Arhiva za Juli, 2013
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.
Piše: hfz. Dževad Gološ
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.
Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
Piše: hfz. Dževad Gološ
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.
Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ”Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.” Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.” (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ”Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.
Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.”’ (6/727.)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)
Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)
Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)
Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)
Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)
Lejletu-l-Kadr je najvrednija noć tokom čitave godine. Dokaz za to su riječ Allaha, dželle šanhu o objavljivanju Kur´ana u noći Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci. To znači da je ibadet u toj noći, to jest klanjanje, učenje i zikr bolji i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojima nema te noći. Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima zadnje trećine ramazana. Islamski učenjaci razišli se u kojoj je od neparnih noći noć Kadr. Dok neki kažu da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć zadnje trećine mjeseca ramazana, većina smatra da je noć Lejletu-l-Kadr – dvadeset i sedma noć ramazana. S obzirom da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tačno odredio koja je to noć, ne bi se trebalo truditi oko određivanja te noći. Bolje je truditi se da se cijeli ramazan provede što više u ibadetu, a posebno neparne noći u zadnjoj trećini.
SURA Noć Kadr – Al Qadr
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1 Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr*
2 a šta ti znaš šta je noć Kadr?
3 Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci –
4 meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju
se u njoj zbog odluke svake,
5 sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
1-1* Noć Kadr je jedna od posljednih noći mjeseca ramazana.
Tefsir IBN –KESIR
EL – KADR / NOĆ KADR
OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 5 AJETA
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”
“Mi smo ga objavili u noći Kadr”, /1/ “a šta ti znaš šta je noć Kadr?” /2/ “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci”, /3/ “meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake”, /4/ “spas je u njoj sve dok zora ne svane.” /5/
“Mi smo ga objavili u noći Kadr” , tj. Mi smo Kur’an objavili u blagoslovljenoj noći Kadr koja se nalazi u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.1 Kur’an je odjednom iz Pomno čuvane ploče /Levhi-mahfuza/ u cjelini spuštan na nama najbliže nebo, a odatle po potrebi, prema događajima u toku dvadeset i tri godine objavljivan Božijem Poslaniku, s.a.v.s.
“…a šta ti znaš šta je noć Kadr?” Ovo je veličanje značaja ove noći u kojoj je Allah objavio Kur’an, a.š., naročito što je ona
“…bolja od hiljadu mjeseci” , tj. dobro djelo učinjeno u njoj je bolje od pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci u kojima ne bi bilo noći Kadr. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /663/ “Jedna noć borbe /držanja straže/ na Allahovom putu je bolja od hiljadu noći provedenih na nekom drugom mjestu.” Ovaj hadis navodi Ahmed. Ebu-Hurejre prenosi: “Kad je došao ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /664/ “Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju dženetske, a zatvaraju džehenemske kapije. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista, uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci.” Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea navode da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko noć Kadr provede u ibadetu /duboko/ vjerujući i nadajući se /nagradi/, bit će mu oprošteni raniji grijesi.'”
* Objavljena nakon sure “Namrštio se.”
1 Ovo je suprotno mišljenju da je ona u polovini mjeseca šabana za što ne postoji valjan argumenat.
“…meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake” , tj. zbog blagoslovljenosti ove noći u njoj se meleki spuštaju više nego uobičajeno. Meleki se u većem broju spuštaju kad se spušta blagoslov i milost. Tako se oni spuštaju kad se uči Kur’an i okupljaju oko ljudi koji obavljaju zikr.2 Oni na svojim krilima, iz poštovanja, nose onoga ko traži znanje. Pod riječi “er-Ruh” ovdje se misli na Džibrila, a.s.
“…sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane” , tj. noć Kadr je sigurna. U njoj šejtan ne može činiti zlo ni navoditi na njega. U njoj se provode odluke i određuje koliko će se živjeti i kakva će biti nafaka. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli: “U njoj se svaki mudri posao riješi.” 3 Neki kažu da se u toj noći spuštaju meleki, obilaze one koji klanjaju i blagosiljaju ih sve do zore.
U KOJOJ JE NOĆI KADR ?
1. – Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je rekao: /666/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Noć Kadr je u posljednjih deset dana ramazana. Ko ih provede u ibadetu moleći da u njima bude nagrađen, Allah će mu oprostiti i predašnje i docnije grijehe. To je neparna noć: dvadeset deveta, dvadeset sedma, dvadeset peta, dvadeset treća, ili dvadeset prva.'”
2. – Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /667/”To je dvadeset sedma noć.”
3. – Od Muavije, Ibn-Amera, Ibn-Abbasa i nekih drugih se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/668/ “To je dvadeset sedma noć.”
4. – Neki od ranijih generacija prenose da su pokušali da iz Kur’ana, iz riječi “HIJE” ” “ona”, iz ovog poglavlja kao njegove dvadeset sedme riječi, izvuku zaključak da se radi o dvadeset sedmoj noći. Allah, opet, najbolje zna.
ZNACI NOĆI KADR
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /669/ “Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec. Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne.” U njene znake spada: /670/ “Što sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez /uobičajenih/ zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe.” Sened ovog hadisa je dobar /hasen/.
2 tj. ljudi koji traže znanje, uče Kur‘an i sl., a ne oko grupa sufija koje plešu.
3 Šta će na ovo reći oni koji još uvijek tvrde da je ona u 15. noći šabana. Nadamo se da će nakon ovoga promijeniti mišljenje, nakon kur’anskih riječi i riječi Allahovog Poslanika.
97 El – Kadr / Noć Kadr 1 5 6 8
HADISI
Prenosi se od Aiše radijallahu anha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite Lejletu-l-Kadr, u neparnoj noći posljednje trećine ramazana.” (Buharija i Muslim)
Ibn Omer, Radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: Tražite je u zadnjih deset noći, tj. Noć kadra. Pa ako neko od vas oslabi ili iznemogne, neka je ne propušta tražite u zadnjih sedam noći. (Muslim)
Zirr b. Hubejš, Radijallahu anhu, rekao je: Pitao sam Ubejj b. K´aba, Radijallahu anhu, i rekao: Tvoj brat Ibn Mes´ud rekao je: Ko bude provodio svaku noć u ibadetu potrefit će noć kadra. Rekao je: Allah mu se smilovao. Želi time da se ljudi ne oslone samo na jednu noć. On zna da je ona u ramazanu, u zadnjih deset dana i da je dvadeset i sedme noć. Zatim se zakleo, ne dvoumeći se da je ona u dvadeset i sedmoj noći ramazana. Upitao sam: Ebu Munzire, na osnovu čega to tvrdiš? Rekao je: Na osnovu znaka ili dokaza o kome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Sunce tog dana izlazi bez zraka. (Muslim)
ITIKAF
Itikaf, boravak u džamiji, računa se po noćima posljednih deset dana ramazana s nijetom približavanja Uzvišenom Allahu. Svi islamski učenjaci složni su kad je u pitanju propisanost itikafa. U itikaf se ulazi prije akšama 20. ili 21. noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).
Musteheb je onome ko boravi u itikafu da čini što više dobrovoljnog ibadeta: namazi, učenje i čitanje tefsirskih i hadiskih dijela i tome slično. Preporučeno je da se mu´tekifu ogradi jedno mjesto u džamiji po ugledu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Mekruh je za vrijeme itikafa baviti se beskorisnim riječima i djelima, ali je mekruh i uzdržavati se od govora općenito, misleći da to predstavlja čin pobožnosti. Dozvoljeno je da mutekif iziđe iz itikafa da bi ispratio porodicu, uredio kosu, obrijao glavu, podrezao nokte, okupao se, obukao najljepšu odjeću i namirisao se. Mutekif može izaći iz džamije samo radi prijeke potrebe (džuma, ako se ne klanja u toj džamiji gdje se on nalazi) te radi obavljanja nužde itd. Što se tiče jela i pića dozvoljeno mu je objedovati u džamiji.
SURA – AL – Baqara
ITIKAF
187. Ajet:
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;*
One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanja vaša i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* i tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.
187 – 1* Muslimanima je bilo u početku zabranjeno da u mjesecima posta opće sa svojim ženama i da jedu i piju poslije večernjeg namaza, kao što im je sve to bilo zabranjeno po danu, dok poste.
187 – 2* i jedite i pijte, tj. Možete jesti i piti čitavu noć, sve do zore.
