Arhiva za April, 2012

 التكاثر At-Takasur (8 – ajeta)

 

Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka

sve dok grobove ne naselite.

A ne valja tako, saznat ćete svakako !

I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno !

Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano

Džehennem ćete vidjeti jasno !

I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !

Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” 

 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. 

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ” 

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: 

 

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) 

 

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .

Advertisements

 التكاثر At-Takasur (8 – ajeta)

 

Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka

sve dok grobove ne naselite.

A ne valja tako, saznat ćete svakako !

I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno !

Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano

Džehennem ćete vidjeti jasno !

I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !

Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” 

 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. 

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ” 

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: 

 

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) 

 

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .

 التكاثر At-Takasur (8 – ajeta)

 

Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka

sve dok grobove ne naselite.

A ne valja tako, saznat ćete svakako !

I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno !

Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano

Džehennem ćete vidjeti jasno !

I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !

Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” 

 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. 

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ” 

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: 

 

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) 

 

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .

Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
Umišljenost se ogleda u divljenju čovjeka samom sebi. To je pokuđena osobina koju ne voli Allah dž.š.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umišljenost ne donosi dobro čovjeku, nego naprotiv može ga odvući u stranputicu. Allah dž.š. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaže: 

“… čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kur’an, XVII:104) 

Sjetimo se kako je umišljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnošću u bici na Hunejnu. Allah dž.š. o tome kaže: 

“ Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) 

Poučan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: 

“ Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda. ” (Kur’an, XVIII:34) 

Allah dž.š. ga je kaznio i uništio njegov vrt zbog njegove umišljenosti, ponosa i nezahvalnosti. 

Poslanik s.a.v.s. je takođe upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaže: 

“ Tri stvari spašavaju, a tri upropaštavaju čovjeka. One koje spašavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad čovjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je čovjek bogat i kad je siromašan. One koje upropaštavaju su strasti koje se slijede, škrtarenje kojem se pokorno i divljenje čovjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith sahiha, br. 80) 

Opasnost od umišljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi može čovjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strašnim posljedicama. Nadalje, umišljenost dovodi čovjeka do samozadovoljstva, tako da čovjek zaboravlja na svoje obaveze i dužnosti prema Allahu dž.š. 

Umišljen čovjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umišljenost ga sprečava da pita učene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umišljenog čovjeka prema Allahu dž.š. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi  umišljenog u propast i na dunjaluku i na ahiretu.  

Liječenje umišljenosti 
S obzirom da je neznanje glavni uzročnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspješno liječenje potrebno je stjecanje i proširivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dž.š., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko čovjek spozna Allaha dž.š., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet će da sve što on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dž.š. i da on, čovjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno služi. Sve blagodati kojima se čovjek služi su od Allaha dž.š.: 

“ Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…” (Kur’an, XVI:53) 

Kada čovjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet će da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvišenog Stvoritelja: 

“ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je… ” (Kur’an, IV:79)

Nadalje, kada čovjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet će da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umišljen. Sljedeći primjer to najbolje potvrđuje. 

Naime, ashabi su se jednom začudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko neće ući u Džennet svojim zaslugama. Upitali su ga: ”Pa čak ni ti, o Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “ Ni ja, osim da me Allah dž.š. obaspe svojom milošću.” (Muttefequn alejhi) 

Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da će šejtan nastojati da ga navede na umišljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik čini. Vjernik neće pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Džennet bez Allahove dž.š. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li će njegova djela biti primljena kod Allaha dž.š. 

Iz svega izloženog jasno se nameće zaključak da osobine kao što je oholost, pretvaranje i umišljenost ne dolikuju čovjeku, Allahovom dž.š. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa ličnošću vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu šehadeta je da se ne opušta, nego da budno prati svoje ponašanje, da odbacuje od sebe šejtansko došaptavanje, da moli Allaha dž.š. da ga sačuva od ružnih osobina i da mu podari društvo koje će mu biti ogledalo, pomoću kojeg će moći spoznati svoje mahane i koje će mu pomoći da se tih mahana oslobodi. 
                                       

dr. Šukrija Ramić – Islamski časopis Hilal –
 
” Allahova se srdžba srušila na narod što grobove bogomoljama učini ” (Prenosi Ahmed-sahih)

Širk – to je pripisivanje druga Allahu, dželle šanuhu, ili vjerovanje da nešto od stvorenja posjeduje božanska svojstva i da ljudi tom stvorenju trebaju robovati i obožavati ga kao što se robuje Allahu, dželle ve ala. 
Prenosi se od Ibni Mesu’da, radijellahu anhu, da je rekao: 
“ Upitao sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji je grijeh najveći ?“ Odgovorio je: “Da Allahu pripišes druga, a On te je stvorio.“ (Prenose Buhari i Muslim) 
Širk je najveći grijeh koji čovjek čini prema Allahu, dželle šanuhu.

