Arhiva za Novembar, 2011


Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!



 Odgovor: 

Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin
Advertisements

Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!



 Odgovor: 

Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!



 Odgovor: 

Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.


Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: “Šta je ovo, vlasniče hrane?” Kaže: “Pokislo je, o Allahov Poslaniče.” Pa mu reče: “A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas.”[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: “Ko nas vara nije odnas”, i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : “Hadis je hasen sahih.”

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.


Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: “Šta je ovo, vlasniče hrane?” Kaže: “Pokislo je, o Allahov Poslaniče.” Pa mu reče: “A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas.”[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: “Ko nas vara nije odnas”, i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : “Hadis je hasen sahih.”

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.


Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: “Šta je ovo, vlasniče hrane?” Kaže: “Pokislo je, o Allahov Poslaniče.” Pa mu reče: “A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas.”[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: “Ko nas vara nije odnas”, i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : “Hadis je hasen sahih.”
Vimeo
 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO
 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO