Tefsir Ibn Kesir – Sura Al-Anam

Posted: Novembar 30, 2014 in Tefsir Ibn Kesir
EL-EN'AM / Stoka – objavljena u Meki,165 ajeta*
El-‘Avfi prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao: “Sura El-En'am objavljena je u Meki.” A Et-Taberani prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao: “Sura El-En'am objavljena je kompletna noću u Meki, i sa njom je sišlo 70. 000 meleka koji su naglas tesbih činili Allahu.” A El-Hakim u svom “Mustedreku” prenosi od Džabira da je rekao: (195) “Kada je objavljena sura El-En'am, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izgovorio je: “subhanallah”, a zatim rekao: “Ovu je suru dopratio toliki broj meleka da su potpuno zatvorili horizont.” El-Hakim kaže da je ovo predanje vjerodostojno i odgovara kriterijima Muslimovim.
Ibn-Merdewejh prenosi od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (196) “Sura El-En'am sišla je sa povorkom meleka koja je prekrila obzorje, njihovi su glasovi brujali, a zemlja se tresla od njihovog (tesbiha) veličanja Allaha. A Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izgovarao je: Subhanallahil ‘Azim, Subhanallahil ‘Azim.”
“Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!”/1/ “On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.” /2/ “On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite.” /3/
Allah, dželle šanuhu, hvali Svoje uzvišeno biće za stvaranje nebesa i Zemlje kao prebivališta Svojih robova i stvaranje tmine i svjetla, kojima se ljudi koriste noću i danju. Tminu spominje u množini, a svjetlost (nur) u jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zdesna i sa lijevih strana.” (16:47) Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: “…pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!”; i pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu pripisuju. Daleko je Allah iznad svega toga!
“On vas od zemlje stvara.” Ovdje se misli na Adema, alejhi selam, praoca svih ljudi. “…i čas smrti određuje i samo On zna kada će Smak svijeta biti”. Se'id ibn Džubejr prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao: “…i čas smrti određuje”, znači smrt. “…i samo On zna kada će Smak svijeta biti”, znači Sudnji dan. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: / kod Njega, znače da to niko ne zna osim Njega. To potvrđuje ajet: “To zna jedino Gospodar moj, On će ga u Njegovo vrijeme otkriti…” (7:187)
“…a vi opet sumnjate”. Es-S'adî i drugi kažu: “Znači, sumnjate u Sudnji dan.” “On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite.” Mufesiri se razilaze u tumačenju ovog ajeta, ali su svi saglasni da se ne može prihvatiti tumačenje prvih “džehmijja”, koji kažu, a Allah je daleko iznad onoga što oni govore, da se On nalazi na svakom mjestu.[268] Najispravnije je tumačenje onih koji kažu: “On, Allah, Taj je Kome se dove upućuju i na nebesima i na Zemlji”, tj. Njega obožava i Njemu pripisuje svojstva savršenstva sve što je na nebesima i Zemlji. Svi ga oni nazivaju imenom Allah i njemu se obraćaju sa strahopoštovanjem, izuzev onih koji su nevjernici između ljudi i džina. Po ovom tumačenju ovaj ajet ima isto značenje kao i ajet:
“On je Bog i na nebu i na Zemlji…” (43: 84) Znači: On je Bog onih koji su na Zemlji i onih koji su na nebesima.[269] “On zna i što krijete i što pokazujete”, bilo da su riječi ili stanja (djela). “On zna ono što radite”, zna sve što činite, bilo dobro ili loše.
“A nevjernicima ne dođe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu.” /4/ “Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju.” /5/ “Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali.” /6/
Allah, dželle šanuhu, u ovim ajetima govori nam o mušricima koji uporno niječu tewhid Allaha, i da oni, svaki put kada im dođe dokaz ili nadnaravno djelo kao potvrda Allahovog tewhida, okreću svoje glave i uopće se na to ne osvrću. Allah, dželle šanuhu, kaže:
Oni smatraju da je laž istina koja im dolazi, ali njima će sigurno stići vijesti onoga čemu se rugaju.” Ovo je prijetnja za njihovo poricanje istine, tako što će im neminovno stići vijesti o onome što su poricali. Njih će stići njihova zabluda i sigurno će iskusiti njene posljedice. Zatim ih Allah, dželle šanuhu, upozorava na to da će ih zadesiti velika patnja i kazna na ovom svijetu, koja je zadesila njima slične iz prijašnjih pokoljenja, koji su bili snažniji i bogatiji od njih, imali više potomaka i bili na većem stupnju razvoja, pa im kaže: “Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali”, a zatim kaže: “…i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku”, znači, povećali smo im količinu kiše sa neba i broj izvora vode na zemlji, odgađajući im kaznu i prepuštajući im da još više grijeha zarade. A zatim: “…pa smo ih, zbog grijehova njihovih uništavali”. Riječ ovdje znači, tj. zbog grijehova njihovih, “…i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali”, tj. druga pokoljenja nakon njih stvarali kako bismo i njih iskušali. Oni su, međutim, postupali isto kao i njihovi prethodnici i bili poput njih uništavani. Zato se i vi čuvajte da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo, jer, vi niste Allahu draži od njih, a vaš je Poslanik na većem stupnju kod Allaha od njihovog poslanika. Vi ste, dakle, preči za kaznu od njih, da nije Allahove milosti i Njegove dobrote.
“A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.” /7/ “Oni govore: “Trebalo je da mu se pošalje melek!” A da meleke pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas vremena im se ne bi više dao.” /8/ “A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno.” /9/ “Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.” /10/ “ Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!” /11/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima i njihovom upornom odbijanju istine, te o njihovim izmišljotinama i polemikama o tom pitanju. “A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju”, tj. da je oni svojim očima vide i budu direktni svjedoci njena silaska, “…opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.” Ovim nam Allah, dželle šanuhu, govori o njihovom nijekanju pojava koje se opažaju osjetilima. “Oni govore: “Trebalo je da mu se pošalje melek!” da bi zajedno sa njim opominjao ljude. Allah dželle šanuhu im odgovara: “A da meleke pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni jedan čas vremena im se ne bi više dao.” Znači, kada bi meleki sišli, a oni ostali u svom nevjerstvu, snašla bi ih kazna od Allaha. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
“Onoga dana kada ugledaju meleke grješnici se neće radovati…” (25:22) Dalje Allah, dželle šanuhu, kaže: “A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno.” Ed-Dahhak prenosi od Ibn- ‘Abbasa: “A da im je melek došao, došao bi im u obliku čovjeka, jer oni nisu u stanju gledati u meleke zbog njihovog nura.” “…opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno”, tj. kada bi došao melek u ljudskom obliku, opet bi im bilo nejasno, isto kao što oni sami sebi ne mogu objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah, dželle šanuhu, iz Svoje milosti, svakoj skupini stvorenja šalje poslanika između njih, da bi jedni druge pozivali i kako bi im omogućio da se koriste jedni drugima razgovorom i pitanjima. Allah, dželle šanuhu, kaže: “…kad im je jednog između njih kao poslanika poslao…” (3:164)
Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali”, predstavljaju utjehu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, za poricanje i odbijanje istine od strane njegovog naroda i obećanje njemu i vjernicima da će oni pobijediti na ovom i budućem svijetu. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!”, tj. porazmislite u sebi o prijašnjim narodima koje je Allah žestoko kaznio i na ovom i na onom svijetu zbog njihovog poricanja poslanika i kako je spasio poslanike i iskrene vjernike među Svojim robovima.
Upitaj: “Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?” – i odgovori: “Allahovo!” On je sebi propisao da bude milostiv. On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati. /12/ “Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On sve čuje i sve zna.” /13/ Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!” Reci: “Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju”, – i: “Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!” /14/ Reci: “Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu.” /15/ “A onaj ko toga dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh.” /16/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On vlada nebesima i Zemljom i svim što se na njima nalazi, i da se obavezao da će biti milostiv. To potvrđuje hadis kojeg prenose El-Buhari i Muslim preko A'meša od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (196) “Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja se nalazi kod Njega iznad ‘Arša: Moja milost prevladava Moju srdžbu.” A Allahove, dželle šanuhu, riječi: “On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje.” Određeni član (lam) u ovom kontekstu uvod je u zakletvu, pa se Allah, dželle šanuhu, kune Svojim uzvišenim bićem da će sve ljude sakupiti na Sudnjem danu, u koji ne sumnjaju vjernici, a nevjernici se o tom pitanju u svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis: (198) “Svaki će poslanik imati svoje vrelo, a ja se nadam da će najviše ljudi biti na mom vrelu.” “Oni koji su sebe upropastili” na Sudnjem danu, “pa – oni neće vjerovati”. Oni ne vjeruju u Kijametski dan i ne boje se njegovih strahota. “Njemu pripada sve što postoji u noći i danu”, tj. svako stvorenje u svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. “On sve čuje i sve zna.” On čuje sve što Njegova stvorenja kažu i zna za svaki njihov pokret i najskrivenije tajne. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kojeg je poslao sa veličanstvenim tewhidom i pravednim Šerijatom i naredio mu da poziva na Allahov pravi put: Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje?”, tj. ja nikog neću uzeti za zaštitnika osim Allaha, Kome niko nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prijašnjeg uzora. “On hrani, a Njega niko ne hrani!”, tj. ne jede. Reci: “Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju”, od ovog ummeta (naroda) – i: “Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!” Reci: “Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu”, znači: na Sudnjem danu. “A onaj ko toga dana bude pošteđen” od kazne “On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh.” Uspjeh je dobit, suprotno gubitku, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden, taj je postigao uspjeh.” (3:185)
“Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On svemoćni”,/17/ “i jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući”./18/ Reci: “Ko je svjedok najpouzdaniji?” – i odgovori: “Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s time što vi smatrate druge Njemu ravnim.” /19/ “Oni kojima smo knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.” /20/ “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!” /21/
Allah, dželle šanuhu, u ovim nas ajetima obavještava da jedini On šteti i koristi i da postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće, i da niko ne može mijenjati Njegovu odredbu niti je poništiti. “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On svemoćni”, kao što su riječi Allaha:
“Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati…” (35:2) El-Buhari prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često izgovarao slijedeće riječi: (199) “Allahu dragi, niko ne može spriječiti ono što Ti podariš i niko ne može dati ono što Ti spriječiš, i bogatašu kod Tebe neće koristiti bogatstvo!” Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “I jedini je On Vladar nad robovima Svojim”, tj. On je Taj Kome su sva stvorenja povinovala svoja lica i sva Njemu pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vlašću u poslušnosti Njemu smirila. “On je Mudar”, u svim Svojim djelima, “i Sveznajući”, zna šta svakoj stvari pripada, te ne daje niti brani, nego samo onom ko to zaslužuje. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Ko je svjedok najpouzdaniji?”, tj. ko najbolje svjedoči – i odgovori: “Allah, On će između mene i vas svjedok biti”, tj. On zna zbog čega sam ja vama došao. “A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem”, tj. on je opomena svakom do koga dođe. Do koga god ovaj Kur'an dođe on se smatra isto kao i onaj ko je vidio Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i sa njim razgovarao. ‘Abdur-Rezzak prenosi od Ma'mera, a ovaj od Katadeta, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (200) “Dostavljajte poruku od Allaha do koga dođe samo jedan ajet Kur'ana, do njega je došla Allahova naredba.”
“Zar vi, zaista, tvrdite”, o nevjernici (mušrici), “…da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim”, kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: “…pa ako oni posvjedoče, ti im ne moj povjerovati” (6:150). Reci: “Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s time što vi smatrate druge Njemu ravnim.” Zatim nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da su jevreji i kršćani znali za dolazak Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovu ulogu, isto kao što poznaju svoju vlastitu djecu. Zato što su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rođenja, mjestu u koje će učiniti Hidžru i opisima njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, dželle šanuhu, odmah nakon toga kaže: “…oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati” u ovu radosnu vijest koju su poslanici nagovještavali. Zatim, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove?”, tj. nema većeg nasilnika od onoga koji tvrdi da ga je Allah poslao (da mu silazi objava), a Allah ga nije poslao, a zatim nema većeg silnika od onoga koji poriče Allahove dokaze. “Nepravedni zaista neće uspjeti!”, tj. neće uspjeti onaj koji potvara i onaj koji poriče.
“A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: “Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?” /22/ “neće im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!” /23/ “Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili izmislili!” /24/ “Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!” /25/ “Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.” /26/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o nevjernicima (mušricima): “A na Dan kada ih sve sakupimo”, tj. na Sudnjem danu, pa ih Allah, dželle šanuhu, upita o kipovima i onima koje su Allahu ravnim smatrali i njih mimo Allaha obožavali: “Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?”, kao što u drugom ajetu stoji: “A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?” (28:62) “…neće im ništa drugo preostati nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”, tj. neće imati drugog dokaza. Ibn-Džerir kaže da je pravilno značenje ovog ajeta: Kada ih budemo ispitivali na Sudnjem danu, njima ništa drugo neće preostati kao opravdanje za širk koji su činili Allahu, “…nego da reknu: Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”
Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili izmislili! Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: “… i potom upitani: Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu?” -“Izgubili su nam se iz vida” – odgovorit će. (40:73-74)
“Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali”, tj. oni dolaze da čuju tvoje učenje, ali to njima ništa ne vrijedi, jer im je Allah zastore na njihova srca stavio, da ne razumiju Kur'an, a uši njihove učinio gluhim na svaki koristan govor. Zato, ma koliko jasnih dokaza vidjeli, oni u njih neće povjerovati, i oni ne razumiju niti su u stanju pravilno prosuđivati. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: “Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju.” (8:23)
”A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju”, tj. da se s tobom lažima prepiru o istini, “govore oni koji ne vjeruju: “To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!”, tj. preuzete iz knjiga naroda prijašnjih. “Oni zabranjuju da se Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju”, tj. oni drugima brane da slijede istinu, Poslanika vjeruju i Kur'anu se pokoravaju, a “…i sami se od njega udaljavaju”, pa čine dva veoma ružna djela; oni se ne koriste, niti dopuštaju da se bilo ko drugi koristi. “…i oni sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju”, tj. oni ovim svojim postupkom nikog drugog ne uništavaju nego samo sebe i njegova se šteta vraća samo njima, a da toga nisu ni svjesni.
“ A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći: “Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!” /27/ “Ne, ne! njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci”,/28/ “i rekli bi: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!” /29/ “A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: “Zar ovo nije istina?” – odgovoriti: “Jeste, tako nam Gospodara našeg!” – a i kako će On reći: “E, pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!” /30/
Allah, dželle šanuhu, spominje stanje nevjernika, kada budu na Sudnjem danu zaustavljeni nad Vatrom i budu vidjeli okove i lance koji se u njoj nalaze, i ugledaju njene užase i strahote, oni će tada reći: “Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!”, tj. oni će tada zaželjeti da se povrate na ovaj svijet, kako bi radili dobra djela i ne bi poricali Allahove dokaze, nego u njih vjerovali. Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu iskreni u svojim priželjkivanjima, pa kaže: “Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili”; tj. tada će im se jasno pokazati njihov kufr, koji su prije u sebi prikrivali, i oni neće tražiti povratak na ovaj svijet iz želje za imanom, nego iz straha od kazne koju su svojim očima ugledali, a koja im je pripremljena zbog njihovog nevjerstva u kom su bili. Oni će, dakle, tražiti da se vrate na ovaj svijet samo da bi se spasili Vatre koju su ugledali. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci”, u svome traženju da se vrate na ovaj svijet kako bi bili vjernici. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže za njih da kada bi se oni vratili na ovaj svijet, da bi se vratili svom nevjerstvu, suprotstavljanju Allahovim, dželle šanuhu, naređenjima i svojim izjavama: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”
“A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: Zar ovo nije istina?”, tj. zar ovo vaše proživljenje nije istina? A ne neistina, kako ste vi smatrali? – odgovoriti: “Jeste, tako nam Gospodara našeg!” – a i kako će On reći: “E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!”, tj. zbog toga što ste ga poricali, pa sada iskusite njegove poteškoće.
“Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: “O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!” i grijeheće svoje na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! /31/ “Život na ovom svijetu samo je igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?” /32/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o propasti onoga ko porekne Susret sa Njim, o gubitku njegove nade kada ga iznenadi Sudnji dan, o njegovom kajanju za ono što je propustio od dobrih djela i što je počinio od loših. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: O žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!”, tj. sebi dozvolili od djela sa kojima Allah, dželle šanuhu, nije zadovoljan. “I grijehe će svoje na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti!” Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka da je rekao: “Kada nevjernik ili veliki grješnik bude izlazio iz kabura, njega će dočekati osoba u liku najružnijeg čovjeka, sa najgorim mirisom. On će mu tada reći: Ko si ti? Zar me ne poznaješ, odgovorit će. On će mu reći: Ne, tako mi Allaha, samo vidim da ti je Allah dao ružan izgled i loš miris. Ja sam tvoja loša djela koja si činio na dunjaluku, ona su ovako izgledala i ovako se čula. Kako si ti mene ‘jahao’ na dunjaluku, ja ću sada tebe ‘jahati’, reče on.” To su riječi Gospodara: “I grijehe će svoje na leđima svojim nositi…” “Život na ovom svijetu samo je igra i zabava”, tj. većina života na ovom svijetu je takva. “…a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?”
“Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.” /33/ “A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi zamijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.” /34/ “Ako je tebi teško to što oni glave okreću, onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno čudo! Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!” /35/ “Odazvat će se jedino oni koji su poslušni. – A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti.” /36/
Allah, dželle šanuhu, tješi Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zbog neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog njihovog suprotstavljanja njemu, pa kaže: “Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore”, tj. Mi znamo za to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te lašcem i znamo za tvoju žalost i tugu zbog toga. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: “…pa ne izgaraj od žalosti za njima” (35:8). “Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi”, tj. oni ne optužuju tebe za laž, nego oni niječu istinu, i grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da je Alija, radijAllahu anhu, rekao: Ebu-Džehl je rekao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: “Mi ne smatramo tebe lašcem, nego mi ne prihvatamo ono sa čime si ti došao.” Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: “Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.”
Ibn-Džerir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi rekao: Kada je bila Bitka na Bedru… pa se El-Ahnes osamio sa Ebu-Džehlom te mu rekao: “O Ebu El-Hakem, kaži mi da li Muhammed istinu govori ili je lažac? Ovdje nema nikog od Kurejševića, izuzev nas dvojice, da sluša naš razgovor.” Ebu-Džehl mu odgovori: “Teško tebi! Muhammed je iskren čovjek i on nikada nije slagao. Međutim, ako (pleme) Ben-Kusajj preuzme zastavu (vođstvo), napajanje hodočasnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo, šta će onda ostati ostalim Kurejševićima?” Na to se odnose riječi Allaha, dželle šanuhu: “Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.”
