Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Posted: Decembar 15, 2013 in životopis Muhammeda s.a.v.s.

Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklo

On je Ebul-Kasim Muhammed b. Abdillah b. Abdilmuttalib b. Hašim b. Menaf b. Kusaj b. Kilab b. Murre b. Kab b. Luej b. Galib b. Fehr b. Malik b. En-Nadr b. Kinane b. Huzejme b. Mudrike b. Iljas b. Mudar b. Nizar b. Meadd b. Adnan. Na ovome su se složili po pitanju njegovog porijekla, a složili su se također da je Adnan od Ismailovih sinova.

Njegova, sallallahu alejhi ve sellem, imena

Od Džubejra b. Mutima se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: „Zaista ja imam imena, ja sam Muhammed, i ja sam Ahmed, i ja sam El-Mahi (koji briše) s kojim Allah briše nevjerstvo, i ja sam El-Hašir (sakupljač) na čijim stopama će se sakupiti ljudi, i ja sam El-Akib (poslednji) poslije kojeg nema nikoga.“ Muttefekun alejhi. A od Ebu Muse El-Eš'arija se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi nam se predstavljao imenima, pa je rekao: ‘Ja sam Muhamme, i Ahmed, i El-Mukaffi (nasljednik), i El-Hašir, i Vjerovjesnik oprosta, i Vjerovjesnik milosti.'“ Muslim.

Čistoća njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, porijekla

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen iz legalnog braka a ne iz preljube, Uzvišeni je sačavao njegovog oca od bluda. Od Vasile b. El-Eska'a, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: „Zaista je Allah, azze ve dželle, izabrao od Ibrahimove djece Ismaila, a od Ismailovih sinova je izabrao Kinane, a od Kinanetovih sinova je izabrao Kurejš, a od Kurejša je izabrao Hašimove sinove, a mene je izabrao od Hašimovih sinova.“ Muslim. Kada je Hirakl pitao Ebu Sufjana o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „On kod nas ima lozu.“- pa je Hirakl rekao: „Takvi su poslanici, budu poslati iz loze njihovog naroda.“ Buharija.

Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklo

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , je rođen u ponedjeljak, u mjesecu rebiul-evvelu. Neki kažu da je to bilo drugog, neki osmog, neki desetog, a neki dvanaestog u mjesecu. Rekao je Ibn Kesir: „A tačno je da je rođen u Godini slona.“ Rekli su učenjaci historije: „Kada ga je zanijela Amina, rekla je da nije osjećala njegovu težinu, pa kada se ukazao, s njim je izišao i nur (svjetlost) koji je obasjao od istoka do zapada.“ Otac mu je umro dok je on, sallallahu alejhi ve sellem, još bio u stomaku svoje majke, dok neki smatraju da je umro kada je Muhammedu bilo par mjeseci, ali je prvo mišljenje ispravnije.

Period dojenja

Zadojila ga je Suvejba štićenica Ebu Lehebova, i to je trajalo nekoliko dana, zatim su mu našli dojilju u plemenu Benu Sa'd, koja se zvala Halima, kod koje je proveo oko četiri godine svoga života, gdje su mu i prsa rasparana pa je izvađen dio preko kojeg mu je mogao šejtan prići. Nakon čišćenja grudi, Halima se prepala za malog Muhammeda i vratila ga je njegovoj majci Amini. Nedugo zatim, kada je Muhammedu bilo šest godina, umire mu i majka u mjestu El-Ebva’. Kada je Resul prošao tim mjestom one godine kada je krenuo u oslobađanje Mekke, zamolio je Allaha da mu dopusti posjetu majčinom grobu pa mu je dozvolio, i plakao je toliko da je rasplakao sve koji su bili oko njega, pa je rekao: „Posjećujte grobove, jer oni, zaista, podsjećaju na smrt.“ Muslim. Po smrti majke, brigu o njemu preuzima njegova služavka koju je naslijedio od svoga oca Ummu Ejmen, a ulazi pod staranje djeda Adbdulmuttaliba. Ni djed nije imao dugo čast da vodi brigu o svom unuku, jer i on umire kada je Muhammedu bilo osam godina, nakon kojeg ulazi pod krov i brigu amidže Ebu Taliba, koji je stalno stajao pored njega kroz život, pomagao ga kada mu je to god bilo potrebno iako je ostao u svome mnogoboštvu na kojem je i umro, ali mu je Uzvišeni Allah zbog svih tih pomoći i pažnje prema Muhammedu ublažio patnju u Džehennemu.

