Tewhid je uzrok sreći i brisanju grijeha

Posted: Maj 26, 2015 in Uncategorized

Allah, dželle šanuhu, kaže: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s mnogoboštvom ne miješaju, oni će biti na pravom putu.” (prijevod značenja El-En'am, 82)

Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao: “Kad je objavljen ovaj ajet, on je teško pao muslimanima i rekli su: “Ko od nas prema sebi nije zulum učinio?” Allahov Poslanik im je rekao: “U ajetu se ne misli na to, već se misli na širk. Zar niste čuli za riječi Lukmanove upućene njegovom sinu: – ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je zaista velika nepravda.’” (Lukman, 13) (Bilježe ga Buharija i Muslim.) Ovaj je ajet radostan nagovještaj onima koji u svemu iskazuju Allahovu jednoću (mevehhidun) i koji svoje vjerovanje s mnogoboštvom ne miješaju, nego se od njega udaljavaju – da su potpuno sačuvani od kazne na ahiretu, jer oni su na pravom putu.

U knjizi Delilul- muslimi fil-itikadi vet- tathir, čiji je pisac šejh Abdullah Hajjat, stoji: “U skladu s ljudskom prirodom i pogresivošću, čovjek se ponekad oklizne i učini grijeh prema Allahu. Ako ne bude tevhid kod sljedbenika tevhida pomiješan s mnogoboštvom, njegov tevhid i iskreno izricanje šehadeta bit će najveći uzročnik njegove sreće, opraštanja grijeha i brisanje loših djela, kao što stoji u jednom Poslanikovom hadisu, koji glasi:“Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, stvoren Njegovim riječima koje je dostavio Merjemi i udahnuo mu život (ruh), te da je Džennet istina i Vatra (Džehennem) istina, Allah će ga uvesti u Džennet bez obzira na djela koja je stekao.” (Buharija i Muslim)

Ovo znači, da sva ova svjedočenja koja potvrdi musliman neizbježno vode u Džennet, kuću uživanja, pa i ako bi u njegovim djelima bilo i nedostataka i manjkavosti. To potvrđuje i hadisi- kudsij, koji glasi: Kaže Uzvišeni Allah: “O sine Ademov, kada bi Mi došao s grijesima kolika je zemaljska kugla, a ne pripišeš Mi druga, Ja bih ti došao s tolikim oprostom!” (Hadis je dobar. Prenose ga Tirmizi i Dija.) Ovaj hadisi- kudsij znači da će Allah, dželle šanuhu, (ako htjedne) oprostiti grijehe onome ko umre s tevhidom, pa makar oni bili onoliki kolika je zemaljska kugla. U drugom hadisu stoji: “Ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, ući će u Džennet, a ko umre, a pripisivao je Allahu druga, ući će u Vatru.” (Bilježi ga Muslim; značenje hadisa je da će onaj ko ne bude umro na širku i/ili kufru kad tad ući u Džennet. Ako je radio velike grijehe, može biti kažnjen određenim vremenskim periodom patnje u Džehennemu, ali će nakon patnje biti uzveden iz Džehennema i uči u Džennet, op.PV) Iz svih ovih ajeta jasno je kolika je vrijednost (fadilet) tevhida i da je on najveći razlog usrećivanja ljudi, kao i najveće sredstvo za opraštanje grijeha i brisanje loših djela.

NEKE KORISTI TEVHIDA

Ako pojedinac ili zajednica u svom životu ostvare čisti tevhid, on će uroditi najljepšim plodovima. Neki od tih plodova su:

1. Oslobađanje čovjeka od robovanja i potčinjenosti nekome ili nečemu mimo Allaha, jer stvorenja ne mogu stvoriti ništa, nego su ona ta koja su stvorena. Ona ne mogu sebi nanijeti štetu niti pribaviti korist niti odlučuju o smrti, životu i oživljenju. Tevhid je oslobođenje ljudi od robovanja bilo kome, osim Allahu, i oslobađanje ljudskog razuma od izmišljotina i zabluda, oslobađanje ljudske ličnosti od potčinjenosti, poniznosti i predanosti, te oslobađanje ljudskog života od nasilja faraona, birokrata (vlastodržaca), vračeva i onih koji se nameću ljudima kao božanstva. Zbog toga su se vođe širka i protagonisti džahilijeta odupirali pozivu svih poslanika uopće, i pozivu Allahovog Poslanika, jer su znali da “LA ILAHE ILLELAH” znači opći proglas za oslobađanje čovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih lažnih prijestolja i uzdizanje mu'minskih čela, koja samo Allahu padaju na sedždu.

