Tefsir Ibn Kesir – Sura Et-Tewba

Posted: Novembar 30, 2014 in Tefsir Ibn Kesir
ET-TEVBA / POKAJANJE / OBJAVLJENA U MEDINI*, IMA 129 AJETA**
“Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore.” /1/ “Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti.” /2/
Ova časna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: “Oni traže od tebe tumačenje reci: ‘Allah će vam kazati propis o kelali'”; a posljednja je objavljena sura: “Beraeh” – Obznana. Ona ne počinje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom početku u vladarevom Mushafu povodeći se u tome za vođom vjernika Osmanom bin Afanom, radijAllahu anhu.
Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sažeto: (427) “Da je on pitao vođu vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju između sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa ‘Bismillahi – rahmani – rahim’. Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila među prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh među posljednjim što je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila slična kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao između njih dvije ‘Bismillahi – rahmani – rahim’, a stavio sam je u sedam dugih sura.”
Slično njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilježe Buhari i Muslim.
Početak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nakon što se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao otići na hadž, zatim je spomenuto da se mušrici spremaju iste godine u sezoni hadža obaviti to po njihovom običaju: obilaziti oko svete kuće goli, i Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije volio miješati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, radijAllahu anhu, kao vodiča na hadž te godine da pokaže ljudima njihove obrede hadža i da pouči mušrike da nedolaze na hadž poslije ove godine i da naglasi ljudima: “Obznana od Allaha i Njegova Poslanika”. Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavljača od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato što je bio u srodstvu s njim.
Allahov govor: “Obznana od Allaha i Njegova Poslanika”, znači obznanu od Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.
“Onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore. Putujte po svijetu još četiri mjeseca”. Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili ugovore na neodređeno vrijeme ili na onog koji ima zaključen ugovor manje od četiri mjeseca neka ga upotpuni sa četiri mjeseca. A što se tiče onog čiji je ugovor na određeno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “Ispunite ugovore do ugovorenog roka”, i hadisa o kojima će biti govora. Ko bude imao zaključen ugovor između njega i Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov ugovor traje do ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najjača konsatacija koju je odabrao Ibn-Džerir, Allah mu se smilovao. Rekao je Ebu-Ma'šer el-Medeni: Pričali su nam Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, devete je godine po Hidžri u periodu hadža poslao Ebu-Bekra kao vodiča i poslao je Aliju bin Ebi-Taliba sa trideset ili četrdeset ajeta iz sure “Beraeh” pa ih je čitao ljudima, dajući mušricima rok od četiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je pročitao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset dana od zul-hidžeta, muharem, safer rebiul-evel i deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pročitao u njihovim kućama i rekao: ‘Poslije ove godine mušrici neće obavljati hodočašće niti će obilaziti oko svete kuće goli.'” Prenosi Ibn Ebi-Nedžih od Mudžahida, koji kaže: “Proglašeno je da su vlasnici ugovora sigurni četiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zul-hidžeta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije toga prestaju ugovori, i proglašena je svim ljudima borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je prenošeno od Es-Suddija i Katade.
I proglas od Allaha i Njegova Poslanika. Ljudima na dan velikog hadža, Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima, pa ako se pokajete – to je za vas bolje a ako se okrenete znajte da Allahu nećete umaći. A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “proglas” znači obavjest “od Allaha i Njegova Poslanika”, ranije je spomenuta i rečena opomena ljudima.
“Na dan velikog hadža” to je dan prinošenja žrtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najveći dan hadža.
“Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima”, znači i Njegov Poslanik je čist od njih također, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Pa ako se pokajete” od toga to što Mu vi druga pripisujete, tj. činite širk.
“To je za vas bolje, a ako se okrenete”, tj. ako nastavite sa onim u čemu ste, tj. širku, “znajte da Allahu nećete umaći” nego vi ste u Njegovom vlasništvu i pod Njegovom silom i voljom.
“A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom”, tj. na dunjaluku će doživjeti poniženje i strogu kaznu, a na Ahiretu kukaste štapove i vratne okove.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao: /429/ “Poslao me je Ebu-Bekr na Minu među onima koji će proglasiti da mušrici ne čine hodočašće poslije ove godine i da ne obilaze svetu kuću goli, a dan velikog hadža jeste dan prinošenja žrtvi. Ovaj dan je nazvan Velikim hadžom jer su ljudi govorili mali hadž. Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u godini Oprosnog hadža, kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavio hadž, nijedan mušrik nije to uradio. ” Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-Džihad. Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a on od svog oca da je rekao: /430/ “Bio sam sa Alijom bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao stanovnicima Meke sa “Obznanom”, pa su rekli šta ste to pozivali? Rekao je: “Pozivali smo da neće ući u Džennet osim vjernik, niti će obilaziti Kabu ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov je rok važenja četiri mjeseca[350], a kada prođu četiri mjeseca zaista, Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce, niti će mušrici činiti hodočašće Kabi poslije ove godine. Pozivao sam dok mi nije glas promukao.” Prenosi Ibn-Džerir od Alije, radijAllahu anhu, da je rekao: /431/ ” Poslao me je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je objavljena obznana sa četiri stvari: Da ne obilaze oko svete kuće goli; da se mušrici ne približavaju El-Mesdžidul – Haramu nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on je važeći do njegovog ugovorenog roka i da u Džennet neće ući drugi osim pravi vjernik.” A što se tiče dana velikog hadža, to je dan prinošenja žrtvi, kao što prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: /432/ “Zastao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kod džemreta na Oprosnom hadžu pa je rekao: ‘Ovo je dan Velikog hadža.'” Prenosi Šu'be, od jednog Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ashaba da je rekao: /433/ “Stao je među nas Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na crvenoj kamili kojoj je odrezan krajičak uha pa nam je rekao: ‘Da li znate koji je danas dan?’ Odgovorili su: ‘Dan prinošenja žrtvi.’ Rekao je: ‘Istinu ste rekli, ovo je Dan Velikog hadža.'”
Prenosi Ibn-Džerir od Abdurrahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ ” Tog dana sjedio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac pa je rekao: ‘Koji je danas dan?’ Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: ‘Zar ovo nije dan Velikog hadža.”[351] Ovi su prenosioci vjerodostojni, a bilježi se među sahih hadisima.
Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/
Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Allah, zaista, voli bogobojazne”, tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.
“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je.” /5/
Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “…a četiri su sveta…” [352] Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-‘Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “Putujte po svijetu još četiri mjeseca.” Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Kad prođu sveti mjeseci”, znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.
“Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete”, na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “I ne borite se protiv njih kod Mesdžid – Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu – onda ih poubijajte.” Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “Zarobljavajte ih”, znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike. “Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte”, tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.” Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, radijAllahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: /435/ “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat.”
“Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali – ostavite ih na miru.” Rekao je Enes: “Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata.” Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i mušrika, sve ugovore i sve rokove.[353] Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: “On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “…i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte” (47:4), a Katade je rekao suprotno.
“Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.” /6/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: “Ako te neki od mnogobožaca” protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke “zamole za zaštitu”, zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. “A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega” , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.
“To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna”, tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: ” Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca.” Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .
“Kako mnogobošci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid- Harama zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne.” /7/
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Kako mnogobošci mogu imati ugovor”, tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. “Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid – Harama zaključili”, tj. na Hudejbibji. “Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi” , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina. “Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne.” Tako su radili Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dželle šanuhu, dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dželle šanuhu Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, ‘Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dželle šanuhu, uputio potpuno u islam; samo je Allah, dželle šanuhu, hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.
“Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici.” /8/
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, objašnjavajući da oni nisu ti koji zaslužuju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezništvo poštivali. Mnogobožac koji ne poštuje Allaha, dželle šanuhu, u Njegovom jedinstvu – kako će poštovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili zaštiti. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.
“Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju.” /9/ “Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju i sve granice zla prekoračuju.” /10/ “Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri – a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.” /11/
Govor Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: “Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju”, tj. mnogobošci u zamjenu za slijeđenje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim “Pa od puta Njegova odvraćaju”, tj. sprečavaju vjernike u slijeđenju istine. “Zaista je ružno kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju.” Tj. ne poštuju ni rodbinstvo ni ugovor. “Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri – a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.” Rekao je Enes: “Njihovo je pokajanje: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata.” (Pa ako budu postupali tako, “braća su vam po vjeri”. Njihova su prava kao i naša i njihove obaveze su kao i naše obaveze, a Allah će oprostiti onome koji se pokaje).[354]
“A ako prekrše zakletve svoje poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva – za njih doista ne postoje zakletve – da bi se okanili.” /12/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Ako prekrše zakletve svoje mnogobošci sa kojima ste sklopili ugovor do određenog roka…”, tj. sporazume i testamente… “…i ako vjeru vašu budu vrijeđali”, tj. omalovažavali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrijeđa Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalovaži. Radi toga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili”, znači: Vraćaju se na ono što i jesu: nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je općenit, iako su povod njegove objave bili vođe kurejšijskih nevjernika, on je općenit za njih i druge mimo njih.
“Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali ? Zar ih se bojite ? Preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici.” /13/ “Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti.” /14/ “I iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće oprostiti, Allah sve zna i Mudar je.” /15/
Ovo je, također, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobožaca, koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “…i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.” (8:30) Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “…i prvi vas napali”, znače: Prekršili su ugovor koji su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sve dok im nije došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u godini osvajanja Meke pa je bilo šta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “Zar ih se bojite, preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici” znači: Ne bojte se njih već se bojte Mene. Ja sam dostojan da se robovi plaše Moje Sile i Mog kažnjavanja. Zatim Allah, dželle šanuhu, podstiče i bodri na borbu protiv mnogobožaca, saopćavajući Svoju mudrost u propisivanju džihada, pored toga što je moćan uništiti neprijatelje. On naređuje: “Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti. I iz srca njihovih brigu odstraniti” u odnosu na njih. “A Allah će onome kome On hoće oprostiti” od Svojih robova. “Allah sve zna” , što je dobro za njih i odgovara im. “…i Mudar je” u Svojim djelima i riječima kozmičkim i šerijatskim (zakonskim), pa radi šta hoće propisuje šta hoće.
“Zar mislite da će te biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah zna ono što radite.” /16/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Zar mislite”, o vjernici, da ćete sami sebi prepušteni biti i da nećete biti ispitivani kako bi se razlučili iskreni i odlučni od lažljivaca. “A da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna prijatelja”, tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv, oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i Poslanika, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Elif – Lam – Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: mi vjerujemo, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu”. (29:1-3) Vjernici su stavljeni na kušnju tako što je propisan džihad i u njemu je ispit za Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome, a ko neposlušan. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dobro zna šta je bilo, a šta biva i šta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo, poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega, niti onog koji može odbiti ono što On odredi i izvrši.
“Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati.” /17/ “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu. /18/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Ne trebaju oni koji čine širk Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu”, tj. mnogobošci, održavati Allahove džamije, koje su sagrađene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su čitali: mesdžidellahi u jednini smatrajući da se odnosi na El-Mesdžid el-Haram, najčasniju džamiju na zemlji. “Kad sami priznaju da su nevjernici”, da pitaš kršćanina i jevreja i Sabijca – svaki bi odgovorio da je to što jeste, potvrđujući tako kufr (nevjerovanje). “Djela njihova će se poništiti” zbog njihovog mnogoboštva. “i u Vatri će vječno ostati”, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna”. (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.” Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, potvrđuje iman onome koji održava džamije, kao što prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (436) “Kada vidite čovjeka da posjećuje džamiju, posvjedočite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.” Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (437) “Zaista su graditelji džamija Allahovi ljudi.” “…i koji namaz obavljaju”, koji spada u najveće tjelesne pokornosti. “…i koji zekat daju”, koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobročinstvo ljudima. “…i koji se nikoga osim Allaha ne boje.” Nikoga se ne boje osim Njega.  “Oni su, nadati se, na pravom putu.” Svaka riječ “možda” u Kur'anu označava nužnost. Ibn-Ishak kaže: “Kad Allah kaže ‘možda’, to je istina.”
“Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine.” /19/ “U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju ,i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore zalažući imetke svoje i živote svoje, oni će postići što žele.” /20/ “Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u dženetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati.” /21/ “Vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.”/22/
Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: “Zaista su mnogobošci govorili: ‘Održavanje Časnog hrama i napajanje hodočasnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu’, pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pa je Allah, dželle šanuhu, odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nad održavanjem Časnog hrama od mnogobožaca i napajanja hodočasnika i nisu imali koristi kod Allaha, dželle šanuhu, uz pripisivanje druga Njemu.”
Rekao Je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine”, tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji održavaju džamije; Allah, dželle šanuhu, nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu čine zbog tog što čine širk, tj. mnogoboštvo. Neće imati nikakve koristi od održavanja.
Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Bešir el-Ensarija da je rekao: (438) “Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodočasnike.’ A drugi je rekao: ‘Ne to, već održavanje Mesdžid-Harama’, zatim je drugi rekao: ‘Borba na Allahovom putu je bolja od toga što ste rekli.’ Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime i rekao: ‘Ne podižite glasove kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je bilo u petak – a ja ću kada klanjam džumu ući kod Poslanika, alejhi selam, i pitati ga o tome oko čega ste se razišli.'” To je Omer, radijAllahu anhu, i učinio pa je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objavio:
“Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine.” Bilježe ga Muslim u svome Sahihu i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-Hibban u svome Sahihu.
“O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogriješio.” /23/ “Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.'”/24/
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je napuštanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili očevi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći”. (58:22)
Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin Ševzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi- Ubejde bin el-Džerraha nakon što ga je pokušao njegov otac El-Džerrah ubiti, mada se Ebu-Ubejda držao postrani. Pošto je navaljivao El-Džerrah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim povodom Allah, dželle šanuhu, objavio je: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.” Zatim Allah , dželle šanuhu, prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom. Kaže Allah, dželle šanuhu: “Reci: ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli”, tj. koja ste zarađivali “i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate”, volite ih zbog njihove udobnosti i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari “milije od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte”, znači: pričekajte šta će vas zadesiti od Njegove kazne i Njegove opomene. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “…dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.” Prenosi Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga djeda da rekao: (439) “Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je držao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, draži si mi od svega drugog osim samog sebe.’ Zatim je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od samog sebe.’ Zatim je rekao Omer: ‘Tako mi Allaha, ti si mi sada draži i od samog sebe’, a Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: ‘Sada Omere.'” Jedino El-Buhari bilježi ovo predanje. Potvrđeno je u sahih hadisu da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (440) “Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi.” Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od Ibn-Omera, da je rekao: (441) “Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: ‘Kada budete trgovali skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i budete zadovoljni usjevima, a napustite džihad, kaznit će vas Allah, dželle šanuhu, poniženjem kojeg se nećete osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'”
“Allah vas je na mnogim bojištima pomagao,a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.” /25/ “Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike.” /26/ “Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je.” /27/
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobročinstvo prema njima pomažući ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i da je sve to od Njega, Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, Njegovom podrškom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mnoštvom i njihovom spremnošću, i obratio im je pažnju da je pomoć od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mnoštvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ništa im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , sallAllahu ‘alejhi we sellem; zatim je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoju pomoć i podršku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao što ćemo s Božijom pomoći to detaljno objasniti, da bi ih poučio da je pomoć samo od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i sa Njegovom podrškom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojnije čete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu ševalu osme godine po Hidžri.
Nakon što je Alejhiselam završio sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vođa im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je još bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Džešm, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-‘Amir iAvn bin ‘Amir. Približavali su se, a sa njima su bile žene, djeca, ovce i blagodati; došli su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je učestvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, što muhadžira, što ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pušteni na slobodu. Išao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini između Meke i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Pošto su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, požurili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao što im je naredio njihov vođa, pa su se muslimani dali u bijeg, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ostao je postojan na sivkastoj mazgi goneći je ka dubini neprijatelja. Njegov amidža Abbas držao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umirujući je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vraćanje, govoreći: (442) “Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abd el-Mutaliba.” A prije toga je govorio: (443) “Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik.” Ostali su čvrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaže osamdeset; među njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , dželle šanuhu, zadovoljan njima.
Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio svom amidži Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najjačim glasom: (444) “O ljudi ispod drveta”, aludirajući na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu “er-ridvan”. Pod tim drvetom muhadžiri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da neće bježati od njega, pa ih je pozvao: “O ljudi ispod drveta!”
Drugi put bi govorio: (445) “O vlasnici sure El-Bekare”, pa su govorili: “Odazivamo ti se.” Okretali su se ljudi i vraćali ka Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako nekog od njih ne bi poslušala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim sišao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pošto se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo šaku prašine. Nakon što je uputio dovu svome Gospodaru i tražio da ga pomogne, rekao je: /446/ “Bože moj ispuni mi ono što si mi obećao.”
Zatim je bacio prema mušricima, i nije bilo nijednog čovjeka a da mu od te prašine nešto nije ušlo u oči i usta, sprečavajući ga da se bori, zatim su bili poraženi a muslimani su ih slijedili, ubijajući ih i zarobljavajući. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem
U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, bilježe da mu je neki čovjek rekao: (447) “O Ebu-‘Ammare, zar ste bježali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu?” On je odgovorio: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije bježao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraženi, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas dočekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib držao za povodac njegove bijele mazge: ‘Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'”
Kažem: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom metežu kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bježanje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominjući u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ništa drugo do pouzdanje u Allaha, dželle šanuhu, i oslanjanje na Njega, znajući da će ga On pomoći i upotpuniti ono sa čim ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.
Zato Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže: “Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio”, tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika. “…i na vjernike”, one koji su sa njim. “…i vojske koje vi niste vidjeli poslao” , a to su meleki.
Kao što prenosi imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: “Pričao mi je čovjek koji je bio sa mušricima na Hunejnu: (448) ‘Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu, nisu nam pružali otpor ni koliko se ovca može pomusti. Pošto smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo došli do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Kod njega su nas dočekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'”
Od Šejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) “Izašao sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurejš, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: ‘O Allahov Poslaniče, ja zaista vidim šarene konje’, pa mi je rekao: ‘O Šejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.’ Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: ‘Dragi Bože, uputi Šejbu’, zatim je udario drugi put i rekao: ‘Dragi Bože, uputi Šejbu.’ Zatim je udario treći put, i rekao: ‘Dragi Bože, uputi Šejbu.’ Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa treći put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio draži od njega… “
Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i traženje pomoći Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije Allah, dželle šanuhu, porazio mnogobošce. Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: “Čuo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobošcima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, dželle šanuhu, ubacio u srca mnogobožaca na Hunejnu, pa je uzeo kamenčić, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: ‘Osjećali smo u našim njedrima slično ovome.'”
Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (450) “Pobijedio sam pomoću straha i dat mi je jezgrovit govor.” Radi toga Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike.” Zatim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: “Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je.” Allah, dželle šanuhu, oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa su primili islam i pridružili se Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem To je bilo u blizini Meke kod El-Džarane, otprilike dvadeset dana poslije sukoba. On im je dao da biraju između toga da im vrati zarobljenike ili imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je šest hiljada zarobljenika, što djece i žena, zatim su im vraćeni njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen među muslimanskim vojnicima i nagrađeni su ljudi koji su pušteni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se pridobila njhova srca islamom – dato im je stotinu deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je Malik bin ‘Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika kasidom u kojoj se kaže sljedeće:[355] “Niti sam vidio niti sam čuo među svim ljudima poput Muhammeda, najbolje puni želje i najviše daje bogatome kad od njega poklon traži, i kad hoće, šta će sutra biti obavijestit će te.[356] A kada je četa u bijeg svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce usred legla, u zasjedi.”
“O vjernici, mnnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžid-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i Mudar je.” /28/ “Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno.”/29/
Allah, dželle šanuhu, Svojim robovima vjernicima, čiste vjere i ličnosti, naredio je odbijanje mnogobožaca, koji su sama pogan što se tiče vjere, od Mesdžid-Harama i da mu se ne približavaju nakon objavaljivanja ovog ajeta – a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao Aliju, radijAllahu anhu, u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobošcima da mušrik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, dželle šanuhu, upotpunio i donio sud o tome Šerijatom i odredbom.
Rekao je El-Imam el-Evzai: “Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, svojim namjesnicima da se zabrani ulazak židovima i kršćanima u muslimanske mesdžide, navodeći iza svoje zabrane riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “…mnogobošci su sama pogan. “Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:”A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti.” Rekao je Ibn-Ishak da su ljudi govorili: “Oslobodit će nam pijace, propast će nam trgovina, prestat će dobiti koje smo imali od nje”, pa je Allah , dželle šanuhu, objavio:”A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti.” Prenose Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, dželle šanuhu, govora:”Ako hoće…” do riječi “…poslušno i ponizno” , da znači: ovo je naknada što ste se plašili za propast pijaca, pa im je Allah, dželle šanuhu, dao u naknadu što je prekinuta veza sa širkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , dželle šanuhu, kaže:”Allah zaista sve zna” , što je dobro za vas “…i Mudar je” , u onome što naređuje i odvraća od njega, zbog toga što je On savršen u Svojim djelima i Svojim riječima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvišen.
Radi toga im je dao naknadu, za bivše zarade u glavarini koju su uzimali od štićenika. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:”Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno.”
Ovaj časni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon što se situacija sa mnogobošcima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, židova i kršćana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa čime su dolazili, zaista su slijedili svoja mišljenja i strasti i svoje očeve u onome na čemu su oni bili. Svi su vjerovjesnici nagovještavali njegov dolazak i naređivali njegovo slijeđenje; pošto je došao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini suše, žege i vrućine. Kada je Allahov Poslanik , sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao – želeći sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog teške situacije i malaksalosti ljudi, kao što će doći objašnjenje poslije, s Božijom pomoći.
Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se džizja uzima samo od sljedbenika knjige ili sličnih njima, kao što su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, uzimao džizju od vatropoklonika Hedžera. Ovo je po šafijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: “Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobožaca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige.”
