Arhive za ‘selam’ kategoriju

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Advertisements

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Piše: Dr Šefik Kurdić


Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:

1. Sa aspekta onoga u šta poziva.

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]

” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.

Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]

3. Sa aspekta nagrade.

Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:

“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]

U drugom hadisu stoji:

“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu


Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]


” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići.  I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”   A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]


Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.

U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]

U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]

Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:


” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,  da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]


U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]


I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]

Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]


Hud, a.s.:

I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]


Sãlih, a.s.:

A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]

Šu’ajb, a.s.:

A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]

Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]

Ovaj ajet sadrži dva značenja:

1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.

2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.

Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]

Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.

Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]

U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]

Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]

propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]

Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31] 

S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast. 

Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.



[1] . Fussilet, 33

[2] . El- Mu`min, 41-42

[3] . En-Nisa, 165

[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu

[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.

[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.

[8] . Alu Imran, 104-107.

[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.

[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.

[11] . El Ahzab, 45-46.

[12] . El Hadždž, 67.

[13] . El Kasas, 87.

[14] . El Earaf, 59.

[15] . Hud, 50.

[16] . El Earaf, 73.

[17] . El Earaf,85.

[18] . En-Nahl, 36.

[19] . Alu Imran, 110.

[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.

[21] . Et-Tewbe, 67-68.

[22] . Et-Tewbe, 71.

[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.

[24] . El Earaf, 157.

[25] . Jusuf, 108.

[26] . Ibn Kesir, 1/518.

[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.

[28] . Alu Imran, 104.

[29] . Ibn Kesir, 1/518.

[30] . Alu Imran, 104.

[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.