“A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša.” Ovo su riječi utjehe Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, povodom odbijanja njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu da bude strpljiv, kao što su bili strpljivi odabrani među poslanicima, i obećanje za pomoć i pobjedu nakon poricanja i nanošenja uvreda. A zatim je njima (poslanicima) došla pomoć i pobjeda na ovom svijetu, kao što će oni biti pobjednici na budućem svijetu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a niko ne može Allahove riječi zamijeniti”, tj. riječi kojima je propisao pomoć i pobjedu Svojim iskrenim vjernicima na ovom i na budućem svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!’ Allah je, zaista, moćan i silan.” (58:21) “…i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti”, tj. vijesti o tome kako su oni potpomognuti i podržani protiv onih koji su ih lažnim smatrali, pa ti u njima imaš uzor i primjer.
Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ako je tebi teško to što oni glave okreću”, tj. ako ti je teško što oni od tebe svoje glave okreću, “onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo”. Ibn-‘Abbas kaže: “En-nefek je otvor, kanal, pa da u nj uđeš i doneseš im kakav dokaz, ili da sebi napraviš stepenice do neba, pa se na njih uspneš, kako bi im došao sa kakvim dokazom koji je bolji od onoga sa čime si im već došao, ako si to u stanju.” “Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!”, tj. povjerovat će samo onaj koji je već zabilježen u Allahovom, dželle šanuhu, znanju da će odabrati iman nad kufrom, te mu je zbog toga već prije propisana sreća. “Odazvat će se jedino oni koji su poslušni”, tj. tvome će se pozivu odazvati, o Muhammede, oni koji slušaju i shvataju tvoj govor. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “da opominje onoga ko ima pameti (onoga ko je živ), i da zasluže kaznu nevjernici” (36:70). “A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti.” Ovdje se misli na nevjernike, jer su njihova srca mrtva, pa ih poredi sa onima čija su tijela mrtva, pa kaže: “A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti.” Ove su Allahove, dželle šanuhu, riječi jedan vid ismijavanja i ponižavanja istih.
Oni govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!” Reci: “Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna.” /37/ “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.” /38/ “A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće – Allah stavlja u zabludu, a onoga koga hoće – na pravi put izvodi.” /39/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima, da su oni govorili: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!”, tj. nadnaravno djelo kakvo su oni željeli i uporno tražili, kao što u drugom ajetu stoji: “Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš!” (17:90) Reci: “Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna”, tj. Allah je, dželle šanuhu, to u stanju učiniti, ali Njegova mudrost zahtijeva da se to odgodi, jer kada bi ga On poslao, a oni se ne bi odazvali, spustio bi na njih Svoju kaznu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kada bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.” (26:4)
”Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas.” Katade veli: “Ptice su ummet (zajednica), ljudi su ummet i džini su ummet.” A Es-Suddi veli: “tj. stvorenja kao i vi”. “u Knjizi Mi nismo ništa izostavili”, tj. kod Allaha, dželle šanuhu, znanje je o svima njima, On ne zaboravlja ničiju nafaku niti brigu o njemu, bez obzira iz koje vrste on bio. Sve je to poimenice i po broju zapisano u Knjizi kod Njega. U njoj su zapisani svaki i najmanji pokreti i mirovanja svih stvorenja. “…i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim”, tj. svi će oni biti proživljeni na Sudnjem danu. Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i kada se divlje životinje saberu”. (81:5) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, (201) da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao kako se dvije ovce tuku, pa je rekao: “O Ebu-Zerr, znaš li ti zbog čega se one tuku?” “Ne”, odgovori on. “Ali, Allah zna i On će im presuditi (na Sudnjem danu).”
“A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su”, tj. oni su po svom neznanju i neshvatanju slični gluhom koji ne čuje i slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u kojima se inače ništa ne vidi, pa kako će takvi pronaći put i izaći iz stanja u kome se nalaze? Allah, dželle šanuhu, za takve kaže: “Slični su onima koji potpale vatru, i kada ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (2:17-18) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Onoga koga hoće – Allah stavlja u zabludu, a onoga koga hoće – na pravi put izvodi”, tj. On postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće.
Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?” /40/ “Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.” /41/ “A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali, ne bi li poslušni postali.” /42/ “Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostajala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.” /43/ “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili”,/44/ “i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” /45/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da On radi ono što hoće, da sa Svojim stvorenjima postupa kako On hoće i da Njegovu odredbu niko ne može promijeniti, niti iko može Njegovu odredbu prema stvorenjima osujetiti izuzev Njega samog, Koji nema sudruga i Koji kada se od Njega nešto zatraži daje kome On hoće. Zato kaže, uzvišen neka je: Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta”, tj. jedno ili drugo, “…da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?”, tj. vi ne biste drugog prizivali, jer ste svjesni da to niko drugi osim Njega nije u stanju otkloniti. Zato je rekao: “ako istinu govorite”, tj. o vašem uzimanju drugog za bogove mimo Njega. “Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali”, tj. za vrijeme nužde nikog drugog ne prizivate osim Njega i zaboravljate na kipove. Kao što na drugom mjestu stoji: “Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu.” (29:65) “A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom”, tj. siromaštvom i oskudicom, “i bolešću” i bolovima ih kažnjavali, “ne bi li poslušni postali”, tj. Allaha ponizno i sa strahopoštovanjem prizivali. “Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla!”, tj. trebali su nas oni, nakon što ih to zadesi, ponizno moliti. “Ali, srca su njihova ostajala tvrda”, tj. nisu omekšala niti bogobojazna postala. “…a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili”, tj. šejtan im je uljepšao širk i griješenje. “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani”, tj. kada bi se okrenuli od toga i pravili se da su ga zaboravili, “Mi bismo im kapije svega otvorili”, tj. otvorili bismo im vrata svake vrste opskrbe koju bi izabrali. To je, svakako, samo postepeno navođenje na još veću kaznu i odgađanje iste samo za neko vrijeme. Allaha, dželle šanuhu, molimo da nas sačuva svakog zla. Zato Allah, dželle šanuhu, dalje kaže: “…a kada bi se onome što im je dato obradovali”, tj. od imetka, djece i nafake, “…iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili”, tj. svaku nadu u bilo kakav hajr.
Imam Ahmed prenosi od ‘Ukbeta ibn ‘Amira da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (202) “Ako vidiš nekog čovjeka da mu Allah, dželle šanuhu, daje ono što želi i pored njegovih grijeha, znaj da je to samo privremeno zavođenje.” A zatim je proučio riječi: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani” – do riječi Allaha: “i oni bi odjednom svaku nadu izgubili”, kao što u sljedećem ajetu kaže: “…i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!”
Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?” Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.” /46/ Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastradao?” /47/ “Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čime neka ne tuguju.” /48/ “A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju.” /49/
Allah, dželle šanuhu, kaže Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: Reci onima koji poriču: “Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio”, tj. ako bi vam zabranio da se njima koristite, pa zato kaže: “…i srca vaša zapečatio”, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova” (8:24), “…koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?”, tj. ko bi vam to vratio ako vam ga Allah, dželle šanuhu, uzme. Dakle, niko to nije u stanju uraditi do Allah. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Pogledaj kako dokaze iznosimo”, tj. kako ih pojašnjavamo i u njima ima jasnih pokazatelja da nema drugog Boga osim Allaha i da su svi bogovi, mimo Njega, neistiniti. “…a oni opet glave okreću”, tj. okreću ih od istine i ljude odvraćaju od nje. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano”, tj. iznenada a da vi to ni ne osjetite, “ili javno”, tj. naočigled, “…zar bi iko drugi do narod nasilnički nastradao?”, tj. oni koji su sami sebi nasilje učinili tako što su Allahu drugog ravnim smatrali. “Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju”; tj. da radosne vijesti donose vjernicima, a da nevjernike upozore na nedaće i kazne (koje ih čekaju). Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…neka se zato, oni koji vjeruju i dobra djela čine”, tj. onaj čije srce povjeruje u ono sa čim su oni došli i ko svoje postupke uskladi slijeđenjem njih, “…ničega ne boje” od onog što ih čeka, “…i ni za čime nek ne tuguju”, od onog što ih je prošlo na dunjaluku. Allah, dželle šanuhu, njihov je zaštitnik u onome što su Njemu ostavili i njihov čuvar u onome što je iza njih ostalo. Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: “A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju”, tj. stići će ih kazna zato što su nijekali ono sa čime su došli poslanici, zato što su izašli iz okvira Allahovih, dželle šanuhu, naredbi i Njegove pokornosti, i radili ono što im je On zabranio i oskrnavili Njegove svetinje.
Reci: “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?” /50/ “I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali.” /51/ “I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio.” /52/ “I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: ‘Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?’ – A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!” /53/ “A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: Mir vama! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti.” /54/
Allah, dželle šanuhu, kaže Svome Poslaniku: Reci: “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice'”, tj. ja njima ne raspolažem niti ih posjedujem. “…niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet'”, tj. ja ne znam od nevidljivog svijeta ništa više od onoga što me je Allah poučio i što mi je od njega pokazao. “…niti vam kažem: ‘Ja sam melek'”, tj. ja ne tvrdim za sebe da sam melek, nego sam ja jedan od ljudi koga je Allah, dželle šanuhu, počastio Svojom objavom. Zato dalje kaže: “ja slijedim samo ono što mi se objavljuje”, tj. ni u kom slučaju to ne prekoračujem. “Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?”, tj. zar je isti onaj ko slijedi istinu i onaj ko je od nje zalutao? “Zašto ne razmislite?” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju.” (13:19) “I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati”, tj. opomeni Kur'anom, o Muhamede, one koji se boje Sudnjeg dana, na kojem neće imati ni rođaka ni zagovornika za oslobađanje kazne. “da bi se Allaha bojali”, tj. da bi na ovom svijetu radili ono čime će ih Allah spasiti kazne na Sudnjem danu i uvećati svoju dragocjenu nagradu.
“I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo”, tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego ih prihvati kao svoje društvo i najbolje prijatelje. Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Gospodaru svome mole”, tj. Njemu ibadet čine i Njemu se mole, “ujutro i navečer”; Se'id ibn Musejjeb i drugi kažu: “…pod tim se misli na propisane namaze”. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati'”, tj. primit ću vašu dovu.
“…želeći lice Njegovo”, tj. rade isključivo radi Njega i samo Njemu ‘ibadet čineći i Njemu se pokoravajući. “ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe”, kao što je Nuh, alejhi selam, odgovorio onima koji su mu rekli: “Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?” “Ne znam ja šta oni rade” – reče on – “svi će pred Gospodarom mojim , da znate, račun polagati”, tj. Allah, dželle šanuhu, sa njima će račun svidjeti, ja za njih neću odgovarati, kao što i oni za mene neće odgovarati. “…jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio”, tj. ako bi ti to sa njima u ovakvom stanju učinio.
Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn Šurejha, a ovaj od svoga oca, da je S'ad rekao: (203) “Ovaj ajet objavljen je povodom šesterice ashaba Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među kojima je bio i Ibn-Mes'ud, koji kaže: ‘Mi bismo se natjecali ko će prije stići do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zatim bismo mu se približili i slušali njegove riječi. Na to su Kurejševići rekli: Ti prihvataš te ljude, a ostavljaš nas!, pa je objavljen ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole.'” Prenosi ga El-Hakim u svom Mustedreku od Sufjana i kaže da odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-Hibban u svom Sahihu preko El-Mikdama Ibn- Šurejha.
“I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: ‘Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?'”, tj. zbog toga što je većina onih koji su Poslanika slijedili, u početku, bila siromašnija skupina ljudi i žena i robova i robinja, a od uglednih ga, tada, nije slijedio izuzev mali broj. Kao što je narod Nuhov rekao Nuhu: “…a i vidimo da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su niko i ništa među nama…” (11: 27) Kao što je i Herakle, kralj Rimljana, pitao Ebu-Sufjana, prilikom poznatog dijaloga između njih: “Da li ga slijede ugledni ljudi ili slabići?” On odgovori: “Slabići.” Na to Herakle reče: “Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika.” Dakle, mušrici među Kurejševićima ismijavali su kao slabiće one između njih koji bi prelazili na islam, mučili one od njih koje su mogli i govorili: “Zar su to oni, među nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?” Tj. Allah sigurno ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah, dželle šanuhu, na njihove riječi: “Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?”, odgovara riječima: “A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!”, tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu zahvalni, svojim riječima, djelima i onim što u grudima kriju, pa ih On zbog toga upućuje putevima spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i upućuje ih na pravi put. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:  “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine.” (29:69)
A u sahih hadisu stoji: (204) “Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše boje, nego gleda u vaša srca i djela vaša.” Ibn-Džerir prenosi od ‘Ikrime o značenju Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti”, da je jednom prilikom došla grupa ljudi Ebu-Talibu i rekla: “Kada bi tvoj bratić Muhammed otjerao od sebe naše oslobođene robove i naše saveznike to bi mnogo značilo za nas, bili bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i povjerovali u ono što govori.” A ti bespomoćnici bili su: Bilal, ‘Ammar ibn Jasir, Salim – oslobođeni rob Ebu-Huzejfe – i Sabih – oslobođeni rob Usejda. A od saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn ‘Amr, Mes'ud ibnul-Kari, Wakid ibn ‘Abdullah el-Hanzali, ‘Amr ibn ‘Abdi ‘Amr, Zuš-Šemalejn, Mersed ibn ebi- Mersed, Ebu-Mersed El-Ganewi – saveznik Hamze ibn ‘Abdul-Muttaliba i njima slični od saveznika.
A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Mir vama!”, tj. počasti ih uzvraćanjem selama i obraduj ih velikom i sveobuhvatnom Allahovom milošću prema njima. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv”, tj. obavezao se na milost, izražavajući time Svoju darežljivost i dobročinstvo. “…ako neko od vas kakvo ružno djelo iz neznanja učini”, pojedini od selefa bi rekli: “Svako onaj ko griješi prema Allahu, on je neznalica (džahil).” “…pa se poslije pokaje[270] i popravi”, tj. ko napusti grijehe koje je činio, potpuno ih se kloni, čvrsto odluči da ih više nikada neće činiti i popravi svoje stanje čineći, ubuduće, dobra djela, “pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti.” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Mu'az ibn Džebelu – a poslije ćemo navesti mnoge hadise koji odgovaraju Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “A milost Moja obuhvaća sve…” (7:156), riječi koje odgovaraju ovom ajetu: (205) “Znaš li ti šta je obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga obožavaju ne pripisujući Mu druga.” A zatim je rekao: “A znašli šta je obaveza Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih ne kazni.” Prenosi ga Ahmed.
“Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici.” /55/ Reci: “Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate.” Reci: “Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio.” /56/ Reci: “Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji.” /57/ Reci: “Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike.” /58/ “U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi.” /59/
Allah, dželle šanuhu, kaže nam, kao što je pojasnio ajete i dokaze koji su već spomenuti i pojašnjeni, kako bi uputili na pravi put i pokudili one koji još polemiku vode i uporno odbijaju (istinu): “Tako Mi potanko izlažemo dokaze”, koje je potrebno pojasniti onima kojima je ovaj govor upućen, “i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici”, tj. da bi se pokazao put kojim idu grješnici koji se protive poslanicima. Reci: “Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate.” Reci: “Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio.” [271]
Reci: “Meni je doista jasno ko je Gospodar moj”, tj. meni je jasan Šerijat, koji mi je objavio Uzvišeni Allah, “…a vi Ga ne priznajete”, tj. ne priznajete istinu koja mi je došla od mog Gospodara. “Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete”, od kazne, “…pita se samo Allah” o požurivanju onoga što ste od kazne tražili ili i o njegovom odgađanju iz Svoje mudrosti. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “On sudi po pravdi i On je sudija najbolji”, tj. On je najbolji sudija o pitanju donošenja presude i najbolje rješava sporove među Svojim robovima. Reci: “Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno”, tj. da se ja za to pitam, ja bih vas kaznio onim što zaslužujete. “…a Allah dobro zna nevjernike”. A ako neko upita: Kako ćemo ovo usaglasiti sa hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: (206) “O Allahov Poslaniče! Jesi li preživio i jedan teži od dana Uhuda?” On odgovori: “Ja sam pretrpio mnogo od tvog naroda, ali najteže mi je bilo ono što sam doživio na dan ‘Akabe, kada sam prišao Ibn-‘Abdi Ja lejl ibn ‘Abdi-Kilalu, pa mi se nije odazvao na ono u što sam ga pozivao. Ja sam tada krenuo od njega ožalošćen i nisam ni došao sebi dok nisam stigao do Karn es-Sa'alib. Tada sam podigao glavu i ugledao jedan oblak kako mi pravi hlad, pa sam ga bolje pogledao i u njemu ugledao Džibrila, alejhi selam On me tada pozvao i rekao mi: “Allah, dželle šanuhu, čuo je šta ti je tvoj narod rekao i kako su ti odgovorili, pa ti je poslao meleka zaduženog za brda da mu narediš da sa njima uradi ono što ti hoćeš.” Melek zadužen za brda pozvao me je i poselamio, a zatim mi rekao: “O Muhammede, zaista je Allah čuo njihov govor tebi i ono što su ti kao odgovor kazali, pa me je tvoj Gospodar poslao tebi da mi narediš da sa njima uradim ono što ti hoćeš: ako hoćeš, ja ću ih poklopiti sa ova dva brda.” Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada mu reče: “Naprotiv, ja se nadam da će Allah iz njihovih potomaka izvesti one koji će Njega obožavati i nikog drugog Njemu ravnim neće smatrati.” Ovo je rivajet Muslima. Dakle, tada mu je bilo ponuđeno i omogućeno da ih kazni i potpuno uništi, ali je on to odbio i zatražio da im se kazna odgodi ne bi li Allah od njihovih potomaka izveo one koji Mu neće pripisivati druga. Kako ćemo usaglasiti taj slučaj sa riječima Allaha, dželle šanuhu, u ovom ajetu: Reci: “Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bi bilo svršeno, a Allah dobro zna nevjernike.” Odgovor bi bio, a Allah najbolje zna, da se u ovom ajetu misli na to da bi on, da je bio u mogućnosti kazniti ih kaznom koju su tražili, u tom času to i uradio. A što se tiče hadisa, iz njega se ne razumije da su oni od njega tražili da ih tada kazni, nego je njemu melek brda ponudio spremnost da ih poklopi sa dva brda, a to su dva brda koja obuhvataju Meku sa juga i sjevera – ako to on hoće, ali on to nije htio i tražio je blagost prema njima. “U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna.” El-Buhari prenosi od ‘Abdullaha ibn ‘Umera da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (207) “Pet je ključeva tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha”:
“Samo Allah zna kada će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.” (31:34) “…i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru”, “…i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna”, tj. On zna svaki pokret, čak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete životinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su šerijatski obavezni, bili džini ili ljudi, kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
“On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.” (40:19) “…i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi”. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-‘Abbasa da je rekao: “Allah, dželle šanuhu, stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio ploče na kojima je napisao sve što je vezano za ovaj svijet do njegova završetka, šta će sve od stvorenja stvoriti, koliko će podariti halal i haram opskrbe i šta će se sve od dobrih i loših djela požnjeti. A zatim je proučio ovaj ajet: ‘…i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;'” [272]
“On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrtni. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.” /60/ “On je Vladar nad robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.” /61/ “Oni će, poslije, Allahu biti vraćeni, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti.” /62/
Allah, dželle šanuhu, kaže da usmrćuje Svoje robove prilikom njihovog spavanja noću, i to je mala smrt, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I kada Allah reče: ‘O ‘Isa, dušu ću ti uzeti [273] i k Sebi te uzdignuti.'” (3:53) Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog”, (39:42) i u ovom ajetu spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na ovom mjestu spominje te dvije vrste smrti, pa kaže: “On vas noću (usmrćuje) uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili”, tj. zna šta ste od djela preko dana učinili. Ovo je umetnuta rečenica koja ukazuje na to da Allah, dželle šanuhu, Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja noću i danju, kada miruju i kada se kreću. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi.” (13:10) A na drugom mjestu kaže:
“…i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili”, (78:10-11) i zato ovdje kaže: “On vas noću (usmrćuje) uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili -” “…zatim vas budi”, po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim senedom od Dahhaka, a ovaj od Ibn-‘Abbasa da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (208) “Sa svakim čovjekom nalazi se jedan melek koji mu uzima dušu kada zaspi, pa ako Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli, on mu je vrati.” To se spominje u riječima Allaha, dželle šanuhu: “On vas noću (usmrćuje) uspavljuje”, “…sve dok ne dođe čas smrtni”, tj. edžel (određeni moment), za svakog čovjeka. “Na kraju, Njemu ćete se vratiti” na Sudnjem danu, “…i On će vas o onome što ste radili obavijestiti”, tj. nagradit će vas za to ili kazniti.