Rekao je imam Malik: “Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti džizju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima.” Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “…sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno” . Tj.: ako im se nisu pokorili da plaćaju glavarinu poslušno, ponizno, jadno i osramoćeno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo štićeniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslušni i jadni, kao što je zabilježno u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (451) “Sa židovima i kršćanima ne otpočinjite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta.” Zato je vođa vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, što prenose imami, hafizi od ‘Abdurahmana bin Gunema el-Eša'rija, da je rekao: “Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kršćanima Šama, slijedeće:
‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vođu vjernika, od kršćana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost naših života, i naših potomaka, i naših imetaka, i sljedbenika naše vjere, i jamčili smo vam našim životima da nećemo graditi u našem gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kaluđerske ćelije, niti ćemo popravljati što je pokvareno od toga, niti ćemo ih oživljavati na teritorijama za muslimane, niti ćemo sprečavati bilo koga od muslimana niti noću niti danju da dođe u naše crkve, i da ćemo širom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana – nahranit ćemo ga tri dana, nećemo skrivati u našim crkvama niti u našim stanovima doušnike, niti ćemo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti ćemo našu djecu podučavati Kur'anu, niti ćemo pokazivati mnogo-boštvo, niti ćemo ikoga njemu pozivati, niti ćemo sprečavati bilo kome od naše rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da ćemo uvažavati muslimane, i da ćemo im ustajati sa naših mjesta, ako budu željeli sjedenje, niti ćemo ih oponašati u bilo čemu: u njihovom oblačenju kape, turbanu, cipelama i načinu češljanja kose. Niti ćemo govoriti njihovim govorom, niti ćemo se nazivati njihovim nadimcima, niti ćemo jahati sedla, niti ćemo se opasavati sabljama, niti ćemo uzimati bilo šta od oružja i nositi ga sa sobom, niti ćemo urezivati na našim prstenovima arapska slova, niti ćemo prodavati alkohol. I da ćemo šišati prednje dijelove naših glava, i da ćemo oblačiti našu odjeću gdje god da budemo, i da ćemo se stezati pojasevima preko naših sredina. I da nećemo otkrivati krst na našim crkvama, i da nećemo ni u čemu pokazivati naše križeve i naše knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti ćemo udarati naša zvona u našim crkvama osim lagahnim udarcem, niti ćemo podizati naše glasove prilikom učenja u našim crkvama u bilo čemu pred muslimanima, niti ćemo izlaziti na noćne molitve i molitve na uskršnji ponedjeljak, niti ćemo podizati naše glasove prilikom sahrane naših umrlih, niti ćemo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti ćemo sahranjivati naše mrtve blizu njihovih, niti ćemo uzimati roblje što pripada muslimanima, i da ćemo usmjeravati pravim putem muslimane, niti ćemo ih gledati u njihovim stanovima.’
Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu: ‘Nećemo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na naše živote i sljedbenike naše vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u nečemu što smo vam bili uvjetovali i odredili na naše živote, nema nam zaštite i odobreno vam je od nas što je odobreno od prkosnika i razdornika.'”
“Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani kažu: ‘Mesih je Allahov sin’. To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah .Kuda se odmeću?” /30/ “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.” /31/
Ovo je podstrek od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i kršćana, zbog ovog njihovog, odvratnog i lažnog izgovora o Allahu, dželle šanuhu Što se tiče jevreja, govorili su o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, vrlo je visoko iznad toga. A što se tiče kršćanske zablude o Mesihu, ona je očita. Oni su ga proglasili Allahovim sinom, ili da je on lično Allah, ili da je on jedan od trojice. Zato Allah obje skupine proglašava lažovima, pa kaže Uzvišeni: “…to su riječi njihove, iz usta njihovih”, tj. oni nemaju dokaza za ono što tvrde, osim njihovih izmišljotina i njihovih razilaženja “…oponašaju”, tj. njihove su riječi poput “…riječi nevjernika prijašnjih”, tj. zavedeni su u zabludu, kao što su bili i narodi prije njih u zabludi. “Ubio ih Allah”. Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. “Kuda se odmeću”, tj. kako se odmećete od istine, a ona je očita i upućujete se prema neistini? Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže:
“Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina.” Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od Adijj bin Hatima, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime: (452) “Da je pobjegao u Šam nakon što je obaviješten o misiji Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a bio je kršćanske vjere u džahilijetu, njegova sestra i skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, učinio dobročinstvo prema njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu i poticala ga da primi islam i ode Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je Adijj otišao u Medinu, a bio je vođa svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac Hatim et-Tai – bio je poznat po plemenitosti, ljudi su pričali o njegovom dolasku, pa je Adijj ušao kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na njegovom vratu bio je križ od srebra. Poslanik, s.a.v.s, proučio je ovaj ajet: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje.” Adijj kaže: “Rekao sam, zaista oni njih nisu obožavali”, pa je rekao: “Naprotiv, oni su im zabranjivali što je dozvoljeno, a dozvoljavali im što je zabranjeno, pa su ih slijedili, i to je njihovo obožavanje.” Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: “O Adijj, šta govoriš? Da li ti je na štetu da kažeš: Allah je najveći? Da li poznaješ išta veće od Allaha? To ti ne šteti… Da li ti smeta da kažeš: nema boga osim Allaha?” Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i posvjedočio svjedodžbu istine. Rekao je: “Vidio sam njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao Muhammed, alejhi selam: ‘Zaista su jevreji oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali, a kršćani oni koji su zalutali.” Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “…a naređeno im je da jednom Bogu ibadet čine.” Tj. kada nešto zabrani, ono je haram, a kada nešto dozvoli, ono je halal, što je propisao – to se slijedi, a što je naredio – to se izvrši.
“Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju”, tj. On je čist od toga da ima sudruga, suparnika, pomagača, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.
“Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” /32/ “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima.” /33/
Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: žele oni, nevjernici, mnogobošci i sljedbenici Knjige: “…utrnuti Allahovo svjetlo”, znači: ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmišljotinama, njihov primjer je kao onaj koji želi ugasiti sunčevu ili mjesečevu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemoguće. Isto tako, i ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, mora da se učini vidljivim, uzdigne i upotpuni. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, suprotstavljajući se onome što su željeli, rekao: “A Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.”
A pojam “kafir” označava onoga koji nešto prikriva i pokriva ga, otuda je i noć nazvana “kafir”, jer ona prikriva stvari. “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom.” Uputa jeste ono sa čim je došao od: istinitih obavještenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu. “Da bi uzdigao iznad svih vjera”, znači: nad ostalim vjerama, kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: (453) “Zaista mi je Allah, dželle šanuhu, skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast će moga ummeta dostići dokle mi je skupljena.”
Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, radijAllahu anhu, da je rekao: (454) “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: ‘Dostići će ova stvar (islam) dokle doseže noć i dan. Allah, dželle šanuhu, neće ostaviti kuću od ilovače niti od dlake, a da neće ući u nju ova vjera, uzdižući dostojanstvenog a ponižavajući prezrenog. Dostojanstvenom će Allah, dželle šanuhu, uzdići islam a poniženjem poniziti nevjerovanje (kufr).'”
Temim ed-Dari kaže: “Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota i čast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poniženje i niskost i džizja”, tj.glavarina.
“O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju.” /34/ “Na dan kad se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali.” /35/
Svećenici jesu jevrejski učenjaci kao što je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: “Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju.” (5:63) Monasi jesu kršćanski pobožnjaci, a svećenici njihovi su učenjaci, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “…zato što među njima ima svećenika i monaha” (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih učenjaka i pobožnjaka zablude, kao što je rekao Sufjan bin Ujejne: “Ko je pokvaren od naših učenjaka sličan je jevrejima, a ko je pokvaren od naših pobožnjaka sličan je kršćanima.”
U hadisu koji je sahih – vjerodostojan, stoji: (455) “Vi ćete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije vas, poput ravno odsječenog perja (na strijeli).” Ashabi tada rekoše: “(To su) jevreji i kršćani”, a Poslanik reče: “A ko drugi?!” U drugom predanju stoji da su rekli: “Perzijanci i Bizantijci”, A on odgovori: “Pa ko drugi nego oni?!” Iz ovoga je uslijedilo upozorenje od oponašanja njih u njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: “Doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju.” Oni su živjeli na račun vjere, i na osnovu svojih vodećih položaja jeli su imetke drugih ljudi, kao što su jevrejski svećenici nad narodom i džahilijetu imali ugled i od njih su im dolazili prinosi, pokloni i porezi.
Kada je Allah, dželle šanuhu, poslao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nastavili su sa svojom zabludom, svojim nevjerovanjem i inadom, žudeći da ostanu njima ti vodeći položaji, pa ih je Allah, dželle šanuhu, ugasio svjetlom poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poniženje i niskost, i na sebe navukoše srdžbu Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “…i od Allahova puta odvraćaju”, tj. uz to što su se hranili haramom, odvraćaju ljude od slijeđenja istine, prikrivaju je neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao što smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem danu niko im neće pomoći. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju.” Ovo su oni koji predstavljaju treću vrstu od vodećih ljudi; zaista ljudi zavise od učenjaka, pobožnjaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A što se tiče pojma “kenz”, od Ibn-Omera se prenosi da je rekao da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi Es-Sevri od Ibn-Omera da je rekao: “Ono na što je dat zekat nije ‘kenz’, tj. gomilanje imetka, makar bilo ispod sedam zemalja”. Slično ovome rekao je i Omer bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je pohvalno držati manje zlata i srebra, a da je pokuđeno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak od Alije,radijAllahu anhu, o riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu:
“Onima koji zlato i srebro gomilaju”, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (456) “Propao je ko uzima zlato, propao je ko uzima srebro” – tri puta je izgovorio; rekao je prenosilac: “To je teško palo drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: ‘Pa koji imetak da uzmemo?'” Pa je rekao Omer, radijAllahu anhu: “Ja ću vam doznati o tome.” Pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: ‘Pa koji imetak da uzmemo?'” Rekao je: “Jezik koji zikr čini, srce koje zahvaljuje i žena koja pomaže nekog od vas u njegovoj vjeri.” Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je rekao: (457) Pošto je objavljen ovaj ajet: “Onima koji zlato i srebro gomilaju”, to je izgledalo preteško muslimanima, pa su govorili: “Niko od vas ne može osigurati svome djetetu imetak da mu ostane poslije njega.” Rekao je Omer: “Ja ću vam otkloniti brigu.” Otišao je, a Sevban ga je slijedio, pa je došao Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim rekao: “O Allahov Vjerovjesniče, zaista ovaj ajet izgleda pretežak tvojim drugovima.” Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Zaista, Allah, dželle šanuhu, nije propisao zekat osim da bi očistio njime ono što je od vašeg imanja, i zaista je propisao naslijeđa u imetku koji ostane poslije vas.” Rekao je Omer: “Allah je najveći”, zatim mu je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Hoćeš li da te obavijestim o najboljem blagu što gomila čovjek? Lijepa žena, koja čovjeka, kada pogleda u nju, oraspoloži, kada joj naredi – posluša ga, i kad je odsutan od nje – vjerna mu je.” Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.
U riječima Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: “Na dan kada se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo, pa njime čela njihova i slabine njihove, i leđa njihova budu žigosani. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali.” Tj. ovo će im se reći u vidu prijekora, grđenja i izrugivanja, kao što je to u riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja ključa izlijevajte. Okušaj, ta Ti si, uistinu, moćni i poštovani.” (44:48,49) Znači: ovo je za ono što ste bili gomilali za sebe. Radi toga se kaže: Ko nešto zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, dželle šanuhu, bit će podvrgnut patnji (kazni). Pošto su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su kažnjeni zbog toga. I pošto su imeci bili najdraža stvar njihovim vlasnicima, oni će biti najštetnija stvar po njih na ahiretu, pa će usijati u džehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa će čela njihova i slabine njihove i leđa njihova njima biti pržena.
U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (458) “Nema nijednog čovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da neće imati na Sudnjem danu ploče od vatre kojom će biti prženi njegove slabine, njegovo čelo i njegova leđa, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi među robovima, zatim će vidjeti svoj put ili ka Džennetu ili Vatri.”   
Prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govorio: (459) “Ko ostavi poslije sebe “kenz”, tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu će mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne tačke iznad očiju koja će ga pratiti, a on će govoriti: ‘Teško tebi, šta si ti?’, pa će reći: ‘Ja sam tvoje nagomilano blago koje si ostavio poslije sebe’,[357] pa će ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim će nastaviti sa ostalim tijelom.” Prenosi ga Ibn- Hibban u svom “Sahihu”, a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom “Sahihu”.
“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.” /36/
Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je držao govor na hadžu, pa je rekao: (460) “Zaista vrijeme kruži u svome obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, četiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, i redžeb plemena Mudar, koji je između dva džumadija i ša'bana.” Zatim je rekao: ‘Koji je ovo dan?’ Odgovorili smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: ‘Zar nije dan prinošenja žrtava?’ Rekli smo: ‘Svakako’, zatim je rekao: ‘Koji je ovo mjesec?’ Odgovorili smo: ‘Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, najbolje znaju’, pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: ‘Zar nije zul-hidže?’ Odgovorili smo: ‘Svakako da’, zatim je rekao: ‘Koji je ovo grad?’ Odgovorili smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: ‘Zar nije grad (Meka)?’ Odgovorili smo: ‘Svakako da’, zatim je rekao: ‘Zaista su vaši životi i vaši imeci’ – a mislim i da je rekao: i vaša čast – vama sveti, kao što vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret ćete vašeg Gospodara, pa će vas pitati za vaša djela, zato nemojte poslije mene, zalutati ubijajući jedni druge, da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti onog koji je odsutan, možda da bude razboritije onom kome je dostavljeno do nekih koji su slušali.'” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.
U riječima Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u hadisu: “Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju”, utvrđivanje je od njega, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za odredbu koju je Allah, dželle šanuhu, učinio u početku, bez uranka i kašnjenja, dodavanja i oduzimanja, i bez premještanja i zamjenjivanja, kao što je rekao o nepovredivosti Meke: (461) “Zaista je ovaj grad Allah, dželle šanuhu, učinio svetim na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (svetošću) do Sudnjeg dana.” I ovako je rekao ovdje: “Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju.” Znači, i danas je odredba po vjerozakonu kao što je Allah, dželle šanuhu, odredio u Svojoj knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i kašnjenja, ili premještanja i izmjenjivanja, kao što su radili Arapi. Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavljao je hadž u zul-hidžetu. A Arapi su povremenim premještanjem, ustvari, u većini slučajeva obavljali hadž izvan mjeseca zul-hidžeta.
Poglavlje: Spomenuo je Eš-Šejh ‘Alemuddin es-Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: “El-mešhur fi esmail-ejjami veš-šuhur” (Poznata imena dana i mjeseci) – Imena lunarnih mjeseci: el-muharem… it.d., i izvedenice njihovih naziva od čijeg detaljnog spominjanja nema koristi. Također spomenuo je imena dana u sedmici, počevši od nedjelje. Mora se skrenuti pažnja na to da su imena dana kod prethodnih čistokrvnih Arapa bila drugačija od poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim ehven, zatim džebar, zatim mu'nis, zatim el-‘urubetu, zatim šejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih čistokrvih Arapa: “Nadam se da živim, a moji dani su evvel ili ehven ili džebar ili slijedeći debbar, a ako ga proživim, onda je mu'nis ili ‘urube ili šejar.”
U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “A četiri su sveta.” Njih su također i Arapi smatrali svetim, većina je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove El-Besl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini, pretjerivajući u tome. A što se tiče Poslanikovih, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječi: “Tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, a redžeb plemena Mudar između je dva, džumadija i ša'bana”; on je redžeb pripisao plemenu Mudar da bi objasnio ispravnost njihovog govora o redžebu, da je on mjesec koji je između džumadija i ša'bana, a ne – kao što smatra pleme Rebi’ – da je redžeb sveti mjesec, koji je između ša'bana i ševala, tj. ramazan, kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je sveti mjesec redžeb onaj što ga smatra pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a.
Bila su četiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i jedan pojedinačno, radi obavljanja obreda hadža i umre prije mjeseci hadža, pa je učinjen svetim mjesec zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i mjesec zul-hidže, jer oni u njemu obavljaju hadž i bave se izvršavanjem obreda. Zatim je učinjen poslije njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I učinjen je svetim redžeb u sredini, radi obilaska svete kuće i obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju domovinu sigurno.
U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu,   “To je prava vjera.” Znači: Ovo je pravi zakon u poslušnosti Allahovih naredbi u pogledu onog što je određeno, kao što su sveti mjeseci i postupanje po njima i brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj Knjizi.
Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:”U njima ne griješite.” Znači: U ovim svetim mjesecima, jer je u njima grijeh izražajniji i veći od drugih, kao što su grijesi u Svetom gradu (Meki) uvećavaju prema Allahovim riječima: “…i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.” (22:25) Također, i u svetim mjesecima grijesi su veći, pa ne činite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari zabranjenim, kao što su radili mnogobošci premještanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj. smatranje onoga što je zabranjeno dozvoljenim i obratno, a time se samo povećava nevjerovanje.
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “A borite se svi protiv mnogobožaca.” Riječ znači: , tj. svi, “…kao što se oni svi bore protiv vas”, tj. kao što se oni svi (zajedno) bore. “…i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.” Učenjaci su se razišli u vezi sa zabranom započinjanja borbe u svetom mjesecu – da li je to dokinuto ii važeće – na dva mišljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je poznatije, jer Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: “U njima ne griješite.” A naredio je borbu protiv mnogobožaca, i vanjski kontekst upućuje da je ovo naredio općenito, a da je to bilo zabranjeno u svetom mjesecu, odmah bi to ograničio istekom svetih mjeseci.
I Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opkolio je žitelje Taifa u svetom mjesecu i to zul-ka'detu, kao što je potvrđeno u Buhariji i Muslimu da je izišao u opsadu Hevazina u ševvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih četrdeset dana, a zatim je otišao, a nije ga oslobodio, pa je potvrđeno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo mišljenje – da je nedokinuto i da je započinjanje borbe u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta nepovredivost svetog mjeseca. Prema riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadža ni sveti mjesec.” Moguće da je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dozvolio vjernicima borbu protiv mnogobožaca u svetom mjesecu, u slučaju da mnogobošci započnu borbu, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “…i ne borite se protiv njih kod Mesdžid- Harama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako vas napadnu, onda ih ubijajte.” (2:191) Ovakav je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo, sallAllahu ‘alejhi we sellem, povlačenje opsade jer je ušao u sveti mjesec, pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili ti koji su otpočeli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i uputio prema njima.
“Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje čime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim, ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.” /37/
Ovim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kritizirao mnogobošce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa njihovim iskvarenim mišljenjem, mijenjanje Allahovih propisa besmislenim željama i to što su dozvoljavali ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, a zabranjivali ono što je Allah, dželle šanuhu, dozvolio, te što im je bio dugačak period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je sprečavala u izvršavanju njihovih potreba i borbi protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj. muharem, prebacili u mjesec safer, pa su činili dozvoljenim sveti mjesec, a činili zabranjenim dopušteni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, a to su četiri mjeseca.
Prvi koji je Arapima premještao mjesece i činio dopuštenim, one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim, a činio svetim one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio dopuštenim – zvao se “veliki poglavar”, a on je Huzejfe bin abd Fekim bin Adijj bin ‘Amir čije se srodstvo veže za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana. Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su Ebu-Sumame i Džunade bin ‘Avf, koji je svake godine dolazio na hadž i govorio: “Zaista se Ebu-Sumameu niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec safer ove godine prvi mjesec i ove godine je dozvoljen.” Tako bi ga učinio dopuštenim ljudima. Jedne godine bi safer proglašavao zabranjenim (svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje”, tj. jedne godine ostavljaju mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge godine ga proglašavaju svetim, “…da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim”, tj. četiri mjeseca, pa su činili dozvoljenim ono što je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim tako što su premještali i odlagali ovaj sveti mjesec.
Rečeno je da su zvali zul-hidže muharemom, a muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul-ka'de zul-hidže, pa bi činili hodočašće u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hidže. Kaže se da se podudarao hadž Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je rekao Mudžahid i to je diskutabilno, a kako će biti ispravan hadž Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu i kako to može uopće biti kada kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “…i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadža: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce?” (10:2) Ovim ajetom se pozivalo na hadž kada je vođa bio Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hidžetu, ne bi rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: “Na dan velikog hadža…” (10:2) Ne proizlazi nužno iz njihovog postupka premještanja mjeseci to što je spomenuto o njihovom godišnjem ciklusu i da su hadž obavljali svake godine u dva različita mjeseca. I bez ovoga premještanje je postignuto, pošto su oni jedne godine dopuštali mjesec muharem, a slijedeće godine činili nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega rebi’, poslije drugi rebi’, i tako do kraja godine u njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci, zatim, u drugoj godini činili bi svetim muharem i ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije njega safer i rebi’, i drugi rebi’, i tako do kraja godine. “Jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim.”
