Arhive za ‘poslanik’ kategoriju

Pogledajmo kako je u opisu faraonovog stradanja i u kontekstu pouke svim generacijama do Sudnjeg dana, spomenuto u Kur´anu  jedno  veliko načelo.

” A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema nikakvog drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam !'” (Prijevod značenja Junus, 90)

Priznao je nesretnik da je jedini istinski bog Allah, subhanehu ve te'ala, Koji nije nepoznat, Gospodar prvih i posljednjih, nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Svjestan je da ga samo Allah može spasiti iz stanja u kojem se našao, čime priznaje svoju nemoć, a Allahovu svemoć. I ne samo to, već iskazuje svoju spremnost da svoje svjedočenje praktično dokaže, kako riječi ne bi bile puste i neutemeljene, jer kakva korist od riječi i priznanja bez rada i pokornosti. Iskrena vjera je ubjeđenje i predanost, to je iman i islam koji se traži od svakog čovjeka i džina.

Dočim,to priznanje ovome nije koristilo zato što je vrijeme koje mu je dato na raspolaganje na ovom svijetu već isteklo i što ovo izgovara u času kazne. Kada kazna dođe, kasno je za kajanje. Mnoge njihova nepokornost toliko udalji od istine koja je itekako jasna, i srca im učini tvrdim da i ne pomišljaju da se pokaju. Mnogi bi da vode politiku i pregovore sa Allahom kada im zatreba spas i misle da mogu sa Njime Uzvišenim kao što rade sa ljudima. Mnogi i ne razmišljaju o moći Uzvišenog kada čine nered na Zemlji. Svemoćni je u stanju ne samo da ih uništi i spriječi u zlu, već često čini stradanja takvih poukom za druge. Uzvišeni kaže:

” Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered činio ?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe,- ali mnogi ljudi su nemarni u pogledu Naših znakova.” (Prijevod značenja Junus, 91- 92)

• Vjernici, sljedbenici Allahovih poslanika su potpomognuti i na ovom i na budućem svijetu. Onaj Kojeg izvorno i iskreno vjeruju i Kojem su predani ibadetom posvetivši svoj život i smrt Njemu Uzvišenom, neće ih napustiti niti zanemariti. On ima savršenu mudrost i znanje i moramo imati najljepše mišljenje o svom istinskom Gospodaru. I kada dođemo u iskušenje trebamo znati da vjernik nije gubitnik ako je strpljiv, pokoran i poslušan. Čak i iskušenja u tom slučaju bivaju korisnim i dobrim. To je zadovoljstvo Allahovom odredbom i potpuna predanost. Potrebno je moliti

Uzvišenog za učvršćenje i postojanost, rješenje koje je najbolje i da nas sačuva kušnji koje ne možemo podnijeti. Uzvišeni kaže:

” Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na dan kad se dignu svjedoci, na dan kad nepravednicima pravdanja njihova neće od koristi biti; njima pripada prokletstvo i najgore prebivalište.” (Prevod značenja Gafir, 51- 52)

• Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnije i kada su svi uzroci pokidani i nije ostao nijedan osim Njegovog. Uzvišeni kaže:


” Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli !”Neće!’ – reče on- ‘Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti.'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 61-62)

• Velika je pouka u stradanju nepravednika, a ovog posebno. Koliko li ih je samo uništeno i to na vrhuncu njihove obijesti i sile. Kada su mislili da im niko ništa ne može i da svim vladaju i upravljaju došla im je iznenadna i bolna Allahova kazna. Uzvišeni kaže:


” I Faraon posla po gradovima sakupljače: ‘Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni !'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 53- 56)

i kaže:

” I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne.” (Prijevod značenja sura Junus, 90)

” a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

• Zulumćar bî ponižen i kažnjen, iza njega ostadoše imanja i ljepote, a vjernici naslijediše Allahovu zemlju:


” I koliko ostaviše bašča i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili ! – tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 25 – 28)

• Niko ne žali za zlotvorom niti je ikome teško zbog njegovog nestanka. Zemlja i njeni stanovnici ga se oslobode, a on nemilosrdno bude kažnjen onim što zaslužuje. Uzvišeni kaže:


” Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nije im nimalo roka dato.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 29)

Nepravednici poriču istinu i pored njene jasnoće i svoga saznanja u pogledu iste. Dakle, nije manjkavost u objavi vjere već je oholost i nepravednost uzrok odbijanja istine i nepokoravanja svome Gospodaru. Takav je bio slučaj sa faraonom i takav je slučaj sa ostalim silnicima i zulumćarima. Uzvišeni kaže:





” I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: ‘Ovo je prava čarolija!’ I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi bili ubjeđeni da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.” (Prijevod značenja En-Neml, 13 – 14)

• Nužnost potpomaganja strpljivošću i ibadetom Allahu, subhanehu ve te'ala, posebno u vremenu iskušenja i smutnji koje vladaju među ljudima. Oslanjanje na Allaha je vidljivi znak islama i praktičnog ispoljavanja vjere. Dovom vjernik svoje potrebe izlaže Uzvišenom, Koji opet od njega hoće skrušenost i obraćanje i Koji najbolje poznaje sve njegove tajne i javne potrebe i radnje. Uzvišeni kaže:


” I Musa reče: ‘O narode moj!, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste Mu predani (muslimani)!’ ‘U Allaha se uzdamo !’ rekoše oni. ‘Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!’ I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: ‘U Misiru narodu svome kuće pripremite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike !'” (Prijevod značenja Junus, 84- 87)

i kaže:

” O vjernici, pomozite se strpljivošću i namazom ! Allah je doista uz strpljive.” (Prijevod značenja El-Bekara, 153)

• U najtežim iskušenjima Uzvišeni traži od Musaa i Haruna, Svojih poslanika i predvodnika Benu Israila, istikamet, tj. dosljedno pridržavanje propisa i ustrajnost na tome i ne slijeđenje puta neznalica. Upravo u vremenu smutnji i nereda nužno je još više i čvršće prihvatiti se pravoga puta i sa njega nikako ne skretati. To je velika odgovornost onih na koje se ljudi ugledaju i za kojima se povode. Tada neki popuštaju i dolaze sa svojim mišljenjima i pretpostavkama koje još više slabe i njih i one koji ih slušaju i slijede. Uzvišeni kaže:

