Arhiva za Juli, 2013

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.

Piše: hfz. Dževad Gološ

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.

Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)

U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ”Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.” Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.” (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ”Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.

Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.”’ (6/727.)

Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)

Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)

Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)

Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)

LEJLETU-L-KADR

Posted: Juli 28, 2013 in LEJLETU-L-KADR
Lejletu-l-Kadr je najvrednija noć tokom čitave godine. Dokaz za to su riječ Allaha, dželle šanhu o objavljivanju Kur´ana u noći Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci. To znači da je ibadet u toj noći, to jest klanjanje, učenje i zikr bolji i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojima nema te noći. Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima zadnje trećine ramazana. Islamski učenjaci razišli se u kojoj je od neparnih noći noć Kadr. Dok neki kažu da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć zadnje trećine mjeseca ramazana, većina smatra da je noć Lejletu-l-Kadr – dvadeset i sedma noć ramazana. S obzirom da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tačno odredio koja je to noć, ne bi se trebalo truditi oko određivanja te noći. Bolje je truditi se da se cijeli ramazan provede što više u ibadetu, a posebno neparne noći u zadnjoj trećini. 
 
SURA Noć Kadr – Al Qadr 
 
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1 Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr*
2 a šta ti znaš šta je noć Kadr?
3 Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci –
4 meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju
se u njoj zbog odluke svake,
5 sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
1-1* Noć Kadr je jedna od posljednih noći mjeseca ramazana.
Tefsir IBN –KESIR 
 
EL – KADR / NOĆ KADR 
 
OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 5 AJETA 
 
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”
“Mi smo ga objavili u noći Kadr”, /1/ “a šta ti znaš šta je noć Kadr?” /2/ “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci”, /3/ “meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake”, /4/ “spas je u njoj sve dok zora ne svane.” /5/ 
 
“Mi smo ga objavili u noći Kadr” , tj. Mi smo Kur’an objavili u blagoslovljenoj noći Kadr koja se nalazi u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.1 Kur’an je odjednom iz Pomno čuvane ploče /Levhi-mahfuza/ u cjelini spuštan na nama najbliže nebo, a odatle po potrebi, prema događajima u toku dvadeset i tri godine objavljivan Božijem Poslaniku, s.a.v.s. 
 
“…a šta ti znaš šta je noć Kadr?” Ovo je veličanje značaja ove noći u kojoj je Allah objavio Kur’an, a.š., naročito što je ona 
 
“…bolja od hiljadu mjeseci” , tj. dobro djelo učinjeno u njoj je bolje od pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci u kojima ne bi bilo noći Kadr. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /663/ “Jedna noć borbe /držanja straže/ na Allahovom putu je bolja od hiljadu noći provedenih na nekom drugom mjestu.” Ovaj hadis navodi Ahmed. Ebu-Hurejre prenosi: “Kad je došao ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /664/ “Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju dženetske, a zatvaraju džehenemske kapije. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista, uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci.” Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea navode da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko noć Kadr provede u ibadetu /duboko/ vjerujući i nadajući se /nagradi/, bit će mu oprošteni raniji grijesi.'” 
 
* Objavljena nakon sure “Namrštio se.” 
 
1 Ovo je suprotno mišljenju da je ona u polovini mjeseca šabana za što ne postoji valjan argumenat. 
 
“…meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake” , tj. zbog blagoslovljenosti ove noći u njoj se meleki spuštaju više nego uobičajeno. Meleki se u većem broju spuštaju kad se spušta blagoslov i milost. Tako se oni spuštaju kad se uči Kur’an i okupljaju oko ljudi koji obavljaju zikr.2 Oni na svojim krilima, iz poštovanja, nose onoga ko traži znanje. Pod riječi “er-Ruh” ovdje se misli na Džibrila, a.s. 
 
“…sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane” , tj. noć Kadr je sigurna. U njoj šejtan ne može činiti zlo ni navoditi na njega. U njoj se provode odluke i određuje koliko će se živjeti i kakva će biti nafaka. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli: “U njoj se svaki mudri posao riješi.” 3 Neki kažu da se u toj noći spuštaju meleki, obilaze one koji klanjaju i blagosiljaju ih sve do zore. 
 
U KOJOJ JE NOĆI KADR ? 
 
1. – Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je rekao: /666/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Noć Kadr je u posljednjih deset dana ramazana. Ko ih provede u ibadetu moleći da u njima bude nagrađen, Allah će mu oprostiti i predašnje i docnije grijehe. To je neparna noć: dvadeset deveta, dvadeset sedma, dvadeset peta, dvadeset treća, ili dvadeset prva.'” 
 
2. – Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /667/”To je dvadeset sedma noć.” 
 
3. – Od Muavije, Ibn-Amera, Ibn-Abbasa i nekih drugih se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/668/ “To je dvadeset sedma noć.” 
 
4. – Neki od ranijih generacija prenose da su pokušali da iz Kur’ana, iz riječi “HIJE” ” “ona”, iz ovog poglavlja kao njegove dvadeset sedme riječi, izvuku zaključak da se radi o dvadeset sedmoj noći. Allah, opet, najbolje zna. 
 
ZNACI NOĆI KADR 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /669/ “Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec. Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne.” U njene znake spada: /670/ “Što sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez /uobičajenih/ zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe.” Sened ovog hadisa je dobar /hasen/. 
2 tj. ljudi koji traže znanje, uče Kur‘an i sl., a ne oko grupa sufija koje plešu.
3 Šta će na ovo reći oni koji još uvijek tvrde da je ona u 15. noći šabana. Nadamo se da će nakon ovoga promijeniti mišljenje, nakon kur’anskih riječi i riječi Allahovog Poslanika. 
 