“O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: ‘Krenite u borbu na Allahovu putu!’ Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa.” /38/ “Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.” /39/
Ovo je početak grđenja onih koji su izostali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u osvajanju Tebuka kada su plodovi i hladovina prijali na teškoj vrućini i ljetnoj pripeci. Pa kaže Allah, dželle šanuhu: “O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: ‘Krenite u borbu na Allahovu putu'”, tj. kad ste bili pozvani u džihad na Allahovu putu. “Kao da ste za zemlju prikovani”, tj. bili ste lijeni i osjećali ste naklonost prema boravku u gozbi i bezbrižnom životu i dobroti plodova. “Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta”, tj. šta vam je bilo pa ste radili ovako, zadovoljavajući se ovim svijetom u zamijenu za ahiret? Zatim Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče da se odreknu ovoga svijeta, a da teže za ahiretom, pa kaže Uzvišeni: “A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa.” Kao što prenosi El-Imam Ahmed od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (462) ‘Ovaj svijet prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka pogleda sa čim bi se vratio’, i pokazao je na kažiprst.” Bilježi ga samo Muslim. Ovaj svijet je ono što je proteklo, a što je ostalo od njega kod Allaha malo je. Zatim, Uzvišeni prijeti onima koji ostave džihad: “Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti.” Rekao je Ibn-Abbas: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao je u borbu jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pružili traženu pomoć, te im je Allah, dželle šanuhu, uskratio kišu i to je bila njihova kazna.” i drugim će vas narodom zamjeniti”, tj. radi pomoći Njegovom Vjerovjesniku i uspostavljanja Njegove vjere, kao što kaže Uzvišeni: “A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.” (47:38) A riječi Uzvišenog: “A vi Mu nećete nimalo nauditi”, znače: nećete ništa nauditi Allahu vašim udaljavanjem od džihada i vašom lijenošću i vašim oklijevanjem u odnosu na njega. “A Allah sve može”, tj. moćan je da pobjedi neprijatelja i bez vas.
“Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: ‘Ne brini Allah je s nama!’ Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i činio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja. Allah je Silan i Mudar.” /40/
Uzvišeni kaže: “Ako ga vi ne pomognete”, tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa zaista je Allah, dželle šanuhu, njegov Pomagač i njegov podrživač, kao što mu je pružio Svoju podršku. “…onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov”, tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobošci namjeravali ubiti, izišao je bježeći u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pećinu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izišla za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude nešto nažao učinjeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, smirivao i govorio: “O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?” Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) “Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pećini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: ‘O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima Allah je treći?'” Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato kaže Uzvišeni: “…pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega”, tj. Svoje učvršćenje, Svoju podršku i Svoju pomoć na Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem[358] “…i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli”, tj. melekima. “…i učinio da riječ nevjernika bude donja, Allahova riječ – ona je gornja.” Rekao je Ibn-Abbas: “Misli se na riječ onih koji ne vjeruju: riječ mnogoboštva, a Allahova je riječ: da nema drugog boga osim Allaha.” Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-Ešarija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) “Upitan je Allahov Poslanik o čovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvolično; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: ‘Ko se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu.'” U riječima Uzvišenog: “Allah je Silan”, tj. u kažnjavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatraži utočište, “…i Mudar”, u Svojim riječima i Svojim djelima.
“Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!” /41/
Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha: “Ovaj ajet: ‘Krećite u boj, bili slabi ili snažni’, prvi je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana.” Prenosi Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je rekao: “Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ničiju ispriku.” Zatim je izišao u Šam i borio se dok nije poginuo. U drugom predanju stoji: “Učio je Ebu-Talha suru “Berae”, pa je došao do ovog ajeta: ‘Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje’, pa je rekao: ‘Vidim, naš Gospodar nas poziva u borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji’, pa su mu rekli sinovi njegovi: ‘Allah ti se smilovao, išao si u osvajanja sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom dok nije umro, mi ćemo ići u pohode za tebe’, pa je odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu našli otok da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na njemu.” Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, ‘Ikrime, Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje, Mukatila bin Hajjama, Eš-Šabija i Zejda bin Eslema, da su u komentaru ovog ajeta: “Krećite u boj, bili slabi ili snažni”, rekli: “Stari i mladi.” A rekao je Mudžahid: “Mladi i stari, bogati i siromašni.” Rekao je Hasan el-Basri također: “U teškoći i lahkoći”. Sve ovo spada u općenitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- Džerira.
Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: “…neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi”.[359] (9:122) Doći će govor o tome s Božjom pomoći. Rekao je Es-Suddi: “Pošto je objavljen ajet: ‘…krećite u boj bili slabi ili snažni’, bilo je preteško ljudima, pa ga je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dokinuo, i kaže Najveći i Uzvišeni: “Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni.” (10:91) Zatim, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče u opremanju vojske na Njegovu putu i žrtvovanju života radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa kaže Hvaljeni: “…i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje. To vam je, da znate, bolje”, tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i na ahiretu, jer vi malo potrošite sredstava u opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke vaših neprijatelja na ovom svijetu, uz ono što vam je pripremio od počasti na ahiretu, kao što je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (465) “Allah se obavezao za mudžahida – borca na Njegovu putu, ako mu da smrt, da ga uvede u Džennet ili ga vrati u njegovo prebivalište uz ono što je zaradio od nagrade ili ratnog plijena.”
“Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: ‘Da smo mogli, doista bismo s vama pošli’, i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci.” /42/
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže prekoravajući one koji su zaostali od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk i ostali nakon što su tražili dozvolu od njega pokazujući da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa kaže Uzvišeni: “…da se radilo o plijenu nadohvat ruke”, tj. plijenu koji je blizu, “…i ne toliko dalekom pohodu”, tj. koji je blizu “…licemjeri bi te slijedili”, tj. bili bi došli sa tobom, “…ali im je put izgledao dalek”, tj. putovanje u Šam “…i oni će se zaklinjati Allahom”, tj. vama kada im se budete vratili. “…da smo mogli, doista bismo s vama pošli”, tj. da nismo imali opravdanih razloga, izišli bismo s vama. Kaže Uzvišeni Allah: “…i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci”. [360]
“Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu.” /43/ “Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se bore zalažući imetke svoje i živote svoje – a Allah dobro zna one koji su pobožni.” /44/ “Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i onaj svijet, i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.” /45/
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: “Da li ste čuli ljepše korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji kaže: ‘Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu.'” Rekao je Katade: “Izgrdio ga je kao što čujete, zatim je objavio u suri “En-Nur” pa mu dopustio da im dozvoli ako hoće, pa kaže Uzvišeni: ‘…i kad oni zatraže dopuštenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome hoćeš od njih.'” (24:62) Rekao je Mudžahid: “Ovaj ajet objavljen je povodom ljudi koji su govorili: ‘Tražite dopuštenje od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako vam da dozvolu – sjedite, i ako vam ne da dozvolu – opet sjedite.'” Zbog toga je Uzvišeni rekao: “Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.”, tj. u iznošenju isprika, “…a koji lažu”, kaže Uzvišeni: “Da si ih ostavio pošto su ti tražili oproštenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji lažu, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvišeni je obavijestio: “…neće od tebe tražiti dozvolu”, tj. u izostanku od pohoda, “…oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje”, jer oni vide džihad kao djelo koje približuje Allahu, dželle šanuhu, i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i požurili k tome. “…a Allah dobro zna one koji su pobožni. Od tebe će tražiti dozvolu”, tj. da izostanu oni koji nemaju opravdanje.  “…samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet”, tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu za svoja djela. “…i čija se srca kolebaju”, tj. sumnjaju u ispravnost onoga sa čim si došao. “…pa sumnjaju i neodlučni su”, tj. zbunjeni su i nisu postojani ni u čemu, oni su zbunjen i neodlučan narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.
“Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao i bi im rečeno: ‘Sjedite sa onima koji sjede.'” /46/ “Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnje ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjernike.” /47/
Kaže Uzvišeni: “Da su imali namjeru poći”, tj. s tobom u pohod “…sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno”, tj. bili bi pripravni za to. “Ali Allahu nije bilo po volji da idu”, tj. mrzio je da pođu sa tobom odredbom.[361] “Pa ih je zadržao”, tj. zaustavio ih. “…i bi im rečeno: Sjedite sa onima koji sjede”, tj. također je odredio njihovo izostajanje od džihada. Zatim je Uzvišeni objasnio Svoju mržnju prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa kaže – Uzvišeni je On govornik: “…da su pošli s vama bili bi vam samo na smetnji”, tj. jer su oni bijedne kukavice. “…i brzo bi među vas smutnju ubacili”, tj. požurivali bi prema vama s klevetom, mržnjom i smutnjom. “…a među vama ima i onih koji ih rado slušaju”, tj. koji su im poslušni i odobravaju njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, što dovodi do velikog nereda među vjernicima, pa ih je Allah zadržao zbog Svog znanja o njima: da su pošli s vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede među vama, a oni koji ih rado slušaju, tj. iz njihove skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: “Oni što su tražili dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni ljudi. Među njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i El-Džedd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica pošla sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i kojima su poslušni zbog njihova ugleda među njima. Zatim je Uzvišeni obavijestio o Svom savršenom znanju, pa kaže Veličanstveni i Uzvišeni: “A Allah zna nevjernike.” Obavijestio je da On zna njih i šta će uraditi prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Zato kaže: “Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji.” Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi bilo da su pošli, kao što kaže Uzvišeni: “A kada bi bili povraćeni opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno jer oni su, zaista, lažljivci.” (6:28)
“Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.” /48/ “Ima ih koji govore: ‘Dozvoli mi i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenju su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu.” /49/ “Ako postigneš uspjeh, to ih gorči, a kad te pogodi nesreća – oni govore: ‘Mi smo i ranije bili oprezni’, i odlaze veseli.” /50/ “Reci: ‘Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!”/51/
Allah podstiče Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, protiv licemjera:”Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali.” Svoje umove upotrebljavali su u smišljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i gašenju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski židovi i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i učinio gornjom Njegovu riječ, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi prijatelji: “Ova stvar je osnažila, pa su površno ušli u islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogoršavalo im raspoloženje. Zbog ovog Uzvišeni kaže: “Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.” Zatim Uzvišeni kaže: da među licemjerima ima onih koji ti kažu: O Muhammede, “dozvoli mi”, da ne idem u boj, “i ne dovedi me u iskušenje”, tako što bi izišli s tobom i pali u iskušenje s Bizantijskim ženama. Rekao je Uzvišeni Allah: “Eto, baš u iskušenje su pali”, tj. pali su u iskušenje ovim svojim govorom. Kao što prenosi Muhammed bin Ishak prenoseći od Ez-Zuhrija Jezida bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima, Katade i drugih koji su rekli: “Jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je Džeddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) ‘Hoćeš li ti, o Džedde, ove godine u borbu protiv bijelaca?’, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, a da me oslobodiš i ne dovedeš u iskušenje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema čovjeka – većeg ljubitelja žena od mene, i ja se plašim, ako vidim žene bijelaca da se neću strpjeti od njih!” Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, okrenuo od njega i rekao: “Oslobodio sam te”, pa je povodom El-Džedda bin Kajsa objavljen ovaj ajet: “Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.'”, tj. bojao se žena bijelaca (Bizantinaca), a nije bilo tako, i iskušenje u koje je pao izostajanjem od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i preziranje samog sebe bilo je veće od toga.
Ovako je preneseno od Ibn-Abbasa i drugih da je ovaj ajet objavljen povodom El-Džedda bin Kajsa koji je bio jedan od prvaka Beni-Seleme i njihove gospode. U riječima Uzvišenog: “…a nevjernici neće sigurno umaći Džehennemu”, tj. nema im izbjegavanja niti otklanjanja, niti bježanja od njega. Prvenstvo El-Džedda bin Kajsa bilo je dodijalo plemenu Benu Seleme, zbog njegove škrtosti, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za starješinu Bišra bin el-Beraa bin Ma'rura, kao što je to potvrđeno sahih hadisom. U riječima Uzvišenog: “A ako postigneš uspjeh, to ih gorči”, zaista je Uzvišeni upoznao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, s neprijateljstvom ovih prema njemu, jer kakvo god dobro postigne Poslanik i njegovi prijatelji – to ih gorči. “…a kad te pogodi nesreća, oni govore: ‘Mi smo i ranije bili oprezni'”, tj. bili smo oprezni na njegovo slijeđenje prije ovog. “…i odlaze veseli.” Uzvišeni Allah uputio je Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da im odgovori, pa je rekao Hvaljeni: “reci”, tj. njima. “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi”, tj. mi smo pod Njegovom voljom i Njegovom odredbom. “On je Gospodar naš”, tj. naš Gospodar i naše utočište, “…i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju”, tj. na Njega se oslanjaju, On je nama dovoljan i divan je On Gospodar.
“Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?’ A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte. Mi ćemo s vama čekati.” /52/ “Reci: ‘Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer ste vi opak narod.'” /53/ “A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, što predanošću namaz ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.” /54/
Uzvišeni kaže: “Reci”, njima o Muhammede, “…očekujete li za nas”, tj. pričekujete li za nas   “…šta drugo već jedno od dva dobra?”, šehadet (pogibiju) na Allahovom putu ili pobjedu nad vama. To je rekao Ibn-Abbas i drugi. “…a mi očekujemo”, tj. očekujemo vama   “…da vas Allah sam ili rukama našim kazni”, ovo ili ono, tj. zarobljeništvo ili ubistvo. “…pa iščekujte, mi ćemo s vama čekati.” Riječi Uzvišenog: “Reci: ‘Trošili milom ili silom'”, znače: koliko god potrošili dobrovoljno ili prisilno, “Od vas se neće primiti jer ste vi opak narod.” Zatim je Uzvišeni izvjestio o razlogu zbog kog On neće primiti od njih “…zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju”, tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman) ..što s predanošću namaz ne obavljaju”, tj. nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, “…i što ne udjeljuju” nafaku, “osim samo preko volje”. Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (467) “Zaista Allahu nikad ništa ne dojadi, dodijalo vama (nešto) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim dobro.” Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.
“Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici.” /55/ “Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički.” /56/ “Kad bi našli kakvo sklonište ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.” /57/
Kaže Uzvišeni Svom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: “Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova.” To je poput riječi riječi Uzvišenog: “Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.” (23:55,56) “…a Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu.” Rekao je Katade: “Ovo spada u obrnuti red riječi (mukaddem i mu'ehhar), a ajet bi značio: neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova na ovom svijetu, Allah hoće da ih njima kazni na onom svijetu”, ali Hasan el-Basri je rekao: “Allah hoće da ih kazni izdvajanjem zekata i drugih davanja na Allahovom putu.” Ovo mišljenje odabrao je Ibn- Džerir, a to je veoma utemeljeno i dobro mišljenje. “…i da skončaju kao nevjernici”, tj. želi ih usmrtiti u nevjerovanju, da im to bude najgore i najteže kažnjavanje. Bože sačuvaj od ove zavodljivosti njihove u kojoj su oni. Zatim je Uzvišeni Allah izvjestio Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, o njihovoj uzrujanosti i njihovoj bojazni: “…oni se zaklinju Allahu da su doista vaši”, tj. zaklinju se čvrstom zakletvom. “A oni nisu vaši”, tj. u stvarnosti, “…nego su narod kukavički”, tj. i to je ono što ih je navelo na zakletvu. “Kad bi našli kakvo sklonište”, tj. tvrđavu da se utvrde, “ili kakve pećine”, koje su na planinama   “…ili kakvu jamu”, to je jazbina u zemlji ili tunel, “oni bi tamo trkom pohrlili”, tj. žurno odlazili od vas, jer su se oni mješali s vama prisilno a ne iz ljubavi, draže bi im bilo da se nisu mješali s vama, a stanje nužde ima svoje propise. Oni su stalno u brizi, žalosti i tuzi jer islam i njegovi sljedbenici stalno su u snazi, pobjedi i visosti. Zato kad god su muslimani veseliji – njih to gorči, oni više vole da se ne mješaju sa vjernicima. Stoga Uzvišeni kaže: “Kad bi našli kako sklonište, ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.”
“Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.” /58/ “A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha hoćemo.'” /59/
Uzvišeni kaže:”ima ih”, tj. od licemjera, “koji ti prigovaraju”, tj. nalaze ti mahane “u” podijeli “zekata”, kada ga dijeliš i optužuju te u tome, a oni su ti koje treba optužiti, i ovim oni ne prebacuju zbog vjere, nego zbog svog udjela. Zbog toga, “…ako im se iz njega da, zadovolje se”, tj. od zekata, “…a ako im se ne da, odjednom se razljute”, tj. ljute se poradi sebe. A Katade je o riječima Uzvišenog: “…ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata” rekao: tj. ima ih koji te vrijeđaju zbog raspodjele zekata, a spomenuto nam je: (468) “da je neki čovjek, stanovnik pustinje, došao Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a on je dijelio zlato i srebro, pa je rekao: ‘O Muhammede, tako ti Allaha, da ti je Allah naredio da jednako dijeliš, ne bi jednako dijelio.’ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Teško tebi, pa ko je taj koji će ti pravednije postupiti poslije mene?’ Zatim je rekao Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Čuvajte se ovog i sličnog njemu, zaista u mom ummetu ima ljudi sličnih ovome. Oni uče Kur'an, a on ne prelazi njihove grkljane, pa kada iziđu (iz vjere) ubijte ih, i potom, kada iziđu (iz vjere), ubijte ih.'” Spomenuto nam je da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (469) “Tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, ja vam ne dajem niti vam išta uskraćujem. Ja sam samo rizničar.” Zatim je Uzvišeni rekao, upozoravajući ih na ono što im je bolje od toga: “A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha hoćemo.'” Ovaj časni ajet obuhvata veliku pristojnost i plemenitu tajnu jer je učinio zadovoljstvo sa onim što Allah i Njegov Poslanik daju, i oslanjanje isključivo na Allaha, a to ukazuju riječi Uzvišenog: “…i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah.'” Također, obuhvata i žudnju samo ka Allahu kroz uputu (tevfik) u pokornost Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i poslušnosti njegovim naredbama, a napuštanju njegovih zabrana i potvrđivanju njegovih vijesti, i oponašanju njegovih postupaka.
“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i Mudar je.” /60/
Uzvišeni Allah spomenuo je oponiranje licemjera, neznalica, Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i njihovo mahanisanje njemu u podjeli zekata. Uzvišeni je objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio njegov propis i lično postavio njegovu odredbu, nije povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na ove spomenute, kao što prenosi El-Imam Ebu-Davud od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, radijAllahu anhu, da je rekao: (470) “Došao sam Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa sam mu dao prisegu na vjernost. Zatim je došao čovjek pa je rekao: ‘Daj mi nešto iz zekata!’, pa mu je rekao: ‘Zaista Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo koga drugoga u podjeli zekata.’, pa ga je podijelio na osam kategorija, pa ako budeš bio među tim kategorijama, dat ću ti.” Učenjaci su se razišli o pitanju ovih osam kategorija – da li je obavezno obuhvatiti plaćanjem sve ili koje možeš od njih. Najispravnije je, Allah najbolje zna, da nije obavezno obuhvatanje svih nego je dozvoljeno davanje jednoj od njih, a daje se cjelokupan zekat i pored prisustva ostalih kategorija. To je stav Malika i grupe iz prvih i kasnijih generacija, a od njih su: Omer i Huzejfe, Ibn-Abbas i Ebu el-Alije, Se'id bin Džubejr i Mejmun bin Mehran. To je stav većine učenjaka. Na osnovu ovoga ovdje su spomenute kategorije radi objašnjenja strane kojoj se izdvaja zekat, a ne radi obaveznog obuhvatanja svih.
Spomenut ćemo ovdje hadise koji su vezani za svaku od ovih osam kategorija. Što se tiče siromaha, od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (471) ‘Nije dozvoljeno davati zekat imućnom niti snažnom i zdravom.'” Ovaj hadis bilježe Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, a također Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madže bilježe slično predanje od Ebu-Hurejrea. Od Ubejdullaha bin Adija bin el-Hijara prenosi se: (472) da su dva čovjeka obavijestila da su došla kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pitajući ga o zekatu, pa ih je promatrao i vidio ih da su snažni, zatim je rekao: “Ako hoćete dat ću vam, ali u njemu nema udjela bogatom niti jakom koji privređuje.”
A što se tiče nevoljnika, prenosi se od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (473) “Nije nevoljnik onaj koji obilazi (kuće), onaj koji obilazi oko ljudi pa ga odbije (zadovolji) jedan zalogaj ili dva, jedna hurma ili dvije.” Upitali su: “O Allahov Poslaniče, ko je nevoljnik?” Rekao je: “Onaj koji ne nalazi ništa što će mu zadovoljiti potrebu, niti je pronicljiv, pa mu se da milostinja (zekat) i on od ljudi ništa ne traži.” A što se tiče onih koji rade oko zekata, to su oni koji ga sakupljaju i oni zaslužuju dio zekata zbog toga. Nije dozvoljeno da budu od rodbine Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kojima je zabranjena milostinja (zekat), na osnovu onoga što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu od Abd el-Muttaliba, a on prenosi od Rebi'a bin el-Harisa, da su otišli on i El-Fadl bin Abbas da traže od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da ih imenuje za sakupljače zekata, pa je rekao: (474) “Milostinja (zekat) nije dozvoljena Muhammedu, niti porodici Muhammedovoj. Ona je onaj dio imetka ljudi koji je zaprljan.”
A što se tiče onih čija srca treba pridobiti, ima ih više vrsta: U njih spada onaj kome se daje da bi primio islam, kao što je dao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, Safvanu bin Umejje, kao što prenosi El-Imam Ahmed od Safvana bin Umejje da je rekao: (475) “Davao mi je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na dan Hunejna, a zaista mi je bio najmrži čovjek, pa mi je davao sve dok mi nije postao najdraži čovjek.” Ovaj hadis bilježe Muslim i Et-Tirmizi. U njih spada onaj kome se daje da bi popravio svoj islam i učvrstio svoje srce, kao što je Poslanik, s.a.v.s, dao na dan Hunejna grupi zarobljenika prvaka i njihovim uglednicima stotinu deva i rekao: (476) “Zaista dajem čovjeku, a drugi mi je draži od njega, bojeći se da ga Allah ne obori na lice u vatri džehenemskoj.” El-Buhari i Muslim bilježe predanje od Ebi-Se'ida: (477) “Da je Alija poslan Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, iz Jemena sa komadićem zlata u prahu, pa ga je podjelio među četvericom ljudi: El-Akra’ bin Habisom, Ujejne bin Bedrom, Alkame bin Alasetom i Zejdom el-Hajr, zatim je rekao: ‘Da ih pridobiješ.'”
A da li se daje onima čija srca treba pridobiti za islam poslije Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oko toga postoji razilaženje.