” Uslišena je dova vaša !” – reče On -, “a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!” (Prijevod značenja Junus, 89)

• Velika je nada u mlađim generacijama koje su odvažne i postojane u iskušenjima i koje su nepokolebljive, sa Allahovom pomoći, pred nasrtajima batila, i pored njihove malobrojnosti. Uzvišeni kaže:


” I ne povjerova Musau niko, osim mali broj potomaka njegovog (faraonovog) naroda, iz straha da ih Faraon i glavešine njihove ne počnu zlostavljati, – a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

Faraon i njegove glavešine oprobali su sve metode u odvraćanju ljudi od Pravoga puta. Optužuju Musaa i Haruna da odvraćaju ljude od vjere njihovih predaka i da žele vlast na Zemlji i otvoreno prkose i iskazuju svoje
nevjerovanje i nijekanje njihove uzvišene misije, kako bi se i drugi za njima poveli. Uzvišeni kaže:

” A oni rekoše: ‘Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji ? E nećemo mi vama dvojici vjerovati !'” (Prijevod značenja Junus, 78)

Koliko li je samo danas takvih koji izvornom pozivu u Allahovu čistu vjeru pretpostavljaju i suprotstavljaju adete i navike predaka ?! Koji optužuju da'ije da svojim radom, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla žele vlast i slično ?!

• Optužuju ih da su došli sa čarolijom kojom obmanjuju ljude. Uzvišeni kaže:


” Kada im je od Nas došla istina, rekli su: ‘Ovo je zaista prava čarolija !’ – ‘Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija ?’ – reče Musa-, a čarobnjaci neće nikad uspjeti !” (Prijevod značenja Junus, 76- 77)
 

Ustvari, Faraon i njegove glavešine su upravljale narodom čarolijama, ali ne prezaju da istinu optuže onim što oni sami rade.

• Faraon nemajući drugih dokaza poče isticati svoju vlast i silu ne bi li se narod za tim poveo u slijepoj pokornosti njemu. Uzvišeni kaže:


” I Faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj,’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispod mene teku, – Zar ne shvaćate ?'” (Prijevod značenja Ez- Zuhruf, 51)
 
• Poče ponižavati Musaa, a sebe uzdizati:

” I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori ?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 52)

Zar to danas umišljeni faraoni isto ne govore o nosiocima emaneta izvorne Allahove vjere ?!

• Nekada je Faraon prijetio, a nekada se predstavljao kao dušebrižnik svog naroda.


” Pustite vi meni” -rečeFaraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” (Prijevod značenja Gafir, 26)

• Poče jadnik u svom bunilu i sljepoći da spominje zahtjeve Allahovom Poslaniku, koji su, ustvari, zahtjevi Onom Koji ga je poslao, i to ne radi istine, već radi odvraćanja od Pravog puta:


” Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 53)

Ovo su samo neki metodi koji se spominju da ih je koristio Faraon sa svojim narodom u odvraćanju od istine i koji su i danas u opticaju.

• Tako je zaveo svoj narod koji ga je slijedio u zabludi, a da nisu bili za nje

ne bi je ni prihvatili:

” I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 54)

• To je neminovno prouzrokovalo Allahovu srdžbu i njihovu propast i postaše primjerom za pouku drugima.


” A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 55-56)

• Zulumćari nakon opomene bivaju još gori i okrutniji i savjet im nimalo ne

koristi:

” I Mi smo Faraonu sve Naše dokaze pokazali, ali je on ipak porekao i odbio.” (Prijevod značenja Ta-Ha, 56)

• Nakon svih pokušaja da mu ukaže na Pravi put i da ih ovaj prihvati, a samim tim i njegov narod, Musa, ‘alejhisselam, uputio je dovu Uzvišenom

Allahu protiv nevjernika i s i l n ika , a Harun, ‘alejhisselam, je na nju aminao:

” I Musa reče: ‘Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim raskoš i bogatstva na ovom svijetu, Gospodaru naš, Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!'” (Prijevod značenja Junus, 88)

Zaista teška dova koju zaslužuju nasilnici. Nestanak imetka, okorjelost srca, nevjerovanje i nesnosna kazna.

• I današnji nasilnici idu stopama Faraona i nadamo se da će završiti kao i njihov predvodnik, a na nama je da se strpimo, budemo ispravni i ustrajni i dovu da činimo.

Izvor teksta – Islamski časopis El-Asr br.17 –
Advertisements

Pogledajmo kako je u opisu faraonovog stradanja i u kontekstu pouke svim generacijama do Sudnjeg dana, spomenuto u Kur´anu  jedno  veliko načelo.

” A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema nikakvog drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam !'” (Prijevod značenja Junus, 90)

Priznao je nesretnik da je jedini istinski bog Allah, subhanehu ve te'ala, Koji nije nepoznat, Gospodar prvih i posljednjih, nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Svjestan je da ga samo Allah može spasiti iz stanja u kojem se našao, čime priznaje svoju nemoć, a Allahovu svemoć. I ne samo to, već iskazuje svoju spremnost da svoje svjedočenje praktično dokaže, kako riječi ne bi bile puste i neutemeljene, jer kakva korist od riječi i priznanja bez rada i pokornosti. Iskrena vjera je ubjeđenje i predanost, to je iman i islam koji se traži od svakog čovjeka i džina.