Allahova pažnja prema njemu

Uzvišeni je sačuvao Svoga vjerovjesnika od najmanjih nogu pa do smrti, tako da se nije zaprljao griješenjima i džahilijjetom, nego je oplemenjen najljepšim moralom, tako da ga je njegov narod poznavao kao El-Emin-a (povjerljivog), a sve to zbog njegove čistote, iskrenog govora i povjerenja.O tome najbolje govori događaj obnove Kabe koja se desila u njegovoj trideset petoj godini života. Kada su plemena došla do dijela Kabe na koji je trebalo postaviti crni kamen, svako pleme je reklo da će ga oni postaviti i malo je trebalo pa da dođe do krvoprolića. Na kraju odlučiše da im presudi prvi koji se pojavi na vratima harema. Kada su vidjeli da je ta očekivana osoba sam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, oni povikaše od sreće: „Došao je povjerljivi, došao je povjerljivi!“ On je na komad platna postavio crni kamen i naredio svakom predstavniku plemena da uzme za jedan kraj platna, pa su podigli svi zajedno platno i kamen, a kada su ga donijeli do mjesta gdje je trebalo postaviti kamen, uzeo ga je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u svoje ruke i lično postavio.

Ženidba

Sa svojih dvadeset pet godina, otišao je u Šam kao trgovac ispred poznate mekkanske hudovice Hadidže.S njim je bio i njen sluga Mejsera koji je ostao zapanjen Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenošću i povjerenjem, tako da je sve to prenio svojoj gazdarici, koja odluči da mu ponudi brak i on pristade.Bila je s njim sve do svoje smrti desete godine po poslanstvu, i on se nije ženio drugom sve dok ona nije umrla.Od svih supruga koje je oženio, samo je Aiša bila djevica, i ona je i prenijela najveći broj hadisa od Resula.

Djeca

Svu djecu, osim Ibrahima, stekao je sa Hadidžom. Što se tiče Ibrahima, on je od Marije Koptkinje, koju mu je poklonio El-Mukavkis. Muška djeca od Hadidže: El-Kasim, Et-Tahir i Et-Tajjib. Kćeri od Hadidže: Zejneb, najstarija kći koju je oženio Ebul-As b. Er-Rebi’, Rukajja, koju je oženio Osman b. Affan, Fatima, koju je oženio Alija b. Ebi Talib, s kojim je rodila El-Hasana i El-Husejna, i Ummu Kulsum, koju je oženio Osman b. Affan nakon što mu je umrla Rukajja.

Poslanstvo

Prvu objavu je dobio kada je imao četrdeset godina. Nalazio se u pećini Hira kada mu je došao melek Džibril i rekao mu: Čitaj! A on mu odgovori: „Ja ne znam čitati.“Melek ga je stisnuo veoma jako nakon čega ponovo reče: „Čitaj!“ A resul odgovori isto, i tako tri puta. Poslije trećeg puta, Uzvišeni objavi prvih pet ajeta sure El-Alek: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ 1-5. Poslanik se vrati Hadidži dršćući od straha te je obavijesti o događaju, a ona ga ohrabri i reče: „Raduj se! Nikako, tako mi Allaha, On te neće nikada poniziti, jer ti spajaš rodbinske veze, i govoriš istinu,…“ Zatim je objava prestala neko vrijeme, a Resul se žarko poželi novog susreta s melekom, sve dok jednog dana ne dođe Džibril i obradova ga viješću da je zaista on, Muhammed, Allahov poslanik. Poslanik se vrati uplašen Hadidži i zatraži da ga pokriju, pa Uzvišeni objavi u suri El-Muddesir: „O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti.“ 1-4. Ovim plemnitim ajetima Uzvišeni mu je naredio da opominje svoj narod i da pozove Allahu, nakon čega se marljivo prihvatio svoje obaveze, te je pozivao na put Gospodara svoga i mlade i stare, i robove i slobodne, i muškarce i žene, i crne i bijele. Odazvali su mu se svi oni kojima je Allah htio uspjeh na oba svijeta i oni uđoše u Islam, a stanovnici Mekke ih staviše na žestoke muke i patnje, dok je Uzvišeni učinio da Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, štiti amidža Ebu Talib.