“On je Vladar nad robovima Svojim” [274], tj. Onaj Koji vlada svime i Čijoj se veličini i uzvišenosti sve pokorava, “…i šalje vam čuvare”, tj. meleke koji čuvaju tijelo čovjeka, kao što u drugom ajetu stoji: “Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju” (13:11) i čuvari koji čuvaju njegova djela, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari.” (82:10-11) “…a kad nekom od vas smrt dođe”, tj. kada se na samrti nađe i približi se njegov edžel, “…izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu”, tj. meleki koji su za to zaduženi (melek smrti ima svoje pomoćnike koji vade dušu iz tijela, pa je preuzima melek smrti kada dođe do grla). A Allahove, dželle šanuhu, riječi: “bez oklijevanja”, tj. oni neće oklijevati sa čuvanjem duše i njenim pohranjivanjem na mjesto koje Allah, dželle šanuhu, odredi; ako je bio od onih koji su dobro činili, onda će to biti ‘Illijjun (posebno mjesto za odabrane duše), a ako je bio od onih koji su loša djela činili – onda će to biti Sidždžin (posebno mjesto za loše duše), Allah nas od njega sačuvao. “Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru”, tj. meleki. A moguće je da se riječi Allaha, dželle šanuhu: “Oni će, poslije, biti vraćeni”, odnose na sva stvorenja koja će se na Sudnjem danu vratiti Allahu, pa će im Svojom pravednošću presuditi.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: “I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni.” (56:49-50) A u drugom ajetu kaže: “…a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili”, do riječi: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu činiti.” (18:47-49) Zato je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti”.
Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: “Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!” /63/ Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.” /64/ Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! /65/
Allah, dželle šanuhu, ističe milost prema Svojim robovima, govoreći o tome kako ih samo On spašava kada se nađu u bezizlaznoj situaciji, u tminama kopna ili mora. Tj., one koji se zbune kada se nađu usred nepoznatih prostranstava kopna ili valovitog mora – kada zapušu olujni vjetrovi, oni tada upućuju dovu samo Njemu, ne smatrajući Mu nikog ravnim. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On…” do kraja ajeta. (17:67) A ovdje Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: “Ako nas On iz ovoga izbavi”, tj. iz ove nevolje, “sigurno ćemo biti zahvalni!” Zatim Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.”, tj. nakon toga, kada se nađete u rahatluku, vi druge bogove prizivate. Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu”, tj. nakon što vas spasi. “…iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!” Mudžahid veli: “Ovo se odnosi na ummet Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, ali im je to oprošteno. Postoje mnogi hadisi koji se prenose u vezi sa ovim ajetom. Mi ćemo, ako Allah da, spomenuti samo neke od njih, od Allaha tražeći pomoć i na Njega se oslanjajući.
El-Buhari, radijAllahu anhu, tumačeći ajet: “On je kadar…” do Allahovih riječi: “urazumili” prenosi da je Džabir ibn ‘Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava…”, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: “Utječem se Tebi.” “…ili ispod vaših nogu”; opet je izgovorio: “Utječem se Tebi.” “…ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite.” Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: “Ovo je manje opasno” ili “Ovo je lakše.” Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom “Sahihu” i Ebu-Bekr ibn Merdewejh.
Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210) Jedanput smo išli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i naišli pored mesdžida Beni-Mu'avije. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao je u mesdžid i klanjao dva rekata, mi smo ušli i zajedno sa njim klanjali. Zatim je on ostao dugo učeći dovu Allahu, dželle šanuhu, a nakon toga rekao: “Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uništi moj ummet poplavom, pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uništi moj ummet sušom, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne učini jedne drugima od mog ummeta iskušenjem, pa mi to nije udovoljio.” Muslim se ovim hadisom izdvaja od drugih po tome što ga on prenosi od ‘Usmana ibn Hakima.
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao: (211) Kada je objavljen ajet: Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite”, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: “Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete žestinu jedni drugih.” Tada mu je došao Džibril i rekao: “O Muhammede, Allah, dželle šanuhu, poštedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava ili ispod njihovih nogu.”
Ibn-Merdewejh, također, prenosi od Ibn-‘Abbasa (212) da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Molio sam svoga Gospodara da moj ummet sačuva od četiri stvari, pa ih je sačuvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene kiše sa neba i potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse žestinu jedni drugih, pa ih je Allah zaštitio od kamenovanja sa neba i poplave iz Zemlje, ali ih nije zaštitio od međusobnih nereda i ubistava.”
Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je rekao: Postoje četiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije još nisu: Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava”, tj., kaže Ubejj, kamenovanje, “…ili ispod vaših nogu”, tj. zatiranje u zemlju. Ovo je značenje i izbor Ibn-Džerira, a za njegovu tačnost svjedoči i ajet: “Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kada se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213) “Ovaj će ummet sigurno doživjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i unakažavanje. Sve ovo i slično spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana, o čemu će biti riječi na odgovarajućem mjestu, ako Allah da. A riječi Allaha, dželle šanuhu, “…ili da vas u stranke podijeli”, znače: ili da vas podijeli na razne grupacije i stranke koje će se međusobno razilaziti. U hadisu, koji se prenosi sa više seneda, stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (214) “…a moj će se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve će one završiti u vatri osim jedne…” [275] “…i učini da silu jedni drugih iskusite.” Ibn-‘Abbas, i drugi, kažu: “Tj. učinit će da jedni od vas muče i ubijaju druge.” “Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze”, tj. kako ih pojašnjavamo i razlažemo, “…da bi se oni urazumili!”, tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.
Tvoj narod Kur'an poriče, a on je istina. Reci: “Ja nisam vaš čuvar”,/66/ “svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!” /67/ “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš.”/68/ “Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili.” /69/
Allah. dželle šanuhu. kaže: “Tvoj narod”, tj. Kurejšije, “Kur'an poriče, a on je istina”, poslije koje je samo zabluda. Reci: “Ja nisam vaš čuvar”, nego sam ja dužan dostaviti vam (objavu), a na vama je da slušate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit će sretan, a ko me ne bude slijedio – bit će nesretan. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…svaki nagovještaj ima svoje vrijeme”, tj. svaki nagovještaj će se ostvariti, pa makar i nakon određenog vremena. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Svako doba imalo je Knjigu” (13:38). Ovo je pritvrđena prijetnja i upozorenje, zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i vi ćete znati!”
“Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju”, poričući ih i ismijavajući se njima, “…neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu”, tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju Kur'ana i prijeđu na drugu temu. “A ako te šejtan navede da zaboraviš…” – pod ovim se misli na svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je njima zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, dželle šanuhu, riječi iskrivljuju i pogrešno ih upotrebljavaju. A ako se desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne, “…onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš”. Zato u hadisu stoji: (215) “Moj ummet neće odgovarati za ono što nenamjerno – greškom učini, u zaboravu, i ono na što bude prisiljen.”
Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, dželle šanuhu, kaže: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni…” (4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa kao da se vi sa njima u tome slažete, i tako se sa njima izjednačujete u onome u čemu su oni. “Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati”, tj. ako se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni neće biti grješni za ono što drugi čine. “…ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili”, tj. to će činiti da bi opominjali one koji se Allahovim riječima izruguju, ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju, kanili izrugivanja i ismijavanja.
“Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.” /70/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo”, tj. okreni se od njih i ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a opominji Kur'anom”, tj. opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove kazne na Sudnjem danu. “…da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao”, tj. da čovjek sam sebe ne odvede u propast udaljavajući se od hajra i spoznaje svoje zadaće. “…jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati”, tj. ni prijatelja, niti će se ko za njega zauzimati. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu.” (2:254) “…i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti”, tj. kada bi sve što ima uložio, od njega se to ne bi primilo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta…” (3:91) Isto tako Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: “niti će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.”
Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ‘Hodi nama!'” Reci: “Allahov je put – jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo” /71/ i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni, /70/ i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio – čim On za nešto rekne: “Budi!” – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kada se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući.” /72/
Es-Suddi kaže: Mušrici su govorili muslimanima: “Slijedite naš put, a ostavite vjeru Muhammedovu.” Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim”, tj. u nevjerstvo, “a Allah nas je već uputio” – pa da mi budemo kao čovjek koga su šejtani na Zemlji zaveli. Dakle, vaš je primjer, ukoliko nakon imana nevjernici postanete, kao primjer čovjeka koji je krenuo na put sa grupom ljudi, pa je zalutao. Zatim su ga šejtani zbunili i zaveli ga drugim putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega pozivaju sebi, govoreći mu: “Dođi nam, mi smo na putu.” Ali on odbija da sa njima pođe. Isti je primjer i onoga ko šejtane slijedi nakon što je saznao za Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, taj koji poziva na put, a put je islam.” Ovaj rivajet prenosi Ibn-Džerir. A Katade kaže: “koga su na Zemlji šejtani zaveli”, koga su od pravog puta na Zemlji odveli, tj. koji je zbog njih zalutao. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…čeznu za njima…” (14:37) “pa ništa ne zna”. Mudžahid veli: “Čovjek koji je zbunjen, zalutao i ništa ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je primjer onog ko je zalutao nakon što je bio upućen. Dakle, taj čovjek kog su šejtani zaveli na njegovom putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i zbunjen, i nije prepoznavao put, a njegovi prijatelji su bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima pravim putem, ali je on to odbio i uopće se prema njima nije okretao. A da je Allah htio, On bi ga uputio i vratio na pravi put. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Allahov je put – jedini pravi put.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“A onoga koga On na pravi put uputi – niko ne može u zabludu odvesti.” (39:37) “…i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo”, tj. da samo Njemu ibadet činimo, ne pripisujući mu druga. “…i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo”; tj. naređeno nam je da namaz obavljamo i da Njegove naredbe poštujemo u svim prilikama. “On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni”, tj. na Sudnjem danu. “…i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio”, tj. s pravdom. Jer On je njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu što se na njima nalazi. “…čim On za nešto rekne: Budi! – ono biva”; ovdje se misli na dan Sudnji, za koga će samo Allah reći: “Budi”, i on će biti po Njegovoj naredbi u brzini treptaja oka ili još brže. “…na Dan kada se u rog duhne”; rog u koji će duhnuti Israfil, alejhi selam O tome se prenosi veliki broj hadisa u kojima Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (216) “Zaista je Israfil već stavio rog u usta i pognuo svoje lice i čeka kada će mu biti naređeno pa da duhne.” Prenosi ga Muslim u svom Sahihu. A Imam Ahmed prenosi da je ‘Abdullah ibn ‘Amr rekao: (217) Jedan od beduina upitao je: “O Allahov Poslaniče, šta je to Sûr?” On odgovori: “Rog u koji će se puhnuti.”
A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: “Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.” /74/ i Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. /75/…i kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” /76/ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, On reče: “Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali.” /77/ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!” – A pošto zađe, on reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! /78/ Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!” /79/
Postoji razilaženje o pitanju imena oca Ibrahima, alejhi selam, da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom. Ibn-Džerir kaže da je ispravno mišljenje onih koji kažu da je njegovom ocu bilo ime Azer. A zatim je pokušao usaglasiti ova dva mišljenja, pa kaže da postoji mogućnost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mišljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, alejhi selam, savjetovao svoga oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. “A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: ‘Zar kumire smatraš bogovima?!'”, tj. zar kip smatraš bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha. “Vidim da ste i ti i narod tvoj”, koji slijedi tvoj put “u pravoj zabludi”, tj. da tumarate i uopće ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i neznanju, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti može i od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug” – otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!” “Mir tebi!” – reče Ibrahim. “Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se svom Gospodaru; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome.” (19:41-48) Ibrahim, alejhi selam, molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog života. Međutim, kada je on umro u širku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca – bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.” (9:114)
“I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje”, tj. Mi mu objašnjavamo način dokaza Allahove, dželle šanuhu, jednoće dok posmatra nebesa i Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da nema drugog Boga osim Njega i da je On jedini Gospodar. “…da bi čvrsto vjerovao”, tj. Mi mu to pokazujemo da bi on znao i bio čvrsto uvjeren. “I kad nastupi noć”, tj. kada ga prekri i zakloni noć, “on ugleda zvijezdu i reče: Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” Katade veli: “On je znao da je njegov Gospodar vječan i da ne nestaje.” “A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, On reče: “Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!”, tj. po svom obimu od zvijezde i mjeseca i više svijetli. “A pošto zađe, on reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!” “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”, tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet činim. “…prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio”, tj. Koji ih je stvorio, bez prethodnog sličnog primjera. “…kao pravi vjernik”, tj. okrećući se od širka ka tevhidu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”
Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, alejhi selam, činio promišljajući ili samo polemišući sa svojim narodom. Tačno je to da je Ibrahim, alejhi selam, u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom, objašnjavajući im pogrešnost obožavanja ikona i kipova, što su oni činili. Na prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, grešku u obožavanju kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod Svemogućeg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega obožavaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su obožavali, a koji bi njima od Njega tražili opskrbu, pomoć i drugo što im je bilo potrebno. Zatim im je objasnio neispravnost obožavanja sedam plovećih planeta; a to su: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A najsvjetlije i najčasnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, alejhi selam, prije svega je objasnio da Venera ne zaslužuje da bude obožavana, jer je ona potčinjena i omeđena određenim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno, niti može bilo šta sama uraditi. Nego je ona jedna od planeta koju je Allah, dželle šanuhu, stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje velike mudrosti u tome. Isti je slučaj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon što je dokazao da božanstvo ne može biti osobina ove tri planete koje su najsvjetlije na što ljudsko oko može pasti i nakon što se to dokazalo nepobitnim dokazom, “on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!”, tj. ja nemam ništa sa njihovim obožavanjem niti ih uzimam za zaštitnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”, tj. ja obožavam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, potčinio, podredio i Koji ih održava. Onoga u Čijoj je vlasti sve što postoji i Koji je Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad ‘Aršem uzvisio; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, alejhi selam, bio promatrač u ovom slučaju, kad je Allah, dželle šanuhu, govoreći o njemu rekao: “Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reče: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?” (21:51-52)
“Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom će svijetu, doista, biti među onima dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!” (16:120-123)
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (218) “Svako se dijete rađa u fitretu (urođenoj vjeri u jednog Boga).” U Muslimovom Sahihu prenosi se od ‘Ijada ibn Hammada da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri (hunefa’).” Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako može Ibrahim, alejhi selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, učinio primjerom čestitosti, pokornim i pravim vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda u ovom slučaju on može biti promatrač. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje, najpreči od ljudi, nakon Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da njegova priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slučaju nije bio onaj koji je započeo polemiku, potvrđuju i Allahove, dželle šanuhu, riječi:
i narod se njegov s njim raspravljao. “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?” – reče on. “Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?/80/ A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? /81/ Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu.” /82/ To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. /83/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o Svom miljeniku Ibrahimu, alejhi selam, da je on, kada ga je njegov narod pokušao razuvjeriti u pogledu tevhida, koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao: “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?” – reče on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na vaše netačne tvrdnje i neosnovane sumnje? “Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio”, tj. jedan je od dokaza neispravnosti vaših tvrdnji to da bogovi koje vi obožavate nisu u stanju učiniti ništa i ja ih se uopće ne bojim. A ako su oni u stanju bilo šta uraditi, pa neka to učine prema meni i to što prije. “…bit će samo ono što Gospodar moj bude htio”, tj. niko ne može nanijeti štetu niti koristiti osim Allaha, dželle šanuhu “Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve”, tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve što postoji i Njemu se ništa ne može sakriti. “Zašto se ne urazumite?” – u onome što sam vam objasnio. Zar nećete shvatiti da su vaši bogovi lažni, te se kaniti njihovog obožavanja? Ovaj dokaz Ibrahima, alejhi selam, sličan je dokazu Huda, alejhi selam, za koga Allah, dželle šanuhu, kaže:
“O, Hude” – govorili su oni – “nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo.” “Ja pozivam Allaha za svjedoka” – reče on – “a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.” (11:53-56) “A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete”, tj. kako bih se bojao ovih kipova? – “kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?” Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
“To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao…” (53:23) “I znate li vi, ko će – mi ili vi – biti siguran?”, tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je preči da se osjeća sigurnim od Allahove, dželle šanuhu, kazne. Da li je to onaj ko obožava Onoga Koji donosi korist i štetu, ili onaj ko obožava onoga koji niti štetu nanosi a niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, dželle šanuhu, preuzima odgovor na Sebe pa kaže: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu”, tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući mu nikakva druga, oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na ovom i na onom svijetu.
El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, koji kaže: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: “…i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju”, njegovi su drugovi rekli: “A ko to od nas nije sebi nepravdu učinio?” (shvatajući riječ zulm – kao: nepravda). Pa je objavljeno: “Zaista je mnogoboštvo veliko nasilje.” El-Buhari prenosi od Abdullaha[276] (220) pa je rekao: Kada je sišao ajet: “oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju”, to je bilo teško ljudima pa su rekli: “O Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da nepravdu prema sebi ne čini?” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: “To se ne odnosi na ono što vi mislite, zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog roba (Lukmana): ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.’ (31:13) Nego se ovdje misli na širk.”