Dočim,to priznanje ovome nije koristilo zato što je vrijeme koje mu je dato na raspolaganje na ovom svijetu već isteklo i što ovo izgovara u času kazne. Kada kazna dođe, kasno je za kajanje. Mnoge njihova nepokornost toliko udalji od istine koja je itekako jasna, i srca im učini tvrdim da i ne pomišljaju da se pokaju. Mnogi bi da vode politiku i pregovore sa Allahom kada im zatreba spas i misle da mogu sa Njime Uzvišenim kao što rade sa ljudima. Mnogi i ne razmišljaju o moći Uzvišenog kada čine nered na Zemlji. Svemoćni je u stanju ne samo da ih uništi i spriječi u zlu, već često čini stradanja takvih poukom za druge. Uzvišeni kaže:

” Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered činio ?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe,- ali mnogi ljudi su nemarni u pogledu Naših znakova.” (Prijevod značenja Junus, 91- 92)

• Vjernici, sljedbenici Allahovih poslanika su potpomognuti i na ovom i na budućem svijetu. Onaj Kojeg izvorno i iskreno vjeruju i Kojem su predani ibadetom posvetivši svoj život i smrt Njemu Uzvišenom, neće ih napustiti niti zanemariti. On ima savršenu mudrost i znanje i moramo imati najljepše mišljenje o svom istinskom Gospodaru. I kada dođemo u iskušenje trebamo znati da vjernik nije gubitnik ako je strpljiv, pokoran i poslušan. Čak i iskušenja u tom slučaju bivaju korisnim i dobrim. To je zadovoljstvo Allahovom odredbom i potpuna predanost. Potrebno je moliti

Uzvišenog za učvršćenje i postojanost, rješenje koje je najbolje i da nas sačuva kušnji koje ne možemo podnijeti. Uzvišeni kaže:

” Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na dan kad se dignu svjedoci, na dan kad nepravednicima pravdanja njihova neće od koristi biti; njima pripada prokletstvo i najgore prebivalište.” (Prevod značenja Gafir, 51- 52)

• Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnije i kada su svi uzroci pokidani i nije ostao nijedan osim Njegovog. Uzvišeni kaže:


” Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli !”Neće!’ – reče on- ‘Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti.'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 61-62)

• Velika je pouka u stradanju nepravednika, a ovog posebno. Koliko li ih je samo uništeno i to na vrhuncu njihove obijesti i sile. Kada su mislili da im niko ništa ne može i da svim vladaju i upravljaju došla im je iznenadna i bolna Allahova kazna. Uzvišeni kaže:


” I Faraon posla po gradovima sakupljače: ‘Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni !'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 53- 56)

i kaže:

” I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne.” (Prijevod značenja sura Junus, 90)

” a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

• Zulumćar bî ponižen i kažnjen, iza njega ostadoše imanja i ljepote, a vjernici naslijediše Allahovu zemlju:


” I koliko ostaviše bašča i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili ! – tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 25 – 28)

• Niko ne žali za zlotvorom niti je ikome teško zbog njegovog nestanka. Zemlja i njeni stanovnici ga se oslobode, a on nemilosrdno bude kažnjen onim što zaslužuje. Uzvišeni kaže:


” Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nije im nimalo roka dato.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 29)

Nepravednici poriču istinu i pored njene jasnoće i svoga saznanja u pogledu iste. Dakle, nije manjkavost u objavi vjere već je oholost i nepravednost uzrok odbijanja istine i nepokoravanja svome Gospodaru. Takav je bio slučaj sa faraonom i takav je slučaj sa ostalim silnicima i zulumćarima. Uzvišeni kaže:





” I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: ‘Ovo je prava čarolija!’ I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi bili ubjeđeni da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.” (Prijevod značenja En-Neml, 13 – 14)

• Nužnost potpomaganja strpljivošću i ibadetom Allahu, subhanehu ve te'ala, posebno u vremenu iskušenja i smutnji koje vladaju među ljudima. Oslanjanje na Allaha je vidljivi znak islama i praktičnog ispoljavanja vjere. Dovom vjernik svoje potrebe izlaže Uzvišenom, Koji opet od njega hoće skrušenost i obraćanje i Koji najbolje poznaje sve njegove tajne i javne potrebe i radnje. Uzvišeni kaže:


” I Musa reče: ‘O narode moj!, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste Mu predani (muslimani)!’ ‘U Allaha se uzdamo !’ rekoše oni. ‘Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!’ I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: ‘U Misiru narodu svome kuće pripremite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike !'” (Prijevod značenja Junus, 84- 87)

i kaže:

” O vjernici, pomozite se strpljivošću i namazom ! Allah je doista uz strpljive.” (Prijevod značenja El-Bekara, 153)

• U najtežim iskušenjima Uzvišeni traži od Musaa i Haruna, Svojih poslanika i predvodnika Benu Israila, istikamet, tj. dosljedno pridržavanje propisa i ustrajnost na tome i ne slijeđenje puta neznalica. Upravo u vremenu smutnji i nereda nužno je još više i čvršće prihvatiti se pravoga puta i sa njega nikako ne skretati. To je velika odgovornost onih na koje se ljudi ugledaju i za kojima se povode. Tada neki popuštaju i dolaze sa svojim mišljenjima i pretpostavkama koje još više slabe i njih i one koji ih slušaju i slijede. Uzvišeni kaže:

” Uslišena je dova vaša !” – reče On -, “a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!” (Prijevod značenja Junus, 89)

• Velika je nada u mlađim generacijama koje su odvažne i postojane u iskušenjima i koje su nepokolebljive, sa Allahovom pomoći, pred nasrtajima batila, i pored njihove malobrojnosti. Uzvišeni kaže:


” I ne povjerova Musau niko, osim mali broj potomaka njegovog (faraonovog) naroda, iz straha da ih Faraon i glavešine njihove ne počnu zlostavljati, – a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

Faraon i njegove glavešine oprobali su sve metode u odvraćanju ljudi od Pravoga puta. Optužuju Musaa i Haruna da odvraćaju ljude od vjere njihovih predaka i da žele vlast na Zemlji i otvoreno prkose i iskazuju svoje
nevjerovanje i nijekanje njihove uzvišene misije, kako bi se i drugi za njima poveli. Uzvišeni kaže:

” A oni rekoše: ‘Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji ? E nećemo mi vama dvojici vjerovati !'” (Prijevod značenja Junus, 78)

Koliko li je samo danas takvih koji izvornom pozivu u Allahovu čistu vjeru pretpostavljaju i suprotstavljaju adete i navike predaka ?! Koji optužuju da'ije da svojim radom, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla žele vlast i slično ?!

• Optužuju ih da su došli sa čarolijom kojom obmanjuju ljude. Uzvišeni kaže:


” Kada im je od Nas došla istina, rekli su: ‘Ovo je zaista prava čarolija !’ – ‘Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija ?’ – reče Musa-, a čarobnjaci neće nikad uspjeti !” (Prijevod značenja Junus, 76- 77)
 

Ustvari, Faraon i njegove glavešine su upravljale narodom čarolijama, ali ne prezaju da istinu optuže onim što oni sami rade.