Tako se prenosi se od Omera, Amira, Eš-Šabija i skupine: da se njima ne daje poslije Vjerovjesnika, jer je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, učvrstio ih u zemlji i potčinio im ljude. “Ova tvrdnja je jača, Allah najbolje zna, od tvrdnje da im se daje zekat u stanju nadmoći islama a i njegovih sljedbenika.”[362] A što se tiče robova, prenosi se od nekih tabiina da se to odnosi na robove koji se oslobađaju uz otkup. Rekao je Ibn-Abbas i drugi da ne smeta da se otkupi rob imetkom iz zekata. Davanje za oslobađanje je općenitije od davanja za roba koji se oslobađa uz otkup, ili kupovinu roba, kojeg bi zatim samostalno oslobodili. Postoje mnogi hadisi koji govore o nagradi osobađanja i izbavljanja roba iz ropstva, i zaista, Allah oslobađa za svaki organ oslobođenog roba organ njegova oslobodioca, pa i spolni ud za spolni ud, i sve tako, jer je nagrada prema vrsti djela: “…vi ćete prema onom kako ste radili nagrađeni biti.” (37:39) U Musnedu od El-Beraa bin Aziba prenosi se da je rekao: (478) “Došao je čovjek, pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, uputi me da radim djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti me od Vatre?’ Pa je rekao: ‘Oslobodi jednu osobu i izbavi roba iz ropstva!’ Zatim je upitao: ‘Allahov Poslaniče, zar to nije jedno?’ Rekao je: ‘Ne, oslobađanje jedne osobe jeste da je sam oslobodiš, a izbavljanje roba iz ropstva jeste da pomogneš u vezi sa cijenom za to.'”
A što se tiče prezaduženih, njih ima više grupa. Od njih su: Onaj ko pozajmi imetak pa njime plati krvarinu ili pomiri dva plemena, onaj ko podnese dug za drugoga i njime se obaveže, pa osiromaši svoj imetak, ili pretrpi gubitak u izvršavanju svog duga, ili u činjenju grijeha, a zatim se pokaje. Ovo su oni kojima se daje iz zekata.
Osnova je ovoj grupi hadis koji prenosi Kabis bin Meharik El-Hilali koji je rekao: (479) “Platio sam krvarinu za drugoga, pa sam došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da mi nadoknadi to (iz zekata), pa je rekao: ‘Sačekaj dok nam ne dođe zekat, pa ćemo narediti da ti ga dadne.’ Zatim je rekao: ‘O Kabise, zaista tražiti iz zekata nije dopušteno osim nekom od trojice: čovjeku koji je pozajmio imetak pa ga dao radi pomirenja dva plemena ili krvarine, njemu je dozvoljeno da traži dok ne dobije, zatim prestane da traži; čovjeku kojeg zadesi nepogoda (nesreća) pa mu uništi imetak, njemu je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno i čovjeku kojeg zadesi bijeda tako da ustanu trojica mudrih i dostojnih iz rodbine njegova naroda, pa kažu: Zadesila je bijeda tog i tog. Njemu je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno. Svako drugo traženje nedozvoljen je imetak i taj čovjek jede nezakonito stečeni imetak.'” Prenosi ga Muslim.
A što se tiče “onih na Allahovom putu”, to su borci koji nemaju udjela u državnoj blagajni, tj. koji ne primaju mjesečne plaće, nego su dobrovoljci; te oni imaju pravo na zekat.
Kod El-Imama, Ahmeda i El-Hasana i Ishaka: i hadž je na Allahovom putu po hadisu…[363] Također: putnik namjernik jeste putnik koji je doputovao u grad (zemlju), a nema ništa sa sobom da nastavi putovanje, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno do njegovog grada (zemlje) i ako ima imetak. Ovakav je propis za onog koji želi da se uputi na putovanje iz njegovog grada (zemlje), a nema sa sobom ništa, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno za odlazak i dolazak.
Dokaz je za to ajet i ono što prenose El-Imam Ebu-Davud i Ibn-Madže od Ebu-Seida, radijAllahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (480) ‘Nije dozvoljen zekat bogatim osim peterice: onome koji ga sakuplja ili čovjeku koji ga kupi svojim imetkom (ako se radi o stoci i sl.), ili prezaduženom, ili borcu na Allahovom putu ili nevoljniku kome se udjeli, pa on to pokloni bogatom.'”
U riječima Uzvišenog: “Allah je odredio tako”, tj. određenim propisom, Allahovom odredbom i Njegovim propisom i Njegovim kismetom. “…a Allah sve zna”, tj. spoljašnost stvari i njihovu unutrašnjost i koje su koristi Njegovim robovima. “…i Mudar je” , u onom što kaže i što radi i što propisuje i što određuje, nema drugog boga osim Njega.
“Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: ‘On vjeruje što čuje!’ Reci: ‘On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima između vas koji vjeruju.’ A one koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.”/61/
Kaže Uzvišeni, ima ljudi licemjera koji vrijeđaju Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govoreći: “…on vjeruje što čuje!”, tj. ko mu nešto kaže o nama on mu povjeruje; kada mu mi dođemo i zakunemo se – povjeruje nam. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘On čuje ono što je dobro'”, tj. On čuje dobro, poznaje iskrenog od lažljivca. “…vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike”, tj. vjeruje vjernicima. “…i milost je onima između vas koji vjeruju”, tj. on je dokaz protiv onih koji ne vjeruju. Zato je rekao: “…a one koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.”
“Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a preče bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici.” /62/ “Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehenemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko.” /63/
Katade povodom riječi Uzvišenog: “Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili” kaže: (481) “Spominje se da je čovjek, licemjer, rekao: ‘Tako mi Allaha, zaista ovi naši ugledni su gori od magaraca ako bude istina ono što Muhammed kaže.’ Čuo ga je čovjek od muslimana, pa je rekao: ‘Tako mi Allaha, istina je, zaista, ono što Muhammed kaže, a ti si gori od magarca.’ Čovjek je pohitao ka Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim ga obavijestio o tome, pa je poslao po drugog čovjeka da dođe, zatim ga je upitao: ‘Šta te je navelo na to što si govorio?’ Pa je počeo kleti samog sebe i zaklinjati se Allahom da to nije rekao, pa je čovjek musliman počeo govoriti: ‘Dragi moj Bože, istinu je rekao iskreni, a laž je govorio lažljivac.'”
Pa je Allah objavio ajet. U riječima Uzvišenog: “…zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu?”, tj. nisu znali da onaj koji se protivio Allahu, borio se protiv Njega i suprotstavljao mu se, tj. bio na strani, a Allah i Njegov Poslanik na drugoj strani. “…čeka vatra džehenemska, u kojoj će vječno ostati”, tj. njemu pripada poniženje i velika nesreća. “To je ruglo veliko”, tj. poniženje i velika propast.
“Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: ‘Samo se vi rugajte.’ Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.” /64/
Rekao je Mudžahid: “Govore između sebe, a zatim kažu: ‘Možda Allah neće razotkriti ovu našu tajnu'”, pa im je Allah odgovorio, riječima Uzvišenog: “Reci: ‘Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite'”, tj. zaista će Uzvišeni Allah objaviti Svome Poslaniku čime će vas osramotiti i objasniti mu vašu stvar. Zato je Katade rekao: “Ova sura se zvala ‘ona koja razotkriva sramote’ .
“Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?'” /65/ “Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” /66/
Rekao je Ibn-Ishak: (482) “Bila je grupa licemjera, među njima Vedi'a bin Sabit, brat Beni-Umejje bin Zejda bin'Amra bin ‘Avfa, i čovjek iz plemena Ešdže”, saveznika plemena Benu-Seleme, a kojeg su zvali Mahši bin Humejr. Oni su išli sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prema Tebuku, pa su jedni drugima govorili: “Mislite li da je borba protiv “bijelaca” (Bizantinaca) kao borba Arapa jednih protiv drugih? Tako nam Allaha, kao da se zajedno s vama vidimo sutra povezani u konopce”, i zastrašujući vjernike, pa je rekao Mahaši bin Humejr: ‘Tako mi Allaha, htio sam da se opkladim da se svakom od nas udari po stotinu bičeva – a dobio bih opkladu – da će se objaviti Objava zbog ovih vaših izreka.'” Prenosi se od Ammara bin Jasira da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Sustigni ove ljude, propali su, i pitaj o čemu su govorili; ako bi poricali – pa reci: svakako, govorili ste to i to.”
Otišao im je Ammar, zatim im to rekao, pa su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izvinjavajući mu se, zatim je Vedi'a bin Sabit, dok je Allahov Poslanik stajao na svojoj jahalici, počeo govoriti držeći za povodac jahalice[364]: “O Allahov Poslaniče, mi smo samo razgovarali i zabavljali se, pa je rekao Mahši bin Humejr: ‘O Allahov Poslaniče, spriječilo me je moje ime i ime mog oca.'” Onaj kome je oprošteno u ovom ajetu bio je Mahši bin Humejr, pa se nazvao Abdurrahman i tražio od Allaha da pogine kao šehid da se ne zna njegovo mjesto, pa je poginuo u Bici na El-Jemami i nije mu se znao trag.” U riječima Uzvišenog: “Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici”, tj. s ovom izrekom kojom ste se izrugivali. “Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti”, tj. neće vam se svima oprostiti, neki od vas moraju biti kažnjeni, “…zato što su krivci”, tj. krivci s ovom bestidnom i pogrešnom izrekom.
“Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: Traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute, zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.” /67/ “Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehenemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna.” /68/
Kaže Uzvišeni, prigovarajući licemjerima, koji su po osobinama suprotnost vjernika, pošto su vjernici tražili da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, ovi su bili oni koji “Traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute”, tj. od davanja na Allahovu putu. “…zaboravljaju Allaha”, tj. zaboravljaju Ga spominjati. “…pa je i On njih zaboravio”, tj. ophodio se prema njima ophođenjem Onoga Koji ih je zaboravio, kao što su riječi Uzvišenog: “Danas ćemo Mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj svoj dan doživjeti.” (45:34) “…licemjeri su zaista pravi nevjernici”, tj. izišli su s puta istine i ušli u put zablude.
“Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehenemskom Vatrom”, tj. na zbog ovog postupka koji je spomenut za njih. “…vječno će u njoj boraviti”, tj. ostat će u njoj vječno oni i nevjernici “…dosta će im ona biti”, tj. bit će im dovoljna u patnji i stradanju. “Allah ih je prokleo”, tj. protjerao ih i udaljio ih. “…i njih čeka patnja neprekidna”, tj. vječna, bez završetka.
“Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su oni prije vas živjeli, i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela bili poništena i na ovom i na onom svijetu, njima propast predstoji.”/69/
Kaže Uzvišeni: “Ove je zadesila kazna od Uzvišenog Allaha i na ovom i budućem svijetu, kao što je zadesila i one prije njih.” A za riječi Uzvišenog: “…slatkim životom su živjeli” rekao je El-Hasan: “Uživali su u svojoj vjeri.” “…i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali”, tj. u laži i neistinu. “…to su oni čija će djela biti poništena”, tj. bit će poništena njihovim trudom, neće imati nagrade za njih jer su nevaljala. “…i na ovom i na onom svijetu, njima propast predstoji”, jer oni nisu dobili nagradu za njih. Prenosi Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa o riječima Uzvišenog “Vi ste kao i oni prije vas” da je rekao: “Kako je slična noć prethodnoj: ‘…vi ste kao i oni prije vas.'” Ovo se odnosi na Benu-Israil, a mi smo upređeni s njima: Ne znam, osim da je on (Poslanik) rekao: (483) “Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša slijedit ćete ih toliko da kada bi nako od njih ušao u rupu (bodljorepog) guštera, ušli biste za njim.”
Prenosi Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (484) “Tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, slijedit ćete običaje onih koji su bili prije vas pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, korak po korak, kada bi ušli u rupu (bodljorepog) guštera, ušli biste za njima.” Rekli su: “A ko su oni, o Allahov Poslaniče, jesu li oni sljedbenici Knjige?” Rekao je: “Pa ko drugi?!” Ovako prenosi Ebu-Ma'šer od Ebi-Seida el-Makberija, a on od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je spomenuo ovaj hadis i dodao: Rekao je Ebu-Hurejre: “Čitajte, ako hoćete, kur'anski ajet: ‘Vi ste kao i oni prije vas.'”
“Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu i o narodu Ibrahimovom i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.” /70/
Kaže Uzvišeni, opominjući ove licemjere: “Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih”, tj. zar nisu dobili vijest o onima prije vas, o narodima koji su poricali poslanike, “…o narodu Nuhovu”, o potopu koji je zadesio one koji su ga poricali. “…i o Adu”, kako su uništeni vjetrom pošto su poricali Huda, alejhi selam “…i o Semudu”, kako ih je zadesio strašan glas pošto su poricali Saliha, alejhi selam, i zaklali devu.
“…i o narodu Ibrahimovu”, kako ga je Allah pomagao nad njima i podržao ga mudžizama i uništio njjihovog kralja Nemruda bin Ken'ana bin Kevaša el-Ken'anija, Allah ga prokleo. “…i o stanovnicima Medjena”, oni su narod Šu'ajba, alejhi selam, kojeg je zadesio zemljotres i kazna oblačnog dana. “…i onima čija su naselja izvrnuta?”, narod Luta, alejhi selam, koji su živjeli u Sodomi. Ono što se želi reći ajetom jeste da ih je Uzvišeni sve uništio zbog toga što su poricali svoje poslanike, neka je salavat i selam na njih.
“Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili”, tj. argumente i dokaze uvjerljive. “…i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu”, tj. njihovim uništenjem, jer im je donio argument slanjem poslanika i uklanjanjem ispirka. …nego su je oni sami sebi nanijeli”, tj. time što su poricali poslanike i suprostavlja istini, pa su dospjeli do čega su dospjeli od kazne i razaranja.
“A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela,a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.” /71/
Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo pokuđene osobine licemjera, spominje pohvalne osobine vjernika, pa kaže Hvaljeni: “…a vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima”, tj. uzajamno se pomažu i zajedno surađuju, kao što se navodi u sahih hadisu: (485) “Primjer vjernika u uzajamnoj ljubavi i međusobnoj milosti jeste kao primjer jednog tijela: kada jedan organ njegov pati, i ostalo tijelo osjeća groznicu i besanicu.” Kao i u riječima Uzvišenog: “Traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”
“…i namaz obavljaju i zekat daju”, tj. pokoravaju se Allahu i ljubazno postupaju prema Njegovim stvorenjima. “…i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju” , u naredbama i zabranama. “To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati”, tj. smilovat će se Allah onome ko se bude odlikovao ovim svojstvima. “Allah je doista Silan”, tj. čini poštovanim i uzdiže onog ko Mu je pokoran. “…i Mudar”, u Svojoj raspodjeli ovih osobina svakom od vjernika i od licemjera, doista je mudrost u svemu što Blagoslovljeni i Uzvišeni radi.
“Allah obećava vjernicima i vjernicama dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga: to će, doista, uspjeh veliki biti!” /72/
Uzvišeni obavještava šta je obećao vjernicima i vjernicama od dobrota i neprestanih uživanja u “…dženetskim baščama, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti”, tj. u kojima će vječno ostati, “…i divne dvorove”, tj. lijepe gradnje i ugodnog boravka, kao što prenose El-Buhari i Muslim u hadisu Ebu-Imrana el-Dževnija sa senedom koji seže do Ebu-Musa el-Ešarija, koji kaže: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (486) ‘Dvije bašče sa zlatnim posudama i onim što je u njima i dvije bašče sa srebrenim posudama i onim što je u njima, nema između ljudi i gledanja u Njihova Gospodara u vrtu edenskome, osim ogrtač veličanstvenosti na Njegovom licu.'” El-Buhari i Muslim prenose hadis: (487) “Da će stanovnici Dženneta gledati sobe u Džennetu kao što gledate zvijezdu na nebu.” Zatim će saznati da je najviši stepen u Džennetu mjesto koje se zove El-vesile u blizini Arša, a to je boravište Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Džennetu.
U Muslimovom Sahihu od Abdullaha bin Amra bin el-Asa, prenosi se da je čuo Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: (488) “Kada čujete mujezina, govorite kao što on govori, zatim donesite salavat na mene. Zaista, ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, zatim zatražite mi od Allaha El-vesile, doista je to mjesto u Džennetu koje ne treba pripasti nikome osim jednom robu od Allahovih robova. Nadam se da ja budem taj, pa ko mi zatraži od Allaha El-vesile, dozvoljen mu je šefaat na Kijametskom danu.”
U Musnedu El-Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, prenosi da je rekao: (489) “Rekli smo: ‘O Poslaniče, pričaj nam o Džennetu, kakva je njegova konstrukcija, pa je rekao: ‘]erpić zlata i ćerpić srebra na njegov malter misk, a njegov šljunak biser i rubini, a njegova zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće biti nesretan, vječno će živjeti, neće umrijeti, neće se habati njegova odjeća niti će prolaziti njegova mladost.'” U riječima Uzvišenog:
“A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga”, tj. Allahovo zadovoljstvo sa njima veće je i sigurnije i veličanstvenije od onog što oni nalaze od blagostanja, kao što prenosi El-Imam Malik, Allah mu se smilovao, od Ebu-Seida el-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (490) “Zaista će Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, reći stanovnicima Dženneta: ‘O stanovnici Dženneta’, pa će reći: ‘Odazivamo ti se Gospodaru naš, i pokoravamo, a dobro je u Tvojim rukama.’ Pa će ih upitati: ‘Da li ste zadovoljni?’ Oni će odgovoriti: ‘Kako da ne budemo zadovoljni, o Gospodaru, kad si nam dao što nisi nikom dao od Svojih stvorenja’; zatim će ih upitati: ‘Hoćete li da vam dam bolje od toga?’ A oni će odgovoriti: ‘O Gospodaru, šta je to bolje od ovoga?’ Pa će reći: ‘Da vam dozvolim Svoje zadovoljstvo, pa da se ne rasrdim na vas poslije ovoga nikada.'” El-Buhari i Muslim bilježe ga kao hadis koji prenosi Malik bin Enes.
“O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozno je on boravište.” /73/ “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazivali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro, a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.” /74/
Uzvišeni je naredio Svom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, borbu protiv nevjernika i licemjera i strogoću prema njima kao što mu je naredio blagost prema vjernicima i obavijestio ga da je završetak nevjernika i licemjera u vatri na budućem svijetu. Ibn-Mes'ud o riječima Uzvišenog: “Bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog” rekao je: “(Bori se) svojom rukom; ako ne budeš bio u mogućnosti, onda im se namrgodi.”
“…licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili.” Prenosi El-Emevi sa senedom do K'aba bin Malika da je rekao: “Pošto je došao (iz bitke) Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obuzeo me je moj narod govoreći: ‘Ti si čovjek pjesnik, ako hoćeš da tražiš ispriku od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zbog (navodne) bolesti koja je grijeh, a zatim da moliš Allaha da ti oprosti?!'” El-Emevi, zatim, spominje hadis u njegovoj cjelini, pa kaže: “A on (Ka'b) bio je od licemjera koji su izostali iz bitke i o kome je sišla Objava. Od onih koji su bili sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, bio je El-Džellas bin Suvejd bin es-Samit, a za njim je bila majka ‘Umejra bin Sa'da, a Umejr je bio pod njegovim skrbništvom. Pošto je objavljen Kur'an, i Allah ih spomenuo onako kako ih je spomenuo u objavi o licemjerima, rekao je El-Džellas: ‘Tako mi Allaha, ako je bio ovaj čovjek iskren u onome što kaže, mi smo gori od magaraca?’ Čuo je to Umejr bin S'ad pa je rekao: ‘Tako mi Allaha, o Džellas, ti si mi najdraži od ljudi i najbolje si se kod mene pokazao i najdraži si mi čovjek kojem ne želim da se desi nešto što ne bi volio. Ti si rekao riječi koje, ako ih kažem, osramotit će me, a ako ih prešutim, uništit će me. Jedno od toga dvoga lakše mi je od drugoga, pa je otišao do Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim mu spomenuo šta je rekao El-Džellas. Kada je to doznao El-Džellas, otišao je do Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim se zaklinjao Allahom da nije rekao ono što je rekao Umejr bin S'ad i da je slagao na njega, pa je Uzvišeni Allah povodom njega objavio:
“Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.”
Zatim mu je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ukazao na ovaj ajet, pa su smatrali da se El-Džellas pokajao najljepšom tevbom i pokajanjem. Ovako je ovo preneseno, umetnuto i spojeno sa hadisom, kao da je to – Allah najbolje zna – lično govor Ibn-Ishaka, a ne govor od K'aba bin Malika.
“…i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli.” Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u knjizi “Delailu en-nubuvve” (“Dokazi poslanstva”) od Huzejfe bin el-Jemana, radijAllahu anhu, da je rekao: (491) “Držao sam za povodac devu Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, vodeći je za sobom, a Ammar ju je tjerao, ili ja sam tjerao devu, a Ammar je držao za povodac. I tako, kada smo bili na Akabi, Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ispriječilo se na put dvanaest jahača. Zatim ih je izgrdio Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zagalamio na njih i oni su otišli. Zatim nam je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Da li ste poznali te ljude?’ Odgovorili smo: ‘Ne, o Allahov Poslaniče, bili su maskirani, ali smo znali da su to putnici.’ Rekao je: ‘Ovo su licemjeri od Sudnjeg dana, da li znate šta su htjeli?’ Odgovorili smo: ‘Ne.’ Rekao je: ‘Htjeli su da pritijesne Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Akabi pa da ga odbace od nje.’ Rekli smo: ‘O Allahov Poslaniče, zar nećemo poslati izaslanike njihovim plemenima da ti svaki narod pošalje glavu njihovog poglavara?’ Rekao je: ‘Ne, mrzim da Arapi pričaju između sebe da se Muhammed borio protiv ljudi, pa kad ga je Allah pomogao protiv njih, počeo ih ubijati’, zatim je rekao: ‘Bože moj, pogodi ih “debilom”.’ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, šta je to “ed-debile”?’ Rekao je: ‘Plamen vatre koji padne na srce nekog od njih pa bude uništen.'” Ed-Dahhak je rekao: “Povodom njih objavljen je ovaj ajet: “…i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli.” “…a prigovaraju samo zato što su ih, Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili”, tj. Poslanik je grješan kod njih samo zato što ih je Allah učinio imućnim Svojim blagoslovom i što im pruža Svoje blaženstvo, a da im je pruženo potpuno blaženstvo, uputio bi ih Allah onim sa čim je došao Vjerovjesnik. Zatim ih je Uzvišeni Allah pozvao na pokajanje, pa kaže Uzvišeni: “Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti”, tj. ako nastave njihov put, Allah će ih kazniti nesnosnom patnjom na ovome svijetu, tj. ubijanjem, brigom i tugom. A na onom svijetu azabom i strogom kaznom, poniženjem i bijedom. “…a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati”, tj. neće imati nikog da im pomogne niti da ih izbavi, niti će ih zadesiti dobro, niti će se zlo od njih otkloniti.
