Arhiva za Januar, 2012


STVARNOST A NE ILUZIJA ● الموت ● ® HD ●● from Islamski Video Kanal on Vimeo.


STVARNOST A NE ILUZIJA ● الموت ● ® HD ●● from Islamski Video Kanal on Vimeo.

Negativne posljedice djelovanja našeg jezika mogu se manifestirati u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih muslimana. Treba se truditi da naš govor oslobodimo od spomenutih negativnih osobina. Allah Uzvišeni jasno zabranjuje takvu vrstu odnosa prema drugima, rekavši:

”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju — sami sebi čine nepravdu”.

Uznemiravanje i vrijeđanje vjernika posebno je naglašeno kao težak grijeh. Allah Uzvišeni o tome veli:

” A one koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh ! ”

Posebno trebamo voditi računa da ni jezikom ne uznemirimo i ne uvrijedino osobu koja voli Allaha i koju Allah voli. Dakle, radi se o krajnje pobožnim i bogobojaznim osobama. Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadisi-kudsijju u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s., najavljuje Allahov rat takvim osobama. On kaže: Allah Uzvišeni je rekao: ‘Ko uznemiri Moga pravog roba (evliju), Ja ću mu najaviti rat !!!’ Analizirajmo: koliko mi koristimo svoj jezik u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih osoba ?!

Također, nadmetanje i rasprava su česte posljedice djelovanja jezika. One, uglavnom, izrode oholost, mržnju i svađu. Otuda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvu aktivnost jezika definirao pogubnom, kao što vidimo u predaji ‘Abdullaha b. ‘Abbasa, r.a., u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno naglašava: Nemoj se nadmetati u govoru sa svojim bratom, nemoj se ismijavati s njim i nemoj mu obećavati ono što nećeš ispuniti!

U drugoj Ibn ‘Abbasovoj predaji, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: Dovoljno je čovjeku grijeha da bude uporan u svađi i raspravi !

Vjerovjesnik, s.a.v.s., garantira džennetske ljepote onome ko ostavi raspravu, nadmetanje i svađu i to kada bude u pravu, ne želeći time izazvati nesporazume i još veće nedoumice. U predaji Enesa b. Malika, r.a., Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovako obećava: Ja garantiram dvorac u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu; garantiram dvorac u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar i u šali, i garantiram dvorac u najljepšem dijelu Dženneta onome čije ponašanje bude lijepo.

Imam Ahmed rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao: “Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svom bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!” (Sahih ligajrihi, a ovaj lanac – hasen. Medžme'uz-Zeva'id)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!” (Muttefekun ‘alejh)

Prethodne generacije muslimana i islamski učenjaci prije nas definirali su pogubnost djelovanja jezika, pa su se maksimalno čuvali od toga.

Mudri Lukman ovako savjetuje svoga sina: Sinčiću, ne raspravljaj sa učenim, pa da te ponize !

Ebu-d-Derda’, r.a., upozorava: Dovoljan ti je grijeh da se stalno raspravljaš!

Muslim b. Jesar kaže: Dobro se čuvajte rasprave, jer je to trenutak u kojem se učen pokazuje kao neznalica a šejtan koristi njegovu grešku!.

Malik b. Enes upozorava: Rasprava uzrokuje tvrdoću srca i rezultira mržnjom !

Bilal b. Sa'd veli: Kada vidiš čovjeka da puno priča, da mnogo raspravlja i da je zadivljen svojom pričom, neka znaš da je propao !

Musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

O tome Omer b. Hattab kaže: ”Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.”

Negativne posljedice djelovanja našeg jezika mogu se manifestirati u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih muslimana. Treba se truditi da naš govor oslobodimo od spomenutih negativnih osobina. Allah Uzvišeni jasno zabranjuje takvu vrstu odnosa prema drugima, rekavši:

”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju — sami sebi čine nepravdu”.

Uznemiravanje i vrijeđanje vjernika posebno je naglašeno kao težak grijeh. Allah Uzvišeni o tome veli:

” A one koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh ! ”

Posebno trebamo voditi računa da ni jezikom ne uznemirimo i ne uvrijedino osobu koja voli Allaha i koju Allah voli. Dakle, radi se o krajnje pobožnim i bogobojaznim osobama. Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadisi-kudsijju u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s., najavljuje Allahov rat takvim osobama. On kaže: Allah Uzvišeni je rekao: ‘Ko uznemiri Moga pravog roba (evliju), Ja ću mu najaviti rat !!!’ Analizirajmo: koliko mi koristimo svoj jezik u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih osoba ?!