• Faraon nemajući drugih dokaza poče isticati svoju vlast i silu ne bi li se narod za tim poveo u slijepoj pokornosti njemu. Uzvišeni kaže:


” I Faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj,’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispod mene teku, – Zar ne shvaćate ?'” (Prijevod značenja Ez- Zuhruf, 51)
 
• Poče ponižavati Musaa, a sebe uzdizati:

” I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori ?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 52)

Zar to danas umišljeni faraoni isto ne govore o nosiocima emaneta izvorne Allahove vjere ?!

• Nekada je Faraon prijetio, a nekada se predstavljao kao dušebrižnik svog naroda.


” Pustite vi meni” -rečeFaraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” (Prijevod značenja Gafir, 26)

• Poče jadnik u svom bunilu i sljepoći da spominje zahtjeve Allahovom Poslaniku, koji su, ustvari, zahtjevi Onom Koji ga je poslao, i to ne radi istine, već radi odvraćanja od Pravog puta:


” Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 53)

Ovo su samo neki metodi koji se spominju da ih je koristio Faraon sa svojim narodom u odvraćanju od istine i koji su i danas u opticaju.

• Tako je zaveo svoj narod koji ga je slijedio u zabludi, a da nisu bili za nje

ne bi je ni prihvatili:

” I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 54)

• To je neminovno prouzrokovalo Allahovu srdžbu i njihovu propast i postaše primjerom za pouku drugima.


” A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 55-56)

• Zulumćari nakon opomene bivaju još gori i okrutniji i savjet im nimalo ne

koristi:

” I Mi smo Faraonu sve Naše dokaze pokazali, ali je on ipak porekao i odbio.” (Prijevod značenja Ta-Ha, 56)

• Nakon svih pokušaja da mu ukaže na Pravi put i da ih ovaj prihvati, a samim tim i njegov narod, Musa, ‘alejhisselam, uputio je dovu Uzvišenom

Allahu protiv nevjernika i s i l n ika , a Harun, ‘alejhisselam, je na nju aminao:

” I Musa reče: ‘Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim raskoš i bogatstva na ovom svijetu, Gospodaru naš, Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!'” (Prijevod značenja Junus, 88)

Zaista teška dova koju zaslužuju nasilnici. Nestanak imetka, okorjelost srca, nevjerovanje i nesnosna kazna.

• I današnji nasilnici idu stopama Faraona i nadamo se da će završiti kao i njihov predvodnik, a na nama je da se strpimo, budemo ispravni i ustrajni i dovu da činimo.

Izvor teksta – Islamski časopis El-Asr br.17 –

Pogledajmo kako je u opisu faraonovog stradanja i u kontekstu pouke svim generacijama do Sudnjeg dana, spomenuto u Kur´anu  jedno  veliko načelo.

” A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema nikakvog drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam !'” (Prijevod značenja Junus, 90)

Priznao je nesretnik da je jedini istinski bog Allah, subhanehu ve te'ala, Koji nije nepoznat, Gospodar prvih i posljednjih, nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Svjestan je da ga samo Allah može spasiti iz stanja u kojem se našao, čime priznaje svoju nemoć, a Allahovu svemoć. I ne samo to, već iskazuje svoju spremnost da svoje svjedočenje praktično dokaže, kako riječi ne bi bile puste i neutemeljene, jer kakva korist od riječi i priznanja bez rada i pokornosti. Iskrena vjera je ubjeđenje i predanost, to je iman i islam koji se traži od svakog čovjeka i džina.

Dočim,to priznanje ovome nije koristilo zato što je vrijeme koje mu je dato na raspolaganje na ovom svijetu već isteklo i što ovo izgovara u času kazne. Kada kazna dođe, kasno je za kajanje. Mnoge njihova nepokornost toliko udalji od istine koja je itekako jasna, i srca im učini tvrdim da i ne pomišljaju da se pokaju. Mnogi bi da vode politiku i pregovore sa Allahom kada im zatreba spas i misle da mogu sa Njime Uzvišenim kao što rade sa ljudima. Mnogi i ne razmišljaju o moći Uzvišenog kada čine nered na Zemlji. Svemoćni je u stanju ne samo da ih uništi i spriječi u zlu, već često čini stradanja takvih poukom za druge. Uzvišeni kaže:

” Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered činio ?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe,- ali mnogi ljudi su nemarni u pogledu Naših znakova.” (Prijevod značenja Junus, 91- 92)

• Vjernici, sljedbenici Allahovih poslanika su potpomognuti i na ovom i na budućem svijetu. Onaj Kojeg izvorno i iskreno vjeruju i Kojem su predani ibadetom posvetivši svoj život i smrt Njemu Uzvišenom, neće ih napustiti niti zanemariti. On ima savršenu mudrost i znanje i moramo imati najljepše mišljenje o svom istinskom Gospodaru. I kada dođemo u iskušenje trebamo znati da vjernik nije gubitnik ako je strpljiv, pokoran i poslušan. Čak i iskušenja u tom slučaju bivaju korisnim i dobrim. To je zadovoljstvo Allahovom odredbom i potpuna predanost. Potrebno je moliti

Uzvišenog za učvršćenje i postojanost, rješenje koje je najbolje i da nas sačuva kušnji koje ne možemo podnijeti. Uzvišeni kaže:

” Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na dan kad se dignu svjedoci, na dan kad nepravednicima pravdanja njihova neće od koristi biti; njima pripada prokletstvo i najgore prebivalište.” (Prevod značenja Gafir, 51- 52)

• Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnije i kada su svi uzroci pokidani i nije ostao nijedan osim Njegovog. Uzvišeni kaže:


” Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli !”Neće!’ – reče on- ‘Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti.'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 61-62)

• Velika je pouka u stradanju nepravednika, a ovog posebno. Koliko li ih je samo uništeno i to na vrhuncu njihove obijesti i sile. Kada su mislili da im niko ništa ne može i da svim vladaju i upravljaju došla im je iznenadna i bolna Allahova kazna. Uzvišeni kaže:


” I Faraon posla po gradovima sakupljače: ‘Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni !'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 53- 56)

i kaže:

” I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne.” (Prijevod značenja sura Junus, 90)

” a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

• Zulumćar bî ponižen i kažnjen, iza njega ostadoše imanja i ljepote, a vjernici naslijediše Allahovu zemlju:


