Arhiva za Maj, 2013

Pitanje br. 118
 
Trenutno živim u Holandiji, a ovdje je u ljetnom periodu akšam kasno, tj. vrijeme iftara je najkasnije u 22:45, a zora je u 01:50. Da li ćemo mi inša'Allah postiti do tog vremena ili ćemo se ravnati sa Saudijskom Arabijom?
 
 Odgovor br. 118
 
Kažu u Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji: “Allah, dželle šenuhu, se obraća vjernicima i kaže : “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste Allaha bojali” (El-Bekare, 183). U drugom ajetu pojašnjava početak i završetak posta i kaže: “Jedite i pijte sve dok crnu od bijele niti noći ne budete raspoznavali, a zatim do noći postite.” (El-Bekare, 187). Vidimo da je ajet općeg karaktera i ne odnosi samo na stanovnike ovog ili onog predjela, ovu ili onu vrstu i rasu. Stanovnici predjela u kojima je dan dug ulaze u opće značenje ovog ajeta (tj. obavezni su postiti od pojave zore do zalaska sunca, pa makar zalazak bio u 22:45). Onaj ko za vrijeme ramazana bude kod kuće, obavezan je postiti, bez obzira na dužinu i kratkoću dana. Izuzeti se može samo osoba koja ne može izdržati čitav dan, ili se pribojava smrti i bolesti. Toj osobi je dozvoljeno trenutno prekinuti post i uzeti onoliko hrane i pića koliko je dovoljno da se zadovolji najniža potreba. Nakon toga nastavlja sa postom, a taj dan je obavezna napostiti, u pogodnoj prilici za to.” (“Fetava ramadan”, 1/126).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Advertisements
Pitanje br. 117
 
Kada su tačna vremena za klanjanje svih namaza počevši od sabaha do jacije?
 
 Odgovor br. 117
 
Podne-namaz nastupa kada Sunce pređe polovinu neba, tj. krene prema zapadu. Kaže Allah dželle šenuhu: “Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine…” (El-Isra, 78). Taj vremenski period prepoznaje se po pojavljivanju sjenke u pravcu istoka, nakon njenog gubljenja iz pravca zapada. Podne traje sve dok sjenka ne dostigne čovjekovu prirodnu veličinu.

Ikindija-namaz počinje sa krajem podnevskog vremena i traje dok Sunce ne požuti, prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Vrijeme ikindije-namaza je sve dok Sunce ne požuti…” (Hadis je zabilježio Muslim).

Akšam-namaz počinje sa zalaskom Sunca, tj. onog trenutka kada se sunčeva ploča potpuno izgubi i ne mogne se vidjeti ni u ravnici ni u brdovitom predjelu. Akšamsko vrijeme se prepoznaje i po nadiranju tmine iz pravca istoka, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada dođe noć iz ovog pravca-istoka i nestane dana iz ovog pravca-zapada, nastupilo je vrijeme iftara.” Akšamsko vrijeme završava se nestajanjem večernjeg rumenila – večernje rumenilo je bjelina izmiješana sa crvenom bojom.

Jacija nastupa sa završetkom akšamskog vremena i traje do pola noći. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Jacija-namaz traje do polovine noći…” (Hadis je zabilježio Muslim). Polovina noći određuje se polovljenjem vremenskog perioda između zalaska Sunca i pojave zore. Onaj ko iz opravdanog razloga: sna, bolesti, putovanja, ne bude u stanju klanjati prije ponoći, dozvoljeno mu je klanjati sve do pojave zore ili nastupanja sabah-namaza.

Sabahsko vrijeme počinje pojavom druge (prave) zore, a završava se izlaskom Sunca, kao što se spominje u hadisu Abdullaha ibn Amra, kojeg je zabilježio Muslim. 
 

Sve propisane namaze, osim jacije i podne u slučaju velike vrućine, bolje je klanjati u prvo vrijeme, i na to podstiču opće riječi Allaha, dželle šenuhu: “i požurite sa činjenjem dobrih djela.” (El-Maida, 48).

Dokaz da je jaciju bolje odgoditi nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je jedne noći klanjao kasno: “Tako mi onoga, u čijoj je ruci moja duša, ovo je pravo jacijsko vrijeme. Da se ne bojim otežavanja ummetu, klanjao bih u tom vremenu.”

Dokaz za odgađanje podne u vrućim danima, dok ne splasne vrućina, su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “U danima velike vrućine odgodite podne. Uistinu je velika vrućina zapah džehennemske vatre.” (Buharija i Muslim)
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 116
 
Želio bih da mi odgovorite zašto se prilikom citiranja prijevoda Kur'ana, Allah izjašnjava u množini, kao npr.: “Nama ćete se vratiti”, “Mi smo vas stvorili.” itd.
 
 Odgovor br. 116
 
Kažu u Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji: “U arapskom jeziku postoje tri načina spominjanja vlastite ličnosti: prvo, upotreba lične zamjenice prvog lica množine “nahnu/mi” – ovim se želi ukazati na veličinu i moć; drugo, upotreba lične zamjenice prvog lica jednine “ene/ja” i treće, upotreba trećeg lica jednine “huve/on”. Sva tri načina se nalaze u Kur'anu, koji je objavljen na arapskom jeziku. Allah, dželle šenuhu, se u Kur'anu obraća Arapima, na jeziku kojeg oni razumiju i poimaju.” (“Fetava-l-ledžneti-d-daimeti”, 4/176).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 114
 
Ako te neko pita da proučiš Jasin za umrlu mu rodbinu i ako ti daje pare za to, da li je grijeh te pare uzeti?
 