Tefsir IBN –KESIR
“….sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama!”
Naime, oni koji su bili u itikafu običavali su izlaziti iz džamije i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to željeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noći, sve dok traje itikaf. To znači: ne približavajte im se dokle god ste u itikafu u džamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjeno sastajati sa ženom sve dok je u itikafu u džamiji. Čak, ukoliko bude trebao ići kući, treba da se zadrži samo kratko, koliko da obavi nuždu ili jede. U tom slučaju, on ne može poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo što činiti što je suprotno itikafu.
U oba Sahiha navodi se da je Aiša, r.a, rekla: /225/ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio bi meni svoju glavu, a ja sam ga češljala a bila sam u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuću osim da bi obavio nuždu. “Zatim kaže: “A i ja bih u takvom slučaju, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje.”
Spominjanje itikafa nakon posta znači uputa i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao što se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, /226/ “ koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana. Sve do svoje smrti, nakon čega su u itikaf išle njegove supruge”. (Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.)
HADISI
Prenosi Ibn Umer, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana ramazana. (Muttefekun alejhi)
ITIKJAF ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, provodio u itikafu zadnjih deset dana ramazana sve do svoje smrti. Nakon njega su to nastavile njegove žene. (Muslim)
INTENZIVIRANJE IBADETA U ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA
Aiša, radijallahu anha, rekla je: Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu, intenzivirao ibadete i ne bi se približavao suprugama. (Muslim)
KADA ULAZI U ITIKJAF ONAJ KO TO ŽELI
Aiša, Radijallahu anha, rekla je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio u itikjaf klanjao bi sabah-namaz a zatim bi ušao u mjesto gdje bi bio u itikjafu. Naredio bi da mu se postavi šator u džamiji, što je i učinjeno. Želio je da provede zadnjih deset dana ramazana u itikjafu. Nakon toga je i Zejneb naredila da se i njoj za itikjaf postavi šator u džamiji, pa je postavljen. Potom su naredile i druge Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da se i njima pripreme šatori za itikjaf, što je i urađeno. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, pogledao je i vidio šatore. Upitao je: Želite da činite ibadet?! Zatim je naredio da uklone njegov šator i tog ramazana nije bio u itikjafu, nego je to učinio u prvih deset dana ševvala. (Muslim)
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.
Piše: hfz. Dževad Gološ
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.
Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
Piše: hfz. Dževad Gološ
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.
Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ”Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.” Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.” (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ”Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.
Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.”’ (6/727.)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)
Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)
Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)
Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41) Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)
Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)
Lejletu-l-Kadr je najvrednija noć tokom čitave godine. Dokaz za to su riječ Allaha, dželle šanhu o objavljivanju Kur´ana u noći Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci. To znači da je ibadet u toj noći, to jest klanjanje, učenje i zikr bolji i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojima nema te noći. Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima zadnje trećine ramazana. Islamski učenjaci razišli se u kojoj je od neparnih noći noć Kadr. Dok neki kažu da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć zadnje trećine mjeseca ramazana, većina smatra da je noć Lejletu-l-Kadr – dvadeset i sedma noć ramazana. S obzirom da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tačno odredio koja je to noć, ne bi se trebalo truditi oko određivanja te noći. Bolje je truditi se da se cijeli ramazan provede što više u ibadetu, a posebno neparne noći u zadnjoj trećini.
SURA Noć Kadr – Al Qadr
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1 Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr*
2 a šta ti znaš šta je noć Kadr?
3 Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci –
4 meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju
se u njoj zbog odluke svake,
5 sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
1-1* Noć Kadr je jedna od posljednih noći mjeseca ramazana.
Tefsir IBN –KESIR
EL – KADR / NOĆ KADR
OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 5 AJETA
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”
“Mi smo ga objavili u noći Kadr”, /1/ “a šta ti znaš šta je noć Kadr?” /2/ “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci”, /3/ “meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake”, /4/ “spas je u njoj sve dok zora ne svane.” /5/
“Mi smo ga objavili u noći Kadr” , tj. Mi smo Kur’an objavili u blagoslovljenoj noći Kadr koja se nalazi u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.1 Kur’an je odjednom iz Pomno čuvane ploče /Levhi-mahfuza/ u cjelini spuštan na nama najbliže nebo, a odatle po potrebi, prema događajima u toku dvadeset i tri godine objavljivan Božijem Poslaniku, s.a.v.s.