Mu’min se treba bojati širka i mora biti na stalnom oprezu od njega time što će upoznati sve njegove vrste da ne bi, ne daj Bože, upao u njega. Zato Huzejfe, radijellahu anhu, kaže: “ Ljudi su Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pitali samo o dobru a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ne upadnem u njega.“ (Prenosi Buhari) Onaj čovjek koji osim dobra ne poznaje i zlo nije u stanju sačuvati se zla u koje će ili upasti ili ga neće, u najmanju ruku, poreći jer ne zna tj. ne poznaje suštinu zla. Omer ibni El-Hatab, radijellahu anhu, kaže: “Islam će nestajati kod ljudi koji će odrasti u njemu ne znajući džahilijjet (pred islamsko doba tj. zlo koje u sebi to doba nosi).“

Ibni -Tejmije, rahimehullah, kaže: “Istinu je rekao Omer jer je savršenstvo islama u naređivanju dobra i odvraćanju od zla. To se postize samo preko zalaganja na Allahovom, dželle šanuhu, putu. Čovjek koji odraste samo u dobru, ne poznavajući pravo zlo (jer nije odrastao u pokvarenoj sredini) neće biti izložen šteti kojom su pogođeni ljudi koji odrastaju u sredini zla i pokvarenjaštva. Međutim, taj čovjek neće biti u stanju boriti se protiv zla. Nasuprot njemu oni koji odrastaju u sredini zla i pokvarenjaštva imaju prilike da se uvijek suprotstavljaju zlu tj. pokvarenjaštvu. Zbog toga ima ljudi, ako su s dobrom i iskrenom namjerom, koji imaju stalne sposobnosti za ovo što kod drugih ljudi nije slučaj. Zato su drugovi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ljudi najboljeg imana od svih onih koji su došli nakon njih jer su veoma dobro znali razlikovati između dobra i zla. Oni su svoju ljubav poklonili dobru a svoju su mržnju, svu mržnju, usmjerili ka zlu. To se dogodilo zahvaljujući njihovom iskrenom imanu i dobrim djelima i njihovom preziru ka kufru i grijehu.“ Allah, dželle šanuhu, kaže: 
“ Zaista, Allah ne prašta da mu se što pridružuje a prašta što je mimo toga, kome hoće.“ (Kur’an, IV/48)

Poznati komentator Kur’ana Ibni – Kesir kaze: “ Uzvišeni je obavjestio da neće oprostiti onome koji mu druga pripisuje ili mu što drugo ravnim smatra. On neće oprostiti čovjeku koji će Ga susresti kao mušrik (mnogobožac). Oprostiće mimo toga bilo koji grijeh kome hoće od Njegovih robova.“ Iz ovoga se vidi da je širk najveći grijeh uopće. Allah, dželle ve ala, je obavijestio da ovaj grijeh neće oprostiti osim nakon iskrenog pokajanja, dok se svi drugi grijesi mimo širka nalaze u okvirima Njegove milosti, ako On želi oprostiće ih bez pokajanja čovjeka, a ako želi kazniće tog čovjeka zbog njegovog nepokajanja.

Ovo je stvar koja itekako treba izazvati strah u čovjeku zbog veličine ovog grijeha kod Allaha, dželle šanuhu. Ovaj je grijeh najopasniji, najodvratniji i predstavlja najveće nasilje koje čovjek može učiniti. To je zato što je mušrik pripisao nedostatak tj. manu Gospodaru svjetova i Njegovo božansko pravo (da mu ljudi robuju) uputio drugom. Mušrici su sa Allahom, dželle šanuhu, izjednačili druge kao što On Uzvišeni kaže u Kur’anu: 
“ Pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju !“ (Kur’an, VI/1) 
Pripisivanje druga Allahu, dželle šanuhu, znači upropaštavanje svrhe postojanja stvorenja i da se ta ista stvorenja moraju pokoravati jedino Njemu, subhanehu ve te’ala. A kada smisao ove svrhe kod ljudi nestane, onda to predstavlja krajnji oblik suprotstavljanja Gospodaru svjetova. To je oholost i odbijanje pokornosti Njemu. Samim tim to znači odbijanje Njegovih odredbi i propisa koji predstavljaju sveopću korist svemu stvorenom. Onoga trenutka kada svijet baci sebi iza leđa pravilno shvatanje svrhe postojanja na dunjaluku, onda nastupa kijametski Dan. Ovo stanje opisuje Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u jednom hadisu koji glasi:
“ Neće biti kijametskog sahata sve dok na zemlji ne bude nikoga da govori: “ Allah, Allah ! “ (Prenosi Muslim)

Širk je upoređivanje stvorenog sa Stvoriteljem. 
Uzvišeni Allah je Jedini sa svojim božanskim svojstvima i On je taj koji daje štetu i korist. On opskrbljava i pruža, On ljudima zabranjuje i dozvoljava i  samo Njemu se iskreno  dovom obraćamo. Dovom, koja treba biti ispunjena strahom, nadom i čvrstim osloncem samo na Njega Jedinog. Ko ove stvari pripiše stvorenom, onda ga je uporedio sa Stvoriteljem. Uporedio ga je sa stvorenim koji ne može od sebe nikakvu štetu otkloniti niti pak kakvu korist sebi dobaviti. Uporedio ga je sa stvorenim koji nije u stanju da proživljava a niti je u stanju da smrt spriječi. Allahu, dželle ve ala, pripada sva vlast i u Njegovoj ruci je svo dobro. Njemu se sve vraća. Ono što je želio da bude, bilo je, a što nije želio da bude, nije ni bilo. Niko ne može spriječiti ono što On daje i niko ne može dati ono što On spriječi. On je taj koji ljudima Svojom milošću daje ono što im niko ne može oduzeti jer je On Moćni i Mudri. 
Zato je najgora i najodvratnija stvar uporediti stvorenog i nemoćnog sa Svemoćnim, Silnim.

Ibadet čovjeka treba biti posvećen samo Allahu, dželle šanuhu. 
Čovjek treba veličati Allaha, dželle we ala, Njega se samo treba bojati i samo Njemu treba svoje dove upućivati, Njemu se samo treba kajati i od njega se samo oprost traži i Njemu se potpuna ljubav poklanja istovremeno mu se potpuno pokoravajući u stvarima vjere koje je On ljudima propisao. Pa ko nešto od ovih navedenih stvari uputi drugom mimo Allaha, dželle we ala, zaslužio je Njegovu prijetnju da mu nikada neće oprostiti pridruživanje drugog Njemu iako je On sebi propisao milost. 
Primjer ovog širka je slučaj Ibrahima, sallallahu alejhi we sellem, u sporu sa poznatim nevjernikom tog vremena Nemrudom kada mu Ibrahim reče: “ Moj Gospodar je taj koji daje zivot i smrt “, on odgovori: “ Ja dajem život i smrt!“ (Kur’an, II/258) Ovaj je kafir učinio sebe ravnim Allahu, dželle we ala, bio je ubjeđen da on posjeduje smrt i život kao što Allah, dželle we ala, proživljava i umrtvljuje. Međutim, Ibrahim, sallallahu alejhi we sellem, mu je dokazao da je on samo obično stvorenje kada je od njega zatražio da učini da Sunce grane sa zapada pa se zbog svoje nemoći nevjernik zbuni. Od ove ili slične vrste je širk mnogih ljudi koji obožavaju zvijezde, vatru, ličnosti, šejhove, kipove, idole itd.