Također, nadmetanje i rasprava su česte posljedice djelovanja jezika. One, uglavnom, izrode oholost, mržnju i svađu. Otuda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvu aktivnost jezika definirao pogubnom, kao što vidimo u predaji ‘Abdullaha b. ‘Abbasa, r.a., u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno naglašava: Nemoj se nadmetati u govoru sa svojim bratom, nemoj se ismijavati s njim i nemoj mu obećavati ono što nećeš ispuniti!

U drugoj Ibn ‘Abbasovoj predaji, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: Dovoljno je čovjeku grijeha da bude uporan u svađi i raspravi !

Vjerovjesnik, s.a.v.s., garantira džennetske ljepote onome ko ostavi raspravu, nadmetanje i svađu i to kada bude u pravu, ne želeći time izazvati nesporazume i još veće nedoumice. U predaji Enesa b. Malika, r.a., Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovako obećava: Ja garantiram dvorac u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu; garantiram dvorac u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar i u šali, i garantiram dvorac u najljepšem dijelu Dženneta onome čije ponašanje bude lijepo.

Imam Ahmed rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao: “Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svom bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!” (Sahih ligajrihi, a ovaj lanac – hasen. Medžme'uz-Zeva'id)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!” (Muttefekun ‘alejh)

Prethodne generacije muslimana i islamski učenjaci prije nas definirali su pogubnost djelovanja jezika, pa su se maksimalno čuvali od toga.

Mudri Lukman ovako savjetuje svoga sina: Sinčiću, ne raspravljaj sa učenim, pa da te ponize !

Ebu-d-Derda’, r.a., upozorava: Dovoljan ti je grijeh da se stalno raspravljaš!

Muslim b. Jesar kaže: Dobro se čuvajte rasprave, jer je to trenutak u kojem se učen pokazuje kao neznalica a šejtan koristi njegovu grešku!.

Malik b. Enes upozorava: Rasprava uzrokuje tvrdoću srca i rezultira mržnjom !

Bilal b. Sa'd veli: Kada vidiš čovjeka da puno priča, da mnogo raspravlja i da je zadivljen svojom pričom, neka znaš da je propao !

Musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

O tome Omer b. Hattab kaže: ”Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.”

Negativne posljedice djelovanja našeg jezika mogu se manifestirati u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih muslimana. Treba se truditi da naš govor oslobodimo od spomenutih negativnih osobina. Allah Uzvišeni jasno zabranjuje takvu vrstu odnosa prema drugima, rekavši:

”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju — sami sebi čine nepravdu”.

Uznemiravanje i vrijeđanje vjernika posebno je naglašeno kao težak grijeh. Allah Uzvišeni o tome veli:

” A one koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh ! ”

Posebno trebamo voditi računa da ni jezikom ne uznemirimo i ne uvrijedino osobu koja voli Allaha i koju Allah voli. Dakle, radi se o krajnje pobožnim i bogobojaznim osobama. Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadisi-kudsijju u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s., najavljuje Allahov rat takvim osobama. On kaže: Allah Uzvišeni je rekao: ‘Ko uznemiri Moga pravog roba (evliju), Ja ću mu najaviti rat !!!’ Analizirajmo: koliko mi koristimo svoj jezik u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih osoba ?!

Također, nadmetanje i rasprava su česte posljedice djelovanja jezika. One, uglavnom, izrode oholost, mržnju i svađu. Otuda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvu aktivnost jezika definirao pogubnom, kao što vidimo u predaji ‘Abdullaha b. ‘Abbasa, r.a., u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno naglašava: Nemoj se nadmetati u govoru sa svojim bratom, nemoj se ismijavati s njim i nemoj mu obećavati ono što nećeš ispuniti!

U drugoj Ibn ‘Abbasovoj predaji, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: Dovoljno je čovjeku grijeha da bude uporan u svađi i raspravi !

Vjerovjesnik, s.a.v.s., garantira džennetske ljepote onome ko ostavi raspravu, nadmetanje i svađu i to kada bude u pravu, ne želeći time izazvati nesporazume i još veće nedoumice. U predaji Enesa b. Malika, r.a., Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovako obećava: Ja garantiram dvorac u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu; garantiram dvorac u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar i u šali, i garantiram dvorac u najljepšem dijelu Dženneta onome čije ponašanje bude lijepo.

Imam Ahmed rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao: “Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svom bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!” (Sahih ligajrihi, a ovaj lanac – hasen. Medžme'uz-Zeva'id)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!” (Muttefekun ‘alejh)

Prethodne generacije muslimana i islamski učenjaci prije nas definirali su pogubnost djelovanja jezika, pa su se maksimalno čuvali od toga.