Imam Ahmed prenosi da je Džerir ibn Abdullah rekao: (221) Mi smo jedan put izašli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na put, pa – kada smo bili van Medine – ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada reče: “Kao da ovaj konjanik vas traži.” Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: “Odakle dolaziš?” “Od svoje porodice, djece i svoga plemena” – odgovori on. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: “Kamo ideš?” “Idem do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem” – reče on. “Već si stigao do njega” – reče Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem On tada reče: “O Allahov Poslaniče, pouči me imanu!” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: “Da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš.” On tada reče: “Svjedočim.” Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu štakora, te je posrnuo i pao. Čovjek je pao sa deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, povikao je: “Dovedite mi tog čovjeka!” Do njega su skočili Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a zatim rekoše: “O Allahov Poslaniče, već je preselio!” Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada se okrenu od njih, a nakon nekog vremena reče im: “Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!” Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dželle šanuhu, rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju”, a zatim je rekao: “Ponesite svoga brata!” Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prišao je na ivicu kabura i rekao: “Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je ‘lahd’ naš, a (obično) kopanje običaj drugih.”
A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (222) “Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu učini pa se pokaje i zatraži oprost, i nad kim nepravda bude učinjena pa oprosti…”, pa je ušutio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Ashabi ga upitaše: “O Allahov Poslaniče, šta je sa njim?” On odgovori: “Oni će biti na pravom putu i bit će sigurni.”
“To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov”, tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili protiv njih. Ovdje se misli na Allahove, dželle šanuhu, riječi: “A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?” Allah, dželle šanuhu, potvrdio je istinitost njegovih riječi pa je rekao: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu.” A zatim kaže: “To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući”, tj. mudar u svemu što kaže i uradi, dobro zna koga će uputiti a koga će u zabludu odvesti.
… i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine -/84/ i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi oni su bili dobri -/85/ i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali -/86/ i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. /87/ To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. /88/ To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati. /89/ Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima.” /90/
Allah, dželle šanuhu, spominje nam da je Ibrahimu, nakon što je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo – i on i njegova žena Sara – darovao sina Ishaka. Njemu su došli meleki koji su bili na putu za narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se njegova žena iznenadila i rekla: “Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj muž star. Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš Allahovoj moći?” – rekoše oni – “Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!” (11:72-73) Allahove, dželle šanuhu, riječi: “I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo”, predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, alejhi selam, da će on imati porod. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:
“I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim.” (37:12) Ovo je još potpunija radosna vijest i još veća blagodat. Na drugom mjestu Allah, dželle šanuhu, veli: “…i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom…” (11:71) Tj. za vrijeme vašeg života tomće se djetetu roditi dijete, koje će vas mnogo obradovati, kao što vas je obradovalo rađanje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, alejhi selam, koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i otišao od njih. On je učinio hidžru iz svog mjesta uputivši se istinskom obožavanju Allaha, dželle šanuhu, bilo gdje na Zemlji. Allah, dželle šanuhu, nadoknadio mu je gubitak svoga naroda i porodice, tako što mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj vjeri. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I Pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo.” (19: 49)
“…a Nuha smo još prije uputili” – svaki od njih dvojice ima posebno velike odlike. Što se tiče Nuha, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se pridružili u lađi. Allah, dželle šanuhu, učinio je produžetak čovječanstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog potomstva. A što se tiče miljenika Ibrahima, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali.” (29:27)
“…I nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo dali…” (57:26) “i od potomaka njegovih”, tj. i uputili smo od potomaka njegovih, “Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine – i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali “, a jasno je da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on najbliže spomenut, i oko toga nema nikakve nejasnoće. To je i Ibn-Džerirov izbor. A mišljenje da se zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu riječ, isto tako je veoma prihvatljivo. Ali, u tom slučaju, postavlja se Lut kao problem, jer on nije od potomaka Ibrahima, nego njegovog bratića Harana, sina Azerovog. Izuzev, ako se uzme da i on, u globalu, spada u njegov porod. Kao što je to slučaj sa Allahovim, dželle šanuhu, riječima:
“Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjat ćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!” (2:133) Ismail je, njegov amidža, tj. amidža Ja'kuba, dakle, ubrojan među njegove pretke. A u spominjanju Isaa, alejhi selam, među potomcima Ibrahima, ili Nuha po drugom mišljenju, dokaz je da sestrići ulaze u potomstvo čovjeka. Jer, Isa, alejhi selam, pripisuje se Ibrahimu, alejhi selam, po njegovoj majci Merjemi, alejhi selam, jer on nije imao oca. A u Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Hasanu, sinu Alijinom: (223) “Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da će Allah, dželle šanuhu, preko njega pomiriti dvije velike skupine muslimana.” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao ga je sinom, što potvrđuje da on ulazi u potomstvo.
“…i neke pretke njihove, i potomke njihove, i braću njihovu…” Allah, dželle šanuhu, ovdje spominje njihove pretke, potomke i braću i da su odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.” “To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih”, tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomoći i Njegovom uputom. “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.” Ovim se ajetom naglašava opasnost širka i potreba velike opreznosti u stvarima koje do njega dovode.
“To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali”, tj. Mi smo im podarili sve te blagodati iz milosti prema ljudima i samilosti prema svim stvorenjima. “Pa ako ovi u to ne vjeruju”, tj. ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i poslanstvo, i ako u to ne vjeruju ostali ljudi na Zemlji, Arapi, nearapi i kitabije, “Mi smo time zadužili ljude”, tj. muhadžire, ensarije i njihove sljedbenike do Sudnjeg dana, “koji će u to vjerovati”, tj. koji ništa od toga neće poricati, niti jedno jedino slovo odbacivati. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas, Svojom milošću i darežljivošću, učini od onih koji vjeruju.
Zatim Allah, dželle šanuhu, obraćajući se Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Njih”, tj. spomenute poslanike, zajedno sa onima koji su im pridodati od njihovih očeva, potomaka i braće, “… Allah je uputio”, tj. oni su sljedbenici upute, a ne neko drugi, “zato slijedi njihov pravi put”. Ako je ovo naredba Poslaniku, s.a.v.s, njegov ummet ga, svakako, slijedi u onome što im donosi od propisa i naredbi. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an”, tj. ja od vas ne tražim nagradu za moje dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ništa ne tražim, “on je samo pouka svjetovima”, tj. da se njime opomenu, pa se izbave iz sljepila zablude u uputu, iz grijeha na pravi put i iz nevjerstva u iman.
Oni ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: “Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!” Reci: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?” Reci: “Allah!” Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. /91/ A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu. /92/
Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu dostojno Allaha veličali kada su Njegove poslanike, koji su im poslati, lažnim smatrali. Ovaj se ajet odnosi na Kurejšije koji su poricali poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, zato što je on čovjek. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: ‘Opominji ljude!'” (10:2) A ovdje kaže: Oni ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: “Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!” Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima”, tj. reci, o Muhammede, ovima koji poriču da je bilo koja knjiga objavljena od Allaha, u odgovoru na njihovo uopćeno nijekanje, utvrđivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa” – to je Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je objavljen od Allaha Musau sinu ‘Imranovu kao svjetlost i uputa ljudima. Tj. da se njime koriste prilikom razjašnjavanja nepoznatih stvari i rasvjetljavanja tame sumnji. “koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete”, tj. čije dijelove na listove ispisujete iz originalnog primjerka koji je u vašim rukama, i ponešto od toga iskrivljujete, mijenjate i pogrešno tumačite, shodno vašim željama, a zatim kažete da je to od Allaha, a ono nije od Allaha. “i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?”, tj. ko je objavio Kur'an, u kome vas Allah, dželle šanuhu, poučava vijestima onih koji su bili prije vas, obavještava o onome što će se tek desiti, a sve to vi niste poznavali, ni vi ni očevi vaši. Katade veli da se to odnosi na mušrike među Arapima.[277]
Reci: “Allah!” Ibn-‘Abbas kaže: tj. reci: ”Allah ga je objavio”, i ovo je jedini mogući tefsir ovog ajeta, a ne kako to tumače poneki od kasnijih mufesira, da riječi: Reci: “Allah!” znače: Neka se tvoje obraćanje njima svede samo na riječ Allah. Međutim, po ovom se tumačenju naređuje izgovor samo jedne riječi, bez konstrukcije, a izgovor samo jedne riječi u arapskom jeziku ne znači ništa, te ju je bolje ne izgovoriti.[278] “Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju”, tj. a zatim ih ostavi u njihovom neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od Allaha smrt ne dođe, pa će onda znati da li će oni ili Allahovi iskreni robovi sretno završiti. “A ova Knjiga”, tj. Kur'an, “koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet”, tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i nearapa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena.” (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (224) “Meni je dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene”, i između ostalog je spomenuo: “Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima.” Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju”, tj. svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an. “i o namazima svojim brigu brinu”, tj. oni namaze koji su im propisani, u njima određenom vremenu obavljaju.
Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: “Objavljuje mi se” – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: “I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje.” A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.” /93/ A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. “Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali.” /94/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi”, tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha laže, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao ljudima, a to nije istina. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “ili koji govori: Objavljuje mi se – a ništa mu se ne objavljuje”, ‘Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa lašcem Musejlemom. “ili koji kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje”, tj. on se suprotstavlja onome što Allah objavljuje izmišljajući i bez ikakva osnova. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kada im se riječi Naše kazuju, govore: “Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli”; (8:31) “A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: Izvadite svoje duše!”, tj. meleki će ih udarati u smrtnim tegobama sve dok im duše ne izađu iz njihovih tijela. To zbog toga što kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji, okovima, vatri, paklu i srdžbi silnog Gospodara, pa njegova duša ne posluša naređenje, nego se rasprši po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki počnu tući, sve dok njegova duša ne izađe iz njegovog tijela govoreći im: “Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili, i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali”, tj. vi ćete danas potpuno poniženi biti, kao što ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih poslanika.
“A došli ste nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili”, tj. njima će se na Dan proživljenja reći: Mi smo vas ponovo oživili kao što smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i nemogućim “napustivši dobra koja smo vam bili darovali”. Tj. ostavili ste iza sebe sve što ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (225) “Čovjek viče: ‘Moj imetak, moj imetak!’ A da li je išta od tvog imetka tvoje osim onog što si pojeo, nošnjom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovječio, a sve što je mimo toga, ti ćeš otići i ostaviti drugima.” “Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali”, ovo je njima ukor i prezir za ono što su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog, misleći da će im oni koristiti u njihovom životu i nakon njihove smrti, ako proživljenja uopće bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima će im se pokidati i daleko će od njih biti oni koje su oni izmišljali (kao bogove). Tada će ih Allah, dželle šanuhu, pozvati pred svim stvorenjima:
“Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam pomoći, a mogu li i sebi pomoći?” (36:92-93) Zato ovdje kaže: “Mi ne vidimo s vama božanstva vaša…” Zatim kaže: “pokidane su veze među vama”. “…i nema vam onih…”, tj. ostavili su vas oni “koje ste posrednicima držali”. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Pozovite božanstva vaša!” – reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažalit će što na pravom putu nisu bili. (28:64)
Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? /95/ On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. /96/ On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju. /97/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je On Taj Koji čini da zrna i košpice u zemlji raspuknu, pa iz njih niče razno bilje i plodovi, različitih boja, oblika i okusa. Riječi: “On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo”, pojašnjenje su riječima: “Allah čini da zrnje i košpice proklijaju”, tj. On iz košpica i zrnja koje liči mrtvoj materiji izvodi živo bilje. Ili kao što je neko rekao: izvodi kokoš iz jajeta i obratno. Drugi, opet, kažu: izvodi dobro i hairli dijete od lošeg roditelja i obratno. Sve se to može uzeti u obzir. “to vam je, eto, Allah”, Onaj Koji sve ovo čini je samo Allah i niko drugi, “pa kuda se onda odmećete?”, tj. kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha obožavate? “On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak”, tj. učinio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tako mi noći kada tmine razastre” (102:1).
“…a Sunce i Mjesec za računanje vremena”; tj. oni se kreću po strogo ustaljenom i precizno određenom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti. Svako od njih ima svoje određene položaje koje slijedi ljeti i zimi, što prouzrokuje razliku u dužini i kratkoći dana i noći. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio…” (10:5) “to je odredba Silnoga, Sveznajućeg”, tj. sve je to po odredbi Svemogućeg, Kome se niko ne može suprotstaviti niti Mu proturječiti, koji sve zna, i čijem znanju ne promiče ni koliko zrno gorušice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, dželle šanuhu, veoma često govori o stvaranju noći i dana, Sunca i Mjeseca, i završava riječima o snazi i znanju. Kao što se to vidi iz Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg”, (41:12) kao što se to ponavlja na više mjesta u Kur'anu. “On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru.” Pojedini iz generacije selefa rekli su: “Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogriješio i slagao na Allaha, dželle šanuhu: da ih je Allah učinio ukrasom na nebu, da vatra iz njih pogađa šejtane i da se pomoću njih u mraku orijentišemo.” “Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša”, tj. Mi smo ih podrobno objasnili, “ljudima koji znaju”, tj. koji razumiju, znaju istinu i neistine se klone.
On vas stvara od jednog čovjeka da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. – Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. /98/ On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju. /99/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “On vas stvara od jednog čovjeka”, tj. Adema, alejhi selam, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasija.” (4:1) “…da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete.” Ibn-Mes'ud i Ibn-‘Abbas sa grupom tabiina kažu da se ovdje misli na to da je čovjek pohranjen u kičmi (kao sjeme muškaraca), a da mu je boravište u materici. “Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju”, tj. razumiju Allahove, dželle šanuhu, riječi. “On vodu s neba spušta”, tj. Svojom odredbom, koja donosi berićet i opskrbu ljudima, a život i spas ostalim stvorenjima, iz Allahove milosti prema Njegovim stvorenjima. “…pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Mi od vode sve živo stvaramo.” (21: 30) “i da iz njega izrasta zelenilo”, tj. zeleno klasje i drveće, a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a iz njega klasje gusto”, tj. jedno na drugom, kao što je slučaj sa pšenicom i slično. “…i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi”, tj. svježi grozdovi, “koje je lahko ubrati”, tj. niske palme čiji grozdovi (hurmi) zemlji padaju. “…i vrtovi lozom zasađeni”, ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji plodovi kod stanovnika Hidžaza (Medine), a možda su najcjenjeniji plodovi na svijetu uopće. “naročito masline i šipci, slični i različiti”, po listu i izgledu veoma slični jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda različiti. “Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru”, tj. razmislite o moći njihovog Tvorca iz ničega, nakon što su bili obično drvo, postali su svježe grožđe i hurme i drugo što Allah, dželle šanuhu, stvara u raznovrsnim bojama i oblicima, okusima i mirisima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih.” (13:4) “To su, zaista,…” o ljudi, “dokazi” za apsolutnu moć Tvorca, Njegovu mudrost i milost, “za ljude koji vjeruju”, tj. koji Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.
Nevjernici smatraju džinove ravnim Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju! /100/
Ovo je odgovor mušricima, koji su zajedno sa Allahom druge obožavali i širk činili u ibadetu Njemu, tako što su obožavali džine koje su učinili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog širka i kufra. A ako neko upita, kako su oni obožavali džine, kad se zna da su obožavali kipove? Odgovorit će mu se: “Oni su njih obožavali pokoravajući se džinima koji su im naređivali da ih obožavaju.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu – prkosniku.” (4:117) A meleki će na Sudnjem danu reći:
“Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.” (34:41) Zato Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: “Nevjernici smatraju džinnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio”, tj. jedino On stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge obožavati? Ajet, dakle, znači da je Allah, dželle šanuhu, jedini Koji stvara, te je nužno da On bude i jedini Koji se obožava. “…i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri.” Allah, dželle šanuhu, upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrdeći da Allah ima dijete, kao što su jevreji govorili za ‘Uzejra, kršćani za ‘Isaa i mušrici Meke za meleke – da su oni Allahove kćeri. Allah je daleko iznad onoga što oni govore. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: “i izmislili su da On ima sinove i kćeri”, znače: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Džerir kaže: “Tumačenje ovog ajeta bi bilo: Oni su džine učinili, svojim obožavanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvišen neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i pomagača.” “i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri”, tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veličini, jer Njemu ne priliči da ima sinove i kćeri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju!” , tj. On je čist i iznad onoga čime ga opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.
On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. /101/
“On je stvoritelj nebesa i Zemlje!”, tj. njihov stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj riječi (ebde'a) je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema slična primjera prije sebe. “Otkud Njemu dijete”, tj. kako će on imati dijete kada nema žene, a dijete se rađa od dvoje sličnih. A Allah, dželle šanuhu, nije ničemu sličan niti Mu je išta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni žene ni djeteta. “On sve stvara, i samo On sve zna.” Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako će imati drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i liči? A On je Onaj Kome niko nije sličan, pa kako će On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.
To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite; On nad svim bdi! /102/ Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve. /103/
Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo da je On sve stvorio i da nema djeteta niti žene, kaže: “To vam je Allah, Gospodar vaš”, tj. to vam je vaš Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, “nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite”; tj. samo i jedino Njega obožavajte, “On nad svim bdi!”, tj. sve čuva i nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i noću i danju ih štiti. “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti”, tj. na ovom svijetu, a na ahiretu će doprijeti do njega, kao što se to prenosi u mnogobrojnim hadisima koji dostižu stepen tevatura, preko više lanaca prenosilaca u sahih zbirkama, musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je ‘Aiša, radijAllahu anhu, rekla: “Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire”. Međutim, njoj se suprotstavlja Ibn-‘Abbas, od kog se prenosi da se “viđenje” ima razumjeti po svom općem značenju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vidio svojim srcem dva puta. A o ovom će pitanju biti riječi na početku sure En-Nedžm, ako Allah dâ.[279] A viđenje Allaha, dželle šanuhu, na ahiretu općeprihvaćena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji poriču viđenje (Allaha) i na ovom i na budućem svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno Kur'anu i Sunnetu. Što se tiče Kur'ana, to su Allahove, dželle šanuhu, riječi:
“Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.” (75:22-23) A za nevjernike kaže: “…uistinu oni će toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti.” (83:15) Imam Eš-Šafi'i veli: “Ovo je dokaz da vjernici neće biti od Njega zaklonjeni. A što se tiče sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa, Džurejdža, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dostižu stepen tevatura: (226) “Zaista će vjernici vidjeti Allaha na budućem svijetu, za vrijeme obračuna i u dženetskim baščama.” Allaha, dželle šanuhu, molim da nas Svojom dobrotom i darežljivošću učini od njih. Amin!