 Odgovor br. 114
 
Nije dozvoljeno učiti Kur'an za pare, bez razilaženja među islamskim učenjacima. Rekao je Ibn Ebil-Izz el-hanefi u “Komentaru Tahavijine poslanice o akidi”: “Niko od prvih generacija nije plaćao učenje Kur'ana, niti je takvo nešto odobrio ili naredio. Nema razilaženja među islamskim učenjacima, oko zabrane učenja Kur'ana za pare.” (Pogledaj: “Teshilu fehmi šerhi-t-tahavijje”, 519). Prenosi Tirmizi od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko bude učio Kur'an neka traži od Allaha, dželle šenuhu, njime. Bit će u mom ummetu ljudi koji će učiti Kur'an i tražiti od ljudi da im daju nadoknadu za to”. Prenose Ahmed, Taberani, Bejheki od Abdurahmana ibn Šibla da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Učite Kur'an i radite po njemu. Ne budite nemarni prema njemu i ne pretjerujte. Ne stičite i ne zgrćite imetak putem njega.” (Šejh El-Albani je ocijenio ove hadise vjerodostojnim u “Sahihu-l-džamiu-s-sagiru ve zijadetihi”, 1/258 str., hadisi: 1168, 1169). Zabrana je općeg karaktera i podjednako obuhvata učenje uz traženje nadoknade i dobrovoljno davanje od tražioca usluge. Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 112
 
Kao dječaka roditelji me nisu sunetili. Sad sam spoznao vjeru i obavljam vjerske dužnosti. U ovim godinama bi mi sunećenje izazvalo neprijatnosti, pa me stoga interesuje da li sam dužan da se podvrgnem tom pothvatu.
 
 Odgovor br. 112
 
Obrezivanje je prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski i hanbelijski mezheb – vadžib, bez obzira na starosnu dob – Ibrahim, alejhi selam, je obrezan nakon što je napunio osamdeset godina. Najjači dokaz obaveznosti nalazimo u činjenici da se ostaci mokraće nakupljaju u koži koja prekriva glavić, što se može izbjeći samo obrezivanjem. Čistoća tijela je uvjet za ispravnost namaza, a nema čistoće tijela bez čistoće svih njegovih dijelova, između ostalog polnog organa. Šerijatsko pravilo kaže: “Ono bez čega se ne može upotpuniti vadžib, samo postaje vadžibom.” Obaveze obrezivanja biva oslobođen samo onaj kome obrezivanje može prouzrokovati velike tjelesne ozljede i bolest. (Pogledaj opširnije u “Medžmuu-l-fetava”, šejha Ibn Usejmina, 4/117, “El-Fetava-
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 111
 
Da li je potrebna sehvi sedžda ako muktedija pogriješi u namazu u džematu? Da vas Allah nagradi.
 
 Odgovor br. 111
 
Ako muktedija pogriješi u namazu nije obavezan učiniti sehvi-sedždu prema većini islamskih učenjaka, kao što navodi Ibn Kudame u svom poznatom fikhskom dijelu “El-Mugniju”, 2/439. Muavija ibn el-Hakem je progovorio u namazu iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu nije naredio da učini sehvi-sedždu. Prenosi Darekutni od Abdullaha ibn Omera radijallahu anhuma da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Muktedija nije obavezan učiniti sehvi sedždu, a ako pogriješi imam obavezan je učiniti sa njim.” Ovaj propis se odnosi na muktediju koji klanja za imamom od početka namaza. Muktedija koji pogriješi u dijelu namaza kojeg nije klanjao za imamom, tj. kojeg je naklanjavao, nakon što je imam predao selam, obavezan je učiniti sehvi-sedždu bez razilaženja među učenjacima. Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.
Pitanje br. 110
 
Da li je dozvoljeno dati zekat nekoj da'vetskoj organizaciji?
 
 Odgovor br. 110
 
Na osmoj sjednici Islamskog pravnog kolegija, održanoj u Mekki 27/4/1405, razmatrano je, između ostalog, pitanje davanja zekata u da'vetske svrhe. Nakon iznošenja mišljenja i dokaza članova Kolegija, većina je dozvolila davanje zekata u navedene svrhe i sve što pomaže da'vu, argumentujući to činjenicom da da'va ulazi u značenje riječi Allaha, dželle šenuhu: “na Allahovom putu” – jedna od osam kategorija koje se spominju u 60-om ajetu sure Tevbe. Da je pojam “fi sebilillahi” općeg karaktera i da nije striktno ograničen na borbu na Allahovom putu oružjem, ukazuje hadis u kojem se navodi da je čovjek darovao devu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi je upotrijebio na Allahovom putu. Nakon toga je došla njegova žena kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestila ga da želi ići na hadždž. “Uzjaši ovu devu i idi! Hadždž se smatra Allahovim putem” – reče joj Poslanik.” (Hadis su zabilježili: Ebu-Davud, Hakim i Bejheki, a šejh El-Albani, ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvau”, broj hadisa 1587); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Borite se protiv idolopoklonika imetkom, životima i riječju.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Nesaija i Hakim). Rekao je Muhammed ibn Ibrahim – jedan od najvećih učenjaka ovog vijeka –: “Vrlo je važno napomenuti da je dozvoljeno dati zekat kao finansijsku potporu da'vi i onima koji brane vjeru od različitih vidova sumnji, jer je to jedan vid borbe na Allahovom putu, bolje rečeno jedan od najvećih vidova borbe na Allahovom putu.” (“Fetavaz-zekat”, autora Abdurrahmana ibn Džibrina, 137-139).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.