Širk u ibadetu 
Ovaj širk je malo manji od gore spomenutog širka zato što se nalazi kod ljudi koji vjeruju da nema boga mimo Allaha, dželle we ala, da su korist i šteta samo od Njega, i da samo On daje i uskraćuje. Međutim, i pored toga ti ljudi nisu iskreni u svom odnosu sa Allahom, dželle šanuhu. Nekada svojim djelima traže dobrobit samo za sebe, nekada su njihova djela samo zbog dunjaluka, katkada su im djela zbog položaja i dodvoravanja ličnostima, itd. U djelima tih ljudi nekada ima mjesta za Allaha, dželle we ala (ako je ispravno izraziti se na ovaj način), nekada u njihovim djelima ima mjesta za njihove požude i strasti, nekada u njihovim djelima ima mjesta za šejtana, nekada za ljude itd. Ovo je stanje većine ljudi. Ovo je onaj širk o kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: 
“ Širk je u vama skriveniji od provlačenja mrava. Uputiću te na nešsto ako ga se budeš pridržavao spasićeš sebe od velikog i malog širka, reci: “Allahu moj, tebi se utječem da ti nešto pridružim, a ja toga svjestan. I od Tebe oprosta molim za ono što ne znam…“ (Prenosi Hakim – sahih)

Zbog toga je želja za samoprikazivanjem tj. rija širk. Uzvišeni kaže: 
“ Reci: “ Ja sam samo čovjek kao vi; meni se objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini ! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, tad nek radi dobro djelo, i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.“ (Kur’an, XVIII/110) 
Kao što je Allah, dželle we ala, jedini Bog osim kojeg drugog nema, također, treba se ibadetom samo Njemu Jedinom posvetiti jer je On jedino zaslužan ibadeta ljudi. Zato dobro djelo treba biti čisto od samoprikazivanja, a to može biti samo kada je iskreno u ime Allaha, dželle šanuhu, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.  
Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, običavao doviti ovom dovom. “Allahu moj, učini mi sva djela dobrim i iskrenim samo za Tebe a nemoj od mojih djela učiniti ni djelića ni za koga od stvorenja.“  
Ovaj širk u ibadetu upropaštava čovjekova djela i biva povodom gubljenja sevapa kod Allaha, dželle we ala. Šta više, ponekad čovjek i zasluži kaznu ako je dotično djelo obavezno jer ga ta vrsta širka tj. rije spušta na stepen onog čovjeka koji to djelo uopšte i ne čini. A čovjek koji ne djeluje tim islamskim djelom biće kažnjen zbog neobavljanja tog djela. Allah, dželle šanuhu, je naredio da mu ljudi iskreno čine ibadet pa kaže: 
“ A naređeno im je da robuju jedino Allahu, iskreno mu ispovjedajući vjeru.“ (Kur’an, XCVIII/5)

Ko nije iskren prema Allahu, dželle šanuhu, u svom ibadetu i ne djeluje shodno onom što mu je Allah, subhanehu we teala, naredio, već naprotiv djelo mu je suprotno onom što mora raditi, to je sve odbačeno i neće biti primljeno kod Allaha, dzelle we ala. 
U hadisi kudsiji Uzvišeni kaze: 
“ Ja sam najmanje potreban od pridruživanja kojeg Mi pridružuju. Ko učini djelo u kojem Me pridružuje s drugim to je onda onome čemu Me je pridružio i ja sam od toga nevin. “ (“El-Itihafatas-sunijje bil ehadisil kudsije“ str.30 br.85) 
Ovaj se širk dijeli na mali i veliki. Veliki se dijeli na veliki i najveći i ništa od njega neće biti oprošteno. Primjer ovog širka jeste poklanjanje ljubavi i veličanja stvorenog kao što se to poklanja i iskazuje Stvoritelju, dželle šanuhu. Ovaj širk Allah, dželle we ala, ne prašta te o njemu kaže: 
“ Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli. A oni koji vjeruju jače su ljubavi prema Allahu.“ (Kur’an, II/165) 
Ljudi koji su vjerovali u ovaj širk svojim će “bogovima“ u Džehennemu reći: 
“ Tako nam Allaha, bili smo u zabludi očitoj kad smo vas izjednačavali sa Gospodarom svjetova.“ (Kur’an, XXVI/97-98)