El-Buhari i Muslim bilježe hadis Ebi-Musa El-Eš'arija, koji prenosi od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: (227) “da Allah, dželle šanuhu, ne spava, niti Mu priliči da spava. On spušta i diže ‘Vagu’ (pravedno sudi), Njemu se dižu djela ljudi koja su počinili u danu prije nego što noć nastupi, a djela koja su noću počinili prije nego što dan nastupi. Njegov je prekrivač nur, ili vatra: da se otkrije – veličanstvenost Njegovog lica spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopre.” A uopće ne postoji proturječnost između priznavanja viđenja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak) ovdje misli na prodiranje u suštinu, a to ne može znati niko osim Njega, iako će Ga vjernici vidjeti. Kao što je poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu bit i suštinu. A Uzvišeni je Allah preči u tome i Njemu pripada najuzvišeniji primjer. A “idrak” znači obuhvatanje, i ne mora značiti – ako se nešto ne može obuhvatiti – ne može vidjeti, kao što ne mora značiti da – ako se ne može obuhvatiti sva znanost – čovjek ne može biti znan. A ovdje se misli na viđenje na budućem svijetu, jer viđenje je na ovom svijetu nemoguće.
Kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao Musau, alejhi selam: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” -“Ne možeš Me vidjeti” – reče – “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: “Uzvišen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (7:143) A na ahiretu će se Allah, dželle šanuhu, ukazati Svojim robovima kako On hoće. A što se tiče Njegove uzvišenosti i veličine, ona ostaje nepromijenjena, uzvišen neka je On, Njega ne može obuhvatiti vid. “…a On do pogleda dopire”; tj. On ga obuhvata i zna njegovu suštinu, jer ga je On stvorio. “On je milostiv i upućen u sve.” Ebul-‘Alije kaže: “Milostiv jer je stvorio vid; Obaviješten o mjestu na koje pada – a Allah najbolje zna.” Ovo je isto kao što nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da je Lukman savjetovao svom sinu: “O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.” (31:16)
Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju je štetu slijep; a ja nisam vaš čuvar. /104/ I, eto tako Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: “Ti si to učio!” i da bismo to objasnili ljudima koji znaju. /105/
(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju Kur'an i sunnet, “pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to čini”, Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i onaj ko se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu…” (10:108) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “a onaj ko je slijep – na svoju je štetu slijep”, tj. njegova se nedaća na njega vraća. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (22:46) “a ja nisam vaš čuvar”, tj. ja nisam vaš čuvar niti vaš kontrolor, nego ja samo dostavljam. “I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze”, tj. objašnjavamo ih na svakom mjestu, zajedno sa tevhidom na koji oni upućuju. “da bi oni rekli: Ti si to učio!”, tj. ti si, o Muhammede, učio od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih preuzeo i naučio. Tako ovaj ajet tumače Ibn-‘Abbas, Mudžahid, Ibn-Se'id ibn Džubejr i drugi. I ovo je isto kao kada Allah, dželle šanuhu, obavještava o lažima mušrika i njihovoj upornosti u tome: Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu” – i čine nepravdu i potvoru i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju…” (25:4) “i da bismo to objasnili ljudima koji znaju.” Tj. da bismo to objasnili ljudima koji znaju istinu i nju slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.” (41:44) Mnogo je drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, dželle šanuhu, objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On njime u zabludu odvodi koga On hoće, a upućuje koga On hoće. A postoji razlaz o pitanju čitanja (dereste) da li je tako ili (dãreste). Ibn-Merdewejh prenosi da je Ubejj ibn Ka'b rekao: (228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naučio me je da učim: “da bi oni rekli: Ti si to učio!” Isti hadis prenosi i El-Hakim od Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: “Isnad mu je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim ne prenose.”
Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje – drugoga boga osim Njega nema! – i mnogobošce izbjegavaj. /106/- Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj. /107/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i onima koji sljede njegov put: “Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje”, tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. “i mnogobošce izbjegavaj”, tj. okreni se od njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, dželle šanuhu, ne pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u tome što ih Allah u zabludu odvodi, a da On hoće – uputio bi ih. “Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali”[280], tj. On posjeduje istinsku volju i mudrost u onome što hoće i On se ne pita za ono što čini, a ljudi će biti pitani za svoje postupke.[281] “…a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili” koji čuva njihove riječi i djela njihova. “…niti si ti njihov staratelj”, tj. niti si ti zadužen za njhovu opskrbu i brigu o njima.
“Ti si dužan samo obznaniti.” (42:48) Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš.” (88:21-22) “…tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa.” (13:40)
Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. /108/
Allah, dželle šanuhu, zabranjuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i vjernicima vrijeđanje mušričkih bogova (iako u tome ima koristi), jer se time prouzrokuje veće zlo nego što je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od mušrika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao što kaže Ibn-‘Abbas tumačeći ovaj ajet: Oni rekoše: “O Muhammede, ti ćeš prestati sa vrijeđanjem naših bogova ili ćemo mi vrijeđati tvog Gospodara”, pa im je Allah, dželle šanuhu, zabranio da vrijeđaju njihove kipove. “…da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili”, a to je ostavljanje određenog dobra zbog većeg zla koji bi prouzrokovali. Sličan je ovome i slučaj koji bilježi El-Buhari – da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (229) “Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!” Oni upitaše: “O Allahov Poslaniče, kako će čovjek psovati svoje roditelje?” “Opsuje oca nekog čovjeka – pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku – pa on opsuje njegovu.” Ili kako je izgovorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali”, tj. kao što smo ovom narodu lijepim pokazali obožavanje njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od prošlih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najjači dokaz i potpunu mudrost u svemu što želi i odabire. “Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti”, tj. On će ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu radili dobro – dobrim, a ako budu radili zlo – zlim.
Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: “Sva su čuda samo u Allaha!” A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali, /109/ i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? /110/
Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima da su oni dali čvrste zakletve: “da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati”, tj. smatrat će ga istim i povjerovat će u njega. Reci: “Sva su čuda samo u Allaha!”, tj. reci, o Muhammede, mušricima koji ti traže čuda iz svog nevjerstva i inada, a ne tražeći uputu i pravi put, da su svi ajeti u Allahovoj moći; ako On bude htio, doći će vam sa njima, a ako ne – ostavit će vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je “mursel” – njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ali ga mnogi drugi hadisi podržavaju. Ibn-Džerir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (230) Kurejšije su govorile Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: “O Muhammede, ti nam govoriš o tome da je Musa imao štap kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govoriš nam da je Isa oživljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih ćemo ti vjerovati.” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao im je: “Šta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?” Oni odgovoriše: “Da nam brdo Safu pretvoriš u zlato”, odgovoriše oni. “Hoćete li mi povjerovati ako to uradim?” – reče on. “Hoćemo, tako nam Allaha; ako to uradiš, mi ćemo te svi slijediti!” – rekoše oni. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je moliti Allaha, pa mu je došao Džibril, alejhi selam, i rekao: “Šta želiš? Ako želiš, Safa će postati zlato, ali ako ja dođem sa dokazom, a oni ga ne prihvate, bit će kažnjeni, pa ako hoćeš – ostavi ih dok se ne pokaju.” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: “Dok se ne pokaju!” Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: “Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom…” do riječi: “…ali većina njih ne zna”. (109-111)
“A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali.” Tj. šta vi znate, o vjernici, vi koji toliko želite iman mušrika, možda će oni povjerovati u dokaze (mu'džize) koji im dođu. A upotreba čestice enne u značenju le'alle – možda poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kažu: “Otiđi na pijacu, možda nam kupiš nešto!”
Ovo mišljenje podržava Ibn-Džerir i navodi stihove koji to potvrđuju. A Allah najbolje zna. “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali”, Ibn-‘Abbas kaže: “Kada su mušrici zanijekali Allahovu objavu, njihova su srca postala nestabilna i nesposobna da bilo šta prihvate.”[282] “…i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?”, tj. u svom nevjerstvu tumaraju.
Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali – oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. /111/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Da smo Mi udovoljili onima koji su se zakleli Allahom da će, ako im dokazi dođu, u njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili, kao što su to oni tražili govoreći: “…ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš.” (17:92) “…i kad bi im mrtvi progovorili”, tj. obavijestili ih o iskrenosti onoga sa čime su im došli poslanici. “…i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali”, tj. kada bi ti njima narod za narodom dovodio i svi oni posvjedočili da su poslanici istinu govorili u onome sa čime su im došli, “oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio”, tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće, i On radi ono što On hoće. Ovaj je ajet sličan Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu.” (10:96-97)
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju; /112/ i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili. /113/
Allah, dželle šanuhu, kaže Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: “O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj žalostiti.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili…” (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: “Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih.” “…šejtane u vidu ljudi i džinova”, tj. nisu imali neprijatelje među šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, rekao: (231) Došao sam do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada reče: “O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?” “Ne” odgovorih ja. “Ustani i klanjaj”, reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on reče: “O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod Allaha od šejtana ljudi i džina.” Tada sam mu ja rekao: “O Allahov poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?” “Da”, odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (232) “Crni pas je šejtan”, što znači – a Allah najbolje zna – da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže: Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: “Nevjernici su među džinima šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose uljepšane riječi, koje zavode.”
“…koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli”, tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji zavarava neznalice među ljudima. “a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili”; tj. sve je to po Allahovoj, dželle šanuhu, odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. “zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju”, tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dželle šanuhu, dovoljan i pomoći će te protiv njih. “i da bi srca” – razumi: i sluh – “onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time”, tj. da bi to zavoljeli i željeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u budući svijet ne vjeruje. “…i da bi počinili grijehe koje su počinili.” Ibn-‘Abbas veli: “Tj. da steknu ono što su stekli.” A Es-Suddi i Ibn-Zejd kažu: “Da čine ono što će učiniti.”
Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako! /114/ Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. /115/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže mušricima koji obožavaju drugog pored Allaha: “Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju”, između mene i vas, “kad vam On objavljuje Knjigu potanko?”, tj. pojašnjenu. “A oni kojima smo Mi dali knjigu”, tj. jevreji i kršćani, “dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom”, tj. na osnovu radosnih vijesti prijašnjih poslanika o tvom dolasku, “zato ti ne sumnjaj nikako!” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji.” (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet (ako sumnjaš), što ne mora značiti da će se on ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (233) “Ne sumnjam, niti ću pitati!” “Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde” ; Katade veli: “…istine u onome što je rekao i pravde u onome što je presudio. Sve o čemu nas je Gospodar obavijestio istina je, a sve što od nas traži – pravda je. Dakle, sve što je On rekao istina je u koju sumnje nema i sve što je On naredio pravda je poslije koje ne postoji druga pravda, a sve što je zabranio neispravno je, jer On nešto zabranjuje zbog njegove štetnosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih…” (7:157) “Njegove riječi niko ne može promijeniti”, niko nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budućem svijetu, “i On sve čuje i sve zna.” Čuje sve što Njegovi robovi kažu i zna za svaki njihov pokret ili mirovanje, te će svakog od njih nagraditi ili kazniti shodno njegovim djelima.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore. /116/ Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu. /117/
Allah, dželle šanuhu, ovim ajetom obavještava nas o stanju većine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.[283] Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili”, (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. “…oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore.” Riječ el-hirs isto je što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom voljom. “Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta” te im to olakšava, “i On najbolje zna one koji su na pravom putu”, pa i njima olakšava taj put, i svakom je olakšano ono za što je stvoren.
Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. /118/ A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru. /119/
Allah, dželle šanuhu, dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dželle šanuhu, ime. Suprotno nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim, Allah, dželle šanuhu, podstiče na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaže: “A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio šta vam je zabranio”, tj. On vam je detaljno objasnio što vam je zabranjeno i to pojasnio “…osim kad ste prisiljeni”, izuzev ako se nađete u nuždi, onda vam se dozvoljava da se poslužite onim što nađete. Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava neznanje mušrika i njihova neispravna mišljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih životinja ili onih pri čijem je klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaže: “mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru”, tj. On najbolje zna njihovo prekoračivanje u zlu, laži i potvori.
Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili. /120/
Mudžahid tumačeći riječi: “Ne griješite ni javno ni tajno!”, kaže: “Klonite se i javnih i tajnih grijeha.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni…” (7:33) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili”, tj. bili njihovi grijesi javni ili skriveni, Allah će ih za njih kazniti. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o grijehu, pa je rekao: “Grijeh je ono što te tišti u tvojim grudima i ne bi volio da saznaju drugi.”
Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili – i vi biste, sigurno, mnogobošci postali. /121/
Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja:
Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: “Meso koje je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno.” To se mišljenje prenosi od Ibn-‘Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez – Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj ajet i riječi Allaha, dželle šanuhu, u ajetu o lovu: “Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome…” (5:4) Zatim to potvrđuje u ovom ajetu riječima: “to je, uistinu, grijeh!”, a zamjenica (to) vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao što je hadis ‘Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (235) “Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono što ti on uhvati” i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: “Jedite ono čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime.” Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je džinima: “Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime.” Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna.
Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet: “Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime – to je, uistinu, grijeh!”, odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha. “…ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime”. (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Aiša, radijAllahu anhu, rekla: Neki su ljudi rekli: “O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče im: “Vi proučite bismillu i jedite.” Pobornici ovog mišljenja kažu da je bismilla šart (uvjet), Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna.
Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi – onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od Alije, Ibn-‘Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma’) u tome da je haram meso pri čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.
A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: “Onaj ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o tom pitanju.” On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn- ‘Abbasa, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (237) “Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi proučiti bismillu prilikom klanja – neka Allaha spomene pri jelu i neka jede.” Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-‘Abbasu (da su to riječi Ibn-‘Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To potvrđuje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- ‘Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, ‘Ukbe ibn ‘Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (238) “Allah, dželle šanuhu, oprostio je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.”
Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna.
Ibn-Džerir kaže: “Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme.” A prenosi se da su ‘Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.” “Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!”, a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazavši: “…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i vaša jela su njima dozvoljena.” (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Džerir rekao: “Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime.”
Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna.
“A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju.” Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-‘Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: “O Ibn-‘Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!” Ibn-‘Abbas mu odgovori: “Istinu je rekao.” Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi): Ibn-‘Abbas kaže da je to istina? Ibn-‘Abbas tada reče: “Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, a šejtan objavljuje svojim prijateljima.” Zatim je proučio: “A šejtani navode štićenike svoje…”
A Et-Taberani prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: “Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime”, Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, sallAllahu alejhi we sellem, i rekli im da mu kažu: “Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom – tvrdiš da je halal; a što Allah, dželle šanuhu, zakolje, samo umre – haram?” Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio ovaj ajet: “A šejtani navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali”, tj. zaista, šejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima.
Ebu-Davud prenosi da je Ibn-‘Abbas rekao tumačeći ajet: “A šejtani navode štićenike svoje…” da kažu: “Ono što Allah zakolje nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite” pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: “Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime.” Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od ‘Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.
“…pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali”, tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, dželle šanuhu, propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje…” (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od ‘Adijj ibn Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: “Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo obožavanje.”
Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživili i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade. /122/
Ovo je primjer koji Allah, dželle šanuhu, navodi za vjernika koji je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, dželle šanuhu, oživio, tj. oživio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu učvrstio i učinio ga sljedbenicima Svojih poslanika: “…i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće”, tj. on se njime orijentiše u svom ponašanju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno. “kao onaj koji je u tminama”, tj. u neznanju i raznim zabludama “iz kojih ne izlazi?”, tj. nikako ne pronalazi izlaz i rješenje situacije u kojoj se nalazi. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će u njemu vječno ostati.” (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa tmine riječima koje se nalaze na početku ove sure: “…i tmine i svjetlo dao…”, a ovim se ajetom ne cilja na nekog određenog između vjernika i munafika, kao što je to neko rekao, nego je on općeg karaktera i u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik. “A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade”, tj. Mi smo im uljepšali njihovu zabludu, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom savršenom mudrošću, uzvišen je On i nema drugog boga osim Njega, i On nema druga.[284]
Isto tako Mi učinimo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju. /123/ A kada njima dokaz dolazi, oni govore: “Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dato.” A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što spletkare. /124/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što smo, o Muhammede, u Meki učinili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili iskušavani sličnim ljudima. Ali, završetak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju…” (17:16) “velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju.” Ibn Ebi-Hatim veli da je Ibn-‘Abbas rekao: “Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni griješenju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uništimo žestokom kaznom.” [285] “ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju”, tj. posljedice njihovog spletkarenja i zavođenja onih koje su zaveli vraćaju se na same njih, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni nositi.” (16:25) “A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano”, tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu: “Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano”, tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono podaruje poslanicima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati – govore: “Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?” (25:21) “A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje”, tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’ Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?” (43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, smatrali nedostojnim, iz mržnje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali “povjerljivim” (el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle – car Rimljana upitao: “A kakvog je on porijekla među vama?” On odgovori: “On je uglednog porijekla među nama.” Herakle upita: “Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što govori?” On odgovori: “Ne…” (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (240) “Allah, dželle šanuhu, odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je odabrao među Beni- Hašimom.” A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-‘Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa kada ga je Ibn-‘Abbas pogledao, on se uplašio [286] i upitao: “Ko je ovo?” “Ibn-‘Abbas, amidžić Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!” – odgovoriše mu. On im tada reče: “A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”
“One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika.” Ovo je velika prijetnja Allaha, dželle šanuhu, onome ko ne bude slijedio poslanike, alejhi selam, i njima se pokoravao u onome sa čim su došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili tako će im Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu podariti vječito poniženje. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. “…i patnja velika zato što spletkare.” Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…onoga dana kada tajne budu otkrivene …” (86:9), tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (241) “Svaki će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice).” Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno ukazivati na djelo svoga počinioca.
Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. /125/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži”, tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga podrži i to mu olakša.[287]Zbog toga su ovi znakovi navještaji dobra. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?…” (39:22)
“…ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu.” (49:7) Ibn-‘Abbas, radijAllahu anhu, tumačeći ovaj ajet: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži”, kaže: “Allah, dželle šanuhu, njegovo srce širi i čini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega.” Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i to se očito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (242) “Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam.” “Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslaniče?” – rekoše ashabi. “Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a žudnja za vječnim boravištem, i pripremanje za smrt prije nego što dođe” – reče on. Ovaj hadis ima više rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge jačaju. A Allah najbolje zna.
