Arhive za ‘Allah’ kategoriju

Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 
 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  ” i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”  (Prijevod značenja Kur'ana – Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h – 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik ” i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

” Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi…” 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

“O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte.” (prijevod značenja, Ali – Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi ” – sa samim sobom, ” Budite izdržljivi ” – sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte ” – budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun – džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun – džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun – džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne… Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi “, i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni.” (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

Advertisements
Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 
 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  ” i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”  (Prijevod značenja Kur'ana – Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h – 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik ” i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

” Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi…” 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

“O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte.” (prijevod značenja, Ali – Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi ” – sa samim sobom, ” Budite izdržljivi ” – sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte ” – budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun – džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun – džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun – džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne… Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi “, i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni.” (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 
 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  ” i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”  (Prijevod značenja Kur'ana – Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h – 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik ” i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

” Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi…” 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

“O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte.” (prijevod značenja, Ali – Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi ” – sa samim sobom, ” Budite izdržljivi ” – sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte ” – budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun – džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun – džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun – džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne… Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi “, i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni.” (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
O
d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 
 
PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!
Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
 
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao
 
” Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 

 
„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 

– proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
– klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
– zikrimo
– dovimo
– udjeljujemo sadaku
– kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
– čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:

 
” I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 

 
” Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. ” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

____________________________________________________________