Poznato je da ti mnogobošci nisu Allaha, dželle we ala, uporedili sa njihovim “bogovima“ kada je u pitanju stvaranje, dobavljanje opskrbe, davanje života i smrti, itd. Oni su svoje kumire uzdigli na stepen božanstva time što su im poklonili svoju potpunu ljubav i poniznost. Ovo predstavlja najveće neznanje tj. pravo nasilje. 
Kako mogu biti jednaki onaj koji je od ilovače stvoren i Onaj što ga je stvorio !? Kako mogu biti jednaki rob i Gospodar robova !? Kako mogu biti jednaki onaj koji ustvari i ne posjeduje pravo biće sa Onim koji to biće u njemu stvara i život mu daje !? Kako mogu biti jednaki onaj koji u biti ne posjeduje pravu suštinu stvari i Onaj koji stvarima suštinu daje, njima vlada jer On posjeduje potpuno i savršeno znanje, milost i savršenstvo Njegovog Bića koje svjedoči da je samo On jedini i pravi Gospodar, Allah, Veličanstveni i Uzvišeni. Pa ima li goreg nasilja od upoređivanja Allaha, dželle we ala, sa onim što je On stvorio ? Izjednacuju ga sa Njegovim stvorenjima kao što je On rekao: 
“ Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju !“ (Kur’an, VI/1) 
Mnogobošci izjednačuju Stvoritelja nebesa i Zemlje, Onog koji je dao svjetlo i tminu, izjednačuju Ga sa onima koji ni koliko zrno u ovom univerzumu ne posjeduju. Pa teško njima zbog toga što rade i teško njima zbog njihovog nasilja !!

Širk u postupcima, riječima i namjeri. 
Gore spomenuti širk slijedi širk koji se nalazi u postupcima ljudi, u njihovim riječima, volji i namjeri. Primjera radi, širk u postupcima je činjenje sedžde drugom mimo Allaha, dželle we ala, brijanje glave iz poniznosti drugom mimo Allahu, dželle šanuhu, kruženje oko grobova nekih “evlija“ a ne oko Ka’be, i vršenje obreda i ceremonija kod tih grobova. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prokleo sve one koji su grobove svojih poslanika učinili bogomoljama pa i pored toga što se kod tih grobova i možda klanjaju Allahu, dželle šanuhu. Šta onda reći za one koji se grobovima i mrtvacima u njima klanjaju očekujući od njih nekakvu “pomoć“ ili izbavljenje iz nedaća u kojima se ti robovi kaburova i turbeta nalaze !?

“ Zaista su najgori ljudi oni koje će kijametski sahat žive zadesiti. A i oni koji grobove u mesdžide – bogomolje pretvaraju. “ (Prenosi Ahmed – sahih)

“ Zaista je prije vas bilo ljudi koji su grobove u mesdžide – bogomolje pretvarali. A vi nemojte nipošto grobove u mesdžide pretvarati jer vam ja to zabranjujem. “ (Prenosi Muslim)

“ Allahova se srdžba sručila na narod što grobove bogomoljama učini. “ (Prenosi Ahmed – sahih)

“ Zaista su prije vas bili ljudi koji su nakon smrti pobožnjaka između njih mesdžid na njegovom grobu izgradili i tom grobu pravi oblik mesdžida dali. To su najgora stvorenja kod Allaha na Sudnjem danu.“ (Prenosi Buhari i Muslim) 
Ovo je stanje onih ljudi koji klanjaju namaz u mesdžidima unutar kojih se nalaze grobovi, a šta onda ostaje za onog što čini sedždu samom grobu !? 
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je običavao ovako doviti: 
“ Allahu moj, nemoj učiniti moj grob idolom kojeg će ljudi obožavati. “ (Prenosi Ahmed – sahih)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je posebnu pažnju obraćao tevhidu – ispravnom vjerovanju koje ne prati nikakva vrsta širka – te je zbog toga zabranio obavljanje nafile namaza pri izlasku i zalasku Sunca bojeći se poistovjećivanja s mnogobošcima koji u to vrijeme čine sedždu Suncu. Ne smije se nikom činiti sedžda do Allahu, dželle we ala. Svi oblici ibadeta moraju biti posvećeni i upućivani samo Allahu, dželle šanuhu, jer je samo On toga zaslužan.