“…a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini”. Es-Suddi kaže: “To je srce u kojem nema nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne može ništa od imana koji bi mu vrijedio doprijeti niti stići.” “…kao kad čini napor da na nebo uzleti”, tj. ne nalazi drugog izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike tjeskobe u njegovim grudima. “Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” Kao što Allah, dželle šanuhu, tjeskobnim i tegobnim, učini grudi onoga koga želi u zabludu odvesti, isto tako učini da šejtan zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.[288]
Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju. /126/ Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili. /127/
Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo one koji su zalutali od Njegovog puta, upozorava na vrijednost upute i istinske vjere koju je objavio Poslaniku: “Ovo je pravi put Gospodara tvoga”, tj. ovo je vjera koju smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili, a on je Allahov pravi put i Njegovo čvrsto uže i on je pun mudrih savjeta. “A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju”, tj. onima koji imaju razum koji shvaća ono što Allah i Njegov Poslanik kazuju. “Njih čeka Kuća blagostanja”, tj. Džennet, “u Gospodara njihova”; tj. na Sudnjem danu. A Allah, dželle šanuhu, opisuje Džennet kućom (selama) mira i blagostanja zbog toga što su njegovi stanovnici još prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na poslanike i njihov način života. Pa, kao što su ostali spašeni (salimi) od stranputice, isto tako će ući u kuću selama (spasa). “On će biti zaštitnik njihov”, tj. njihov zaštitnik, pomagač i bodritelj, “zbog onoga što su činili”, tj. kao nagrada za njihova dobra djela koja su činili. On će ih prihvatiti i Džennetom nagraditi iz Svoje neizmjerne darežljivosti i dobrote.
A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – Gospodaru naš – reći će ljudi, štićenici njihovi – mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti! – Vatra će biti prebivalište vaše reći će On – u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi.” – Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući. /128/
Sjeti se o Muhammede, onoga što Mi govorimo o njima i opomeni ih time “na Dan kada On sve sakupi,” tj. sve džine i njihove saveznike među ljudima koji su njih obožavali na dunjaluku, od njih zaštitu tražili, njima se pokoravali i jedni drugima ukrašene riječi došaptavali. “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte Meni; to je put pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?” (36:60-62)
Ibn-Džurejdž komentarišući ovaj ajet kaže: U džahilijetsko doba čovjek bi došao do određene doline i rekao: “Utječem se prvaku ove doline”; to je njihova korist jednih drugima, tj. korist džina ljudima, o kojoj govore Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Gospodaru naš”, reći će ljudi, štićenici njihovi, “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” A El-Hasan veli: Njihova korist jednih drugima nije bila ništa drugo osim što su džini naređivali a ljudi izvršavali. A korist džinima od ljudi bila je ta što su oni, kako se prenosi, nakon što bi ih ljudi veličali tražeći pomoć od njih, osjetili veličinu i govorili: “Zagospodarili smo i džinima i ljudima.” “stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” Es-Suddi kaže da se ovdje misli na smrt. “Vatra će biti prebivalište vaše”, reći će On, tj. vaša kuća i mjesto vašeg boravka i boravka njihova i vaših prijatelja. “…u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi”. (O ovom su izuzimanju izrečena mnoga mišljenja a najispravnije je mišljenje koje prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje odnosi na grješnike među iskrenim vjernicima koje će Allah izvesti iz Džehennema šefa'atom (zagovorništvom) onih kojima će šefa'at biti dozvoljen od meleka, poslanika i vjernika. Oni će se zauzimati za muslimane koje su počinili velike grijehe, pa će tada doći do izražaja milost Najmilostivijeg, koja će iz Džehennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije počinio, nego je jedanput izgovorio “La ilahe illallah”, kao što se to prenosi u mnogim vjerodostojnim hadisima od Enesa, Džabira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea i drugih ashaba. Nakon toga u Vatri će ostati samo oni koji su zaslužili da u njoj vječno ostanu i koji nikada iz nje neće izaći. Ovo mišljenje zastupa veliki broj prijašnje i današnje uleme.[289] “Gospodar tvoj je, zaista, mudar i sveznajući.” Ibn-Abbas kaže: “Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da niko nema pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i tvrdi za nekoga da će u Džennet ili Vatru.
Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga što su zaradili. /129/
Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kome stoji: (243) “Ko pomogne silnika Allah će učiniti da on njime zavlada.” Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je, tumačeći ovaj ajet, rekao: “Allah, dželle šanuhu, daje da se ljudi međusobno druže shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje god se našao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se našao. Iman nije pusta želja i gizdanje.” Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Džerir. A neko od pjesnika je rekao: “Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje … i nema nijednog silnika a da neće biti iskušan većim silnikom od njega.” Značenje ovog časnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao što smo učinili da ta propala skupina za svoje prijatelje uzme džine koji su ih u zabludu odveli, isto tako ćemo učiniti i sa nasilnicima te ćemo jedne drugima pokoriti, jedne drugima uništiti i jednim pomoću drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su činili.
O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici. /130/
Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili”, tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini. Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas kaže: “Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači (nuzur).” Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno. Allah, dželle šanuhu, kaže: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” Oni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu”, tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći. “Njih je život na Zemlji bio obmanuo”, tj. oni su se odali dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su poslanike lažnim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. “oni će sami protiv sebe posvjedočiti” na Sudnjem danu “da su bili nevjernici” na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa čime su im dolazili poslanici, alejhi selam
Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima. /131/ Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili. /132/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima”, tj. Mi ljudima i džinima nismo ostavili mogućnost opravdanja tako što smo im slali poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao za zulum koji je počinio prije nego što mu je došla opomena. Mi smo tako svaki narod opomenuli i nikog nismo kaznili prije nego što im pošaljemo poslanike. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao”. (35:24) Mnogo je ajeta koji govore o ovoj temi.
“Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova” zbog širka i slično, “bez prethodne opomene njihovim stanovnicima”, tj. Allah, dželle šanuhu, neće ih kazniti prije nego što im pošalje poslanika koji će ih opomenuti i upozoriti na Allahove dokaze protiv njih te na Allahovu kaznu na Dan ponovnog proživljenja. On ih neće kazniti iznenada, kako ne bi rekli: “Nama nije došao niko ko bi nas upozorio i opomenuo.” “Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali”, tj. svako ko bude radio dobra djela ili grijehe činio imat će određenu deredžu i stepen koji odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah će ga nagraditi – kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili loša. Ovo su riječi Ibn-Džerira.
Smatram da se riječi Allaha, dželle šanuhu: “Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali”, odnose na nevjernike između džina i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri koje je zaslužio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Za sve će biti dvostruka!”, reći će On. (7:38) “a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili”. Ibn-Džerir kaže: “Sve su to njihova djela i Allah, dželle šanuhu, bilježi ih kako bi ih nagradio – kaznio kako već pripada njima kada budu ponovo proživljeni i sa Njime se sreli.”
Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako hoće, uklonit će vas, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio. /133/ Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći! /134/ Reci: “O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!” Nevjernici sigurno neće uspjeti. /135/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “Gospodar tvoj”, o Muhammede, “neovisan je” o svemu što postoji mimo Njega i Njega je potrebno sve što postoji, “i milostiv”, tj. a On je i pored toga milostiv prema njima. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “A Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag i milostiv.” (2:143) “Ako hoće, vas će ukloniti”, ukoliko budete postupali suprotno Njegovim naređenjima. “I poslije vas one koje On hoće dovesti”, tj. druge ljude, koji će Mu biti pokorni, “kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio”, tj. kao što je uklonio prijašnje generacije i poslije njih doveo druge, isto je tako On u stanju odvesti vas i dovesti druge. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.” (47:38) “Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći”, tj. On vas je u stanju ponovo oživiti, iako ste postali prašina, jer Njega ništa ne može spriječiti. Ibn Ebi-Hatim komentarišući ovaj ajet prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (244) “O ljudi, ako razum imate, sebe smatrajte mrtvim, jer, tako mi Allaha, stići će vas ono što vam se obećava i vi mu nećete moći umaći.” “Reci: O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi.” Ovo je je žestoka prijetnja i sigurno upozorenje kojim se hoće reći: “Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na pravom putu, a i ja ću nastaviti svojim putem i pravcem.” “saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!” ”Nevjernici sigurno neće uspjeti”, tj. da li će on pripasti meni ili vama. Allah, dželle šanuhu, izvršio je obećanje koje je dao Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je učinio da zavlada velikim prostranstvom i omogućio mu da donese presudu koju hoće nad svojim neprijateljima. Učinio je da zavlada Mekom i da se njegova vlast učvrsti na ostalim dijelovima Arabijskog poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za njegovog života. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga druga područja za vrijeme njegovih halifa, radijAllahu anhu
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!’ Allah je, zaista, moćan i silan.” (58:21) “Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (21:105) “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati…” (24:55) Allah, dželle šanuhu, Gospodar svih svjetova to je uradio sa ovim ummetom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu pripada zasluga na početku i na kraju, javno i tajno. [290]
Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: ”Ovo je za Allaha” – tvrde oni – ”a ovo za božanstva naša!” Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude. /136/
Ovo je kritika od Allaha i ukor mušrika koji su uveli u praksu mnoge novotarije, kufr i širk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja Njemu određuju iako je On, dželle šanuhu, Stvoritelj svih stvorenja. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni određuju za Allaha od onoga što je stvorio.” Glagol znači stvoriti “od ljetine”, tj. usjeva: plodova “i stoke dio”, pa govore: “Ovo je za Allaha”, tvrde oni, “a ovo za božanstva naša!” A za Allahove riječi: “Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim.” Alija ibni Ebi-Talha i El-‘Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tumačeći ih ukratko rekao: ” Mušrici su ono što od usjeva nađu podijelili između Allaha i svojih kipova, pa bi čuvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi nešto od onoga što su odredili za Allaha palo na zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim što je namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila nešto od onoga što su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomiješali plodovi i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to stavili na stranu kipova govoreći: Ovo je siromah. A ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i napojila nešto od onoga što su odredili za kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali korištenje bilo čime od pojedinih životinja i to darovali svojim kipovima, kao što je kamila koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo muško (behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da će, ukoliko se vrati sa puta, učinit je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila žensko janje, oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila muško, žrtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda ne bi žrtvovali muško; ako bi mužjak kamile stekao deset potomaka, ne bi ga više jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase (hãm). Sve su to oni činili tvrdeći da to rade tražeći zadovoljstvo Allaha.” Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke…” “Kako ružno oni sude”, tj. oni ružno i nepravedno vrše podjelu, jer su pri samom početku podjele pogriješili, jer je Allah, dželle šanuhu, Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim – nakon što su načinili tu podjelu, koja je u osnovi pogrešna – oni se je nisu pridržavali, nego su je još više iskrivljavali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni Allahu kćeri pripisuju, slavljen je i čist On! – a sebi ono što priželjkuju.” (16:57) “To bi tada bila podjela nepravedna.” (53:22)
Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi! /137/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi iz bojazni od sramote… “…da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili”, tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dželle šanuhu, kaže: “I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena…” (81:9) “I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili”, tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. “A da je Allah htio, oni to ne bi činili”, tj. sve se to dešava Allahovom, dželle šanuhu, voljom i Njegovom sveopćom odredbom[291] i iz savršene mudrosti u tome. “Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!”, tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš ti zavladati njima, ili oboje zajedno.
Oni govore: “Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo” – tvrde oni – “a ove i ove je kamile zabranjeno jahati.” Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti. /138/
Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: “El-Hidžr – haram od one stoke koju su oni zabranili kao što je el-vasile – ovca koja ojanji i muško i žensko.”A Katade veli: “Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni”, to je stroga i pretjerana zabrana koju su im nametnuli šejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, dželle šanuhu A Ibn-Zejd ibn Eslem kaže: Oni su ga učinili strogo određenim za svoje bogove.” Es-Suddi o ajetu: “smiju ih jesti samo oni kojima Mi dozvoljavamo”, tvrde oni, kaže: “oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev onih koje mi odredimo.” Ovaj je ajet sličan Allahovim riječima: “Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;[292] to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pa-meti.” (5:103) Ovo su vrste stoke čije je korištenje za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali bez spomena imena Božijeg i bilo šta drugo sa njima radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili, oplođivali ili bilo šta drugo. “izmišljajući o Njemu laži”, tj. lažu na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im nije to dozvolio. “A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju kazniti”, tj. zbog onoga što izmišljaju na Njega i Njemu pripisuju.
Oni govore: “Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici.” – Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući. /139/
Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: Oni govore: “Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim”, kaže: “To je mlijeko.” “…a zabranjeno našim ženama”, a piju ga njihovi muškarci. Kada bi ovca kod njih ojanjila muško, oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo muškarci bez žena, a ako ojanji žensko, ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. “Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti.” (16:116) “On je mudar” u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbi, “I sveznajući” o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili loša, i On će ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.
Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade. /140/
Allah, dželle šanuhu, kaže: Stradali su i na ovom i na onom svijetu oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu stradali gubeći svoju djecu koju su ubijali i otežavajući sami sebi, zabranjujući stvari koje su oni sami izmislili. A na onomće svijetu biti bačeni u najtežu kaznu, zato što su na Allaha lagali i izmišljali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele.” Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.” (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh tumačeći ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je rekao: “Ako hoćeš saznati za neznanje Arapa – mušrika, pročitaj suru El-En'am poslije 130. ajeta: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade.” Isto ovo prenosi i El-Buhari.
On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite; jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, /141/ i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj. /142/
Allah, dželle šanuhu, objašnjavajući da je On tvorac svega: usjeva, plodova i stoke sa čim po svom iskrivljenom mišljenju na takav način postupaju mušrici i dijele ih i parčaju, te jedne smatraju haramom a druge halalom – kaže: “On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte”. Alija ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: “Ma'rušat znači visoke.” A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: “Ma'rušat znači poduprto grožđe, a ‘gajru ma'rušat’ ono koje nije poduprto.” “…slične i različite”, Ibn-Džurejdž veli: “Slične po izgledu a različite po ukusu.” “…jedite plodove njihove kad plod dadnu.” Ibn-Džerir kaže: “Neki kažu da se to odnosi na propisani zekat.” A isto se prenosi i od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, i Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu A imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu anhu, da je rekao: (245) “Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (određena mjera) hurmi i okači o stup u džamiji u korpi iz koje će uzimati siromasi.” A ovaj sened je dobar i jak.
A Hasan el-Basri kaže: “To je zekat na žitarice i plodove.” A drugi kažu: “To je obaveza mimo zekata.” A prenosi se da je Ibn-Umer tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: “I podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju”, rekao: “Oni su davali osim zekata.” To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao: “Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono što se može, mimo zekata.” Isto ovo kažu grupa tabiina i drugi. A sljedeći kažu: “Ovo je bilo vadžib (obavezno), a zatim ga je Allah, dželle šanuhu, dokinuo desetinom ili polovinom desetine.” To prenosi Ibn Džerir od Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mišljenje Ibn-Džerir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to bilo u osnovi vadžib, a zatim je pojašnjeno koliko se treba izdvojiti. Oni kažu da je to bilo osme godine po Hidžri.[293] A Allah, dželle šanuhu, ukorio je one koji ubiru a ne udjeljuju. Kao što to spominje u suri “Nun”: …kad su se zakleli da će je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: “Ako Bog da!” do riječi Allaha, dželle šanuhu: “Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek’ znaju, kazna još veća!” (68:17-33)
“I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” U tumačenju ovog ajeta iznesena su razna mišljenja, ali Ibn-Džerir odabire mišljenje Ataa u kome kaže da je rasipništvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to tačno – ali ono što se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao: “jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike” – da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome šteta za razum i tijelo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (7:31) A El-Buhari u svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (246) “Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura.” Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.
“I stoku koja se tovari i kolje”, tj. On vam je stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže: “El-hamule ono što jašete, a el-ferš ono što jedete i muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i prekrivače.” Ovo mišljenje Abdurrahmana o značenju ovog ajeta dobro je i njega potvrđuju Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici, i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane” (36:71-72), “…a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše”. (16:80)
“jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje”, tj. od voća, povrća i stoke, jer je sve to Alah, dželle šanuhu, stvorio i vama opskrbom učinio. “…a ne slijedite šejtanove korake”, tj. njegov put i njegova naređenja, kao što su to učinili mušrici koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio od voća i žitarica, izmišljajući na Allaha. “…jer vam je on pravi neprijatelj”, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.” (35:6) “…pravi”, tj. otvorenog neprijateljstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!” (18:50)
…i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci: ‘Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?’ Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite, /143/ …i par kamila i par goveda. Reci: ‘Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?’ Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. /144/
Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge načine. “Da li je On zabranio mužjake ili ženke”, tj. nisam zabranio ništa od toga, “…ili ono što se nalazi u utrobama ženki?”, tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo?[294] “Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite”,[295] tj. sve je to halal. ”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” Ovo je ismijavanje s njima za ono što su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. “Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo.” Tj. nema niko nepravedniji od njega. “Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.” Prvi koji je otišao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku “puštenom” (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u sahih hadisu.
Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti. /145/
Alah, dželle šanuhu, naređuje Svom robu i poslniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: “Reci”: O Muhammede, njima koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio izmišljajući na Allaha: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,” tj. ja ne vidim da je bilo šta od životinja haram osim ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su izrečene nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji govore o tome           derogiraju značenje ovog ajeta.[296] Neko ovo       naziva derogacijom, ali većina od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se ovdje radi o dokidanju nečeg što je u osnovi bilo dozvoljeno, a Allah najbolje zna. “…ili krvi koja istječe.” Katade veli: “Od krvi je zabranjena ona koja je istekla, a ako se u mesu nađe krvi – to ne smeta.”
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao: “Ljudi su u džahilijetu jeli određene stvari, a neke nisu, zbog toga što su im se gadile, pa je Allah poslao Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj halal i haram. Pa je ono što je On dozvolio halal, a haram ono što je On zabranio, a ono što je prešutio – to će biti oprošteno.” A imam Ahmed prenosi da je Ibn- Abbas rekao: (247) “Krepala je ovca Sevdi bint Zem'a, pa je Sevdi rekla: ‘O Allahov Poslaniče, krepala je ta i ta (ovca).’ Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: ‘Zašto niste uzeli njenu kožu?’ Ona odgovori: ‘Zar da uzmemo kožu ovce koja je krepala?!’ Poslnik, sallAllahu alejhi we sellem, tada joj odgovori: ‘Allah, dželle šanuhu, je rekao: Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – a vi to nećete jesti nego uštaviti i koristiti.'” Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj ogulili kožu, uštavila je i od nje napravila mješinu za vodu i koristila je sve dok se nije poderala. Ovaj hadis prenose El-Buhari i En-Nesai.
Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari rekao: (248) “Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki čovjek upitao da li je dozvoljeno jesti ježa, pa je on proučio ajet: Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti…’ – cijeli ajet. Jedan od prisutnih tada reče: Ja sam čuo Ebu-Hurejrea kada kaže da je jež spomenut kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao: ‘Odvratan, jedan od odvratnih!’ Ibn-Umer tada reče: ‘Ako je to rekao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, onda je tako kako je on rekao.'” Prenosi ga Ebu-Davud.