“Ima ih koji su se obavezali Allahu: ‘Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri.”‘ /75/ “A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni i onako glave okreću.” /76/ “I nadovezao im je On na tu prijetvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, a to stoga što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju, i zato što stalno lažu.” /77/ “Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju, ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.” /78/
Kaže Uzvišeni da ima licemjera koji su dali Allahu obavezu i zavjet: ako im iz obilja Svga da, da će udjeljivati milostinju iz svog imetka i da će doista biti dobri. Nisu izvršili ono što su govorili niti je istinito ono što su tvrdili, pa je iz ovog njihovog postupka uslijedilo licemjerstvo koje se smjestio u njihovim srcima sve do dana kada sretnu Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu. Bože, sačuvaj od toga.
Mnogi od komentatora Kur'ana, kao što su Ibn-Abbas i El-Hasan el-Basri, da je povod objave ovog časnog ajeta bio S'alebe bin Hatib el-Ensarij. Spominje se o tome hadis koji prenosi Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatib od Me'ana bin Rifa'a, a on od Alije bin Jezida, a on od Ebi-Abdurrahmana el-Kasima bin Abdurrahmana, roba Abdurrahmana bin Jezida bin Mu'avije on od Ebi-Umame el-Bahilija, on od S'aleba bin Hatiba el-Ensarija. Hadis ukratko glasi: da je S'aleb tražio od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da moli Allaha za njega da ga učini imućnim, uz obećanje da će davati svakom njegovo pravo, tj. zekat, pa je molio za njega Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i naredio mu da sebi uzme sitnu stoku. Zatim se ona razmnožila kao što se crv razmnožava, pa je za njegovu stoku Medina postala pretjesna, pa je time zapostavio namaze. Pošto su objavljene dužnosti udjeljivanja zekata, pokušao je S'aleb da to ne izvrši i govorio je: “Ovo nije ništa drugo nego džizija.” Nekoliko puta mu je tražen zekat, ali ga nije davao sve dok nije u vezi s njim objavljen ajet:
“…ima ih koji su se obavezali Allahu: ‘Ako nam iz obilja Svog dadne, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!'” Poslije objave ovog ajeta požurio je da udijeli zekat Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ali ga Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije uzeo od njega, jer mu je Allah zabranio da primi od njega njegovu milostinju. Allahov je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i umro a nije primio milostinju od njega također su se sustegli od toga sva trojica halifa: Ebi-Bekr, Omer i Osman i svaki je govorio: “Allahov Poslanik je nije prihvatio od tebe, kako da je ja prihvatim”, sve dok S'aleba nije umro za vrijeme Osmanove vladavine.[365] … “…zato što se onog što su Allahu obećali ne pridržavaju”, tj. nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim zbog njihovog ne pridržavanja obećanja i njihove laži. Kao što prenose El-Buhari i Muslim od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: (492) “Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni obećanje, i kada mu se nešto povjeri – on to iznevjeri.” U riječima Uzvišenog: “…zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju”, tj. da On zna najbolje njihove skrivene misli i da zna bolje o njima od njih samih, jer je On Znalac sveg skrivenog, tj. zna sve skriveno i vidljivo, svaku tajnu i došaptavanje i zna sve što je javno i što je tajno.
“One koji vjernike ogovaraju što zekat daju, a rugaju se i onima koji ga s mukom daju – Allah će poruzi izvrgnuti, i njih čeka patnja nesnosna.” /79/
Ovo je, također, jedna od osobina licemjera, niko nije pošteđen njihovog prigovaranja i njihovog izrugivanja u svim okolnostima, pa čak ni oni koji daju zekat, nisu pošteđeni od njih. Ako neko izdvoji (kao zekat) lijep imetak, govore: “Ovo je dvoličnjak”, a ako dođe sa nečim malim, govore: “Zaista Allahu nije potreban zekat ovog čovjeka.” Kao što prenosi El-Buhari od Ebu-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: (493) “Kada je objavljen ajet o zekatu, nosili smo teret na našim leđima (i tako zarađivali i davali zekat), pa je došao čovjek i udijelio nešto mnogo, pa su rekli: ‘Dvoličnjak’, a došao je čovjek i udijelio jedan sa’ (mjera za žito), pa su rekli: ‘Zaista, Allah nije zavisan od ove sadake’, pa je objavljeno: ‘…one koji vjernike ogovaraju.'” Prenosi ga i Muslim, također, u svom sahihu od Šu'be.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ebi es-Selila da je rekao: (494) “Došao nam je čovjek na naš skup u Beki'i (mjesto) i rekao: ‘Pričao mi je moj otac ili moj amidža da je vidio Allahova Poslanika u Beki'i gdje kaže: Ko će udjeliti milostinju (zekat) pa da mu za to budem svjedok na Sudnjem danu?'” Ovaj čovjek dalje priča: “Odmotao sam sa svog turbana jedan ili dva omota i htio sam ih udijeliti, pa me je snašlo što snalazi čovjeka, pa sam to i ostalo ponovo vratio na turban. Zatim je došao čovjek, nisam vidio u Beki'i crnjeg čovjeka od njega, niti manjeg i ružnijeg od njega, sa devom – nisam vidio u Beki'i ljepšu devu od nje – pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, da li ona može biti zekat?’ Odgovorio je: ‘Da.’ Rekao je: ‘Uzmi ovu devu’, pa mu je prigovorio neki čovjek i rekao: ‘Ovaj udjeli devu; tako mi Allaha, ona je bolja od njega.’ Čuo ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim je rekao: ‘Slagao si, on je bolji od tebe i od nje’, tri puta, zatim je rekao: ‘Teško vlasnicima stotina deva’, tri puta. Upitali su: ‘O Allahov Poslaniče, osim kojih vlasnika?’ Rekao je: ‘Samo za onog koji kaže imetku ovako i onako’, sastavio je ruke zdesna i slijeva, zatim rekao: ‘Spašen je onaj koji je u oskudici, a koji obavlja puno ibadet’, tri puta.”
Prenosi Ali bin Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da je rekao o ovom ajetu: (495) “Došao je Abdurrahman bin Avf sa četrdeset oka zlata Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i čovjek Ensarija sa sa'om (mjera) hrane pa su rekli neki licemjeri: ‘Tako nam Allaha, nije došao Abdurrahman s onim što je došao, osim iz licemjerstva’, i govorili su: ‘Zaista Allah i Njegov Poslanik ne ovise od ovog sa'a.'” A u predanju od El-Avfija, od Ibn-Abbasa prenosi se da je Abdurrahman bin Avf došao sa stotinu oka zlata. “…a rugaju se i onim koji ih s mukom daju – Allah će ih poruzi izvrgnuti.” Ovo je naknada za njihov prljavi postupak i njihovo izrugivanje vjernicima, jer nagrada je prema vrsti djela, pa se Allah odnosi prema njima kao Onaj Koji ih poruzi izvrgava, pomažući vjernike na ovom svijetu, a za licemjere je pripremljena nesnosna patnja na onom svijetu, jer nagrada je prema vrsti djela.
“Molio ti za njih oprosta ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazati na Pravi put nevjernicima.” /80/
Uzvišeni obavještava Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da ovi licemjeri nisu dostojni traženja oprosta i da on traži oprosta za njih sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti. Rečeno je da je broj sedamdeset spomenut radi odbijanja traženja oprosta za njih, jer Arapi spominju sedamdeset radi uveličavanja u govoru, a ne radi ograničavanja.
Međutim, ima mišljenja da ovaj broj ima svoje značenje, kao što prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (496) “Pošto je objavljen ovaj ajet, čuo sam svog Gospodara da mi je dozvolio u vezi s njima, tako mi Allaha, uistinu ću tražiti oprosta za njih više od sedamdeset puta, možda će im Allah oprostiti. “
Zatim je rekao Allah iz velike srdžbe prema njima: “…isto im je, molio ti oprost za njih iil ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti. Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati.” (63:6) Eš-Šabi je rekao: (497) “Pošto se Abdullah bin Ubejj teško razbolio, njegov sin se uputio kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je rekao: ‘Doista je mog oca obuzela smrtna muka, pa bi on volio da dođeš i klanjaš mu dženazu.’ Zatim ga je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, upitao: ‘Kako ti je ime?’ ‘El-Hibab bin Abdullah’, odgovorio je. Zatim mu je rekao: ‘Ti si Abdullah bin Abdullah, zaista je El-Hibab ime šejtana’, pa je otišao sa njim, vidio ga, obukao mu košulju (kefine) i klanjao mu dženazu, pa je upitan: ‘Zar se moliš za njega?’ A on je odgovorio: ‘Zaista je Allah rekao: ‘…molio čak i sedamdeset puta’, molit ću za njih, doista, i sedamdeset i sedamdeset i sedamdeset puta.”
Ovako se prenosi od Urve bin ez-Zubejra i Mudžahida i Katade bin De'ame, a prenosi ga Ibn-Džerir svojim lancima prenosilaca.
“Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: ne krećite u boj po vrućini – recite: ‘Džehenemska je vatra još vruća!’ Kad bi oni samo znali.” /81/ “Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaslužili.” /82/
Uzvišeni Allah osuđuje licemjere koji su zaostali iza drugova Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk, koji su se veselili što su ostali nakon njegova izlaska. “…mrsko im je bilo da se bore” sa njim, “…na Allahovu putu, zalažući imetke svoje i živote svoje i govorili su”, tj. jedni drugima “…ne krećite u boj po vrućini.” Taj izlazak u pohod na Tebuk bio je po velikoj vrućini pored dobre hladovine i plodova, pa su govorili: “…ne krećite u boj po vrućini.” Uzvišeni Allah je rekao Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: “recite:…”, njima “…vatra džehenemska…”, u koju idete svojim suprotstavljanjem, “… još je vruća” od one vrućine od koje ste bježali, naprotiv, ona “…je još vruća”, od vatre. Kao što prenosi El-Imam Malik od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (498) “Vatra sinova Ademovih koju potpaljuju sedamdeseti je dio džehenemske vatre.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim od Malika.
Prenosi El-E'meš od En-Nu'mana bin Bešira da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (499) “Zaista, najlakšu kaznu stanovnik Vatre na Sudnjem danu imat će onaj koji će imati sandale i dva kaiša od džehenemske vatre tako da će mu od njih ključati njegov mozak kao što ključa voda u kotlu. Činit će mu se da nema niko od stanovnika Vatre teže kažnjen, a to je najblaži vid njegove kazne.” Prenose ga El-Buhari i Muslim od El-E'meša. Rekao je Uzvišeni o opisu nekih džehenemskih kazni: “A ključala voda bit će na glave njihove ljevana, od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim i koža, a gvozdenim maljevima bit će mlaćeni; kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni; iskusite patnju u užasnoj vatri.” (22:19-22) A Uzvišeni u ovom časnom ajetu kaže: “Recite: ‘Džehenemska je vatra još vruća!’ Kad bi oni samo to znali”, tj. da su oni razmišljali i znali da iziđu u boj sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Allahovu putu po vrućini, time bi se bojali džehenemske vrućine koja je žešća od ove vrućine.
Zatim je Uzvišeni rekao, prijeteći licemjerima za njihove postupke: “…malo će se oni smijati”. Prenosi El-Hafiz Ebu-Ja'la od Enesa bin Malika da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: (500) ‘O ljudi, plačite; ako ne možete plakati, pravite se kao da plačete, zaista stanovnici Vatre plaču tako da im njihove suze teku na njihova lica kao da su potoci; kada prestanu suze teći – teći će krv, pa će poteći izvori, i kad bi u njih bile gurnute lađe, plovile bi.'” Prenosi ga Ibn-Madže.
“I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj, ti im reci: ‘Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti! Bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj.'” /83/
Kaže Uzvišeni, naređujući Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: “I ako te Allah ponovo vrati…”, tj. ako te Allah vrati iz ovog tvog pohoda, “…nekima od njih”. Rekao je Katade: “Spomenuto nam je da ih je bilo dvanaest ljudi.”[366] “…pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj”, tj. s tobom u drugi pohod. “Ti reci: ‘Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti'”, a to im je kazna. Zatim je to objasnio u riječima Uzvišenog: “…bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali”, zaista je loša nagrada poslije lošeg kao što je lijepa nagrada poslije lijepog, kao što su riječi Uzvišenog: “…i srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali.” (6:110) i riječi Uzvišenog: “…zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj.” Rekao je Ibn-Abbas: “Tj. sa ljudima koji izostaju iza pohoda.”
“I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.”/84/
Uzvišeni je Allah naredio Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da se oslobodi licemjera i da nijednom od njih, kad umre, molitvu ne obavi, i da sahrani njegovoj ne prisustvuje da bi tražio oprost za njega ili molio se za njega, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, i umiru s tim. Ovo je opći propis za onoga za čije se licemjerstvo zna, iako je povod objave ajeta bio Abdullah bin Ubej bin Selul, vođa licemjera, kao što prenosi El-Buhari od Ibn-Omera da je rekao: (501) “Kada je umro Abdullah bin Ubej, došao je njegov sin Abdullah bin Abdullah kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ga pitao da mu da njegovu košulju, da zamota svoga oca, pa mu je dao, zatim ga je pitao da mu molitvu obavi, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ustao da mu klanja dženazu, pa je ustao Omer, uzeo Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, za odjeću i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, hoćeš da mu klanjaš dženazu a tvoj Gospodar ti je zabranio da mu molitvu obaviš’, pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Doista mi je Allah dao da izaberem’, pa je rekao: “Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti.’ (9:80), i dodat ću više od sedamdeset.’ Omer reče: ‘Zaista je on licemjer.’ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavio mu je dženazu, zatim je Uzvišeni Allah objavio ajet: ‘…i nijednom od njih, kad umre, nemoj namaz obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati.”‘ Ovako prenose Muslim i El-Imam Ahmed.
Prenosi El-Imam Ahmed od Džabira da je rekao: (502) “Kada je umro Abdullah bin Ubej, došao je njegov sin Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, zaista, ako ti ne dođeš, neprestano će nam se to prigovarati’, pa mu je došao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i našao ga ubačenog u svoju jamu, pa je rekao: ‘Zar ste ga već spustili?’ Zatim je izvađen iz svoje jame, i on je pljucnuo po njemu od vrha do nogu i obukao mu svoju košulju.” Prenosi ga En-Nesai. Prenosi El-Buhari od Džabira bin Abdullaha da je rekao: (503) “Došao je Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, Abdullah bin Abdullah bin Ubejj, nakon što je spušten u svoj kabur, pa je naredio da bude izvađen, te je stavljen na njegova koljena, i on je poškropio svojom pljuvačkom i obukao mu svoju košulju.” Allah zna najbolje.
Rekao je Katade: (504) “Poslao je Abdullah bin Ubejj svog sina Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, jer je bio bolestan. Kada je ušao kod njega Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao mu je: ‘Upropastila te je ljubav prema jevrejima’. Rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, doista sam došao kod tebe da tražiš oprosta za mene, a nisam došao da bi me izružio’, zatim ga je upitao Abdullah da mu da svoju košulju, da zamota njome svoga oca, pa mu je dao, i obavio mu je molitvu i prisustvovao njegovoj sahrani, zatim je Uzvišeni Allah objavio: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti.”
Neki prethodnici spominju da je on doista pokrio svojom košuljom, jer kada je Abdullah bin Ubejj došao kod El-Abbasa, tražio mu je košulju, nije bila po njegovoj mjeri skrojena, osim odjeće Abdullaha bin Ubeja, jer je on bio širok i visok, pa mu je to uradio Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao nagradu njemu. Allah najbolje zna.
Zbog toga Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslije objave ovog časnog ajeta, nije klanjao dženazu nikom od licemjera, niti je prisustvovao njihovoj sahrani, kao što prenosi El-Imam Ahmed od Katade da je rekao: (505) “Allahov Poslanik, kada bi bio pozvan na dženazu, pitao je za nju; ako bi osoba bila spomenuta po dobru, ustao bi i obavio joj dženazu; a ako be bi bila takva, rekao bi njenoj porodici: ‘Radite šta hoćete s njom’, i ne bi joj klanjao dženazu.”
Pošto je Uzvišeni Allah zabranio klanjati dženaza – namaz licemjerima i prisustvovati njihovim sahranama radi traženja oprosta za njih, ovaj postupak je bio od najvećih dobrih djela vjernika, pa je to i propisano. U činjenju ovog postupka obimna je nagrada, kao što se pouzdano navodi u vjerodostojnim i drugim zbirkama hadisa od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (506) “Ko prisustvuje dženazi, pa klanja dženazu-namaz, ima nagradu kirata, a ko joj prisustvuje, pa sačeka dok se ne ukopa, ima nagradu dva kirata.”
Zatim je upitan, a kakva su to dva kirata? Odgovorio je: “Manji od njih je kao brdo Uhud.” A što se tiče prisustvovanja kod kabura, kada vjernik umre, prenosi Ebu-Davud od Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, da je rekao: (507) “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada bi završio s ukopavanjem mejita, ustao bi i rekao: ‘Tražite oprosta za vašeg brata i tražite mu učvršćenje, zaista se on sada ispituje.'” Prenosi ga samo Ebu-Davud, Allah mu se smilovao.
“Neka te ne ushićuju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah želi da ih njima na ovome svijetu namuči i da skončaju kao nevjernici.” /85/
Prethodio je komentar istog ovog ajeta, neka je Allahu zahvala i dobročinstvo.[367]
“A kada je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom Njegovim borite, najimućniji od njih su zatražili odobrenje od tebe i rekli: ‘Ostavi nas da budemo sa onima koji ne idu u boj.'” /86/ “Zadovoljavaju se da budu sa onima koji ne idu u boj, srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju.” /87/
Kaže Uzvišeni koreći i prigovarajući onima koji su izostajali iza džihada plašeći se, a bili su sposobni i udobno su živjeli, i tražili su dopuštenje od Poslanika da izostanu, i govorili su: “Ostavi nas da budemo sa onima koji ne idu u boj.” Bili su zadovoljni za svoje živote sramotnim ostajanjem sa ženama, a one su same ostajale iza vojske. Ovako je bio slučaj sa njima: kada bi ih pozvali u džihad, bili bi plašljivi, a kada su bili sigurni, najviše bi govorili od ljudi i krivili se u govoru, kao što je Uzvišeni rekao za njih:
“A kada zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt, onesviješćeni čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima”, (33:19), tj. navodili bi njihovim jezicima oštar govor, čvrst u sigurnosti, a u ratu najplašljiviji. U drugom ajetu Uzvišeni je rekao: “A oni koji vjeruju govore: ‘Zašto se ne objavi jedna sura?’ A kad bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao vidjeti one u čijim srcima je bolest kako te gledaju pogledom pred smrt onesviješćenog! A kad je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (47:20,21) Riječi Uzvišenog: “…srca su njihova zapečaćena”, tj. zbog njihovog plašenja od džihada i izlaska sa Poslanikom na Allahovom putu, “…pa oni ne shvaćaju”, tj. ne razumiju šta je za njihovo dobro, da bi to činili, niti šta je štetno za njih, da bi ga se klonili.
“Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i oni će ono što žele ostvariti.” /88/ “Allah im je pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh.” /89/
Pošto je Uzvišeni spomenuo grijeh licemjera i objasnio Svoju pohvalu vjernicima i šta ih čeka na onom svijetu, rekao je: “Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje…”, do kraja drugog ajeta. Ovdje se nalazi objašnjenje njihovog stanja i njihovog boravka. U riječima Uzvišenog: “Njima će svako dobro pripasti”, tj. na budućem svijetu, u Firdevsu i visokim deredžama.
“Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali, a teška patnja pogodit će one među njima koji nisu vjerovali.” /90/
Zatim je objasnio stanje onih koji su imali opravdanja u izostajanju od džihada. Oni su dolazili Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izvinjavajući mu se i objašnjavajući da su oni slabi i nemoćni da bi išli u boj, a bili su iz plemena oko Medine. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on čitao: bez tešdida, i kaže da su to oni koji su imali opravdanja; ovako se prenosi i od Mudžahida. Ovo je mišljenje najočiglednije u značenju ajeta jer Uzvišeni je rekao poslije ovog: “…i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali”, tj. i drugi beduini nisu došli uopće da traže ispriku. Zatim im je obećao nesnosnu patnju, pa kaže Uzvišeni: “…a teška patnja pogodit će one među njima koji nisu vjerovali.”
“Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela – a Allah prašta i samilostan je.” /91/ “Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje’, pa su se vratili suznih očiju, tužni što ih ne mogu kupiti.” /92/ “A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.” /93/
Zatim je Uzvišeni objasnio isprike koje su opravdane, zbog kojih se može izostati od borbe, pa je spomenuo ono što je prisutno pri osobi, kao što je slabost u tjelesnoj konstrukciji, zbog koje nije moguće biti čvrst u džihadu, a u to spada i hromost i sljepoća. Zato su oni prvi spomenuti. U opravdane isprike spada i ono što je privremenog karaktera, kao bolest koja mu se pojavila na njegovom tijelu, pa ga sprečava od izlaska na Allahov put. Ili siromaštvo, pa ne može da se pripremi za rat. Ovima nema prigovora kada izostanu i ako su iskreni u tome, ne plaše ljude, ne obeshrabruju i ne podstiču na izostajanje. Oni tada čine dobro u ovom njihovom stanju. Zbog ovog je Uzvišeni rekao: “Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela, a Allah prašta i samilostan je.”
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn Sabita da je rekao: (508) “Pisao sam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, suru “Berae”. Stavio sam pero za uho kada nam je naredio borbu. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, je gledao šta mu se objavljuje, zatim dođe slijepac pa reče: “Šta je sa mnom, o Allahov Poslaniče, ja sam slijepac?” Pa je objavljeno: , “Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni…”
Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa o ovom ajetu: A to je: (509) “Zaista je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio ljudima da idu u boj sa njim, pa je došla grupa njegovih drugova, među kojim je bio Abdullah bin Mugafel bin Mukrin el-Muzeni, pa su rekli: ‘O Allahov Poslaniče, nađi nam životinje za jahanje.’ ‘Tako mi Allaha, ne mogu naći za vas životinje za jahanje’, rekao im je, a oni su otišli plačući. Teško im je palo da izostane od džihada i da ne mogu naći sredstva niti jahalicu. Kada je Allah vidio njihovu privrženost Njegovoj naklonosti i naklonosti Njegovom Poslaniku, objavio je u Svojoj Knjizi opravdanje za njih, pa je rekao: ‘Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu da nađu sredstva za borbu…'” El-Buhari i Muslim navode hadis od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (510) “Zaista u Medini ima ljudi koji su uvijek s vama, bilo kuda krenuli i bilo koju dolinu prešli.” Upitali su: “Oni su u Medini?” Rekao je: “Da, spriječila ih je smetnja.” Zatim je Uzvišeni prigovorio onima koji su tražili dopuštenje od Poslanika, s.a.v.s, da izostanu, a bili su imućni, i izgrdio ih zbog njihovog zadovoljstva da ostanu sa ženama u domovima. “Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.”
“Kad se među njih vratite, oni će vam se pravdati. Reci: ‘Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik će vidjeti kako ćete postupati, zatim vi ćete biti ponovo vraćeni Onome Kojem je poznat i nevidljivi I vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.'” /94/ “Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem, kao kazna za ono što su radili.” /95/ “Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.” /96/
Uzvišeni je obavijestio o licemjerima da će, kada se vrate u Medinu, pravdati vam se. “Reci: ‘Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo'”, tj. nećemo vam povjerovati,”…zato što nas je Allah o vama obavijestio”, tj. Allah nam je saopćio vaša stanja. “Allah i Njegov Poslanik će vidjeti”, tj. vaša djela će se pokazati ljudima na ovome svijetu. “Zatim vi ćete biti ponovo vraćeni Onome Kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavjestiti”, tj. obavijestit će vas za vaša dobra i loša djela i nagraditi vas za njih. Zatim je obavijestio da će vam se oni zaklinjati, pravdajući se samo da se prođete njihovog grđenja, pa ih se okanite ponižavajući ih, jer oni su pogan – ukazujući time na poganost njihove unutrašnjosti i uvjerenja. Njihovo prebivalište na onom svijetu bit će Džehennem, kao nagrada koju su zaradili za grijehe i greške. Uzvišeni je obavijestio ako budu zadovoljni njima zato što su im se zaklinjali, “Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim”, tj. koji su izišli iz pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, a riječ el-fisk znači “izlazak”. U arapskom jeziku se kaže za datulu kada iziđe iz čaške.
“Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i Mudar je.” /97/ “Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom i jedva čekaju da vas nesreće stignu – neka njih pogodi nesreća, a Allah sve čuje i sve zna.” /98/ “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo, Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.” /99/
Obavijestio je Uzvišeni da ima beduina nevjernika, licemjera i vjernika, i da je njihovo nevjerovanje i licemjerstvo veće, gore i jasnije od drugih, tj. tačnije rečeno, ne znaju Allahove propise kao što prenosi El-E'ameš od Ibrahima da je rekao: “Sjedio je neki beduin kod Zejda bin Sehvana, a on je razgovarao sa svojim drugovima, a ruka mu je bila ozlijeđena na dan (bitke) Nuhavenda, pa je rekao beduin: ‘Tako mi Allaha, ne znam da li se siječe desna ili lijeva ruka?’ Zatim je rekao Zejd bin Sevhan: ‘Allah je istinu rekao'”: “…i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje.”
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (511) “Stanovnici pustinje su surovi.” Prenosi ga Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai predanjem od Sufjana Es-Sevrija, a Et-Tirmizi ga smatra dobrim (hasen). Pošto je bila prisutna krutost i surovost među stanovnicima pustinje, Allah nije poslao od njih poslanika, nego je slanje bilo od stanovnika gradova koji su ljubaznijeg ponašanja od beduina. Zato je kod beduina urođena osobina surovosti, kao što je Uzvišeni rekao: “A Mi smo prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali.” (12:109) Prenosi Muslim od Aiše da je rekla: (512) “Došla je grupa beduina kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su pitali prisutne: ‘Da li ljubite vašu malu djecu?’ Odgovorili su: ‘Da’, a onda su oni rekli: ‘Tako nam Allaha, mi ne ljubimo’, zatim je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Ne mogu vam pomoći ako vas Allah bude lišio milosti.'”
U riječima uzvišenog: “A Allah sve zna i Mudar je”, tj. zna ko zaslužuje da ga pouči vjerovanju i znanju, Mudar u onom što je raspodijelio među Svojim robovima od znanja i neznanja, i vjerovanja i nevjerovanja i licemjerstva. “…koji ono što daju smatraju”, tj. na Allahovom putu, “…nametom”, tj. kaznom i gubitkom. “…i jedva čekaju da vas nesreće stignu…”, tj. da vas prate nesreće; “…neka njih pogodi nesreća.”, tj. neka ona bude preokrenuta na njih. “…a Allah sve čuje i sve zna”, tj. čuje molbe Svojih robova i zna šta oni zaslužuju. U riječima Uzvišenog: “A ima Beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže.” Ovo je pohvalna grupa beduina koji se približavaju Allahu onim što daju i žele da se Poslanik moli za njih. “…to im je, zaista, dobro djelo”, tj. to će postići. “…Allah će ih sigurno milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.”
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” /100/
Uzvišeni saopćava o Svome zadovoljstvu prema prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, i njihovo zadovoljstvo njime što im je pripremio dženetske bašče i ugodan boravak.
Prenosi Muhammed bin Ka'b el-Kurezi: (513) “Prošao je Omer bin el-Hatab pored čovjeka koji je učio ovaj ajet: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama…” Omer ga je uzeo za ruku i rekao: ‘Ko te je naučio ovom ajetu?’ Rekao je: ‘Ubej bin Ka'b.’ Omer mu reče: ‘Ne odvajaj se od mene sve dok ne odem s tobom do njega.’ Pa kada su došli, Omer reče: ‘Ti si ovoga naučio da čita ovaj ajet ovako?’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao je: ‘Čuo si ga od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem?’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao je: ‘Mislio sam da smo dosegli visok položaj koji neće dosegnuti niko poslije nas.’ Zatim je rekao Ubej: ‘Potvrda ovog ajeta na početku je sure El-Džumu'a: “…i drugima koji im se nisu priključili – On je Silni i Mudri.” (62:3), i u suri El-Hašr: “…oni koji poslije njih dolaze”, (59:10) i u suri El-Enfal: “…a oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju.” (8:75)
Prenosi ga Ibn-Džerir, a teško onome koji ih bude mrzio ili omalovažavao – sve ili neke od njih, a naročito najbolje ashabe poslije Poslanika, a najbolji od njih i najdostojniji Es-Siddik, i najveći halifa, Ebu-Bekr bin Ebi-Kuhafe, radijAllahu anhu, svi koji ih mrze ili omalovažavaju, njihovi mozgovi su preokrenuti i njihova srca su bolesna, pa gdje su ovi u poređenju sa ashabima koje je časni Kur'an opisao u ajetu: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima…”
Omalovažavaju one sa kojima je Allah zadovoljan, a i oni zadovoljni Njime, a što se tiče Ehlu-sunneta, oni su zadovoljni onima sa kojim je Allah zadovoljan, a omalovažavaju koga omalovažava Allah i Njegov Poslanik, i vole onog ko voli Allaha i Njegova Poslanika, a neprijatelji su onome ko je neprijatelj Allahu i Njegovom Poslaniku. Oni slijede sunnet, a ne izmišljaju novotarije, oni su na Allahovoj strani, koja će sigurno uspjeti i Njegovi pravi vjernici.
“Među beduinima, oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.” /101/
Uzvišeni obavještava Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da oko Medine i među samim stanovnicima Medine ima licemjera: “…koji su u licemjerstvu spretni”, tj. ustrajni su u njemu, “…ti ih ne poznaješ, ali ih mi poznajemo”. Iz ovoga se jasno vidi da Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ne poznaje sve oko sebe od licemjera, poznaje neke od njih, a druge ne poznaje; poznavao je dio njih po obilježjima, kao što kaže Uzvišeni: “A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali, i ti bi ih, sigurno, o biljezima njihovim poznao. Ali ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova.” (47:30)
Poznavao je neke sa kojima se sastajao od stanovnika Medine kao licemjere i ako su ga viđali ujutro i uvečer. Prethodno je spomenuto prilikom tumačenja riječi Uzvišenog: “…i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli” (9:74), da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pokazao Huzejfi očevidno četrnaest ili petnaest licemjera. Ovo je svođenje na poznavanje petnaest licemjera, i ne znači da je on poznavao njihova imena i izgled svakog od njih, a Allah najbolje zna.
Prenosi Ibn-Asakir u biografiji Ebu-Umera el-Bejrutija od Ebu ed-Derda: “Da je došao čovjek koji se zvao Harmele kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je rekao: ‘Vjerovanje je ovdje’, i pokazao rukom u svoj jezik, ‘a licemjerstvo je ovdje’, i pokazao rukom u svoje srce, a spominjao je Allaha sasvim malo. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Bože moj, podaj mu jezik koji spominje Allaha i srce koje zahvaljuje, i opskrbi ga ljubavlju prema meni i prema onima koji mene vole i okreni ga ka dobru.’ Pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, imao sam drugove licemjere i bio sam im vođa, hoćeš li da ti ih dovedem?’ On reče: ‘Ko nam dođe, tražit ćemo oprost za njega, a ko ustraje u licemjerstvu, pa Allah ima najviše prava nad njima. Ne sklanjaj nikome pokrivač, ne otkrivaj ničiju tajnu.'” Ovako prenosi Ebu Ahmed el-Hakim.
Rekao je Mudžahid o riječima Uzvišenog: “…njih ćemo na dvostruke muke staviti”, znači ubijanje i zarobljavanje, u drugom predanju, glad i patnja u kaburu. Prenosi Es-Suddi od Ebi-Malika, a on od Ibn-Abbasa da je rekao: (515) “Ustao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držeći govor petkom pa je rekao: ‘Izlazi, o taj i taj, zaista si ti licemjer, izlazi, o taj i taj, zaista si ti licemjer’, pa je istjerao iz mesdžida ljude koje je osramotio. Rekao je Ibn-Abbas: “Ovo im je prva kazna kada ih je istjerao iz mesdžida, a druga je kaburski azab.” Ovako prenosi i Es-Sevri od Es- Suddija, a on od Ebu-Malika slično ovome. “…a zatim će biti u veliku patnju vraćeni”, tj. patnju na onome svijetu, a ona je vječni boravak u vatri, da nas Uzvišeni Allah sačuva.
“A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim, koja su hrđava, izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti – jer Allah prašta i Samilostan je.” /102/
Pošto je Uzvišeni objasnio stanje licemjera koji izostaju iza džihada zbog nijekanja i sumnje, objasnio je stanje grješnika koji izostaju iz džihada uslijed lijenosti, uz vjerovanje u Istinu, pa kaže Uzvišeni: “A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali…”, tj. priznali su grijehe koji su između njih i Allaha, a oni imaju i drugih, dobrih dijela. Izmiješali su ih sa hrđavima, i oni su pod Allahovim pomilovanjem i Njegovim oprostom. Ovaj ajet je općenit za svakog grješnika prijestupnika, čija su dobra djela pomiješana i uprljana sa hrđavim. “…a ima i drugih.” Rekao je Ibn-Abbas da je ovaj ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe i grupe njegovih drugova koji su izostali iza Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk. Kada se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, vratio, svezali su se za stupove mesdžida i zakleli se da ih neće osloboditi niko osim Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pošto je objavljen ovaj ajet, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oslobodio ih je i oprostio im.
Prenosi El-Buhari od Semure bin Džunduba da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (516) “Došla su mi ove noći dva čovjeka, pa su me nosili i donijeli u grad koji je sagrađen od zlata i srebra, zatim su nas sreli ljudi čija je polovina izgleda nešto najljepše što si vidio, a druga polovina nešto najružnije što si vidio. Zatim su im njih dvojica rekli: ‘Idite i uđite u tu rijeku’, pa su otišli. Kada su se vratili, nestalo je tog nedostatka sa njih pa su postali najljepšeg izgleda. Njih dvojica su mi rekli da je ovo kao Džennet i da je ovo tvoje boravište; a što se tiče ljudi koji koji su jednim dijelom lijepi, a drugim ružni, to su oni koji su izmiješali dobra djela sa lošim, pa im je Allah prešao preko njih.” Ovako sažeto prenosi El-Buhari u komentaru ovog ajeta.
“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti – a Allah sve čuje i sve zna.” /103/ “Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah Onaj Koji prašta i da je On Milostiv?” /104/
Uzvišeni je naredio Svom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da uzme od njihovih dobara zekat, da ih time očisti i blagoslovljenim učini. Ovo je općenito za svakog koji izmiješa dobra djela sa drugima koja su hrđava, makar ajet bio objavljen povodom onih koji su izostali od džihada iz lijenosti, a vjernici su i priznali svoje grijehe. Oni koji poslije njih budu kao i oni, bit će tretirani isto. U riječima Uzvišenog: “…i pomoli se za njih”, tj. moli za njih i traži oprosta za njih, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha bin Ebi-Evfa da je rekao: (517) “Kada bi ljudi davali zekat, Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pomolio bi se za njih, pa mu je došao moj otac sa zekatom a on je rekao: ‘Bože moj, podari Svoj blagoslov porodici Ebi-Evfa'a.'”
Za riječi Uzvišenog: “…molitva tvoja će ih zaista smiriti”, rekao je Ibn-Abbas: “Molitva je tvoja milost njima.” U riječima Uzvišenog: “A Allah sve čuje i sve zna”, tj. čuje tvoje molbe i zna ko ih od tebe zaslužuje. Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn – Huzejfe da Vjerovjesnikova, sallAllahu ‘alejhi we sellem, molitva stiže do čovjeka, njegovog djeteta i njegovog unuka. U riječima Uzvišenog: “…zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje…” Ovo je podsticanje na pokajanje i milostinju, jer svako od ovo dvoje umanjuje i briše grijehe.
Uzvišeni ističe da oprašta svakom onom ko Mu se pokaje, a onome ko daje milostinju od halal zarade, zaista Uzvišeni Allah prima Svojom desnom rukom, pa je uvećava njenom vlasniku tako da datula postane kao Uhud. Kao što prenosi Es-Sevri i Veki’ od Ebu-Hurejrea, koji kaže: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (518) ‘Zaista Allah prima milostinju i uzima je Svojom desnom rukom, pa je uvećava za nekog od vas kao što neko od vas uzgaja svoje ždrijebe, tako da komadić bude kao brdo Uhud.'”
Potvrda tome nalazi se u Knjizi Uzvišenog Allaha: “Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah Onaj Koji prašta i da je On milostiv.”
“I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti.'” /105/
Rekao je Mudžahid: “Ovo je prijetnja od Uzvišenog Allaha za prekršioce Njegovih naredbi, da se njihova djela izlažu pred Uzvišenim Allahom, Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i vjernicima. Ovaj događaj, u koji nema sumnje, bit će na Sudnjem danu, kao što je Uzvišeni rekao: “Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati” (69:18), a riječi Uzvišenog: “…i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima” (100:10), znače da to Allah ponekad pokaže ljudima i na ovom svijetu. Prenosi El-Imam Ahmed od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (519) “Nemojte se čuditi nikome dok ne vidite kako će završiti. Zaista: čovjek radi duže vrijeme svog života, ili jedan period svog života dobro djelo; da umre na njemu – ušao bi u Džennet; zatim pređe na loše djelo. I zaista čovjek radi duže vrijeme svoga života ili jedan period svog života loša djela; da umre na tome – ušao bi u Vatru; zatim prijeđe na dobro djelo. Kada Allah želi Svome robu dobro, On ga iskoristi prije njegove smrti. Upitali su: ‘O Allahov Poslaniče, kako ga iskoristi?’ Odgovorio je: ‘Allah ga uputi da radi dobro djelo, zatim ga na tome usmrti.'” Jedino ga Ahmed prenosi u ovom obliku.
“Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti. A Allah sve zna i Mudar je.” /106/
Rekli su Ibn-Abbas, Mudžahid, Ikrime, Ed-Dahhak i drugi: “Ima ih trojica koji su izostali”, tj. od pokajanja, a to su: Mirare bin er-Rebi’, Ka'b bin Malik i Hilal bin Umejje; odustali su od pohoda na Tebuk iz lijenosti i naklonosti prema udobnosti, lijepim plodovima i hladovini, a ne zbog sumnje i licemjerstva. Bila je i grupa njih koja se svezala za stupove džamije, kao što su uradili Ebu-Lubabe i njegovi drugovi, a i grupa koja nije radila, tako su ova trojica spomenuta pa je objavljeno pokajanje onih prije ovih. Ovima je odloženo pokajanje dok nije objavljeno: “Allah je oprostio Vjerovjesniku, muhadžirima i ensarijama…” (9:117) i: “…a i trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna” (9:118), kao što će objašnjenje toga u hadisu Ka'b bin Malika. U riječima Uzvišenog: “…da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti”, znače da su pod Allahovim pomilovanjem. Ako hoće da uradi sa njima ovo, i ako hoće da uradi s njima to, ali Njegova Milost nadvladava Njegovu srdžbu. “…a Allah sve zna i Mudar je”, tj. zna ko zaslužuje kaznu ili pomilovanje, a Mudar je u Svojim djelima i Svojim riječima. Nema drugog boga osim Njega niti gospodara osim Njega.
“A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: ‘Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.'” /107/ “Ti u njoj nemoj nikada nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvo dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.” /108/
Povod objave ovih časnih ajeta bio je čovjek iz Medine po imenu Ebu-Amir er-Rahi koji je prije dolaska Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tj. u paganskom dobu, prešao na kršćanstvo; nakon što je došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Medinu i porasli ugled i snaga islama i muslimana na Bedru, pozvao ga je u islam pa je odbio; bio je nepokoran i pobjegao u Meku, a zatim kod Herakla, od kojeg je tražio pomoć za rat protiv muslimana, a on mu je obećao i tješio ga, te je on ostao da boravi kod njega. Zatim je pisao grupi svog naroda da će doći sa vojskom da se suprostavi Muhammedu i njegovoj poslanici. Naredio im je da mu pripreme utvrđenje i sklonište, pa su počeli sa gradnjom mesdžida pokraj mesdžida Kuba. Nakon njegovog završetka pitali su Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da klanja u njemu, pa je rekao: “Mi idemo na put; ali kad se vratimo, klanjat ćemo, ako Allah bude htio.” U njegovom povratku sa Tebuka na udaljenosti jedan dio dana od Medine došao mu je Džibril sa vijestima o mesdžidu Ed-Dirar, i o odlučnosti onih koji su ga gradili da ostanu u nevjerovanju i razdvajanju muslimana. Zatim je Allahov Poslanik poslao ljude da sruše taj mesdžid prije njegovog dolaska u Medinu, pa je Uzvišeni Allah objavio: “Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti…” – do riječi – “…koji sami sebi nepravdu čine”.
U riječima Uzvišenog: “…sigurno će se zaklinjati”, tj. oni koji su ga gradili: “…mi smo samo najbolje željeli”, tj. samo dobro, a Uzvišeni Allah kaže: “A Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci”, tj. u onome što su smjerali i namjeravali. Sagradili su ga da bi štetu nanijeli mesdžidu Kuba, i nevjerovanje u Allaha osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući ga za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio: A on je Ebu-Amir, grješnik, koji se zvao Er-Rahib, Allah ga prokleo. U riječima Uzvišenog: “Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti”, zabrana su Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a tako i njegovom ummetu, da obavi namaz u njoj, tj. da nikada ne klanja. Zatim ga podstiče na obavljanje namaza u mesdžidu Kuba, čiji su temelji izgrađeni od prvog dana na bogobojaznosti (takva), a ona je pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, radi jedinstva riječi muslimana, i kao utvrda za islam i Njegove sljedbenike; zato je Uzvišeni rekao: “Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu.”
O ovome je riječ povodom mesdžida Kuba, zato se navodi sahih hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (520) “Namaz u mesdžidu Kuba jeste kao umra.” U drugom sahih hadisu navodi se: (521) “Allahov je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, posjećivao mesdžid Kuba jašući i pješke.” Prenosi Et-Taberani od Ibn-Abbasa da je rekao: (522) Pošto je objavljen ovaj ajet: “…u njoj su ljudi koji se vole često prati”, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao je po Uvejma bin Saide, pa mu je rekao: “Kakvo je to pranje kojim vas je Allah pohvalio?” On je odgovorio: “O Allahov Poslaniče, nijedan čovjek među nama, niti žena, ne iziđe radi prirodne potrebe a da ne opere svoj spolni organ” – ili je rekao: “svoj čmar”, pa je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: “To je to.”