” I koliko ostaviše bašča i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili ! – tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 25 – 28)

• Niko ne žali za zlotvorom niti je ikome teško zbog njegovog nestanka. Zemlja i njeni stanovnici ga se oslobode, a on nemilosrdno bude kažnjen onim što zaslužuje. Uzvišeni kaže:


” Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nije im nimalo roka dato.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 29)

Nepravednici poriču istinu i pored njene jasnoće i svoga saznanja u pogledu iste. Dakle, nije manjkavost u objavi vjere već je oholost i nepravednost uzrok odbijanja istine i nepokoravanja svome Gospodaru. Takav je bio slučaj sa faraonom i takav je slučaj sa ostalim silnicima i zulumćarima. Uzvišeni kaže:





” I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: ‘Ovo je prava čarolija!’ I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi bili ubjeđeni da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.” (Prijevod značenja En-Neml, 13 – 14)

• Nužnost potpomaganja strpljivošću i ibadetom Allahu, subhanehu ve te'ala, posebno u vremenu iskušenja i smutnji koje vladaju među ljudima. Oslanjanje na Allaha je vidljivi znak islama i praktičnog ispoljavanja vjere. Dovom vjernik svoje potrebe izlaže Uzvišenom, Koji opet od njega hoće skrušenost i obraćanje i Koji najbolje poznaje sve njegove tajne i javne potrebe i radnje. Uzvišeni kaže:


” I Musa reče: ‘O narode moj!, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste Mu predani (muslimani)!’ ‘U Allaha se uzdamo !’ rekoše oni. ‘Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!’ I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: ‘U Misiru narodu svome kuće pripremite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike !'” (Prijevod značenja Junus, 84- 87)

i kaže:

” O vjernici, pomozite se strpljivošću i namazom ! Allah je doista uz strpljive.” (Prijevod značenja El-Bekara, 153)

• U najtežim iskušenjima Uzvišeni traži od Musaa i Haruna, Svojih poslanika i predvodnika Benu Israila, istikamet, tj. dosljedno pridržavanje propisa i ustrajnost na tome i ne slijeđenje puta neznalica. Upravo u vremenu smutnji i nereda nužno je još više i čvršće prihvatiti se pravoga puta i sa njega nikako ne skretati. To je velika odgovornost onih na koje se ljudi ugledaju i za kojima se povode. Tada neki popuštaju i dolaze sa svojim mišljenjima i pretpostavkama koje još više slabe i njih i one koji ih slušaju i slijede. Uzvišeni kaže:

” Uslišena je dova vaša !” – reče On -, “a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!” (Prijevod značenja Junus, 89)

• Velika je nada u mlađim generacijama koje su odvažne i postojane u iskušenjima i koje su nepokolebljive, sa Allahovom pomoći, pred nasrtajima batila, i pored njihove malobrojnosti. Uzvišeni kaže:


” I ne povjerova Musau niko, osim mali broj potomaka njegovog (faraonovog) naroda, iz straha da ih Faraon i glavešine njihove ne počnu zlostavljati, – a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)

Faraon i njegove glavešine oprobali su sve metode u odvraćanju ljudi od Pravoga puta. Optužuju Musaa i Haruna da odvraćaju ljude od vjere njihovih predaka i da žele vlast na Zemlji i otvoreno prkose i iskazuju svoje
nevjerovanje i nijekanje njihove uzvišene misije, kako bi se i drugi za njima poveli. Uzvišeni kaže:

” A oni rekoše: ‘Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji ? E nećemo mi vama dvojici vjerovati !'” (Prijevod značenja Junus, 78)

Koliko li je samo danas takvih koji izvornom pozivu u Allahovu čistu vjeru pretpostavljaju i suprotstavljaju adete i navike predaka ?! Koji optužuju da'ije da svojim radom, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla žele vlast i slično ?!

• Optužuju ih da su došli sa čarolijom kojom obmanjuju ljude. Uzvišeni kaže:


” Kada im je od Nas došla istina, rekli su: ‘Ovo je zaista prava čarolija !’ – ‘Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija ?’ – reče Musa-, a čarobnjaci neće nikad uspjeti !” (Prijevod značenja Junus, 76- 77)
 

Ustvari, Faraon i njegove glavešine su upravljale narodom čarolijama, ali ne prezaju da istinu optuže onim što oni sami rade.

• Faraon nemajući drugih dokaza poče isticati svoju vlast i silu ne bi li se narod za tim poveo u slijepoj pokornosti njemu. Uzvišeni kaže:


” I Faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj,’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispod mene teku, – Zar ne shvaćate ?'” (Prijevod značenja Ez- Zuhruf, 51)
 
• Poče ponižavati Musaa, a sebe uzdizati:

” I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori ?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 52)

Zar to danas umišljeni faraoni isto ne govore o nosiocima emaneta izvorne Allahove vjere ?!

• Nekada je Faraon prijetio, a nekada se predstavljao kao dušebrižnik svog naroda.


” Pustite vi meni” -rečeFaraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” (Prijevod značenja Gafir, 26)

• Poče jadnik u svom bunilu i sljepoći da spominje zahtjeve Allahovom Poslaniku, koji su, ustvari, zahtjevi Onom Koji ga je poslao, i to ne radi istine, već radi odvraćanja od Pravog puta:


” Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 53)

Ovo su samo neki metodi koji se spominju da ih je koristio Faraon sa svojim narodom u odvraćanju od istine i koji su i danas u opticaju.

• Tako je zaveo svoj narod koji ga je slijedio u zabludi, a da nisu bili za nje

ne bi je ni prihvatili:

” I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 54)

• To je neminovno prouzrokovalo Allahovu srdžbu i njihovu propast i postaše primjerom za pouku drugima.


” A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 55-56)

• Zulumćari nakon opomene bivaju još gori i okrutniji i savjet im nimalo ne

koristi:

” I Mi smo Faraonu sve Naše dokaze pokazali, ali je on ipak porekao i odbio.” (Prijevod značenja Ta-Ha, 56)

• Nakon svih pokušaja da mu ukaže na Pravi put i da ih ovaj prihvati, a samim tim i njegov narod, Musa, ‘alejhisselam, uputio je dovu Uzvišenom

Allahu protiv nevjernika i s i l n ika , a Harun, ‘alejhisselam, je na nju aminao:

” I Musa reče: ‘Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim raskoš i bogatstva na ovom svijetu, Gospodaru naš, Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!'” (Prijevod značenja Junus, 88)

Zaista teška dova koju zaslužuju nasilnici. Nestanak imetka, okorjelost srca, nevjerovanje i nesnosna kazna.