Mudri Lukman ovako savjetuje svoga sina: Sinčiću, ne raspravljaj sa učenim, pa da te ponize !

Ebu-d-Derda’, r.a., upozorava: Dovoljan ti je grijeh da se stalno raspravljaš!

Muslim b. Jesar kaže: Dobro se čuvajte rasprave, jer je to trenutak u kojem se učen pokazuje kao neznalica a šejtan koristi njegovu grešku!.

Malik b. Enes upozorava: Rasprava uzrokuje tvrdoću srca i rezultira mržnjom !

Bilal b. Sa'd veli: Kada vidiš čovjeka da puno priča, da mnogo raspravlja i da je zadivljen svojom pričom, neka znaš da je propao !

Musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

O tome Omer b. Hattab kaže: ”Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.”

 U vrijeme kada su islamske vrijednosti zapostavljene islamsko znanje se mora dostaviti široj javnosti na svaki mogući način. Ako pogledamo u istoriju islama vidimo da islamski učenjaci nisu štitili svoja djela autorskim pravom već su ga učinili dostupnim ummetu i onima koji traže znanje kako bi se okoristili njime.Islamsko znanje ne smije biti ograničeno samo na onoga koji ima novac da kupi knjigu, DVD, cd, software. Znanje se mora učiniti dostupnim svakom, bio on bogat ili siromašan.
 U odgovoru na pitanje u vezi autorskih prava (copyright) šejh Feiz je rekao sljedeće:

Prvo: Islam nije individualno vlasništvo.Kur’an i sunnet su objavljeni ljudima kako bi bili slijeđeni.

Drugo: Nigdje u Kur’anu, niti u sunnetu niti u djelima ranih islamskih pravnika se ne spominje da islamsko znanje može biti predmet privatnog vlasništva kako bi se prodavalo i kupovalo.

Treće: To vidim kao prepreku širenja ove prelijepe vjere budući da većina ljudi može zadovoljiti samo osnovne životne potrebe tako da ih copyright sprječava u učenju svoje vjere.

Četvrto: Mnogi ljudi kupuju islamske proizvode online što ih može odvesti u zabranjena djela poput kupovine putem kreditnih kartica itd.

Peto: Copyright je danas za većinu ljudi postao ništa drugo do biznis u kojem su mnogi ljudi izgubili svoj pravi cilj dave koja bi trebala biti samo Allaha radi.

Ono što iz ovoga vidim jeste da je copyright velika prepreka u širenju ove prelijepe vjere svijetu. Uzvišeni Allah kaže :

وَأَمَّا بِنِعْمَةِ رَبِّكَ فَحَدِّثْ  i o blagodati Gospodara svoga kazuj!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Prenesite od mene pa makar jedan ajet”.

Isto tako je rekao: “ Onaj ko poziva na uputu ima nagradu kao i onaj koji ga slijedi i to neće umanjiti nagradu nikome od njih…(Bilježi Muslim)

Kako neko može dostaviti ovu vjeru koja je najveće blago na Zemlji kada ga copyright sprječava da to uradi.

Molim Allaha da nam oprosti naše greške i da nas uputi na ono što On voli i sa čim je zadovoljan.
Ovo je moje mišljenje a Allah najbolje zna.

Šejh Feiz Muhammed

Šejh Sulejman je bio upitan o ovom pitanju i njegov odgovor je obuhvatio sljedeće tačke.

1. Ovo je savremeno pitanje u kojem su se učenjaci razišli

2. Neki su kompletno odbacili ovu ideju, neki su je u potpunosti prihvatli dok su je neki objasnili u skladu sa određenim pojedinostima.

3. Njegov zaključak je da stvari koje nisu tvoje djelo ne mogu biti zaštićena autorskim pravom (copyrightom) poput djela prijašnjih učenjaka tako da neko na primjer uzme to djelo i polaže pravo na njega zbog toga što ga je on objavio.

4. Ukoliko je neko napravio neko djelo ima pravo da ga zaštiti autorskim pravom (Copyright) u smislu prodaje i kupovine tako da nikome nije dozvoljeno da ga kopira i zarađuje na njemu osim sa njegovom dozvolom

5. Ukoliko bi neko želio da to djelo kopira radi učenja ili podučavanja, širenja dave itd. on ima pravo da to uradi čak i ako je djelo zaštićeno autorskim pravom (copyrightom) ali ne smije zarađivati na njemu.Takođe bi ga trebao kupiti ukoliko ga može sebi priuštiti jer je trebalo vremena i novca da se djelo napiše i objavi.

A Allah najbolje zna.