Navodi se u sahih hadisu: (523) “Džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, koja ju usred Medine, jeste džamija koja je podignuta na strahu od Allaha.” Ovo je vjerodostojno, i nema proturječja između ajeta i između ovoga, jer ako je mesdžid Kuba od prvog dana podignut u strahu od Allaha – pa džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prioritetna je i dostojnija da bude takva. Tako El-Imam Ahmed prenosi od Ubeja bin Ka'ba da je rekao: (525) “Raspravljala su dva čovjeka međusobno o džamiji čiji su temelji od prvog dana podignuti u strahu od Allaha, pa je rekao jedan od njih: ‘To je džamija Kuba’, a drugi je rekao: ‘To je džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem’ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘To je moja džamija.'” Također, bilježi ga Et-Tirmizi i ocijenio ga je vjerodostojnim, a prenose ga En-Nesai i Muslim.
Grupa iz prvih i kasnijih generacija rekla je da je to džamija Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to se prenosi od Omera bin el-Hattaba i njegovog sina Abdullaha, Zejda bin Sabita i Seida bin el-Musejjeba, a to mišljenje odabire i Ibn-Džerir. U riječima Uzvišenog: “Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista, više zaslužuje da u njoj obavljaš namaz. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste”, dokaz je za obavljanje namaza u starim džamijama čiji su temelji od prvih dana podignuti na pokornosti samo Jedinom Allahu, Koji nema druga i za obavljanje namaza sa grupom dobrih ljudi i čestitih robova koji čuvaju propisno uzimanje abdesta i suzdržavaju se od prljavština.
“Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehenemsku sruši? A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” /109/ Zgrada koju su oni sagradili, stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju – a Allah sve zna i Mudar je.”/110/
Uzvišeni kaže da nisu isti onaj koji je podigao temelj svoje zgrade u strahu od Allaha i zadovoljstvu i onaj koji je sagradio džamiju da bi nanio štetu, osnažio nevjerovanje i unio razdor među muslimane, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio; ovi, zaista, grade svoje zgrade na ivici jame koja će se srušiti zajedno sa njima. “…u vatru džehenemsku, a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini”, tj. neće učiniti dobrim djela pokvarenjaka. Džabir bin Abdullah rekao je: “Vidio sam džamiju koja je sagrađena da bi se šteta nanijela. Iz nje je izlazio dim u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem” “Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova”, tj. zbog njihove smjelosti da učine ružan postupak, koji im je izazvao sumnju i licemjerstvo u srcima, kao što su obožavaoci teleta bili puni ljubavi prema njemu. “…Sve dok im srca ne popucaju”, tj. njihovom smrću. To su rekli Ibn-Abbas, Mudžahid, Katade i drugi učenjaci prvih generacija. “…a Allah sve zna”, tj. za djela Svojih stvorenja, “…i Mudar je”, u njihovom nagrađivanju, dobrim ili lošim.
“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu. A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.”/111/
Uzvišeni ističe da On nadoknađuje Svojim robovima, vjernicima, za njihove živote i njihove imetke, ako su ih uložili na Njegovom putu – Džennetom. Ovo je iz Njegove dobrote, velikodušnosti, dobročinstva. Zaista On prihvata da da naknadu iz onog što posjeduje i što daruje Svojim robovima, zato su rekli Hasan el-Basri i Katade: “Tako mi Allaha, sklopio je ugovor o kupoprodaji sa njima, pa im je skuplje platio.”
Šemr bin Atijje rekao je: “Nema nijednog muslimana a da ne duguje prema Uzvišenom Allahu prisegu na vjernost, izvrši je ili umre u njoj”, zatim je proučio ovaj ajet. Zato se kaže: Ko se uputio na Allahov put, sklopio je ugovor sa Allahom, tj. prihvatio je ovaj ugovor i izvršio ga. Prenose Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi od Abdullaha bin Revvahe, radijAllahu anhu, da je rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tj. u noći davanja prisege na vjernost kod Akabe: (526) “Uvjetuj od nas prema tvome Gospodaru i prema tebi šta hoćeš!” Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: “Uvjetujem, prema svome Gospodaru: da Ga obožavate i da Mu nikoga ravnim ne smatrate, a prema sebi: da me branite od čega branite svoje živote i svoje imetke.” Zatim su pitali: “A šta nama pripada ako budemo tako radili?” Rekao je: “Džennet.” A oni su rekli: “Trgovina je donijela dobit. Nećemo raskidati ugovor niti ćemo tražiti da se on opozove”, pa je objavljeno: “Allah je od vjernika kupio živote njihove.” “Oni će se na Allahovu putu boriti pa ubijati i ginuti”, tj. svejedno, ubijali ili ubijeni bili, ili im se desilo i jedno i drugo, obavezan im je Džennet. El-Buhari i Muslim navode da je (527) Allah zajamčio onoga koji je izišao na Njegov put, isključivo radi borbe na Njegovom putu i vjerovanja u poslanike – ako ga usmrti – da će ga u uvesti u Džennet ili će ga vratiti njegovoj kući iz koje je izišao, sa nagradom koju ima kod Allaha ili ratnim plijenom.
U riječima Uzvišenog: “On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu”, potvrda je za ovo obećanje i obavještenje da je to Sebi stavio obavezu i to objavio Svojim Poslanicima u Svojim Velikim knjigama, koje je spomenuo. “A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje?” Zaista, On neće iznevjeriti Svoje obećanje, kao što stoji u Njegovim uzvišenim riječima: “A čije su riječi od Allahovih istinitije?” (4:122) Stoga je Uzvišeni rekao: “Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh”, tj. neka se raduje onaj ko je izvršio dužnost, shodno ovome ugovoru i potpuno ostvario ovaj sporazum, velikom uspjehu i udobnom boravku.
“Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju. A vjernike obraduj!”/112/
Ovo je opisivanje vjernika od kojih je Allah kupio njihove živote i njihove imetke lijepim svojstvima i pohvalnim karakteristikama. “Oni koji se kaju”, od svih grijeha, napuštajući razvrat, “i Njemu ibadet čine”, tj. obavljaju ibadete prema svom Gospodaru brižljivo ih čuvajući – a to su riječi i djela. Najosobeniji ibadet, kada su riječi u pitanju, jeste pohvala Allaha (hamd). Zato je Uzvišeni rekao: “…i Njega hvale.” Od najboljih je djela post, a to je napuštanje užitka u hrani i piću i u spolnom općenju. To se podrazumijeva pod riječju ovdje. Stoga je Uzvišeni rekao: “…i poste”, kao što je time opisao žene Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječima: “koje poste”, (66:5) tj. postačice. Također ruku’ i sedžda predstavljaju namaz, zato je Uzvišeni rekao: “…i namaz obavljaju.” Oni pored toga koriste Allahovim stvorenjima i upućuju ih na pokornost Allahu tako što traže da se čine dobra djela, a odvraćaju od nevaljalih, uz znanje šta treba da se radi, a šta da se napusti. To je čuvanje Allahovih propisa u onome šta je On dopustio i zabranio, teoretski i praktično. Oni tako izvršavaju ibadet prema Allahu i savjetuju ljude; zato je Uzvišeni rekao: “A vjernike obraduj!”, jer vjerovanje obuhvata sve ovo, i svaka sreća pripada onome ko se odlikuje njime. Objašnjenje da se pod riječju “sijaha” podrazumijeva post. To se prenosi od Abdullaha bin Mesuda, Ibn-Abbasa i Aiše, neka je Allah zadovoljan njima. To se, također, prenosi od Mudžahida, Seida bin Džubejra, Ata’ i drugih.
Prenosi Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (528) “Es-saihun jesu postači”. Prenosi Ibn-Džerir od Ubejda bin Umejra da je: (529) “Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, bio pitan za značenje riječi ‘es-saihun’, pa je rekao: ‘To su postači.'” Ovo je dobar mursel hadis (čiji niz prenosilaca dopire samo do tabiina) i ovo je najpoznatije i najispravnije mišljenje u pogledu značenja ove riječi. Međutim, navodi se hadis koji ukazuje da riječ “es-sijaha” označava džihad. Prenosi Ebu-Davud u svome Sunenu od Ebu-Umame: (530) “Da je čovjek rekao: ‘O Allahov Poslaniče, dozvoli mi putovanje radi isposništva (es-sijaha)’. Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Putovanje (es-sijaha) moga ummeta jeste borba (džihad) na Allahovom putu.'”
Pod pojmom “es-sijaha” ne misli se na putovanje po zemlji i osamljivanje u visokim brdima, pećinama i pustinjama. Zaista, ovo nije dozvoljeno, osim u danima smutnji i potresa u vjeri, kao što se navodi u Buharijinom Sahihu od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (531) “Skoro da je došlo vrijeme kada će najbolji imetak čovjeku biti sitna stoka, sa kojom će obilaziti prijevoje planina i kišovite predjele bježeći sa svojom vjerom od smutnji.”
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” /113/ “A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca – bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv.” /114/
Prenosi Imam Ahmed od Ibn el-Musejjeba, a on od svog oca da je rekao: (532) “Kada je bio Ebu-Talib na samrti, ušao je kod njega Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i kod njega su bili Ebu-Džehl i Abdullah bin Ebi-Umejje; zatim je rekao: “O amidža, reci: ‘Nema drugog Boga osim Allaha’ – riječi kojima ću se zauzeti za tebe kod Uzvišenog Allaha.” Zatim su rekli Ebu-Džehl i Abdullah bin Umejje: ‘O Ebu-Talibe, zar hoćeš da napustiš vjeru Abdul-Mutaliba?’ Pa je rekao: ‘Ja sam u vjeri Abdul-Mutaliba.’ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Tražit ću oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno'”, pa je objavljeno: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” I povodom njega bi objavljeno: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.” (28:56) Bilježe ga El-Buhari i Muslim.
Prenosi El-Imam Ahmed od Burejde da je rekao: (533) “Bili smo na putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa nam je naredio da sjašemo, a bilo nas je oko hiljadu konjanika, zatim je klanjao dva rekata i okrenuo nam se licem, a oči su mu suzile. Zatim mu je prišao Omer, sin El-Hattabov, govoreći da bi žrtvovao oca i majku za njega, i rekao mu: ‘O Allahov Poslaniče, šta ti je?’ Odgovorio je: ‘Molio sam svog Uzvišenog Gospodara za oprost mojoj majci pa mi nije dozvolio, zatim su mi oči zasuzile iz milosti prema njoj od Vatre. Ja sam vam zabranjivao tri stvari: da posjećujete kaburove, sada ih posjećujte, njihova će vas posjeta podsjećati na dobro; da jedete kurbansko meso poslije tri dana, sada ga jedite i držite koliko hoćete, i da pijete iz posuda, a sada pijte iz bilo koje posude, samo ne pijte opojna pića.'”
Prenosi Es-Suhejli u djelu “Er-Revd” sa lancem prenosilaca u kojem se nalazi grupa nepoznatih: da je Allah oživio Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oca i majku, pa su povjerovali u Njega.[368] A El-Hafiz ibn Dehijje rekao je: “Ovaj hadis je apokrifan i odbacuju ga Kur'an i idžma (konsenzus).”
Rekao je Uzvišeni Allah: “…A i onima koji umru kao nevjernici” [369] (4:18) Katade u komentaru ajeta: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži” kaže: (534) “Spomenuto nam je da su neki drugovi Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govorili: ‘O Allahov Vjerovjesniče, bilo je naših očeva koji su lijepo postupali prema komšiluku i čuvali rodbinske veze, puštali zarobljenike i poštivali ugovor o zaštiti, zar da se ne molimo za njih?’ Rekao je: ‘Svakako! Tako mi Allaha, ja se molim za svog oca kao što se molio Ibrahim za svog.'” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce” – sve do riječi Uzvišenog – “el-džehim”. Zatim je Uzvišeni Allah opravdao Ibrahima, alejhi selam, riječima: “A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao…”
Katade prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (535) “Objavljene su mi riječi koje su ušle u moje uši i smjestile se u mom srcu: Naređeno mi je da ne tražim oprost onome ko je umro kao mnogobožac, pa ko bude djelio višak svog imetka, za njega je to dobro, a ko ga bude zadržavao za sebe – to je loše po njega, a Allah neće koriti za ono što je dovoljno.” O riječima Uzvišenog: “A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao.” Ibn-Abbas je rekao: “Neprestano je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca dok nije umro, a čim mu je bilo jasno da je Allahov neprijatelj, on ga se odrekao”, ovako je isto rekao Mudžahid, Ed-Dahhak, Katade i drugi, Allah im se smilovao.
U vezi s riječima Uzvišenog: “Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv”, prenose Sufjan es-Sevri, i ostali, od Abdullaha bin Mesuda da je rekao: “‘El-evvah’ znači: onaj koji mnogo upućuje molbe (dove) Allahu, dželle šanuhu” O značenju ove riječi rečena su mnoga slična mišljenja, a najpreče je mišljenje onih koji kažu da to znači, onaj koji mnogo dove upućuje, i to odgovara kontekstu. Pošto je Uzvišeni Allah spomenuo Ibrahima da je tražio oprosta za svog oca zbog obećanja koje mu je dao, Ibrahim je mnogo upućivao molbe i bio blag prema onima koji su mu učinili nepravdu i zlo. Zato je tražio oprosta za svoga oca i pored žestokih njegovih uvreda u riječima Uzvišenoga: “Otac njegov je rekao: ‘Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!’ ‘Mir tebi’, reče Ibrahim: ‘Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.'” (19:46,47) Bio je obazriv prema njemu i pored njegovih uvreda, molio je za njega i tražio oprosta. Zato je Uzvišeni rekao: “Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv.”
“Allah neće učiniti da zaluta narod koji je na Pravi put uputio prije nego što im objasni ono čega se trebaju čuvati – Allah, zaista, sve dobro zna.” /115/ “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.” /116/
Uzvišeni obaviještava o sebi i Svojoj pravednoj odredbi da On neće učiniti narod zalutalim nakon slanja objave njima da bi im to bio dokaz protiv njih. Kao što je Uzvišeni rekao: “I Semudu smo na Pravi put ukazivali”, (41:17) On vam ne bi odredio zabludu zbog vašeg traženja oprosta za vaše umrle mnogobošce dok vam nije donio zabranu da to napustite. Prije nego što vam je objasnio odvratnost i zabranu toga, ako ste to radili – neće vam propisati zabludu, osim ako vas je opskrbio uputom i podario vjeru u Njega i Njegova Poslanika, jer pokornost i griješenje biva naredbom i zabranom. U vezi sa riječima Uzvišenog: “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača”, Ibn-Džerir je rekao: “Ovo je podstrek od Uzvišenog Allaha Njegovim robovima vjernicima na borbu protiv mnogobožaca i vladara nevjerstva, i da se pouzdaju u Allahovu pomoć, Gospodara nebesa i Zemlje, i da se ne plaše Njegovih neprijatelja, jer njima nema zaštitnika osim Allaha niti pomagača osim Njega.”
“Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima Blag i Milostiv.” /117/
Mudžahid, a i ostali su rekli: “Ovaj je ajet objavljen povodom pohoda na Tebuk tako što su izišli u teškim okolnostima, suši i vrućini, uz oskudicu u hrani i vodi, tako da su dva čovjeka polovila hurmu između sebe.” Prenosi Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa da je Omer bin el-Hattab rekao: (536) ” …tako da bi čovjek zaklao svoju devu, zatim iscijedio njen burag i to popio, i uzeo što je ostalo za veću nevolju”, zatim je rekao Ebu – Bekr es-Sidik: “O Allahov Poslaniče, zaista ti je Uzvišeni Allah obično uslišavao dove, pa moli se za nas”, pa je rekao: “Želiš to?” Odgovorio je: “Da”, podigao je ruke i nije ih spuštao dok nije nebo prokapalo, pa je dugo pljuštala kiša, zatim je prestala, napunili su što su imali uza se, zatim smo posmatrali i nismo primijetili da je bilo kiše izvan logora.
Ibn-Džerir je o riječima Uzvišenog: “Allah je oprostio…” rekao “Teškoća   bila je u opskrbi, tovarnoj životinji, putnoj opskrbi i vodi.” “U vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala”, tj. od istine, sumnjajući u vjeru Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i osjećajući nedoumicu zbog teškoća i žestina u njihovom putovanju i pohodu. “On je poslije i njma oprostio”, govoreći da je njihova opskrba obraćanje Njihovom Gospodaru i vraćanje u postojanost u Njegovoj vjeri, “…jer je On prema njima Blag i Milostiv.”
“A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim kada su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je.” /118/ “O vjernici, boj te se Allaha i budite s onima koji su iskreni.” /119/
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba bin Malika, koji je bio vodič Ka'bov kada je oslijepio i koji kaže: “Čuo sam Ka'ba bin Malika da je pričao kada je izostao od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk: (537)[370] ‘Nisam izostajao od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodima koje je vodio, osim u pohodu na Tebuk.'” Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao želeći karavan Kurejšija, tako da je Allah učinio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u većem spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono što je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio jači niti je bilo spremnijeg čovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije došao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, po žestokoj vrućini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saopćio im je svoj pravac koji želi a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga – registar.
Rekao je Ka'b: “Rijetko ne bi čovjek, koji je želio izostati, mislio da to neće Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primijetiti, osim da Uzvišeni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izvršio je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice.”
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i vjernici su se spremili, požurio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio i nisam ništa pripremio od svoje opreme, pa sam sebi rekao: ‘Ja to mogu ako hoću.’ To je kod mene trajalo dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rano ujutro krenuo i muslimani sa njim, a ja još ništa nisam spremio i rekao sam: ‘Spremit ću se poslije dan ili dva, zatim ću ih stignuti.’ Čim su otišli, požurio sam da se spremim, pa sam se vratio i ništa nisam pripremio. Zatim sam opet otišao da se spremim, pa sam se vratio i nisam ništa uradio. Još uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni žurili i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi to poslije nije bilo određeno. Kada bih izišao među ljude poslije Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ožalostilo bi me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili ljude kojima je Uzvišeni Allah opravdao.
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjedeći među ljudima: ‘Šta je uradio Ka'b bin Malik?’ Zatim je rekao neki čovijek iz plemena Beni-Seleme: ‘Zadržale su ga, o Allahov Poslaniče, dvije njegove bunde (ogrtača) i gledanje u dva plašta.’ Zatim je rekao Muaz bin Džebel: ‘Ružno je to što si rekao; tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu osim dobro’, a Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na to je šutio.”
Ka'b bin Malik priča dalje: “Pošto sam obaviješten da se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, vraćao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći i da se sutra izvučem iz njegove srdžbe. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije. Pošto je rečeno da Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pristiže, udaljila se laž od mene i shvatio sam da se ničim ne mogu izbaviti. Zatim sam odlučio da budem iskren prema njemu. Onda je stigao.
A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, počinjao bi od mesdžida. Klanjao bi dva rekata, zatim bi sjeo među ljude. Kada je to uradio, došli su mu oni koji su izostali, izvinjavajući se i zaklinjući se, a bilo ih je osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio od njih ono što su javno iznijeli i oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvišenom Allahu. Kada sam ja došao i nazvao mu selam, nasmiješio se osmijehom ljutitog čovjeka.
Zatim mi je rekao: ‘Dođi’, pa sam došao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: ‘Šta ti se desilo pa da izostaneš? Zar nisi bio kupio jahalicu?’, pa sam rekao: ‘O Allahov Poslaniče, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvučem iz njegove srdžbe sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti kažem danas lažan govor s kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će, sigurno, prosuti tvoju srdžbu na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvišenog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.’ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, je rekao: ‘Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.’ Zatim sam ustao i do mene su došli ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: ‘Tako nam Allaha, ne znamo da si griješio prije ovog. Zar nisi mogao da se opravdaš Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, onim što su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to što bi za sebe tražio oprost Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem?'” Ka'b je rekao: ‘Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se želio da vratiti pa da sam sebe poreknem.”
“Zatim sam im rekao: ‘Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?’ Odgovorili su: ‘Da, zadesilo je to još dva čovjeka, koji su rekli kao što si i ti rekao.’ Rečeno im je kao što je rečeno i tebi’; pa sam upitao: ‘Ko su njih dvojica?’ Odgovorili su: ‘Mirare bin er-Rebia el-Amirij’ i Hilal bin Umejje el-Vakifi.’ Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'” On dalje kaže: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zabranio je muslimanima razgovarati sa nama trojicom između onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset noći.
Što se tiče dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim kućama plačući. Ja sam bio čvršći i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao miču li se njegove usne, odvraća li mi selam ili ne?
Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, otišao sam i ušao u (ograđeni) vrt Ebi – Katadea, a on je moj amidžić i najdraži mi od ljudi.
Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: ‘O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li znaš da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?’ On je samo šutio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je šutio, zatim je rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik znaju.’
Zatim su mi obilno suzile oči i ja sam se okrenuo dok nisam prešao zid. I dok sam išao medinskim bazarom, ugledao sam Nabetajca iz Šama koji je prodavao hranu i govorio: ‘Ko će mi pokazati Ka'b Bin Malika?’ Pa su ljudi počeli išaretom da mu pokazuju na mene, tako da je došao i pružio mi pismo od kralja Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo:
Nakon što smo obaviješteni da tvoj drug grubo postupa prema tebi i da te Allah nije učinio u kući poniženja i propasti, pridruži se nama, dat ćemo ti utjehu.
Rekao sam kada sam ga pročitao: ‘Ovo je još jedno iskušenje!’ Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi posluži kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je prošlo četrdeset noći od pedeset, došao mi je izaslanik Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govoreći: ‘Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.’ ‘Da je pustim ili šta da radim?’ Pa je rekao: ‘Da se odvojiš od nje, tj. da se ne približavaš.’ Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: ‘Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako želi.’