• I današnji nasilnici idu stopama Faraona i nadamo se da će završiti kao i njihov predvodnik, a na nama je da se strpimo, budemo ispravni i ustrajni i dovu da činimo.

Izvor teksta – Islamski časopis El-Asr br.17 –
Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET, IZ KUR'ANA I VJERODOSTOJNOG SUNNETA.
Autor: Dar Ibnu-l-Mubarek lin-nešri vet-tevzi‘i 

 1.-2. IMAN I DOBRO DJELO 

U plemenitom Kur'anu IMAN se spominje kao jedan od najvažnijih uzroka koji, Allahovom dozvolom, vode u Džennet, ali se uvjek spominje uporedo s dobrim djelom. Zbog toga ne možeš naći ni jedno mjesto, gdje se spominje IMAN, kao uzrok ulaska u Džennet, a da se uporedo s njim ne spominje i dobro djelo. Vrata dobrih djela su, hvala Allahu, prostrana i velika, a putevi i načini postizanja nagrade su veliki i mnogobrojni. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: 

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 82.)
 
U ovom značenju postoji mnogo ajeta i vjerodostojnih hadisa, koje je teško pobrojati, ali ćemo kao primjer navesti neke od njih. SURE: El-Bekare, 25. i 82.; Lukman, 8.; El-Kehf, 107.; El-Hadždž, 14., 23., 56.; El-Feth, 5.; El-Hadid, 12. i 21.; Et-Tegabun, 9.; Et-Talak, 11.; El-Burudž, 11.; El-Bejjine, 7.; El-Mu'minun, 1. i 11.; El-Ankebut, 57.
 
3. TAKWA – BOGOBOJAZNOST
 
Jedna od najvažnijih definicija bogobojaznosti je: Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska. U definicije bogobojaznosti ulazi i sljedeća definicija: Bogobojaznost je da radiš iz pokornosti prema Allahu U, po nuru od Allaha dž.š. (tj. onako kako je došlo u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika s.a.v.s.), želeći time nagradu od Allaha, i da ostaviš nepokornost prema Allahu U, po nuru (svjetlosti) od Allaha, bojeći se Njegove kazne. Ko želi da pročita nešto opširnije o bogobojaznosti neka vidi djela od Ibnul-Kajjima, rahimehullah,: Medaridžus-salikin; Igasetullehfan. Uzvišeni Allah kaže: 
Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti. (El-Hidžr, 45.)
 
Džennet je i pripremljen za bogobojazne. Uzvišeni kaže: 
I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg, i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. (Ali ‘Imran,133.)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost prema Allahu i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija, Ibn Madždže i Ahmed, Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 977.)
 
4. POKORNOST UZVIŠENOM ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU s.a.v.s.
 
Uzvišeni Allah kaže: 
Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku uvesti, a onoga ko leđa okrene, bolnom kaznom će kazniti. (El-Feth, 17.)
U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
 

“Svi sljedbenici moga Ummeta će ući u Džennet osim ko odbije. “A ko odbija, Božiji Poslaniče?” -rekoše. “Onaj ko mi se pokorava ući će u Džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija.” (Fethul-bari, komentar Buharijinog Sahiha, 13/249)
 

5. DŽIHAD NA ALLAHOVOM PUTU
 

Pod džihadom na Allahovom putu se podrazumjeva borba životom i imetkom. Uzvišeni Allah kaže: 

Allah je od mu'mina kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se boriti na Allahovom putu, pa ubijati i biti ubijani. On im je to istinski obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu… (Et-Tewba, 111.)
 

Također Uzvišeni kaže: 

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolne kazne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite – to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; – to će biti veliki uspjeh. (Es-Saff, 10.-12.)
 
6. TEWBA – POKAJANJE
 

Tewba briše (eliminiše) sve ono što je bilo prije nje (misli se na loša djela), kako kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (bilježe ga Ibn Madždže i drugi, Sahihul-džami‘, 3008)
 

Allah dž.š. kaže: 

… ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti i oni će u Džennet ući. (Merjem, 60.)

 7. USTRAJNOST (POSTOJANOST) NA ALLAHOVOJ VJERI 

 Kaže Uzvišeni Allah: 

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – zatim ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čime nek ne tuguju. (El-Ahkaf, 13.)
 

Od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafije se prenosi da je rekao: 

“Božiji Poslaniče, reci mi nešto o islamu, nakon čega, o njemu, neću nikog pitati poslije tebe!” Poslanik mu reče:” Reci: Amentu billahi (vjerujem u Allaha), zatim ustraj u tome.” (bilježi Muslim, komentar od Newewija 2/367).
 

8. TRAŽENJE ZNANJA RADI ALLAHOVOG LICA (ZADOVOLJSTVA).
 

U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: 

“ Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah dž.š. će mu olakšati put ka Džennetu. Nijedna skupina ljudi se ne okupi u jednoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu knjigu i međusobno je proučavajući, a da se na njih ne spusti spokoj, obaspe ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega, a koga djela unazade porijeklo mu neće koristiti. (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 17/24)
 

9. GRADNJA DŽAMIJA (MESDŽIDA)
 

U Buharijinom Sahihu se prenosi od Osmana ibn Affana da je čuo Poslanika s.a.v.s. kako kaže: 

“ Ko sagradi džamiju (mesdžid), želeći time Allahovo lice (zadovoljstvo), Allah će mu sagraditi istu u Džennetu”. (Fethul-bari, 1/544).

10. LIJEP AHLAK (PONAŠANJE)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar se šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak (ponašanje).” (bilježe Ebu Davud i ed-Dija’, Sahihul-džami‘ , 1464)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (izvor prethodno naveden)  
U lijep ahlak (ponašanje) ulaze mnoge stvari, koje je Aiša r.a. sažeto navela, kada je bila upitana o ahlaku (ponašanju) Poslanika s.a.v.s.: 
“Njegov ahlak (ponašanje) je bio Kur'an.” (bilježe Muslim, Ahmed i ostali).
 