Šejh sulejman ibn Nasir el-Ulwan

Naravno, nema smetnje da čovjek svojom zaradom nastoji pokriti troškove nastale prilikom štampanja knjige ali cijene moraju biti realne i pristupačne pogotovo uzevši u obzir ekonomsku situaciju kada ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem.Nije u redu da zarada na jednoj islamskoj knjizi bude peterostruka ili više kao što je to danas slučaj.

 U vrijeme kada su islamske vrijednosti zapostavljene islamsko znanje se mora dostaviti široj javnosti na svaki mogući način. Ako pogledamo u istoriju islama vidimo da islamski učenjaci nisu štitili svoja djela autorskim pravom već su ga učinili dostupnim ummetu i onima koji traže znanje kako bi se okoristili njime.Islamsko znanje ne smije biti ograničeno samo na onoga koji ima novac da kupi knjigu, DVD, cd, software. Znanje se mora učiniti dostupnim svakom, bio on bogat ili siromašan.
 U odgovoru na pitanje u vezi autorskih prava (copyright) šejh Feiz je rekao sljedeće:

Prvo: Islam nije individualno vlasništvo.Kur’an i sunnet su objavljeni ljudima kako bi bili slijeđeni.

Drugo: Nigdje u Kur’anu, niti u sunnetu niti u djelima ranih islamskih pravnika se ne spominje da islamsko znanje može biti predmet privatnog vlasništva kako bi se prodavalo i kupovalo.

Treće: To vidim kao prepreku širenja ove prelijepe vjere budući da većina ljudi može zadovoljiti samo osnovne životne potrebe tako da ih copyright sprječava u učenju svoje vjere.

Četvrto: Mnogi ljudi kupuju islamske proizvode online što ih može odvesti u zabranjena djela poput kupovine putem kreditnih kartica itd.

Peto: Copyright je danas za većinu ljudi postao ništa drugo do biznis u kojem su mnogi ljudi izgubili svoj pravi cilj dave koja bi trebala biti samo Allaha radi.

Ono što iz ovoga vidim jeste da je copyright velika prepreka u širenju ove prelijepe vjere svijetu. Uzvišeni Allah kaže :

وَأَمَّا بِنِعْمَةِ رَبِّكَ فَحَدِّثْ  i o blagodati Gospodara svoga kazuj!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Prenesite od mene pa makar jedan ajet”.

Isto tako je rekao: “ Onaj ko poziva na uputu ima nagradu kao i onaj koji ga slijedi i to neće umanjiti nagradu nikome od njih…(Bilježi Muslim)

Kako neko može dostaviti ovu vjeru koja je najveće blago na Zemlji kada ga copyright sprječava da to uradi.

Molim Allaha da nam oprosti naše greške i da nas uputi na ono što On voli i sa čim je zadovoljan.
Ovo je moje mišljenje a Allah najbolje zna.

Šejh Feiz Muhammed

Šejh Sulejman je bio upitan o ovom pitanju i njegov odgovor je obuhvatio sljedeće tačke.

1. Ovo je savremeno pitanje u kojem su se učenjaci razišli

2. Neki su kompletno odbacili ovu ideju, neki su je u potpunosti prihvatli dok su je neki objasnili u skladu sa određenim pojedinostima.

3. Njegov zaključak je da stvari koje nisu tvoje djelo ne mogu biti zaštićena autorskim pravom (copyrightom) poput djela prijašnjih učenjaka tako da neko na primjer uzme to djelo i polaže pravo na njega zbog toga što ga je on objavio.

4. Ukoliko je neko napravio neko djelo ima pravo da ga zaštiti autorskim pravom (Copyright) u smislu prodaje i kupovine tako da nikome nije dozvoljeno da ga kopira i zarađuje na njemu osim sa njegovom dozvolom

5. Ukoliko bi neko želio da to djelo kopira radi učenja ili podučavanja, širenja dave itd. on ima pravo da to uradi čak i ako je djelo zaštićeno autorskim pravom (copyrightom) ali ne smije zarađivati na njemu.Takođe bi ga trebao kupiti ukoliko ga može sebi priuštiti jer je trebalo vremena i novca da se djelo napiše i objavi.

A Allah najbolje zna.

Šejh sulejman ibn Nasir el-Ulwan

Naravno, nema smetnje da čovjek svojom zaradom nastoji pokriti troškove nastale prilikom štampanja knjige ali cijene moraju biti realne i pristupačne pogotovo uzevši u obzir ekonomsku situaciju kada ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem.Nije u redu da zarada na jednoj islamskoj knjizi bude peterostruka ili više kao što je to danas slučaj.