Zatim je došla žena Hilal bin Umejje kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voliš da ga ja služim?’, a on je rekao: ‘Ne, ali da ti ne prilazi.’ Ona je odgovorila: ‘Zaista on, tako mi Allaha, nema živosti ni za čim, još uvijek, tako mi Allaha, plače otkako se desio njegov slučaj do ovog dana.’
Govorili su mi neki iz moje porodice da tražim dozvolu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, povodom svoje žene, jer je dozvolio ženi Hilala bin Umejje da ga poslužuje. Zatim sam rekao: ‘Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u vezi s njom, a ne znam šta bi o tome rekao Allahov Poslanik kada bih tražio dozvolu od njega kad sam mlad čovjek.'”
Ka'b dalje priča: “Ostali smo deset noći, zatim se navršilo pedeset od kada je zabranio općenje sa nama. Zatim sam klanjao sabah – namaz ujutro pedesete noći na ploči (krovu) jedne od naših kuća. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvišeni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal’ najvišim glasom: ‘Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!’ Pao sam na sedždu i znao sam da je došao spas i izlaz od Uzvišenog Allaha tako što nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon što je klanjao sabah – namaz, pa su dolazili ljudi donoseći nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan čovjek jahao na konju, dok je čovjek iz Eslema požurio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog čovjeka je bio brži. Nakon što mi je došao ovaj čovjek sa radosnom viješću, čiji sam glas čuo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem
Susretali su me grupe i grupe ljudi čestitajući mi na Allahovom pomilovanju govoreći: ‘Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje’, dok nisam ušao u džamiju. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sjedio je u džamiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potrčao prema meni da bi se rukovao sa mnom i čestitao mi; tako mi Allaha, nijedan čovjek od muhadžira nije mi prišao osim njega. ‘Ka'b to nije zaboravio Talhi.’ Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: ‘Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.’ Rekao sam: ‘Da li je od tebe, o Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?’ ‘Od Allaha!'”
Ka'b kaže: “Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, bio radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad mjeseca, tako da se to znalo kod njega. Pošto sam sjeo ispred njega, rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.’ Poslanik je rekao: ‘Zadrži kod sebe dio imetka, to je bolje za tebe.’ Zatim sam rekao: ‘Uistinu, zadržavam svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to da ne govorim osim istinu.’ Tako mi Allaha, ne znam nikog od muslimana da je Allah stavio na iskušenje sa istinom u govoru, od kako sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što je mene iskušao Uzvišeni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio laž od kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, do ovog dana, i ja se nadam da me Uzvišeni Allah čuva i u ostatku života.”
Uzvišeni Allah je objavio: “Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim, i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!”
Rekao je Ka'b: “Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali.”
Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao: “Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.” (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: “A i onoj trojici koja su bila izostala.” Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio.” Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period… Zatim im je oprostio, posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i oprošteno im je, zato je Uzvišeni rekao: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni”, tj. iskreno postupajte i pridržavajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit ćete se od opasnosti.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (538) “Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, a zaista dobročinstvo vodi ka Džennetu, čovjek je neprestano iskren i traži iskrenost tako da se upiše kod Allaha kao istinoljubiv. Čuvajte se laži, zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. Čovjek neprestano laže i traži laž tako da se upiše kod Allaha kao lažljivac.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Prenosi Šu'be od Abdullaha bin Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: “Laž nije dobra ni u ozbiljnosti niti u šali, čitajte ako hoćete: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni”; ovako je proučio, zatim je rekao: “Da li nalazite ikome olakšicu u tome?”
“Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti – Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.” /120/
Uzvišeni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk općenito i pretpostavljanje njihovih života nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed poteškoća. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih “…neće zadesiti ni žeđ”,”ni umor”, “ni glad”,”niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti”, tj. spustiti se u neko mjesto plašeći njihove neprijatelje. “Niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti”, tj. pobjedu, “…a da im to sve neće upisano biti”, s ovim kao dobra djela i lijepa nagrada. “Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro”, kao što su riječi Uzvišenog: “Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio.” (18:30)
“I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.” /121/
Uzvišeni kaže: “Ovi ratnici ne troše na Allahovom putu, ‘…nikakav prilog, ni mali ni veliki’, tj. malo niti mnogo, ‘…niti će ikakvu dolinu prevaliti’, tj. prema neprijateljima, ‘…a da im to neće zapisano biti.'” Uzvišeni nije rekao ovdje: “bihi”, nego “lehum”, jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvišeni rekao: “…da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.” Zadesio je vođu vjernika Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, ovim časnim ajetom obilan udio i velika sreća. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao što prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku.” Zatim je Osman bin Affan, radijAllahu anhu, rekao: “Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima.” Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: “Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima.” Zatim se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: “Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima.” Prenosilac kaže: “Vidio sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao začuđen, govoreći: “Šta je Osmanu nakon što je ovo uradio?” Prenosi Abdullah, također od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) “Došao je Osman, radijAllahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: “Istresao ih je u Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako ih prevrće svojom rukom i govori: ‘Ne škodi Ibn-Affanu ono što uradi od danas’, ponavljajući to uzastopno.” Katade o riječima Uzvišenog: “Niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti”, kaže: “Ne povećavaju ljudi na Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne povećavaju pritom blizinu prema Allahu.”
“Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” /122/
Ovo je objašnjenje od Uzvišenog Allaha o tome da je želio da arapska plemena idu sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohod na Tebuk. Jedna grupa prethodnika stoji na stanovištu da je bio obavezan odlazak svakom muslimanu u boj kada je išao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato je Uzvišeni rekao: “Krećite u boj, bili slabi ili snažni.” (9:41) Allah , dželle šanuhu, rekao je: “Nije trebalo da stanovnici Medine, ni Beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu…” (9:120), pa je to dokinuto ovim ajetom. Neko može reći: “Zaista je ovo objašnjenje za namjeru Uzvišenog u vezi s odlaskom svih Arapa i manje grupe iz svakog plemena ako nisu svi izišli, da bi se uputili oni koji su izišli sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u ono što mu dolazi od Objave i opominjali njihov narod kada im se vrate šta je bilo sa neprijateljem. Tako im se sastaju dvije stvari u ovom određenom odlasku. A poslije Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, grupa koja je izišla iz naroda (plemena) izišla je ili radi upute u vjeru ili radi džihada, tj. borbe.
Prenosi El-‘Avfi od Ibn-Abbasa u vezi s ovim ajetom: “Odlazila je iz svakog plemena grupa Arapa Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim ga pitali za ono što su htjeli i što su željeli od vjerskih stvari i da se upute u tome govoreći Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Šta nam naređuješ da radimo? Obavijesti nas šta ćemo naređivati našim porodicama kada im dođemo’, pa im je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a poslao ih je njihovom narodu sa namazom i zekatom. Kada su dolazili svom narodu, govorili bi: “Ko primi islam on pripada nama”, i opominjali su ih tako da je čovjek napuštao svog oca i svoju majku. I Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavještavao je i opominjao ih u vezi s njihovim narodom; i kada su se vratili, pozivali su ih u islam i opomilnjali ih Vatrom, a obradovali Džennetom.
“O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! i znajte da je Allah na strani bogobojaznih.” /123/
Uzvišeni Allah naredio je borbu protiv nevjernika bliže ka islamskim zemljama. Zato je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, počeo sa borbom mnogobožca na Arapskom poluotoku. Kada je završio sa njima i Allah putem njega oslobodio cjelokupni Poluotok, i ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, počeo je borbu protiv sljedbenika Knjige i spremio se za borbu protiv Bizantijaca koji su najbliži Arapskom poluotoku i najpreči ljudi za poziv u islam jer su sljedbenici Knjige. Stigao je na Tebuk, zatim se vratio zbog umora ljudi, sušne zemlje i teške situacije. To je bilo devete godine po Hidžri Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je u desetoj godini bio zauzet Oprosnim hadžom. Poslije hadža, nakon osamdeset i jednog dana, preselio se Uzvišenom Gospodaru. Naslijedio ga je Ebu-Bekr, kojem je Allah učvrstio vjeru. On je počeo spremanje islamske vojske prema Bizantijcima, obožavaocima krsta i prema Perziji, obožavaocima vatre. Allah mu je dao da osvoji zemlje i uništi Kisru i Kajsara i one ljude koji su im se pokoravali, podijelio je njihove riznice na Allahovom putu. Zatim ga je naslijedio El-Faruk Omer bin el-Hattab, pa je Allah njime pokorio nevjernike i bezbošce. Zaposjeo je carstva na istoku i zapadu, donošene su mu riznice iz ostalih pokrajina iz daleka i blizine. Zatim, nakon što je je umro kao šehid; a živio je pohvalan, saglasili su se ashabi, muhadžiri i ensarije oko hilafeta Osmana bin Affana. Zavladao je islam i uzdigla se Allahova riječ, i kad god bi zavladali jednim narodom, išli su prema drugom, zatim prema onom koji slijedi, pokoravajući se riječima Uzvišenog: “O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj”, i riječima Uzvišenog: “I neka oni osjete vašu strogost”, tj. u borbi protiv njih. Zaista je potpun vjernik onaj koji bude prijatelj sa svojim bratom vjernikom, a strog prema svom neprijatelju nevjerniku.
Kao u riječima Uzvišenog: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom” (47:29), kao i u riječima Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima” (46:9), i u hadisu: (541) “Ja sam onaj koji se smiješi i bori”, tj. smiješim se prijatelju, a borim protiv neprijatelja. “I znajte da je Allah na strani bogobojaznih”, tj. zaista je Allah s vama ako se bojite i ako ste Mu se pokoravate. Ovako je stvar stajala tokom tri stoljeća koja su najbolja za sve generacije. Bila je potpuna pokornost i ustrajnost na Pravom putu. Zatim su dolazila iskušenja, i razilaženja među vladarima, i neprijatelji su imali aspiracije prema krajevima islamske države, i domogli se dijela islamske zemlje, a Allahu pripada odredba prije i poslije. Kad god bi jedan od islamskih vladara bio pokoran Allahovim naredbama i na Njega se oslanjao, Allah bi putem njega oslobađao od zemlje onoliko koliko ima poštivanja Allahove vlasti. Allah je odgovoran da muslimane nadredi nad nevjernicima i da uzdigne njihovu riječ u svim zemljama, zaista je On Plemenit i Darežljiv.
“A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: ‘Kome je od vas ova povećala vjerovanje?’ Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju.” /124/ “A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju i oni kao nevjernici umiru.” /125/
Uzvišeni kaže: “A kad bude objavljena neka sura”, ima licemjera, “ima ih koji govore: ‘Kome je od vas učvrstila vjerovanje?'”, tj. govore jedni drugima, “…što se tiče vjernika, njma je učvrstila vjerovanje i oni se raduju.”, ovaj je ajet jedan od najvećih dokaza da se iman povećava i smanjuje, kao što je to stanovište većine prethodnika i onh poslije njih, imama – predvodnika – učenjaka. “A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje”, tj. sumnju na sumnju, kao u riječima Uzvišenog: “Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su , i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.'” (41:44) Ovo je tek dio njihove ukupne nesreće, a to je da ono što upućuje srca bude razlogom njihove zablude i propasti, kao i to da čovjeku loše ćudi, kada bude “hranjen onim čime je hranjen”, to samo povećava propast i nedostatak.
“Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opamećuju.” /126/ “A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju: Da li vas ko vidi? – i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju.” /127/
Uzvišeni kaže: “Zar ne vide ovi licemjeri”, “da u iskušenje padaju”, tj. budu ispitivani, “…svake godine jedanput ili dva puta, pa opet, niti se kaju, niti se opamećuju”, tj. niti se kaju za svoje pretnodne grijehe, niti se opamećuju u pogledu onoga što ih očekuje od stanja. Rekao je Mudžahid: “Dovode se u ispit praksom i glađu”, a Katade je rekao: “Pohodom u godini dva puta.” U riječima Uzvišenog: “A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju”, tj. samo se okreću ovome svijetu, nisu čvrsti na Istini, niti je prihvataju niti razumiju. Kao u riječima Uzvišenog: “Pa zašto oni pouku izbjegavaju, kao da su divlji magarci preplašeni, koji od onih što ih progone bježe”, (74:49-51) i riječima Uzvišenog: “…i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi”, kao što su riječi Uzvišenog: “…i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu” (61:5), “Zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju”, tj. ne razumiju od Allaha Njegov govor, naprotiv, oni su nemarni u odnosu na Njega i u odbojnosti i udaljavanju od Njega.
“Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” /128/ “A ako oni glavu okrenu, ti reci: ‘Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega: Samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'” /129/
Uzvišeni kaže da je učinio dobročinstvo prema vjernicima što im je poslao Poslanika, jednog od njih, tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao što je rekao Ibrahim, alejhi selam: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih.” (2:129) Uzvišeni ovdje kaže: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas”, tj. od vas i govori vašim jezikom, kao što je rekao Dža'fer bin Ebi-Talib, radijAllahu anhu, En-Nedžašiju i El-Mugire bin Šu'beu, radijAllahu anhu, izaslaniku Kisre: “Zaista je Allah poslao Poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: ‘Prenosi El-Hafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi “El-Fasil bejne er-ravi ve-l-vai”, senedom od Muhammeda bin Dža'fera bin Muhammeda da je rekao: Pričao mi je moj otac, a on od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (542) Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka, a nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.'”
A riječi Uzvišenog: “Teško mu je što ćete na muke udariti” znače: teško mu pada ono što je teško njegovom narodu i što mu je nesnosno, zato se navodi u hadisu koji se prenosi u više predanja: (543) “Poslat sam sa čistom i lahkom vjerom.” “…jedva čeka da Pravim putem pođete”, tj. svesrdno želi vašu uputu i korist vama na ovome i budućem svijetu. Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544) “Ostavio nas je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nema ptice koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o tome nije spomenuo znanje.” Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (545) “Nema ništa što približava Džennetu i udaljava od Vatre, a da vam nije objašnjeno.” Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546) “Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da će biti među vama onih koji će se u njega upustiti; ja vas zadržavam da ne upadate u Vatru kao što upadaju leptirovi ili mušice”.
Riječi Uzvišenog: “A prema vjernicima blag je i milostiv”, jesu kao i riječi Uzvišenog: “…i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslušali, ti reci: ‘Ja nemam ništa s tim što vi radite’, i pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga.” (26:215-217) Ovako mu je naredio Uzvišeni, u ovom časnom ajetu. U riječima Uzvišenog: “A ako oni glave okrenu”, tj. pošto si im došao sa velikim i potpunim vjerozakonom, “…ti reci: ‘Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega!'”, tj. Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam.
Kao što je rekao Uzvišeni: “On je gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika.” (73:9) i riječi Uzvišenog: “On je Gospodar Arša veličanstvenoga”, tj. On je Vladar svakoj stvari i On je njen Stvoritelj, jer Gospodar Arša veličanstvenoga, koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i ono što je na njima, i što je između njih, potčinjeno je moći Uzvišenog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata svaku stvar, i Njegova odredba je izvršena u svemu i On nad svim bdi.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: (547) “Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana ovaj je ajet: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas…’, do kraja sure.
Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin Ez-Zubejra, radijAllahu anhu, da je rekao: (548) “Došao je El-Haris bin Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas’, kod Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: ‘Ko ti je svjedok za ovo?’ Rekao je: ‘Ne znam, tako mi Allaha, ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Razumio sam ih i naučio napamet.’ Zatim je Omer rekao: ‘I ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem’ Da su bila tri ajeta, učinio bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i stavite ih na kraj sure Berae.”
Kraj sažetog komentara sure Et-Tevba. Allahu pripada zahvala, On je dobročinitelj Svojim robovima i On daje uputu i pomoć!
_________________________________________________________________________________________________________
* Objavljena poslije sure El-Maida.
** Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki.
[350] Rekao sam: ‘Ovo je za onog koji je sklopio ugovor manje od četiri mjeseca ili opći ugovor. A što se tiče onog koji je sklopio ograničen ugovor najviše na četiri mjeseca ili na određeni vremenski period, njegov ugovor je važeći sve do isteka ugovorenog roka kao što se vidi iz hadisa koji se prenosi od Alije, radijAllahu anhu
[351] Rekao sam: Neuki smatraju da se svaki hadž u kome se poklapa dan Arefata sa petkom zove Veliki hadž. Ovo je pogrešno. Veliki hadž je dan prinošenja žrtvi i svake godine bude Veliki hadž, jer dan prinošenja žrtvi dolazi svake godine do Sudnjeg dana.
[352] Ajet broj 36. iz ove časne sure Et-Tevba.
[353] Izuzev onog čiji je ugovor sklopljen do određenog perioda, njegov rok važenja traje do isteka ugovorenog roka ako nisu poništili njigove ugovore.
[354] [to je između dvije zagrade nije tekst mufesira, Allah mu se,     dželle šanuhu, smilovao; to je moje.
[355] O Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe I oca I majku!. Kako si samo blag, plemenit i dalekovidan! Divan li si Vjerovjesnik i Poslanik ti, divan li si vođa ti, divan li si otac, blag i sažaljiv. Divan li si uzor ti, neka je na tebe najbolji salavat i najpotpuniji selam.
[356] Rekao sam: Ne… nego kad Allah želi, obavijesti svoga Vjerovjesnika za sutra, nije u stanju Allahov Poslanik, neka je salat i selam na njega, niti i jedan drugi Poslanik obavjestiti šta će biti sutra ili za bilo koji gajb, sam od sebe, osim nakon što ga Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, izvjesti o tome.
[357] Rekao sam: Zaista se ovaj hadis odnosi na onog ko nije platio zekat na svoj imetak, pa će mu njegov imetak biti kao što je spomenuto u hadisu.
[358] Znači: na Allahova Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, i na Ebu-Bekra po slijeđenju.
[359] Rekao sam: Allah zna najbolje da je ovo vezano za grupu koja traži nauku i izučavanje u vjeru, ne radi džihada (borbe).Ja smatram da je pretežnije ono što smatra Es – Suddi da je ajet: “Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni” izuzima nemoćne i bolesne od džihada-borbe, pa ih je Allah poštedio i oslobodio onoga što im je bilo naređeno u riječima Uzvišenog: “Bili slabi ili snažni.”
[360] Rekao sam: znači: upropaste sami sebe čineći zlodjelo zaklinjući se lažno Allahom, a oni to znaju, da Uzvišeni Allah sačuva.
[361] Rekao sam: tj. prethodilo je Njegovom znanju da su nevjernici licemjeri pa je prezirao njihov polazak s tobom i odredio je njihov neizlazak Svojom odredbom i zadržao ih.
[362] [to je među navodnicima to je moj govor, a ako se vrate razlozi za pridobijanje srca, vratit će se i davanje.
[363] Rekao sam: Nije spomenut hadis koji upućuje da je hadž na Allahovom putu.
[364] Pojas to je kaiš koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znači uzeo je za kaiš kojim se vodi struk Poslanikove , sallAllahu ‘alejhi we sellem, deve.
[365] Rekao sam: ova priča od S'alebe nije vjerodostojna i u lancu prenosilaca nalazi se Alij bin Jezid, koji je veoma slab prenosilac. Allah najbolje zna.
[366] Vrati se na komentar ajeta broj 74 iz ove sure.
[367] Prethodno je objašnjen ovaj časni ajet. Pogledaj ajet broj 55 iz ove sure.
[368] Trude se neki ljudi čiji su poznati ciljevi da navedu ovaj hadis i slične njemu da bi odbacili ono što je došlo u riječima Uzvišenog: “Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće”, nastojeći pokazati da je Allah pristrasan prema Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: “Da je Allah oživio njegove roditelje pa su povjerovali u Njega”, tj. da je zanemario mnogoboštvo njegovih roditelja u njihovom životu pa im je povratio život i povjerovali su u Njega, zatim su umrli, pokušavajući da obmanu, ne samo obične nego i učene ljude, da ih je Allah oživio iz počasti prema Poslaniku. Bože sačuvaj, da Gospodar robova postupi sa roditeljima Njegovog Poslanika suprotno postupku sa očevima ostalih muslimana.
[369] Ovo je istina poslije koje dolazi samo zabluda, ovaj ajet br. /18/ iz sure /En-Nisa/, da je propis mnogoboštva jedan, bez obzira da li on bio kod roditelja Poslanika ili očeva ostalih ljudi. Nagrada mnogobošcima je jedna te ista… Nema razlike između mnogobožaca i mnogobožaca. A oni koji su izmislili ovaj hadis, primjer njhovih loših namjera jeste kao primjer onog koji se sakriva svojim prstima misleći da je njima sakrio sebe … ! ili kao noj koji zatrpa svoju glavu u pijesak da bi bezumni mislili da ga niko ne vidi. Ovi su priznali da su roditelji Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, umrli kao mnogobošci, to je očevidno iz njhovog govora: “Allah ih je oživio, zatim su povjerovali u njega.” Da su bili vjernici, ne bi bilo potrebe da ih oživljava da bi povjerovali u Njega iznova … ! Poslanikovi roditelji i ostali njihovi suvremenici bili su obavezni da prihvate vjeru Ibrahimovu, a oni su je zamijenili. Znači da su umrli kao mnogobošci što ovi priznaju i time padaju u nesuglasje. Preostalo im je dokazivanje ispravnosti hadisa o oživljavanju Poslanikovih roditelja, a to je daleko! Međutim, hadis je apokrifan i lažan, a Allah je otkrio njihovu laž na Njega i na Njegova Poslanika, s.a.v.s, kao što je rekao El-Hafiz bin Dehijje: “Ovaj je hadis apokrifan i odbacuju ga Kur'an i Idžma.” Oni ne izmišljaju ovaj hadis iz ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oni su sasvim daleko od ove ljubavi; to su činili s ciljem iznošenja laži na Allahov Govor i govor Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ih je Allah osramotio i razotkrio njihovu koprenu u svakom hadisu koji su fabricirali, izmišljajući i lažući, a Allah upućuje u ispravnost.
[370] Nisam ništa skratio od priče Ka'b bin Malika pošto su u njoj pouka, savjet i propisi.
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s