“…a šta ti znaš šta je noć Kadr?” Ovo je veličanje značaja ove noći u kojoj je Allah objavio Kur’an, a.š., naročito što je ona
“…bolja od hiljadu mjeseci” , tj. dobro djelo učinjeno u njoj je bolje od pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci u kojima ne bi bilo noći Kadr. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /663/ “Jedna noć borbe /držanja straže/ na Allahovom putu je bolja od hiljadu noći provedenih na nekom drugom mjestu.” Ovaj hadis navodi Ahmed. Ebu-Hurejre prenosi: “Kad je došao ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /664/ “Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju dženetske, a zatvaraju džehenemske kapije. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista, uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci.” Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea navode da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko noć Kadr provede u ibadetu /duboko/ vjerujući i nadajući se /nagradi/, bit će mu oprošteni raniji grijesi.'”
* Objavljena nakon sure “Namrštio se.”
1 Ovo je suprotno mišljenju da je ona u polovini mjeseca šabana za što ne postoji valjan argumenat.
“…meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake” , tj. zbog blagoslovljenosti ove noći u njoj se meleki spuštaju više nego uobičajeno. Meleki se u većem broju spuštaju kad se spušta blagoslov i milost. Tako se oni spuštaju kad se uči Kur’an i okupljaju oko ljudi koji obavljaju zikr.2 Oni na svojim krilima, iz poštovanja, nose onoga ko traži znanje. Pod riječi “er-Ruh” ovdje se misli na Džibrila, a.s.
“…sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane” , tj. noć Kadr je sigurna. U njoj šejtan ne može činiti zlo ni navoditi na njega. U njoj se provode odluke i određuje koliko će se živjeti i kakva će biti nafaka. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli: “U njoj se svaki mudri posao riješi.” 3 Neki kažu da se u toj noći spuštaju meleki, obilaze one koji klanjaju i blagosiljaju ih sve do zore.
U KOJOJ JE NOĆI KADR ?
1. – Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je rekao: /666/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Noć Kadr je u posljednjih deset dana ramazana. Ko ih provede u ibadetu moleći da u njima bude nagrađen, Allah će mu oprostiti i predašnje i docnije grijehe. To je neparna noć: dvadeset deveta, dvadeset sedma, dvadeset peta, dvadeset treća, ili dvadeset prva.'”
2. – Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /667/”To je dvadeset sedma noć.”
3. – Od Muavije, Ibn-Amera, Ibn-Abbasa i nekih drugih se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/668/ “To je dvadeset sedma noć.”
4. – Neki od ranijih generacija prenose da su pokušali da iz Kur’ana, iz riječi “HIJE” ” “ona”, iz ovog poglavlja kao njegove dvadeset sedme riječi, izvuku zaključak da se radi o dvadeset sedmoj noći. Allah, opet, najbolje zna.
ZNACI NOĆI KADR
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /669/ “Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec. Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne.” U njene znake spada: /670/ “Što sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez /uobičajenih/ zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe.” Sened ovog hadisa je dobar /hasen/.
2 tj. ljudi koji traže znanje, uče Kur‘an i sl., a ne oko grupa sufija koje plešu.
3 Šta će na ovo reći oni koji još uvijek tvrde da je ona u 15. noći šabana. Nadamo se da će nakon ovoga promijeniti mišljenje, nakon kur’anskih riječi i riječi Allahovog Poslanika.
