđivanju, tako da veliki broj ljudi primi islam zahvaljujući njemu. U Jesribu ne osta gotovo nijedna kuća u kojoj ne bijaše bar jedan musliman ili muslimanka. Mus'ab radijallahu anhu je sa svojim džema'atom obavio i prvi džuma-namaz u Medini, prije nego je tamo došao Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem. Kada je došao period hodočašća Ka'be, Mus'ab se sa još sedamnaest muslimana zaputi u pravcu Mekke. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem se sa njima sastade ponovo na Akabi i tu sklopiše poznati ugovor između Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i njegovih pristalica iz Medine. Davši Vjerovjesniku obavezu na pokornost Medinelije se vratiše kući, a Mus'ab osta u Mekki sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Tako bijaše sve dok Allah ne dozvoli svome Poslaniku da svi muslimani učine hidžru u Medinu, pa Mus'ab, uz Abdullaha ibn ummi Mektuma, bijaše prvi muhadžir.

Kada se Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem dvije godine nakon Hidžre, odlučio suprotstaviti Kurejšijama na Bedru, postroji svoju vojsku, razvrsta ih po formacijama i svakom odredi njegovo mjesto i zadatak. Za zapovjednika muhadžira odredio je Aliju ibn Ebi Taliba radijallahu anhu, a za emira ensarija Sa'd ibn Muaza radijallahu anhu. Desnim krilom je komandovao Zubejr ibn Avvam radijallahu anhu, a lijevim Mikdad el-Kindi radijallahu anhu. Svoju bijelu zastavu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem povjeri i svojim časnim rukama predade Mus'abu ibn Umejru radijallahu anhu, koji je prihvati i s njom se zaputi na čelo vojske. Bijaše Mus'ab radijallahu anhu veoma ponosan zbog ukazane mu časti, gordo i uzdignute glave nosio je Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem bajrak tokom cijele bitke u kojoj se pokaza kao i pravi i istinski mudžahid – borac na Allahovom putu. Dok se Mus'ab radijallahu anhu vraćao sa Bedra, ugleda svoga brata Ebu Uzejra kao zarobljenika u rukama jednog od ensarija, koji je upravo namjeravao da svom zarobljeniku sveže ruke. Mus'ab radijallahu anhu doviknu ensariji: “Dobro mu sveži ruke i čuvaj ga, jer njegova majka je veoma bogata i sve će učiniti i dati samo da ga otkupi iz zarobljeništva!” Tada Ebu Uzejr reče bratu Mus'abu radijallahu anhu: “Jel’ se ti tako ophodiš prema svome bratu?” Mus'ab radijallahu anhu mu odgovori: “On je moj brat, a ne ti! On je musliman, a ti si mušrik!”

A na Uhudu, Allahov Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem svoju zastavu ponovo povjeri Mus'ab ibn Umejru radijallahu anhu, kao što je i činio na dan Bedra. Uzeo je Mus'ab Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem bajrak i nosio ga ispred muslimanskih boraca tako da se bajrak viorio visoko u zraku. Mušrici, koji u prvi mah bijahu gotovo pobijeđeni, navališe ponovo na muslimane i raspršiše njihov borbeni poredak. Više gotovo niko od muslimana nije gledao gdje je njihov bajrak, ali je Mus'ab radijallahu anhu čvrsto gazio uz sami bok Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ne skrećući ni desno ni lijevo. Odjednom se prema Mus'abu radijallahu anhu zaputi ibn Kamie, jedan od junaka iz redova mušrika, udari ga sabljom tako da mu odsiječe ruku, te padoše na zemlju i ruka i bajrak. Mus'ab radijallahu anhu zgrabi drugom rukom bajrak, ali nesretni mušrik ponovo napade na sretnog mudžahida i ponovo ga udari sabljom udarcem koji mu odsiječe i drugu ruku. U prašinu opet pade ruka bajraktara, a s njom i bajrak Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Sada Mus'ab radijallahu anhu dohvati bajrak dijelovima odsječenih ruku, prigrli ga čvrsto uza se tako da i dalje osta visoko vihoreći se. Ibn Kamie i po treći put napade Mus'aba. Ovaj put ga probode kopljem nakon čega se Mus'ab radijallahu anhu mrtav sruši na zemlju. Bajrak prihvati njegov brat Ebu Revm, visoko ga podignu, i tako ga je nosio sve dok se nisu vratili nazad u Medinu. 
 
Nakon bitke Kurejšije pobjedonosno napustiše bojište na Uhudu. Iza toga muslimani ponovo dođoše na bojište da pokopaju šehide Uhuda, a među njima, s licem u prašini i bez ruku, bijaše Mus'b ibn Umejr radijallahu anhu. Kada su ashabi ukopavali šehide, nastojali su da ih umotaju u bilo kakvo platno, jer bijahu isječeni od strane mušrika, a sem toga izmasakrirani od strane mušričkih žena. Za Mus'aba radijallahu anhu nađoše jedan mali komad platna, ako bi ga pokrili po licu, noge bi mu ostajale otkrivene, a ako bi mu pokrili noge, lice bi mu ostalo otkriveno. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem naredi ashabima da postupe kao kod Hamze radijallahu anhu, tj. da mu pokriju lice, a na noge da mu stave lišća od palme. Onda Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem stade pored svog mrtvog bajraktara i prouči Allahove subhanehu ve te'ala riječi: ” IMA VJERNIKA KOJI ISPUNJAVAJU ZAVJET DAT ALLAHU, IMA IH KOJI SU POGINULI, A IMA IH KOJI TO OČEKUJU – NISU NIŠTA IZMIJENILI- DA ALLAH NAGRADI ISKRENE ZA NJIHOVU ISKRENOST…” Istinu je rekao Uzvišeni Allah!
 
islambih.org 
_________________________________________________________________
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s