Strpljivo podnošenje svih nepogodnosti

Doživio je Vjerovjesnik od svoga naroda brojna poniženja i provokacije, ali je sve to herojski izdržao obavljajući svoju misiju, pa kada su se patnje i provokacije povećale prema muslimanima, on im je dozvolio da pobjegnu u Abesiniju zajedno sa svojom vjerom. U vjerodostojnim predajama nalazimo da je Poslanik klanjao jednoga dana, pa kada je bio na sedždi došao je jedan nevjernik koji je na Poslanikova leđa bacio devinu iznutricu. On se nije podigao sa sedžde sve dok nije došla njegova kći Fatima koja je skinula iznutricu s njegovih leđe a on tada reče: „Allahu moj, ti se pobrini za grupu Kurejšija!“-tj. Kazni ih kako hoćeš.

Milost prema svome narodu

Nakon smrti dva najdraža pomagača, amidže Ebu Taliba i supruge Hadidže, teror se u Mekki povećao prema muslimanima, pa je Poslanik odlučio da ode u grad Taif kako bi tamo pozivao na put Gospodara svoga. Međutim, u Taifu nije prošao ništa bolje nego u Mekki, ismijavali su ga, ponižavali i vrijeđali, a na kraju su ga gađali kamenjem i na taj način okrvavili plemenito tijelo. Vraćajući se ka Mekki, došao mu je melek Džibril i rekao: “Allah je zaista čuo šta ti je rekao tvoj narod, i kako su ti odgovorili, pa ti je poslao meleka planina da mu narediš šta god hoćeš u vezi s njima.“ Zatim mu se obrati i sam melek planina:“O Muhammede! Allah je uistinu čuo šta ti je rekao tvoj narod, a ja sam melek planina. Tvoj Gospodar me poslao tebi da mi narediš šta god poželiš, pa hoćeš li da ih poklopim s dvije planine?“ Tada Allahov Poslanik reče: „Ja se ipak nadam da će Allah izvesti od njihovog potomstva one koji će obožavati Allaha ne pripisujući mu sudruga.“ Muttefekun alejhi. Izlazio bi na hadždž gdje je pozivao ljude u Islam sve dok nije upoznao jednu grupu iz Medine koji prihvatiše islam, a nakon kraćeg vremena dovedoše još veću grupu koji prigrliše Allahovu vjeru, nakon čega Allahov Poslanik dozvoli muslimanima da se presele u Medinu, tj. obavili su hidžru.

Hidžra u Medinu

Kao i ostalim muslimanima, Uzvišeni je dozvolio hidžru i Svome Vjerovjesniku, pa se zaputi sa svojim nerazdvojnim prijateljem Ebu Bekrom ka Medini. Allahovom voljom sakrili su se u pećinu Sevr, a Uzvišeni posla pauka koji načini svoju mrežu na njoj, što je bilo znakom da u pećinu nije niko ušao. Poslije tri dana, oni iziđoše iz pećine i sretno stigoše u Medinu. Prvo što je sagradio u njoj bila je džamija, a tek poslije nje sagrađena je i kuća.

Bitke

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Kada je Allahov Poslanik izišao iz Mekke, rekao je Ebu Bekr: ‘Istjerali su svoga Vjerovjesnika, zaista smo mi Allahovi i zaista ćemo se Njemu vratiti.'Pa je Uzvišeni Allah objavio: “Dopušta se odbrana onima koje drugi napadaju.”“ El-Hadždž, 39. Ovo je prvi objavljeni ajet o borbi. Resul je učestvovao u brojnim bitkama, a nekada bi znao biti i ranjen.