97 El – Kadr / Noć Kadr 1 5 6 8
HADISI
Prenosi se od Aiše radijallahu anha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite Lejletu-l-Kadr, u neparnoj noći posljednje trećine ramazana.” (Buharija i Muslim)
Ibn Omer, Radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: Tražite je u zadnjih deset noći, tj. Noć kadra. Pa ako neko od vas oslabi ili iznemogne, neka je ne propušta tražite u zadnjih sedam noći. (Muslim)
Zirr b. Hubejš, Radijallahu anhu, rekao je: Pitao sam Ubejj b. K´aba, Radijallahu anhu, i rekao: Tvoj brat Ibn Mes´ud rekao je: Ko bude provodio svaku noć u ibadetu potrefit će noć kadra. Rekao je: Allah mu se smilovao. Želi time da se ljudi ne oslone samo na jednu noć. On zna da je ona u ramazanu, u zadnjih deset dana i da je dvadeset i sedme noć. Zatim se zakleo, ne dvoumeći se da je ona u dvadeset i sedmoj noći ramazana. Upitao sam: Ebu Munzire, na osnovu čega to tvrdiš? Rekao je: Na osnovu znaka ili dokaza o kome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Sunce tog dana izlazi bez zraka. (Muslim)
ITIKAF
Itikaf, boravak u džamiji, računa se po noćima posljednih deset dana ramazana s nijetom približavanja Uzvišenom Allahu. Svi islamski učenjaci složni su kad je u pitanju propisanost itikafa. U itikaf se ulazi prije akšama 20. ili 21. noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).
Musteheb je onome ko boravi u itikafu da čini što više dobrovoljnog ibadeta: namazi, učenje i čitanje tefsirskih i hadiskih dijela i tome slično. Preporučeno je da se mu´tekifu ogradi jedno mjesto u džamiji po ugledu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Mekruh je za vrijeme itikafa baviti se beskorisnim riječima i djelima, ali je mekruh i uzdržavati se od govora općenito, misleći da to predstavlja čin pobožnosti. Dozvoljeno je da mutekif iziđe iz itikafa da bi ispratio porodicu, uredio kosu, obrijao glavu, podrezao nokte, okupao se, obukao najljepšu odjeću i namirisao se. Mutekif može izaći iz džamije samo radi prijeke potrebe (džuma, ako se ne klanja u toj džamiji gdje se on nalazi) te radi obavljanja nužde itd. Što se tiče jela i pića dozvoljeno mu je objedovati u džamiji.
SURA – AL – Baqara
ITIKAF
187. Ajet:
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;*
One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanja vaša i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* i tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.
187 – 1* Muslimanima je bilo u početku zabranjeno da u mjesecima posta opće sa svojim ženama i da jedu i piju poslije večernjeg namaza, kao što im je sve to bilo zabranjeno po danu, dok poste.
187 – 2* i jedite i pijte, tj. Možete jesti i piti čitavu noć, sve do zore.
Tefsir IBN –KESIR
“….sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama!”
Naime, oni koji su bili u itikafu običavali su izlaziti iz džamije i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to željeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noći, sve dok traje itikaf. To znači: ne približavajte im se dokle god ste u itikafu u džamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjeno sastajati sa ženom sve dok je u itikafu u džamiji. Čak, ukoliko bude trebao ići kući, treba da se zadrži samo kratko, koliko da obavi nuždu ili jede. U tom slučaju, on ne može poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo što činiti što je suprotno itikafu.
U oba Sahiha navodi se da je Aiša, r.a, rekla: /225/ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio bi meni svoju glavu, a ja sam ga češljala a bila sam u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuću osim da bi obavio nuždu. “Zatim kaže: “A i ja bih u takvom slučaju, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje.”
Spominjanje itikafa nakon posta znači uputa i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao što se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, /226/ “ koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana. Sve do svoje smrti, nakon čega su u itikaf išle njegove supruge”. (Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.)
HADISI
Prenosi Ibn Umer, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana ramazana. (Muttefekun alejhi)
ITIKJAF ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, provodio u itikafu zadnjih deset dana ramazana sve do svoje smrti. Nakon njega su to nastavile njegove žene. (Muslim)
INTENZIVIRANJE IBADETA U ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA
Aiša, radijallahu anha, rekla je: Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu, intenzivirao ibadete i ne bi se približavao suprugama. (Muslim)
KADA ULAZI U ITIKJAF ONAJ KO TO ŽELI
Aiša, Radijallahu anha, rekla je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio u itikjaf klanjao bi sabah-namaz a zatim bi ušao u mjesto gdje bi bio u itikjafu. Naredio bi da mu se postavi šator u džamiji, što je i učinjeno. Želio je da provede zadnjih deset dana ramazana u itikjafu. Nakon toga je i Zejneb naredila da se i njoj za itikjaf postavi šator u džamiji, pa je postavljen. Potom su naredile i druge Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da se i njima pripreme šatori za itikjaf, što je i urađeno. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, pogledao je i vidio šatore. Upitao je: Želite da činite ibadet?! Zatim je naredio da uklone njegov šator i tog ramazana nije bio u itikjafu, nego je to učinio u prvih deset dana ševvala. (Muslim)
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba bin Malika, koji je bio vodič Ka'bov kada je oslijepio i koji kaže: “Čuo sam Ka'ba bin Malika da je pričao kada je izostao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk: ‘Nisam izostajao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodima koje je vodio, osim u pohodu na Tebuk.'”
Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izišao želeći karavan Kurejšija, tako da je Allah učinio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u većem spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono što je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio jači niti je bilo spremnijeg čovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije došao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po žestokoj vrućini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saopćio im je svoj pravac koji želi a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga – registar.
Rekao je Ka'b: “Rijetko ne bi čovjek, koji je želio izostati, mislio da to neće Poslanik, s.a.v.s., primijetiti, osim da Uzvišeni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršio je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice.”
Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izišao želeći karavan Kurejšija, tako da je Allah učinio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u većem spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono što je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio jači niti je bilo spremnijeg čovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije došao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po žestokoj vrućini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saopćio im je svoj pravac koji želi a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga – registar.
Rekao je Ka'b: “Rijetko ne bi čovjek, koji je želio izostati, mislio da to neće Poslanik, s.a.v.s., primijetiti, osim da Uzvišeni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršio je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici su se spremili, požurio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio i nisam ništa pripremio od svoje opreme, pa sam sebi rekao: ‘Ja to mogu ako hoću.’ To je kod mene trajalo dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rano ujutro krenuo i muslimani sa njim, a ja još ništa nisam spremio i rekao sam: ‘Spremit ću se poslije dan ili dva, zatim ću ih stignuti.’ Čim su otišli, požurio sam da se spremim, pa sam se vratio i ništa nisam pripremio. Zatim sam opet otišao da se spremim, pa sam se vratio i nisam ništa uradio. Još uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni žurili i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi to poslije nije bilo određeno. Kada bih izišao među ljude poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., ožalostilo bi me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili ljude kojima je Uzvišeni Allah opravdao.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjedeći među ljudima: ‘Šta je uradio Ka'b bin Malik?’ Zatim je rekao neki čovijek iz plemena Beni-Seleme: ‘Zadržale su ga, o Allahov Poslaniče, dvije njegove bunde (ogrtača) i gledanje u dva plašta.’ Zatim je rekao Muaz bin Džebel: ‘Ružno je to što si rekao; tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu osim dobro’, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to je šutio.”
Ka'b bin Malik priča dalje: “Pošto sam obaviješten da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraćao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći i da se sutra izvučem iz njegove srdžbe. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije.
Pošto je rečeno da Allahov Poslanik, s.a.v.s., pristiže, udaljila se laž od mene i shvatio sam da se ničim ne mogu izbaviti.
Ka'b bin Malik priča dalje: “Pošto sam obaviješten da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraćao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći i da se sutra izvučem iz njegove srdžbe. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije.
Pošto je rečeno da Allahov Poslanik, s.a.v.s., pristiže, udaljila se laž od mene i shvatio sam da se ničim ne mogu izbaviti.
Zatim sam odlučio da budem iskren prema njemu. Onda je stigao. A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., počinjao bi od mesdžida. Klanjao bi dva rekata, zatim bi sjeo među ljude. Kada je to uradio, došli su mu oni koji su izostali, izvinjavajući se i zaklinjući se, a bilo ih je osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio od njih ono što su javno iznijeli i oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvišenom Allahu. Kada sam ja došao i nazvao mu selam, nasmiješio se osmijehom ljutitog čovjeka.
Zatim mi je rekao: ‘Dođi’, pa sam došao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: ‘Šta ti se desilo pa da izostaneš? Zar nisi bio kupio jahalicu?’, pa sam rekao: ‘O Allahov Poslaniče, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvučem iz njegove srdžbe sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti kažem danas lažan govor s kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će, sigurno, prosuti tvoju srdžbu na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvišenog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.’ Zatim sam ustao i do mene su došli ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: ‘Tako nam Allaha, ne znamo da si griješio prije ovog. Zar nisi mogao da se opravdaš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., onim što su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to što bi za sebe tražio oprost Allahova Poslanika, s.a.v.s.?'” Ka'b je rekao: ‘Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se želio da vratiti pa da sam sebe poreknem.”