“…zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime”, tj. ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allaha, kao što su kipovi, kumiri, idoli i slično, čemu su ljudi u džahilijjetu prinosili žrtve. El-Kurtubi prenosi od Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o ženi koja je napravila svadbu svojim igračkama i tom prigodom zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla: “Ne jedite ono što nemuslimani kolju za svoje praznike.”
“A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli”, tj. a onaj ko bude primoran jesti nešto od onoga što je Allah zabranio ovim ajetom, ne iz želje i ne pretjerujući, “Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.” Tefsir ovog ajeta dovoljno smo pojasnili u suri El-Bekare.[297]
Ovaj časni ajet odgovara mušricima koji su sami sebi zabranili neke stvari – a otkud njima pravo za to, kad ga Allah, dželle šanuhu, nije zabranio. Zabranjeno je ono što je Allah, dželle šanuhu, naredio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu – a sve što je mimo toga, prešućeno je i neće se za njega odgovarati. U sunnetu se navodi još i zabrana mesa domaćih magaraca, zvijeri i grabljivica, po poznatom mišljenju uleme.
Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. /146/
Ibn-Džerir kaže: “Allah, dželle šanuhu, kaže: ‘Mi smo jevrejima zabranili sve životinje koje imaju kopitu.’ A u njih spadaju sve životinje i ptice koje nemaju rastavljene nožne prste, kao deva, noj, guska i patka.” Ibn-Džurejdž prenosi od Mudžahida da je rekao: Sve što kopitu ima, i noj i deva ako im papci nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta o tome, pa mi je rekao: “Sve od životinja čiji papci nisu rastavljeni, a sve čiji su rastavljeni ja jedem.” Rastavljeni su nožni prsti u stoke i vrabaca, pa ih jevreji jedu. A ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen, jevreji ih ne jedu, niti bilo šta čiji papci nisu rastavljeni, kao što ne jedu meso divljeg magarca.
“…a od goveda i brava njihov loj”; Es-Suddi kaže: “Misli se na onaj na drobu, crijevima i bubrezima.” “…osim onog s leđa”, tj. loja koji se zakači za leđa i butine. To kažu Es-Suddi i Eb- Salih. “…ili s crijeva”, tj. svega što se nalazi u trbušnoj šupljini. Značenje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo im od goveda i brava njihov loj izuzev onog koji je vezan za leđa i unutricu, “ili onog pomiješana s kostima”, tj. izuzev one masnoće koja je pomiješana sa kostima, kao što je srčika i sve što se nalazi u nogama, rebrima, glavi i oku, sve je to halal. “Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili”; tj. ove smo oštre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i nepoštovanja Naših naređenja. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im zabranili neka lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali.” (4:160) “I Mi, zaista, govorimo istinu”, tj. Mi smo pravedni u onome čime smo ih kaznili. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (249) “Jednom prilikom Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa je pogledao u nebo te se nasmijao i rekao: “Prokleo Allah jevreje, njima je bio zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah zabrani jednom narodu nešto, onda mu je haram i njegova protuvrijednost.”
A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: “Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni.” /147/
Allah, dželle šanuhu, kaže: A ako te, o Muhammede, tvoji protivnici mušrici, jevreji i njima slični budu u laž ugonili, ti reci: ‘Gospodar vaš je neizmjerno milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem pridobijanja Allahove velike milosti i slijeđenjem Njegovog Poslanika. “…ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni” – a ovo je prijetnja njima ukoliko se budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se završava lanac poslanstva. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu vrlo često zajedno spominje podstrekavanje i zastrašivanje. Kao što kaže na samom kraju ove sure: “Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, i prašta i milostiv je.” (6:165) A na drugom mjestu kaže: “…Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje…” (40:3)
Mnogobošci će govoriti: ”Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ”Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.” /148/ Reci: “Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!” /149/ Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju. /150/
Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mušrici u svom širku i zabrani onoga što su zabranili. Allah, dželle šanuhu, zna za širk u kome se oni nalaze, i zabrane koje su sami nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako što će nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali On to nije uradio, što je dokaz da je sve to od nas Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su oni rekli: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Da Svemilosni hoće”, govore oni, “mi im se ne bismo kl-njali…” (43:20) “Tako isto su oni prije njih poricali”, tj. zbog iste su sumnje zalutali oni prije njih, a ona je neosnovan i neispravan dokaz; jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi izvrgao Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uništio. “Reci: ‘Imate li vi kakav dokaz'” da je Allah zadovoljan sa vama i sa vašim postupcima, pa “da nam ga iznesete?”, da nam ga pokažete. “Vi se samo za pretpostavkama povodite”, tj. za sumnjom i maštom. A pod sumnjom ovdje se misli na neispravno vjerovanje. “I vi samo neistinu govorite”, tj. na Allaha lažete onim što tvrdite. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Da je Allah htio, mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali”, poru -čio: “Tako su isto oni prije njih poricali.” A zatim je rekao: “A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi mušrici bili, jer oni su rekli da ih obožavanje kipova približuje Uzvišenom Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne približava Njemu.” A na riječi: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali”, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi put uputio.”
Reci: “Allah ima potpun dokaz”, tj. Njemu pripada potpuna mudrost i savršen dokaz za uputu onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi onoga kog je u zabludu odveo. “I da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!” Sve to Svojom moći, voljom i izborom. Ali, On je i pored toga zadovoljan sa vjernicima a ne voli nevjernike. Kao što kaže: “Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista svi bili vjernici.” (10:99) Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!”, tj. to što ste vi zabranili i na Allaha slagali i Njega time potvorili. “Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati” jer oni svjedoče lažno i iz potvore, što se jasno vidi. “I ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju”, tj. Njemu širk čine i druge Njemu ravnim smatraju.
Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporučuje, da biste razmislili.” /151/
Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (250) Ko želi pogledati u vasijjet (oporuku) Alahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, na kojoj je njegov pečat, neka prouči ove ajete: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete…” do kraja ajeta.
A El-Hakim prenosi u svom “Mustedreku” hadis Jezida ibn Haruna, koji kaže da je Ubade ibn Samit rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (251) “Ko će mi od vas dati prisegu na troje?” A zatim je proučio: Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje…”, sve dok nije završio ajet. “Pa onaj ko to izvrši – njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko nešto od njih ne uradi, pa ga Allah na ovom svijetu stigne – to će biti kazna, a onaj ko bude odgođen za ahiret, njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio, kaznit će ga; a ako bude htio, oprostit će mu. A zatim je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-Idrisa od Ubadeta: (252) “Zavjetujte mi se da nećete Allahu pripisivati druga…” Sufjan ibn Husejn prenosi oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogriješio u jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje zna.
A što se tiče značenja ovog ajeta, Allah, dželle šanuhu, kaže Svome poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: Reci, o Muhammede, tim mušricima koji obožavaju druge mimo Allaha i koji zabranjuju ono čime ih je opskrbio, pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim promišljanjem i nagovorom od šejtana. Reci im: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje,” tj. da vas obavijestim o onome što vam je vaš Gospodar zabranio, “da Mu ništa ne pridružujete”, tj. On vam je preporučio da Mu ništa ne pridružujete. Zato Allah, dželle šanuhu, na kraju ovog ajeta kaže: “to vam On preporučuje…”
El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (253) “Došao mi je Džibril sa radosnom viješću da će onaj ko od mog ummeta umre ne pripisujući Allahu druga – ući u Džennet.” Ja tada rekoh: “I ako bude zinaluk činio i krao?” On reče: “I ako bude zinaluk činio i krao.” Rekoh: “I ako bude zinaluk činio i krao?” On reče: “I ako bude zinaluk činio i krao.” Rekoh: “I ako bude zinaluk činio i krao?” On reče: “I ako bude zinaluk činio i krao i alkohol pio.” A u pojedinim rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem A u Muslimovom “Sahihu” prenosi se od Ibn-Mesuda: (254) “Ko umre ne pripisujući Allahu druga, ući će u Džennet.” A Ibn-Merdevejh prenosi hadis Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) “Da Allahu ne pripisujete druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili spaljeni.”
“…da roditeljima dobro činite”, tj. preporučuje vam i naređuje da roditeljima dobro činite. Allah, dželle šanuhu, vrlo često zajedno spominje pokornost Njemu i dobročinstvo prema roditeljima. Kao što kaže: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj…” (31:14-15) Allah, dželle šanuhu, dakle, naređuje dobročinstvo prema roditeljima, pa makar oni bili i mušrici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.
El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (256) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje je djelo najvrednije? On odgovori: “Namaz u svoje vrijeme.” “A zatim?”, upitah. “Dobročinstvo prema roditeljima” – odgovori on. “A zatim?” – upitah. “Džihad na Allahovom putu” – odgovori on. A zatim Ibn-Mesud reče: “O tome mi je govorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a da sam ga još pitao, on bi mi i dalje odgovarao.”
“…da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo”. Allah, dželle šanuhu, preporučio je lijepo ophođenje prema roditeljima i djedovima, a zatim je tome pridodao dobročinstvo prema djeci i unucima. Pa je rekao: “da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate”, tj. bojeći se siromaštva, “Mi i vas i njih hranimo”, tj. sve je to na Allahu. “…ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne…” kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat,i javni i tajni…” (7:33) Ovo smo pojasnili kada je bilo riječi o ajetu: “Ne griješite ni javno ni tajno…” (6:120)
El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kojem kaže: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (257) ‘Niko nije ljubomorniji od Allaha, zato je On zabranio sve grijehe (nevaljalštine), javne i tajne.’ ‘…ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva.'” Ovu zabranu Allah, dželle šanuhu, posebno ponavlja da bi potvrdio njenu važnost, jer ona ulazi u “nevaljalštine” javne i tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kome on kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: (258) “Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, izuzev u tri slučaja: ako oženjen počini blud, ako nekog ubije i ako ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu muslimana…” Prenosi se, također, zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je sklopljen ugovor. Onoga ko je pod ugovorom prihvaćen od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari prenosi od Abdullaha ibn Amra, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (259) “Ko ubije onoga ko je pod ugovorom, neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na razdaljini od 40 godina hoda.” “…eto, to vam On preporučuje da biste razmislili”, tj. eto, to vam On preporučuje, ne biste li shvatili Allahove naredbe i zabrane.
”…i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite; Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite”, eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. /152/
Kada su objavljeni ovaj i ajet: “Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi…” (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje piće od njegovog, pa bi se desilo da iza njega ostane nešto od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo teško, pa su to spomenuli Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je Allah, dželle šanuhu, objavio: “I pitaju te o siročadi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!’ A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša…” (2:220) pa su oni ponovo pomiješali svoju hranu sa njihovom, svoje piće sa njihovim. Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. “…sve dok punoljetno ne postane”, tj. dok ne postane spolno sposobno.[298] “I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite”: Allah, dželle šanuhu, naređuje da se poštuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao što je zaprijetio onome ko je ne bude poštovao riječima: “Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na dan veliki, na dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići.” (83:1-6) A Allah, dželle šanuhu, uništio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. “Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo”, tj. ko se bude trudio da izvrši svoje obaveze, pa makar i pogriješio, ukoliko je uradio što je bio u stanju, neće biti kažnjen.
“I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika.” Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti…” (5:8) “I da obaveze prema Allahu ne kršite.” Ibn-Džerir kaže: “I uradite po Allahovoj preporuci. A izvršenje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To vam je izvršenje Allahove oporuke. – eto, to vam On naređuje, da biste to na umu imali”, tj. to je ono što vam On posebno naglašava, kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na čemu ste bili prije ovoga.
“…i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova”; “eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili”./153/
Ali ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas, komen-tarišući ovaj ajet, rekao: “Allah, dželle šanuhu, naređuje vjernicima da budu u džematu, a zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavještava ih da su stradali oni prije njih upravo zbog polemike i svađe u pogledu Allahove vjere i slično.” Ovo isto tvrde Mudžahid i drugi.
Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, radijAllahu anhu, rekao: (260) “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nacrtao je svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: ‘Ovo je Allahov pravi put.’ A zatim je povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: ‘Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.’ A zatim je proučio: ‘I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'”. Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaže da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabilježili. A Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio: “Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu.”
“…pa se njega držite i druge puteve ne slijedite.” Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo u množini – jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Dže-hennema, oni će u njemu vječno ostati.” (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (261) “Ko će mi od vas dati prisegu na ova tri ajeta?” A zatim je proučio: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje”: dok nije završio navod sva tri ajeta. A zatim je rekao: “Ko postupi po njima, Allah će ga nagraditi, a ko nešto od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to će mu biti kazna. A koga ostavi za onaj svijet, on će biti prepušten Allahu: ukoliko bude htio – kaznit će ga, a ukoliko bude htio – oprostit će mu.”
Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost, da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. /154/ A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala. /155/
Čestica “summe” (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što to kaže pjesnik: “Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a još prije njega njegov djed.”
Nakon što nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio o Kur'anu riječima: “I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite…”, na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaže: “Mi smo Musau Knjigu dali.” Allah, dželle šanuhu, veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: “Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje…” (46:12) “…da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu”, tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (55:60) “I kao objašnjenje svemu i uputu i milost” : ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dželle šanuhu, objavio, “a da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala.” Ovo je poziv za slijeđenje Kur'ana. Allah, dželle šanuhu, poziva Svoje robove Knjizi Svojoj i naređuje im da o njemu porazmisle, po njemu postupaju i njemu pozivaju. Allah ga opisuje i sa berićetom na ovom i budućem svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer, on je Allahovo čvrsto uže.
…i zato da ne kažete: ‘Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi je ne znamo čitati kao oni’, /156/ i da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta. Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine. /157/
Ibn-Džerir veli: “Znači: Ovo je Knjiga koju objavljujemo da ne bi rekli: Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas”, tj. da nemaju isprike, kao što su riječi Uzvišenog: “…Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili…” (20:134) “dvjema vjeroispovijestima prije nas”. Ibn-Abbas i drugi kažu: “Jevreji i kršćani”, “ali mi je ne znamo čitati kao oni”, tj. mi nismo razumijevali što oni govore, jer ne govore našim jezikom, a mi smo i pored toga zauzeti i daleko od toga u čemu su oni.
“I da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta”, tj. Mi smo odbacili i vaš izgovor da kažete da je nama objavljeno ono što je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih držali pravog puta. “Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost”; tj. došao vam je u jeziku Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, poslanika Arapa, Veličanstveni Kur'an, u kome je objašnjeno šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono što je u njemu.
“I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće?”, tj. nije mu koristilo ono sa čime je došao Poslanik, niti je slijedio ono sa čim je poslat, niti je druge ostavio, nego i njih odvraćao od slijeđenja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaže: Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju.” (16:88) “A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine”, tj. zbog njihovog nevjerstva i odvraćanja drugih od imana.
Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!” /158/
Allah, dželle šanuhu, prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike i onima koji odvraćaju od Njegovog puta: “Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe”, a to će se desiti na Sudnjem danu, “ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati”, to će se desiti prije Kijametskog dana, kada ljudi ugledaju neke od predznaka Sudnjeg dana – kao što El-Buhari kaže tumačeći ovaj ajet, prenoseći od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (262) “Sudnji dan neće nastupiti dok Sunce ne izađe sa zapada; pa kada to ljudi vide – svi će, do jednoga, povjerovati.” To će biti onda kada “nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao.”
Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (263) “Kada se pojave tri predznaka Sudnjeg dana, nikome neće koristiti vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada, Dedžal i Životinja koja će izaći iz zemlje.” Prenose ga Ahmed i Muslim.
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra, Džundub ibn Džunadeta, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (264) “Znaš li gdje Sunce odlazi kada zađe?” “Ne znam” – rekoh. On reče: “Ono se zaustavi pred Aršom i ničice na sedždu padne, a zatim ustane dok mu se ne kaže: Vrati se! Uskoro će mu se, o Ebu-Zerre, reći: Vrati se odakle si došlo! A to će biti onda kada, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao.”
Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-Gaffarija da je rekao: (265) Jednom nas je pogledao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, iz svoje sobe, a mi govorimo o Sudnjem danu, pa je rekao: “Sudnji dan neće nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa zapada, Dim, Životinju, izlazak Jedžudža i Medžudža, pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedžala, tri pomračenja: pomračenje na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, i vatru koja će izaći iz Adena i voditi, ili tjerati ljude, sa njima će konačiti gdje budu konačili i sa njima se odmarati, gdje god se budu odmarali.” Isti ovaj hadis prenose i Muslim i sakupljači četiri “Sunena” (poznate zbirke hadisa).
Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je rekao: (266) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Šta će biti znak izlaska Sunca sa zapada?” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: “Ta noć će se produžiti, te će postati dužine dvije noći. To će primijetiti oni koju budu u njoj klanjali, pa će postupiti kao što su postupali prije nje. A zvijezde se neće vidjeti, otići će sa svojih mjesta. Zatim će leći spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim ponovo leći, pa onda ponovo ustati, jer će ih zaboljeti strane na kojima su ležali, od dužine noći, te će se prepasti i neće osvanuti. Dok oni budu isčekivali izlazak Sunca sa istoka, ono će izaći sa zapada. Kada to ljudi vide, svi će povjerovati, ali im iman neće koristiti.” Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na ovakav način ne prenosi ni u jednoj od šest poznatih zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, dželle šanuhu, riječi: “nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao”, tj. ako nevjernik tek tada povjeruje, to mu se neće prihvatiti. A onaj ko je bio vjernik prije toga, ako je dobra djela činio, on će tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada dobra djela činio, pa se tada pokaje, njegovo se pokajanje neće primiti, kao što na to upućuju mnogi, napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i riječi Allaha: “ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio”, tj. od njega se tada neće primiti dobro djelo ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!” Ovo je velika prijetnja nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji stalno odgađaju svoj iman i pokajanje dok ne bude kasno, jer tada od toga neće imati nikakvu korist. Ovaj je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga što će tada Sudnji dan biti veoma blizu i što će se pojaviti njegovi predznaci. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zar oni očekuju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?” (47:18)
Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti. /159/
Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu, dželle šanuhu, vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom koju će uzdići iznad svih ostalih vjera. Njegov je Šerijat jedan i u njemu nema razmimoilaženja i stranačenja. A onaj ko se u njemu raziđe, “u stranke se podijeli”, tj. u sekte kao što su to pripadnici raznih sekti, pravaca i zabluda: Allah, dželle šanuhu, negira da Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, može biti u onome u čemu su oni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi…” (42:13) A u hadisu stoji: (267) “Mi poslanici smo kao djeca od jednog oca, a različitih majki; naša je vjera jedna.” Ovo je pravi put, ono sa čime su došli poslanici, da se ima samo Allah obožavati, bez ikakva sudruga u tome, i da se mora pridržavati zakon (Šerijat) posljednjeg poslanika. A sve što se s time kosi zabluda je, neznanje, krivo mišljenje i strast, i poslanici s tim nemaju ništa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.” A Allahove su, dželle šanuhu, riječi: “Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti”, kao i riječi: “Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca.” (22:17) Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju blagost u propisima i pravednost na Sudnjem danu, pa kaže:
Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda. /160/
Ovaj časni ajet detaljnije pojašnjava ono što je ukratko rečeno u drugom ajetu: “Onaj ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega…” (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel, radijAllahu anhu, prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao prenoseći od svoga Gospodara: (268) “Zaista je vaš Gospodar, dželle šanuhu, milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se kao da ga je uradio. A ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset, do sedam stotina, do mnogo više od toga. A ko bude naumio uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat će mu se jedno, ili će ga Allah, dželle šanuhu, izbrisati. Kod Allaha neće propasti niko do onaj ko je stvarni propalica.” Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi loše djelo spada u jednu od tri vrste: nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se piše kao dobro djelo, pošto ga je ostavio zbog Allaha, dželle šanuhu, jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se piše dobro djelo, a Allah, dželle šanuhu, kaže: “On ga je ostavio zbog Mene.” A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slučaju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi dobro niti je učinio zlo. A nekad ga ostavi iz nemoći i lijenosti, nakon što ga je pokušavao uraditi i već počinio ono što do njega vodi. On je na istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao što se navodi u sahih hadisu da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (269) “Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su.” Ashabi rekoše: “O Allahov Poslaniče, ovaj je ubica, ali zašto ubijeni?” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: “On je nastojao ubiti svoga brata.”