Opis

Bio je Poslanik srednjeg rasta, ni visok ni nizak, tijela bijelog uz mješavinu rumenila, veoma crnih očiju, na prsima i stomaku je imao samo jednu liniju od dlaka, dok je ostatak bio bez dlaka.

Moral

Bio je Vjerovjesnik najplemenitiji čovjek, najiskreniji u govoru, najblaže prirode, najplemenitijeg ophođenja prema svojim suprugama. Rekao je Uzvišeni: „Jer ti si, zaista najljepše ćudi.“ El-Kalem, 4. Pored svega, bio je najhrabriji, ali i najdostojanstveniji. Krasio ga je stid tako da kažu da se stidio više nego li djevica. Primao je poklone i obilato uzvraćao na njih, a nije primao milostinju, niti se hranio njome. Nije se srdio za svoju korist, nego se srdio radi svoga Gospodara. Jeo bi šta se zatekne i ne bi odbijao ponuđeno, a dok bi jeo ne bi bio naslonjen. Mjeseci bi znali proći a da se u njegovoj kući ne naloži vatra, što govori o njegovom siromaštvu, a sjedio bi sa siromasima, posjećivao bolesnike i pratio dženaze. Vjerovjesnik bi se šalio, ali ne bi rekao osim istinu. Smijao bi se bez grohota i bio bi od pomoći svojoj porodici. Kaže Resul: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim suprugama, a ja sam od svih vas najbolji prema svojim suprugama.“ Kaže Enes b. Malik, radijallahu anhu: „Služio sam Allahovom Poslaniku deset godina pa mi nikad nije rekao za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio?’, niti za ono što nisam uradio: ‘A zar to nisi uradio?'“

Neke odlike

U Muslimovom sahihu nalazimo hadis u kojem kaže Resul: “Ja sam prvi koji će se zagovarati – činiti šefa'at – na Sudnjem danu, i ja sam od svih vjerovjesnika s najvećim brojem sljedbenika na Sudnjem danu, i ja sam prvi koji će pokucati na vrata Dženneta.“

Neki bitni događaji

*Isra´ i mi´radž: dogodilo se tri godine prije hidžre, a u toj noći je propisano pet dnevnih namaza.

*Prva godina po hidžri: hidžra – gradnja džamije u Medini – formiranje islamske države – propisivanje zekata.

*Druga godina: Bitka na Bedru u kojoj je Uzvišeni Allah pomogao svoje robove protiv mnogobožaca.

*Treća godina: Bitka na Uhudu u kojoj su muslimani izgubili bitku zbog neposlušnosti prema Poslaniku.

*Četvrta godina: Bitka protiv plemena Benun-Nadir u kojoj je Poslanik protjerao židove iz Medine jer su prekršili ugovor sklopljen s muslimanima.

*Peta godina: Bitka protiv plemena Benul-Mustalik i bitka zvana El-Ahzab (Saveznici) te bitka protiv plemena Benu Kurejza.

*Šesta godina: Primirje na Hudejbiji i u ovoj godini je definitivno zabranjen alkohol.

*Sedma godina: Bitka na Hajberu i u ovoj godini je Resul ušao u Mekku s muslimanima gdje su obavili umru.

*Osma godina: Bitka na Mu´ti između muslimana i Rimljana, oslobađanje Mekke, kao i bitka Hunejn.

*Deveta godina: Bitka na Tebuku. U ovoj godini su ljudi u grupama ulazili u Iislam.

*Deseta godina: Oprosni hadždž u kojem je s Resulom obavilo hadždž više od 100.000 muslimana.
 

*Jedanaesta godina: Smrt Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem . Preselio je na ahiret sa 63 godine života, od kojih je 40 godina prije poslanstva i 23 godine poslaničke misije. 
 
© Islamska Omladina Bec – Mesdzid Tewhid
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s