“Zatim sam im rekao: ‘Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?’ Odgovorili su: ‘Da, zadesilo je to još dva čovjeka, koji su rekli kao što si i ti rekao.’ Rečeno im je kao što je rečeno i tebi’; pa sam upitao: ‘Ko su njih dvojica?’ Odgovorili su: ‘Mirare bin er-Rebia el-Amirij’ i Hilal bin Umejje el-Vakifi.’ Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'” On dalje kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je muslimanima razgovarati sa nama trojicom između onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset noći.
Što se tiče dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim kućama plačući. Ja sam bio čvršći i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao miču li se njegove usne, odvraća li mi selam ili ne? Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, otišao sam i ušao u (ograđeni) vrt Ebi – Katadea, a on je moj amidžić i najdraži mi od ljudi.
Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: ‘O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li znaš da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?’ On je samo šutio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je šutio, zatim je rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik znaju.’
Zatim mi je rekao: ‘Dođi’, pa sam došao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: ‘Šta ti se desilo pa da izostaneš? Zar nisi bio kupio jahalicu?’, pa sam rekao: ‘O Allahov Poslaniče, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvučem iz njegove srdžbe sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti kažem danas lažan govor s kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će, sigurno, prosuti tvoju srdžbu na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvišenog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.’ Zatim sam ustao i do mene su došli ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: ‘Tako nam Allaha, ne znamo da si griješio prije ovog. Zar nisi mogao da se opravdaš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., onim što su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to što bi za sebe tražio oprost Allahova Poslanika, s.a.v.s.?'” Ka'b je rekao: ‘Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se želio da vratiti pa da sam sebe poreknem.”
“Zatim sam im rekao: ‘Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?’ Odgovorili su: ‘Da, zadesilo je to još dva čovjeka, koji su rekli kao što si i ti rekao.’ Rečeno im je kao što je rečeno i tebi’; pa sam upitao: ‘Ko su njih dvojica?’ Odgovorili su: ‘Mirare bin er-Rebia el-Amirij’ i Hilal bin Umejje el-Vakifi.’ Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'” On dalje kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je muslimanima razgovarati sa nama trojicom između onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset noći.
Što se tiče dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim kućama plačući. Ja sam bio čvršći i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao miču li se njegove usne, odvraća li mi selam ili ne? Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, otišao sam i ušao u (ograđeni) vrt Ebi – Katadea, a on je moj amidžić i najdraži mi od ljudi.
Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: ‘O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li znaš da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?’ On je samo šutio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je šutio, zatim je rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik znaju.’
Zatim su mi obilno suzile oči i ja sam se okrenuo dok nisam prešao zid. I dok sam išao medinskim bazarom, ugledao sam Nabetajca iz Šama koji je prodavao hranu i govorio: ‘Ko će mi pokazati Ka'b Bin Malika?’ Pa su ljudi počeli išaretom da mu pokazuju na mene, tako da je došao i pružio mi pismo od kralja Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo: Nakon što smo obaviješteni da tvoj drug grubo postupa prema tebi i da te Allah nije učinio u kući poniženja i propasti, pridruži se nama, dat ćemo ti utjehu.
Rekao sam kada sam ga pročitao: ‘Ovo je još jedno iskušenje!’ Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi posluži kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je prošlo četrdeset noći od pedeset, došao mi je izaslanik Allahova Poslanika, s.a.v.s., govoreći: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.’ ‘Da je pustim ili šta da radim?’ Pa je rekao: ‘Da se odvojiš od nje, tj. da se ne približavaš.’ Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: ‘Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako želi.’
Rekao sam kada sam ga pročitao: ‘Ovo je još jedno iskušenje!’ Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi posluži kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je prošlo četrdeset noći od pedeset, došao mi je izaslanik Allahova Poslanika, s.a.v.s., govoreći: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.’ ‘Da je pustim ili šta da radim?’ Pa je rekao: ‘Da se odvojiš od nje, tj. da se ne približavaš.’ Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: ‘Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako želi.’