A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-Malik el-Eš'ari rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (270) “Džuma-namaz je kefaret (otkup) za ono što će se uraditi između nje i sljedeće džume, i još za tri dana. A to zbog toga što je Allah, dželle šanuhu, rekao: Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen.” Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo što smo spomenuli dovoljno je, inšallah.
Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.” /161/ Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, /162/ Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman. /163/
Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da obznani ono čime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. “u pravu vjeru”, tj. čvrstu, nepokolebljivu, “vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik”.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe.” (2:130) Ne mora da znači – ako je Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, naređeno da slijedi pravu vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, alejhi selam, potpuniji od njega u njoj, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao što nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste posljednji poslanik, prvi među svim ljudima i vlasnik posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud), kojem teže sva stvorenja, pa čak i Ibrahim, alejhi selam Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik bi, sallAllahu alejhi we sellem, kada osvane, rekao: (271) “Osvanuli smo u vjeri islamu, u riječima čistog tevhida (u šehadetu), u dinu našeg poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i vjeri našeg oca Ibrahima, pravovjernog – on nije bio mušrik.”
Reci: “klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova”, Allah, dželle šanuhu, naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji…” (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome. “I ja sam prvi musliman.” Katade veli: “Tj. od ovog ummeta.” A to je tačno, jer su svi poslanici prije njeg pozivali u islam, čiji je temelj obožavanje samo Allaha, bez ikakva sudruga u tome.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ¢Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!¢” (21:25) Dakle, Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je poslanike slao sa islamom, ali da su se oni razlikovali u njemu shodno posebnim zakonima (Šerijat), koji su jedni druge derogirali, sve dok nisu dokinuti Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, koji neće biti derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat će punovažeći i potpomognut i čije će se zastave vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a različitih majki, naša je vjera jedna.” Vjera im je jedna, obožavanje jedino Allaha, bez ikakva sudruga, iako su im zakoni različiti, a oni su kao majke (u spomenutom hadisu). Postoje i braća po majci, a čiji su očevi različiti, i stvarna braća, od jedne majke i jednog oca. A Allah najbolje zna.
Reci: “Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. /164/
Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci,” o Muhammede, mušricima: “Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?”, tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često spominju zajedno. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć tražimo.” (1:4) “…zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!” (11:123)
“Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje breme nositi”, tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu dobra – dobrim, a ako budu loša – lošim, i niko neće snositi odgovornost za tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dželle šanuhu, pravde, kao što kaže: “Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj strani…” (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim djelima.
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak”. (35:18) “Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti”, tj. radite ono što mislite da je ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: “Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući.” (34:26)
On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je. /165/
Allah, dželle šanuhu, kaže: “On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete”, tj. On je učinio da je vi izgrađujete, generacija nakon generacije, potonji nakon prijašnjih. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.” (2:30) [299] “I On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže”, tj. On vas je učinio različitim po imetku, ponašanju, izgledu i boji. On je to učinio iz određene mudrosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili.” (43:32) “…da bi vas iskušao u onome što vam daje”, tj. da bi vas iskušao u onome što vam kao blagodat Svoju podaruje. Da iskuša bogataša bogatstvom i da ga pita za zahvalnost. A siromaha siromaštvom, i da ga pita za strpljivost. U Muslimovom “Sahihu” prenosi se hadis od Ebi-Nadreta, radijAllahu anhu, da je Ebi-Seid el-Hudri, radijAllahu anhu, rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (272) “Zaista je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na njemu da vidi kako ćete postupati. Pa se bojte dunjaluka i bojte se žena. Jer, prva smutnja među potomcima Israilovim bila je zbog žena.” “Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je.” Ovaj ajet u sebi nosi bodrenje i zastrašivanje. Opomenu da su Allahov, dželle šanuhu, obračun i kazna brzi nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude suprotstavio Njegovim poslanicima. “…ali On i prašta, i milostiv je” onome ko Ga uzme za svog zaštitnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa kojim dođu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu često zajedno spominje ova dva svojstva, kao što su riječi: “Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj, doista, i strahovito kažnjava.” (13:6)
“Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!” (15:49-50) Još je mnogo ajeta koji u sebi sadrže bodrenje i prijetnju. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas učini od onih koji su Mu pokorni u svemu što naredi, i koji se klone svega što je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o čemu nas je obavijestio! On, zaista, čuje i udovoljava molbi. Muslim prenosi u svom “Sahihu” od Ebu-Hurejrea da je rekao: Čuo sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao: (273) “Allah, dželle šanuhu, stvorio je rahmet (milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadržao 99 dijelova, a jedan je spustio na Zemlju. Od tog se dijela samilosno ponašaju sva stvorenja, do te mjere da životinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje mladunče.”
Ovo je kraj skraćene verzije tefsira sure El-En'am.
____________________________________________________________________________________________________________________________________________
* Izuzev ajeta broj: (20), (23), (91), (93), (114), (141), (151), (152) i (153) koji su objavljeni u Medini nakon sure El-Hidžr.
[268] Ova zabludjela sekta pripisuje se njenom osnivaču, Džehm ibn Safvanu. Njeni pripadnici smatraju da je Allah, dželle šanuhu, na svakom mjestu! Međutim, neispravnost je tog mišljenja očita, i ono pada pred prvim suočavanjem sa jasnim i nepobitnim dokazima iz Kur'ana i sunneta, koji jasno potvrđuju da je Allah, dželle šanuhu, iznad Svojih stvorenja, nad Arš se uzvisio. Allah, dželle šanuhu, daleko je iznad onoga što o Njemu džehmijje govore. Nažalost, još i danas ima među muslimanima onih koji to mišljenje zagovaraju, i njih je, nažalost, mnogo. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Ako bi se ti poko-ravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili.” (6:116) Ova opasna novotarija do nas je došla od jevreja, Allah ih prokleo, na čelu sa Džehm ibn Safvanom, koji ju je naslijedio od Dž'ad ibni Dirhema, a ovaj od Eban ibn Semana, a on od Taluta, sestrića Lebida ibn El-‘Asama, a on od svoga daidže Lebid ibn El-‘Asama, jevreja koji je napravio sihr Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem Iz ovoga se jasno vidi da je sened ovog pravca sazdan na tminama koje se isprepliću sve do prokletog šejtana. Allahu se utječemo od poniženja, propasti i lošeg svršetka. Iz svega navedenog jasno se dâ vidjeti da je neis-pravno mišljenje koje kaže da je Allah na svakom mjestu, čak da je ono i kufr. Allah nas zaštitio od toga!
[269] Tj. Njega obožavaju oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji.
[270] Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj džahil nije pokajao za svoja loša djela, njegovo neznanje ne bi bilo opravdanje kod njegovog Gospodara.
[271] Tj. moj Gospodar zabranio mi je da obožavam ono što vi od kipova obožavate i da slijedim vaš put u slijeđenju strasti, kako to ne bi prouzrokovalo moj pad u zabludu, jer je taj pravac bez dokaza. A ako bih to ja uradio, bio bih u zabludi, a ne u uputi od svoga Gospodara.
[272] U ovom hadisu ima jedan ravija čije ime nije spomenuto.
[273] Muteveffike znači mumituke, tj. uspavat ću te. Allah, dželle šanuhu, uzdigao je Isaa, alejhi selam, na nebo, a on je spavao.
[274] Ovaj ajet upućuje na Allahovu, dželle šanuhu, uzvišenost i nadvišenost nad svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Arša (Prijestolja), razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom slučaju Njegova nadvišenost ne liči na nadvišenost Njegovih stvorenja: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (42:11) Ta Njegova nadvišenost stvarna je a ne alegorična, kao što nas o tome On obavještava onako kako je to On htio, i mi ne smijemo ulaziti u suštinu toga, niti to alegorično tumačiti, niti nijekati, niti otjelotvoravati ili upoređivati. Isto tako smo se dužni odnositi i prema svim ostalim svojstvima Allaha, dželle šanuhu
[275] Ovaj se hadis završava riječima: … Oni tada rekoše: “Ko je ta jedna, o Allahov Poslaniče?” “To su oni koji će biti na ovome što sam ja danas i moji ashabi.” Zato, neka se muslimani vrate spoznaji onoga na čemu je tada bio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi ashabi, radijAllahu anhu, i neka ulože sav svoj trud da se u potpunosti ugledaju na njega: idejno, djelom i praksom, kako bi bili spašeni na Sudnjem danu i sretni i snažni na ovom svijetu. Kamo sreće da to oni hoće uraditi.
[276] Abdullah ibn Mes'ud, r.a
[277] Postoji mišljenje da je ovaj ajet objavljen dva puta. Jedanput u Meki upućen mušricima ako se radi o kiraetu “jedž-alunehu”, a drugi put u Medini sa harfom ta (tedžalunehu) i odnosi se na jevreje.
[278] Ovo je neoboriv dokaz za one koji još i danas tvrde da je dozvoljeno izgovarati samo riječ Allah, Allah, Allah u njihovim zikrovima koji nemaju osnova u sunnetu. Oni kao dokaz za to uzimaju ovaj ajet gdje se kaže: Reci: “Allah”, iako je ova rečenica u ovom ajetu došla kao odgovor riječima: Reci: “Ko je objavio Knjigu sa kojom je došao Musa?”, pa je onda kao odgovor na to došla rečenica: Reci: “Allah!”, tj. reci: Allah ju je objavio. Pa kakve veze ima ovaj ajet sa njihovim dokazivanjem da je dozvoljeno zikr činiti samo sa izgovorom riječi Allah, bez dodatka neke druge riječi, kao što je: Allah Azim (Allah je veliki), Allah Kerim (Allah je darežljiv) i sl. Međutim, to je slučaj sa onima koji praktikuju novotarije, jer se oni povode za svojim željama i strastima u svemu što uvode u vjeru.
[279] Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedžm.
[280] Allah, dželle šanuhu, znao je da će oni izabrati širk nakon što im se ponudi tevhid i iman, a Allahova, dželle šanuhu, volja ne znači da su oni prisiljeni na kufr i širk. Jer je Allah, dželle šanuhu, znao za njihov kufr prije nego što su ga oni izabrali, pa im ga je odredio i htio da tako i bude. A zatim, kada im je ponuđen tevhid i iman na dunjaluku, oni su odabrali širk i kufr.
[281] A Allah, dželle šanuhu, ne čini drugo nego samo istinu, pravdu i dobro. On je iznad svake loše pomisli, zato se On ne pita za dobro koje je učinio, zašto je to uradio, niti se pita za zlo, jer On ne čini zlo, iako ga je On stvorio kao i sve ostalo.
[282] Allah, dželle šanuhu, njihova je srca i razum učinio prevrtljivim, tako da se nisu u stanju ni na čemu zaustaviti i stabilizirati. To je njima kazna istom vrstom djela koja su činili, jer oni nisu povjerovali onda kada im se iman nudio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim…” ( 92:8,9)
[283] Ovaj je ajet općeg karaktera te njegovo svođenje samo na ljude zahtijeva dodatni dokaz. Ono što se iz njega razumije, a Allah nabolje zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i džine, jer i džini spadaju među one koji žive na Zemlji.
[284] Allah, dželle šanuhu, to je njima uljepšao shodno onome što su oni sami odabrali od zablude. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu…” (61:5)
[285] Allah, dželle šanuhu, naredio im je da Mu budu pokorni pa su oni uradili suprotno Njegovom naređenju i grijehe počinili, pa im je Allah, dželle šanuhu, zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako što su počeli druge u zabludu pozivati ukrašenim riječima i djelima. Ali, u stvari, oni spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim činom izlažu propasti od velike kazne koja će im biti poslana na ovom svijetu, a na budućem će svijetu biti bačeni u još žešću kaznu zbog svog spletkarenja i zavođenja ljudi.
[286] Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave.
[287] Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah želi. Ono što On ne želi sigurno neće biti, a ono što On želi sigurno biva. Nijedan pokret niti mirovanje ne može se desiti bez Njegove volje. Jer bi, u protivnom, značilo da postoji neko ko nadvladava Allahovu volju. A Allah, dželle šanuhu, daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko drugi mimo Njega, čija bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko povjeruje – povjerovao je Allahovom, dželle šanuhu, voljom; a ko nevjernik postane, nevjernik je postao Njegovom voljom. Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi kakvo dobro, da je to zbog toga što je na to bio primoran, kao i kakvo loše… Ne, i hiljadu puta ne… Jer, Allahova, dželle šanuhu, volja je nešto drugo, različito od Njegovih naređenja. Allah, dželle šanuhu, nešto želi, ali ne naređuje. @eli, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje, jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova. Allah, dželle šanuhu, naredio je određene naredbe i zabranio određene zabrane radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga Džennetom, a ko Mu bude neposlušan – kaznit će ga Džehennemom. On je šerijatski obaveznom čovjeku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga što je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džehennem. Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja čini, ne bi zaslužio ni Džennet ni Džehennem. Allah, dželle šanuhu, šerijatski je obaveznog (mukellef) čovjeka, da bi zaslužio nagradu ili kaznu, učinio slobodnim u izboru onoga čime ga je zadužio i u svemu što čini, bilo to dobro ili zlo. Međutim, sve je to u okviru Allahove, dželle šanuhu, volje, jer Allah, dželle šanuhu, može zabraniti čovjeku da čini dobro, kao što mu može zabraniti da čini zlo, ali -pošto se Allahovo, dželle šanuhu, obećanje za uvođenje u Džennet onoga ko bude dobro radio, i prijetnja za uvođenje u Džehennem onoga ko bude radio loše, već desila – Allahova mudrost zahtijeva da čovjek ima slobodnu volju, a ne da bude prisiljen. Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro, zaslužuje Džennet, a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom. A ako bi bio prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu? Allah, dželle šanuhu, dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome što čine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (šerijatskih obaveza) koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i što izlazi iz okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut određenim zakonitostima. A Allah upućuje onoga koga hoće.
[288] Na osnovu ovoga, značenje ovog časnog ajeta bilo bi da onome koji iskreno želi spoznati suštinu islama Allah, dželle šanuhu, pomogne u tome, tako što mu želi uputu, a zatim mu njegove grudi učini spremnim za prihvatanje islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju tome odazvati, Allah, dželle šanuhu, odvrati od upute i njihove grudi učini tjeskobnim, pa ne prihvataju poziv. Sve to u vidu kazne za to što ne prihvataju poziv, te učini da njima zavlada šejtan svojim nečistim mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.
[289] Ovaj tekst koji sam stavio u zagradu prenesen je iz komentara sure Hud, ajet broj (107), u kome stoji: “.. dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi.” Komentator, radijAllahu anhu, na ovom je mjestu rekao: “Ovo će biti detaljnije pojašnjeno u Suri Hud, kada bude riječi o “…u njoj će vječno ostati…” Ja sam želio olakšati čitaocu pa sam taj tekst prenio ovdje umjesto da ga ostavim da on sam traži komentar sure Hud.
[290] Ovo se može kazati za muslimane kada su bili svi jedna država koja vlada po Allahovim zakonima, i kada su njeni vladari nastojali u svakom zakonu koji propisuju zadovoljiti Allaha, dželle šanuhu, javno i tajno. Međutim, kada su oni izmijenili svoje zakone i sisteme i prihvatili zakone navjernika umjesto Allahovih zakona, Allah je odstranio strahopoštovanje koje su u srcima imali neprijatelji prema njima, te su se oni osilili protiv njih i pokorili njihove države, te su muslimani postali poniženi, bez svoje države. Zato, ako muslimani žele povratiti snagu i ugled koje su prije imali, oni se moraju vratiti Allahu da im njihov strah zamijeni sigurnošću.
[291] Da, da Allah, dželle šanuhu, nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dželle šanuhu, nije htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.
[292] El-behire je ona čije je vime zabranjeno ljudima, pa ga posvećuju kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i ničim je ne tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli muško, a zatim žensko, jedno za drugim, bez muška između njih. El-ham, mužjak deve koji izgubi sposobnost za oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.
[293] Najispravnije je mišljenje, a Allah najbolje zna, da je propis ovog ajeta bio važeći prije propisivanja zekata. A zatim, nakon što je zekat propisan, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ograničio ga je na pšenicu, ječam, hurme i suho grožđe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije loše da se od svega što zemlja daje udijeli sadaka, makar u količini jednog pregršta.
[294] Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki, njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa.
[295] Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora zbog onoga što su govorili i veličine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i kako su daleko od upute!
[296] Autor ovdje kaže: “derogiraju značenje ovog ajeta”, tj. iz ovog se ajeta razumije da ništa više nije zabranjeno jesti izuzev ono što se spominje u ovom ajetu. Međutim, sura El-Maide objavljena je nakon sure El-En'am, a u njoj je ajet: “Zab-ranjuje vam se strv…” (5:3), u kome ima dodatih stvari koje su zabranjene u odnosu na ajet El-En'ama. Ti dodaci i ono što se prenosi u hadisima vezano za tu temu dokidaju značenje ovog ajeta i ne ostaje zabranjeno samo ono što se u njemu spominje, nego postoje još druge stvari koje su zabranjene. Pogledaj tefsir trećeg ajeta sure El-Maide u ovom tefsiru pa ćeš naći dodatke o zabrani.
[297] Pogledaj 173. ajet sure El-Bekare.
[298] Spolna sposobnost nije dovoljna, nego dok ne postane i umno sposobno. Jer, kur'anski izraz podrazumijeva i fizičku i umnu punoljetnost. A Allah najbolje zna.

[299] Pogledaj pojašnjenje ovog ajeta u suri El-Bekare, broj 30.
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s