Širk kroz izražavanje riječima.
 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: 
“ Ko se zakune nečim drugim a ne Allahom, učinio je širk. “ (Prenosi Ahmed – sahih)

U ovu se vrstu širka ubrajaju razni izrazi koji itekako kruže na jezicima ljudi u svakodnevnom životu. Primjera radi, riječi čovjeka kojima se obraća drugom čovjeku: “ Kako Allah želi a i ti, “ kao što se prenosi da je jedan čovjek došsao Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: “ Kako Allah želi a i ti.“ Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “ Zar si me Allahu pridružio !? Reci: “ Kako samo Allah hoće. “ (Prenosi Ahmed – sahih) Međutim, i pored toga što je sve u volji Allaha, dželle we ala, čovjeku je data slobodna volja izbora kako je to u Kur’anu napomenuto:

“ Onome od vas koji hoće da je na pravom putu.“ (Kur’an, LXXXI/28) 
Pa šta onda reći za one ljude koji se drugima obraćaju riječima. “ Oslanjam se na Allaha i na tebe !“ “ Dovoljan mi je Allah i ti “, “ Ovo je Allahova blagodat i tvoja “, “ Allah je meni na nebu a ti si mi na zemlji “, “ Trebam tražiti oprosta od Allaha i od tog i tog čovjeka “, itd. Ove riječi i izjave izvode čovjeka iz islama i imana. To je zato što sedžda, pokajanje, prisega, veličanje, slavljenje, hvaljenje, dova tj. ukratko rečeno robovanje ljudi pripada samo Allahu, dželle šanuhu, i nikom drugom do Njemu Jedinom, subhanehu we te’ala.

U musnedu imama Ahmeda stoji slijedeci hadis: 
“ Jedan je čovjek počinio grijeh (zbog kojeg je trebao biti kažnjen) te ga dovedoše pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Kada je taj čovjek stao pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, reče: “Allahu moj, ja se kajem Tebi a ne kajem se Muhammedu.“ Čuvši to, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “ Ovaj je shvatio da to pravo pripada Onome koji ga zaslužuje. “ (Sahih)

Širk u volji i namjeri.
Ova je vrsta širka veoma rasprostranjena i možemo slobodno reći da predstavlja more bez obale u dušama ljudi. Malo je onih koji su pošteđeni ovog širka jer ko želi da se nekom ili nečem približi na način na koji je to islam zabranio, učinio je širk namjerom i voljom. Prava iskrenost je potpuno predavanje Allahu, dželle we ala, u riječima, djelu, namjeri i volji. Ovo je upravo ona ispravna vjera koju je Allah, dželle we ala, naredio da se prihvatimo i neće ni od koga prihvatiti drugu vjeru osim ove o kojoj kaže: 
“ A ko traži mimo islama vjeru, pa neće se primiti od njega, a on će na ahiretu biti od gubitnika. “ (Kur’an, III/85) S

Stvarnost širka je upoređivanje stvorenog sa Stvoriteljem. 
Širk je poistovjećivanje Stvoritelja sa Njegovim stvorenjima od strane onog koji taj širk čini. Oni svojim “bogovima“ pripisuju svojstva i osobine Allaha, dželle we ala. Od božanskih svojstava Allaha, dželle šanuhu, jeste i to da je On Jedini u čijim su rukama korist i šteta, davanje i uskraćivanje. Ovo su stvari koje od čovjeka traže iskreno upućivanje dove Allahu, dželle we ala, jer se Njega treba bojati i od Njega se treba nadati i samo se na Njega treba oslanjati. Ko ijednu od ovih osobina pripiše stvorenom a ne Stvoritelju učinio je širk jer je uporedio između Svemogućeg i onog koji ne posjeduje ništa od savršenih svojstava Uzvišenog u čijoj je ruci smrt i život, dobro i zlo. Sudbina svih stvari je u Njegovim rukama, što je htio bilo je, što nije htio nije ni bilo. Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, objašnjavajući opasnost poistovjećivanja Allaha, dželle we ala, sa njegovim stvorenjima pa makar samo u nekim određenim osobinama, kaže: 
“ Najomraženiji čovjek kod Allaha je onaj čovjek koji je sebe nazvao vladarom vladara. “ (Prenosi Muslim) 
Neka nas Uzvišeni Gospodar, dželle šanuhu, sačuva od svih oblika širka. 
Amin! 
Izvor : islamski časopis na Bosanskom jeziku – Hilal –