Zatim je došla žena Hilal bin Umejje kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voliš da ga ja služim?’, a on je rekao: ‘Ne, ali da ti ne prilazi.’ Ona je odgovorila: ‘Zaista on, tako mi Allaha, nema živosti ni za čim, još uvijek, tako mi Allaha, plače otkako se desio njegov slučaj do ovog dana.’
Govorili su mi neki iz moje porodice da tražim dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., povodom svoje žene, jer je dozvolio ženi Hilala bin Umejje da ga poslužuje. Zatim sam rekao: ‘Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u vezi s njom, a ne znam šta bi o tome rekao Allahov Poslanik kada bih tražio dozvolu od njega kad sam mlad čovjek.'” Ka'b dalje priča: “Ostali smo deset noći, zatim se navršilo pedeset od kada je zabranio općenje sa nama. Zatim sam klanjao sabah – namaz ujutro pedesete noći na ploči (krovu) jedne od naših kuća. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvišeni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal’ najvišim glasom: ‘Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!’ Pao sam na sedždu i znao sam da je došao spas i izlaz od Uzvišenog Allaha tako što nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon što je klanjao sabah – namaz, pa su dolazili ljudi donoseći nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan čovjek jahao na konju, dok je čovjek iz Eslema požurio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog čovjeka je bio brži. Nakon što mi je došao ovaj čovjek sa radosnom viješću, čiji sam glas čuo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Susretali su me grupe i grupe ljudi čestitajući mi na Allahovom pomilovanju govoreći: ‘Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje’, dok nisam ušao u džamiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je u džamiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potrčao prema meni da bi se rukovao sa mnom i čestitao mi; tako mi Allaha, nijedan čovjek od muhadžira nije mi prišao osim njega. ‘Ka'b to nije zaboravio Talhi.’ Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: ‘Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.’
Rekao sam: ‘Da li je od tebe, o Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?’ ‘Od Allaha!'”
Govorili su mi neki iz moje porodice da tražim dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., povodom svoje žene, jer je dozvolio ženi Hilala bin Umejje da ga poslužuje. Zatim sam rekao: ‘Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u vezi s njom, a ne znam šta bi o tome rekao Allahov Poslanik kada bih tražio dozvolu od njega kad sam mlad čovjek.'” Ka'b dalje priča: “Ostali smo deset noći, zatim se navršilo pedeset od kada je zabranio općenje sa nama. Zatim sam klanjao sabah – namaz ujutro pedesete noći na ploči (krovu) jedne od naših kuća. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvišeni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal’ najvišim glasom: ‘Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!’ Pao sam na sedždu i znao sam da je došao spas i izlaz od Uzvišenog Allaha tako što nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon što je klanjao sabah – namaz, pa su dolazili ljudi donoseći nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan čovjek jahao na konju, dok je čovjek iz Eslema požurio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog čovjeka je bio brži. Nakon što mi je došao ovaj čovjek sa radosnom viješću, čiji sam glas čuo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Susretali su me grupe i grupe ljudi čestitajući mi na Allahovom pomilovanju govoreći: ‘Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje’, dok nisam ušao u džamiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je u džamiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potrčao prema meni da bi se rukovao sa mnom i čestitao mi; tako mi Allaha, nijedan čovjek od muhadžira nije mi prišao osim njega. ‘Ka'b to nije zaboravio Talhi.’ Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: ‘Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.’
Rekao sam: ‘Da li je od tebe, o Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?’ ‘Od Allaha!'”
Ka'b kaže: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad mjeseca, tako da se to znalo kod njega. Pošto sam sjeo ispred njega, rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.’ Poslanik je rekao: ‘Zadrži kod sebe dio imetka, to je bolje za tebe.’ Zatim sam rekao: ‘Uistinu, zadržavam svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to da ne govorim osim istinu.’ Tako mi Allaha, ne znam nikog od muslimana da je Allah stavio na iskušenje sa istinom u govoru, od kako sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao što je mene iskušao Uzvišeni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio laž od kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., do ovog dana, i ja se nadam da me Uzvišeni Allah čuva i u ostatku života.”
Uzvišeni Allah je objavio:
“Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim, i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!”
Rekao je Ka'b: “Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali.”
Rekao je Ka'b: “Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali.”
Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao:
“Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.” (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: “A i onoj trojici koja su bila izostala.” Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio.”
Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija.
islamsko znanje 