Poslanik s.a.v.s. je naš uzor i Allah dž.š. ga pohvaljuje Svojim riječima:
Jer, ti si, zaista, najljepšeg ahlaka (ćudi). (El-Kalem,3)
 
Pogledajmo Allahovu knjigu i Sunnet Njegova Poslanika s.a.v.s., njegov životopis (siru) i životopis njegovih ashaba (drugova) r.a., da bi naučili šta je to lijep ahlak i kako ga postići. Od najboljih knjiga koje govore o vrlinama Poslanika s.a.v.s., i njegovom ahlaku je knjiga: Muhtesaru-š-šemailil-muhamedije, Vrline Allahovog Poslanika od Imama Tirmizije (Allah mu se smilovao), koju je skratio i izvršio korekciju šejh Muhammed
Nasirud-din Albani.
 
11. OSTAVLJANJE PREPIRKE
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, ” (izvor prethodno naveden)
 
12. OSTAVLJANJE LAŽI PA MAKAR I U ŠALI
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, …” (izvor prethodno naveden).
 
13. BITI STALNO POD ABDESTOM (TAHARET) I KLANJATI DVA REKATA
IZA SVAKOG EZANA.
 
Bilježi Imam Tirmizija u svom Sunenu, el-Hakim i Ibn Huzejme u svom Sahihu od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca r.a. da je rekao: 
“ Jedno jutro Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu: “ Bilale, čime si me pretekao u Džennet? Jučer sam ušao u Džennet i ispred sebe sam čuo tvoje korake.” Bilal odgovori: “Božiji Poslaniče; nikada nisam proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, i nikada nisam izgubio abdest a da ga nisam ponovo uzeo.”Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “S tim si me pretekao” (Sahihut-Tergib vet-Terhib, 194).
 
14. ODLAZAK U MESDŽID RADI OBAVLJANJA NAMAZA I POVRATAK IZ
NJEGA
 
Bilježe Imami Muslim i Buharija u svojim Sahihima, i drugi, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Kad god neko ode u džamiju, – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu (NUZULEN) koliko god puta ode ujutro ili naveče ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 5/ 176)

 
Imam Newewi u komentaru ovog hadisa: “Allah mu pripremi mjesto (NUZULEN), kaže, da je to ono što se pripremi kad dolaze gosti.
 
15. MNOGO ČINITI SEDŽDU ALLAHU DŽ.Š.
 
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Rebia‘ ibn Ka‘ba el-Eslemija da je rekao:
 “Jedne prilike sam noćio kod Poslanika s.a.v.s. pa sam mu pomogao da uzme abdest i izvrši svoje potrebe, pa mi reče: “Traži !” Ja mu odgovorih: “Tražim da budem uz tebe u Džennetu. On upita: “Ili tražiš nešto drugo?” Ja mu rekoh: “To je ono što tražim.” Poslanik na kraju reče: “Pomozi se protiv svog nefsa mnogo čineći sedždu.” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 4/451)
 
16. PRIMLJEN HADŽDŽ ( HADŽDŽ MEBRUR)
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ko obavi hadždž, pa ne bude govorio bestidne riječi i ne bude griješio, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila”. (bilježi Buharija i drugi, Fethul-bari, 3/382).
 
Također Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Hadždž mebrur (to je hadždž na kojem hadžija nije činio grijehe), za njega nema druge nagrade osim Dženneta” (bilježe Imam Ahmed i Taberanija, Sahihul-džami‘, 3170).
 
17. UČENJE AJETUL-KURSIJJE IZA SVAKOG FARZA
 
Od Ebu Umame el-Bahilija r.a. se prenosi da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko prouči Ajetul-kursijj nakon svakog farza, između njega i ulaska u Džennet se ispriječava samo smrt.” (Nesaija, Ibn es-Sunni i ostali, Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, 972)
 
Postoje i drugi zikrovi, za koje je, ako ih čovjek s ubjeđenjem izgovori, obećan Džennet, kao naprimjer: u Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Šeddada ibn Evsa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Sejjidul-istigfar (najbolja dova za oprost grijeha) je da kažeš: “Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam Tvoj rob, ja
sam na tragu zavjeta i obećanja Tebi datog, u okviru mojih mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Ti Tvoje blagodati prema meni i priznajem Ti svoje grijehe, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, zatim je rekao: “Ko danju prouči ovaj istigfar, ubjeđen u to, pa umre toga dana prije nego što omrkne, bit će od  stanovnika Dženneta, a ko to isto kaže noću, ubjeđen u to, pa umre prije nego svane, bit će od stanovnika Dženneta.” (Fethul-bari – 11/97)
 
18. KLANJATI DVANAEST REKATA (SUNNETA) SVAKI DAN I NOĆ, KAO
DOBROVOLJNI NAMAZ ALLAHU DŽ.Š.
 
Od Ummi Habibe r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: 
“Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva rekata poslije jacije i dva rekata prije sabaha.” (bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 6362).
 

19. ŠIRENJE SELAMA, HRANJENJE GLADNIH, ODRŽAVANJE RODBINSKIH
VEZA, I KLANJANJE NOĆU
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok ljudi spavaju pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” (bilježe Ibn Madždže i ostali, Sahih Sunen Ibn Madždže, 1097)
20. ISKRENOST U GOVORU, ISPUNJAVANJE OBEĆANJA, IZVRŠAVANJE EMANETA, ČUVANJE STIDNOG MJESTA, OBARANJE POGLEDA (OD ONOGA U ŠTO JE HARAM GLEDATI) I ČUVANJE RUKU (OD ZABRANJENIH
STVARI).
Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Garantujte mi šest stvari od vas, ja ću vam garantovati Džennet; kada govorite budite iskreni, ispunite kada obećate, izvršite kada vam se nešto povjeri, čuvajte vaša stidna mjesta, obarajte poglede i čuvajte svoje ruke (od zabranjenih stvari). (bilježe Ibn Huzejme, Ibn Hibban, el-Hakim i drugi, a Albani kaže da je hasen, es-Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, br. 1470)

21.OBAVLJANJE PET DNEVNIH NAMAZA, ONAKO KAKO JE ALLAH NAREDIO, POSTITI MJESEC RAMAZAN, ČUVANJE STIDNOG MJESTA I POKORNOST MUŽU. (OVAJ UZROK JE POSEBNO ZA ŽENE)
Bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila mjesec Ramazan, čuvala stidno mjesto i bila pokorna svome mužu, bit će joj rečeno: “Uđi u Džennet, na koja hoćeš vrata. (Sahihul-džami‘ , 660).
22. ODGAJATI I IZDRŽAVATI TRI KĆERKE ILI TRI SESTRE
Ebu Ja‘la u svom Musnedu bilježi od Enesa r.a. da je rekao: “Poslanik s.a.v.s. je rekao:  
“ Ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se bude bojao Allaha i brinuo se o njihovom odgoju i izdržavao ih, bit će sa mnom u Džennetu, ovako, pa je sastavio kažiprsti i srednji prst.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 295)
U Muslimovom Sahihu i Tirmizijinom Sunenu (4/281), u njegovoj formi, se bilježi hadisu kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Ko bude izdržavao dvije kćerke i brinuo se o njima, ući će sa mnom u Džennet kao što su ova dva, pa je to pokazao sa svoja dva prsta.”
23. STRPLJIVOST I OČEKIVANJE NAGRADE PRI SMRTI DJECE I BLISKIH
OSOBA
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Kome umre troje (djece) od njegova potomstva, a on bude za to očekivao nagradu (od Allaha), ući će u Džennet.” Jedna žena reče: “A šta je sa dvoje ?” Poslanik odgovori: “I dvoje” (bilježe Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5969)
Također Poslanik s.a.v.s. kaže:
“ Nema roditelja kojima umre troje djece, koja nisu punoljetna, a da ih Allah dž.š. svojom dobrotom i milošću prema toj djeci, ne uvede u Džennet.” (bilježe Imami Ahmed, Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5781)
Bilježi Imami Ahmed u svome Musnedu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:  
“Allah dž.š. kaže: “Mom robu mu'minu, kada mu uzmem nekog bliskog na dunjaluku, i on za to očekuje nagradu, nema druge nagrade kod Mene osim Džennet.” (Sahihul-džami‘, 8139).

24. IZDRŽAVANJE I BRIGA O JETIMU (SIROČETU)
Bilježi Imam Buharija u svom Sahihu od Sehla ibn Sa‘da, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ja i onaj, ko se bude brinuo o jetimu (siročetu), bit ćemo u Džennetu ovako, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.” (Fethul-bari, 10/436).
25. OBILAZAK BOLESNIKA I POSJETA (ZIJARET) BRATU PO VJERI
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, zovnut će ga glasnik: “Blagoslovljen neka si i neka je blagoslovljen tvoj hod, nastani mjesto u Džennetu.” (bilježe Tirmizija i Ibn Madždže, a Albani kaže hasen, Sahihul-džami‘, 6387).
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Ko posjeti bolesnika, on je u džennetskom bostanu sve dok se ne vrati (iz posjete). (bilježi Muslim, Newewi 16/361)
26. ČUVANJE DVAJU SVOJSTAVA (VRLINA).
Od Abdullaha ibn ‘Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Svaki rob musliman koji bude čuvao dvije osobine ili dva svojstva ući će u Džennet. Ta svojstva su lahka, ali malo ih radi po njima. Iza svakog namaza reći deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, i deset puta Allahu ekber. To je stotinu i pedeset jezikom, a hiljadu i petsto na vagi (mizanu). I kada legne proučiti 34 puta Allahu ekber, 33 puta elhamdulillah i 33 puta subhanallah. To je stotinu jezikom a hiljadu na vagi (mizanu).” Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako to uči, brojeći na prste svoje ruke. Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, kako su te osobine lahke,a malo ih po njima radi?” On odgovori. “Nekom od vas će doći šejtan kada legne i uspavat će ga prije nego to prouči, a dolazit će mu i u namazu, pa će ga podsjećati na nešto prije nego to prouči.” (bilježe ga Ebu Davud, Tirmizija i kaže: “hadis hasen sahih”, Nesaija i Ibn Hibban u svom Sahihu, Sahihut- tergib, 603).
27. VELIKODUŠNOST U KUPOPRODAJI
Bilježi Imam Buharija u et-Tarihul-kebir, Nesaija i ostali od Osmana ibn Affana r.a. da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Allah dž.š. će uvesti u Džennet onog čovjeka koji je velikodušan i kao mušterija i kao prodavač, i kao onaj koji vraća dug i kao onaj kome se vraća.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 1181)
28. OPROSTITI DUG ONOME KOME JE TEŠKO DA GA VRATI
Bilježi Imam Muslim (Allah mu se smilovao) u svom Sahihu od Huzejfe ibnul-Jemana, a on od Poslanika s.a.v.s. da je jedan čovjek umro i ušao u Džennet, pa mu je rečeno: “Šta si činio ? On reče: ”Trgovao sam s ljudima pa sam odgađao dug onome kome je teško da ga vrati i opraštao sam dugove u novcu i imetku.” (komentar Muslimovog Sahiha, od Newewija,
10/483)
Također se bilježi u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
“Bio je jedan čovjek koji je ljudima posuđivao (imetak) i govorio bi svome

momku: Ako ti dođe onaj kome je teško da vrati dug pa mu ga ti oprostiš, možda i Allah tebi oprosti.” Sreo je Allaha dž.š. (umro) pa mu je oprostio.” (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 10/485)
29. GRUPA DOBRIH DJELA, AKO SE U JEDNOM DANU NAĐU KOD MUSLIMANA, UĆI ĆE, ALLAHOVOM DOBROTOM, U DŽENNET.  
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko je od vas jutros zapostio ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik dalje upita: “Ko je pratio dženazu ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je danas nahranio siromaha ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Na to Poslanik s.a.v.s. reče: “U koga se nađu ova djela u jednom danu, ući će u Džennet. ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 15/164)
30. SABUR (STRPLJIVOST) AKO SE IZGUBI VID
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Allah dž.š. kaže: “Kome uzmem dva miljenika (oči), pa se strpi, očekujući nagradu, nisam zadovoljan da ga nagradim ičim drugim osim Džennetom.” (Bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 8140)