97 El – Kadr / Noć Kadr 1 5 6 8 
HADISI 
 
Prenosi se od Aiše radijallahu anha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite Lejletu-l-Kadr, u neparnoj noći posljednje trećine ramazana.” (Buharija i Muslim) 
 
Ibn Omer, Radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: Tražite je u zadnjih deset noći, tj. Noć kadra. Pa ako neko od vas oslabi ili iznemogne, neka je ne propušta tražite u zadnjih sedam noći. (Muslim) 
 
Zirr b. Hubejš, Radijallahu anhu, rekao je: Pitao sam Ubejj b. K´aba, Radijallahu anhu, i rekao: Tvoj brat Ibn Mes´ud rekao je: Ko bude provodio svaku noć u ibadetu potrefit će noć kadra. Rekao je: Allah mu se smilovao. Želi time da se ljudi ne oslone samo na jednu noć. On zna da je ona u ramazanu, u zadnjih deset dana i da je dvadeset i sedme noć. Zatim se zakleo, ne dvoumeći se da je ona u dvadeset i sedmoj noći ramazana. Upitao sam: Ebu Munzire, na osnovu čega to tvrdiš? Rekao je: Na osnovu znaka ili dokaza o kome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Sunce tog dana izlazi bez zraka. (Muslim) 
 
ITIKAF 
 
Itikaf, boravak u džamiji, računa se po noćima posljednih deset dana ramazana s nijetom približavanja Uzvišenom Allahu. Svi islamski učenjaci složni su kad je u pitanju propisanost itikafa. U itikaf se ulazi prije akšama 20. ili 21. noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan). 
 
Musteheb je onome ko boravi u itikafu da čini što više dobrovoljnog ibadeta: namazi, učenje i čitanje tefsirskih i hadiskih dijela i tome slično. Preporučeno je da se mu´tekifu ogradi jedno mjesto u džamiji po ugledu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Mekruh je za vrijeme itikafa baviti se beskorisnim riječima i djelima, ali je mekruh i uzdržavati se od govora općenito, misleći da to predstavlja čin pobožnosti. Dozvoljeno je da mutekif iziđe iz itikafa da bi ispratio porodicu, uredio kosu, obrijao glavu, podrezao nokte, okupao se, obukao najljepšu odjeću i namirisao se. Mutekif može izaći iz džamije samo radi prijeke potrebe (džuma, ako se ne klanja u toj džamiji gdje se on nalazi) te radi obavljanja nužde itd. Što se tiče jela i pića dozvoljeno mu je objedovati u džamiji. 
 
SURA – AL – Baqara 
 
ITIKAF 
 
187. Ajet: 
 
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;*
One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanja vaša i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* i tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. 
 
187 – 1* Muslimanima je bilo u početku zabranjeno da u mjesecima posta opće sa svojim ženama i da jedu i piju poslije večernjeg namaza, kao što im je sve to bilo zabranjeno po danu, dok poste.
187 – 2* i jedite i pijte, tj. Možete jesti i piti čitavu noć, sve do zore. 
Tefsir IBN –KESIR 
 
“….sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama!”
Naime, oni koji su bili u itikafu običavali su izlaziti iz džamije i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to željeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noći, sve dok traje itikaf. To znači: ne približavajte im se dokle god ste u itikafu u džamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjeno sastajati sa ženom sve dok je u itikafu u džamiji. Čak, ukoliko bude trebao ići kući, treba da se zadrži samo kratko, koliko da obavi nuždu ili jede. U tom slučaju, on ne može poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo što činiti što je suprotno itikafu. 
 
U oba Sahiha navodi se da je Aiša, r.a, rekla: /225/ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio bi meni svoju glavu, a ja sam ga češljala a bila sam u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuću osim da bi obavio nuždu. “Zatim kaže: “A i ja bih u takvom slučaju, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje.” 
 
Spominjanje itikafa nakon posta znači uputa i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao što se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, /226/ “ koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana. Sve do svoje smrti, nakon čega su u itikaf išle njegove supruge”. (Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.) 
 
HADISI 
 
Prenosi Ibn Umer, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana ramazana. (Muttefekun alejhi) 
 
ITIKJAF ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA 
 
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, provodio u itikafu zadnjih deset dana ramazana sve do svoje smrti. Nakon njega su to nastavile njegove žene. (Muslim) 
INTENZIVIRANJE IBADETA U ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA 
 
Aiša, radijallahu anha, rekla je: Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu, intenzivirao ibadete i ne bi se približavao suprugama. (Muslim)
 
KADA ULAZI U ITIKJAF ONAJ KO TO ŽELI 
 
Aiša, Radijallahu anha, rekla je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio u itikjaf klanjao bi sabah-namaz a zatim bi ušao u mjesto gdje bi bio u itikjafu. Naredio bi da mu se postavi šator u džamiji, što je i učinjeno. Želio je da provede zadnjih deset dana ramazana u itikjafu. Nakon toga je i Zejneb naredila da se i njoj za itikjaf postavi šator u džamiji, pa je postavljen. Potom su naredile i druge Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da se i njima pripreme šatori za itikjaf, što je i urađeno. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, pogledao je i vidio šatore. Upitao je: Želite da činite ibadet?! Zatim je naredio da uklone njegov šator i tog ramazana nije bio u itikjafu, nego je to učinio u prvih deset dana ševvala. (Muslim) 
 

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.

Piše: hfz. Dževad Gološ

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.

Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)

U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ”Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.” Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.” (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ”Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.

Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.”’ (6/727.)

Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)

Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)

Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)

Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)