IZGRADNJA ISLAMSKE LIČNOSTI

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 

„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

– Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

– Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“

Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

IZGRADNJA ISLAMSKE LIČNOSTI

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 

„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

– Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

– Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“

Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

IZGRADNJA ISLAMSKE LIČNOSTI

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 

„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

– Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

– Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“

Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

MUSLIMAN I RAZBOJNIK ● HD 720p

MUSLIMAN I RAZBOJNIK ● HD 720p

ONI KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT

OBAVEZNO JE DA U SVAKOM DRUŠTVU IMA ONIH KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT !!! 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim)

 
Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru – Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman ! “. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.). 

Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Prenesite od mene makar jedan ajet. ” (Buharija). 

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: 

” O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. – 48.)
 

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: 

” Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte.” (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) 

Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: 

” Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put. ” (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) 

I kaže: 

” Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno.” (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)
 

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: 

” Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja, sura Ali ‘Imran, ajet 18.) 

A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.”. (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)
 

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan.” (Buharija i Muslim)
 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim) 

Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini.” (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha.” (Muslim)
 

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: 

” I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.”. (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) 

Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: 

” Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.)

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman. ” (Muslim)
 

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: 

” I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.) 

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: ” Šta ti je ? “, a on reče: ” Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda. ” Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe.” (Buharija)
 

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana.” (Muslim)
 

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: 

” Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći.” (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.)

Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: 

” S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.”. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.)

I kaže Allah, dželle šanuhu: 

“… i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”. (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) 

I kaže Uzvišeni: 

” Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć.” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)

____________________________________________________________

ONI KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT

OBAVEZNO JE DA U SVAKOM DRUŠTVU IMA ONIH KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT !!! 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim)

 
Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru – Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman ! “. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.). 

Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Prenesite od mene makar jedan ajet. ” (Buharija). 

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: 

” O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. – 48.)
 

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: 

” Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte.” (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) 

Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: 

” Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put. ” (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) 

I kaže: 

” Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno.” (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)
 

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: 

” Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja, sura Ali ‘Imran, ajet 18.) 

A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.”. (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)
 

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan.” (Buharija i Muslim)
 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim) 

Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini.” (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha.” (Muslim)
 

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: 

” I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.”. (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) 

Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: 

” Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.)

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman. ” (Muslim)
 

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: 

” I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.) 

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: ” Šta ti je ? “, a on reče: ” Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda. ” Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe.” (Buharija)
 

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana.” (Muslim)
 

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: 

” Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći.” (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.)

Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: 

” S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.”. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.)

I kaže Allah, dželle šanuhu: 

“… i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”. (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) 

I kaže Uzvišeni: 

” Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć.” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)

____________________________________________________________

ONI KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT

OBAVEZNO JE DA U SVAKOM DRUŠTVU IMA ONIH KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT !!! 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim)

 
Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru – Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman ! “. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.). 

Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Prenesite od mene makar jedan ajet. ” (Buharija). 

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: 

” O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. – 48.)
 

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: 

” Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte.” (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) 

Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: 

” Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put. ” (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) 

I kaže: 

” Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno.” (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)
 

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: 

” Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja, sura Ali ‘Imran, ajet 18.) 

A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.”. (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)
 

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan.” (Buharija i Muslim)
 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim) 

Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini.” (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha.” (Muslim)
 

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: 

” I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.”. (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) 

Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: 

” Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.)

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman. ” (Muslim)
 

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: 

” I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.) 

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: ” Šta ti je ? “, a on reče: ” Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda. ” Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe.” (Buharija)
 

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana.” (Muslim)
 

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: 

” Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći.” (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.)

Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: 

” S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.”. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.)

I kaže Allah, dželle šanuhu: 

“… i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”. (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) 

I kaže Uzvišeni: 

” Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć.” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)

____________________________________________________________

UČENJAK I OGRLICA ● HD 720p

UČENJAK I OGRLICA ● HD 720p