2. Formiranje uravnotežene ličnosti. Tevhid pomaže formiranju uravnotežene ličnosti, zasebnih odlika i jedinstvenog cilja. Takva osoba priznaje samo jednog Boga, Kome se obraća tajno i na javi, i kad je u izobilju, i kad je u oskudici, suprotno mušriku čije je srce podijeljeno između raznih bogova i božanstava. On se čas obraća živima, a čas mrtvima. U ovom kontekstu su i riječi Jusufa, alejhisselam: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?” (Jusuf, 39) Mu'min (vjernik) obožava jednog Boga i zna šta Ga srdi i s čim je zadovoljan. On radi ono s čim je Bog zadovoljan i vjernikovo je srce spokojno. Mušrik, pak, obožava više bogova. Jedan ga vuće udesno, drugi ulijevo, tako da se on nalazi na raspuću između njih i nema smiraja.

3. Tevhid je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurnošću i smirenošću, jer se mumin ne boji nikoga drugoga, mimo Allaha, dželle šanuhu. Tevhid zatvara sve putove bojazni za nafaku, vjernikov život, njegovu obitelj i zatvara sve putove bojazni od ljudi, džina, smrti i drugih uzročnika straha. Vjernik muvehhid (koji ispoljava tevhid) ne boji se nikoga drugog, osim Allaha, dželle šanuhu Zato je on spokojan, dok se drugi boje, i smiren onda kad su drugi nervozni i nespokojni. Na ovo aludira i Časni Kur'an u sljedećem ajetu, koji glasi:“…oni koji svoje vjerovanje s mnogoboštvom nisu pomiješali, ti su sigurni i na pravom putu.” (El-En'am, 82) Ova sigurnost i mir izviru iz dubine duše i nisu plod bdijenja policije, koja uspostavlja red i mir na zemlji. Mir i sigurnost na ahiretu mnogo su veći i vječni su, jer su oni koje spominje prethodni ajet bili potpuno iskreni u svojoj predanosti Allahu, dželle šanuhu, i nisu svoje istinsko vjerovanje (tevhid) pomiješali s mnogoboštvom (širkom), jer je mnogoboštvo veliko nasilje (zulum).

4. Tevhid jeste izvor snage, jer on čovjeku pruža ogromnu duhovnu snagu i ljudska duša se ispunjava nadom u Allaha, dželle šanuhu, pouzdanjem u Njega, oslanjanjem (tevekulom) na Njega, zadovoljstvom Njegovom odredbom, strpljivošću u podnošenju iskušenja i neovisnošću o Allahovim, dželle šanuhu, stvorenjima. Takav je čovjek postojan i čvrst poput brda (stijene) i kada ga zadesi neka nesreća (musibet), on zatraži od Allaha, dželle šanuhu, da je otkloni od njega, a ne traži to od mrtvih. Njegovo geslo su riječi Allahovog Poslanika koje glase:“Kad nešto tražiš, traži to od Allaha, i kad pomoć tražiš, traži je od Allaha.” (Bilježi ga Tirmizi i kaže: ‘Hadis je hasen – sahih.’) Njegov moto su i Allahove riječi, koje glase: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti.” (El-En'am, 17)

5. Tevhid je osnova islamskog bratstva i jednakosti, jer on ne dozvoljava njegovim sljedbenicima da se međusobno smatraju bogovima, mimo Allaha, dželle šanuhu, a uluhijet (osobenost božanstva) pripada samo Allahu Jedinome, kao i ibadet (pokornost) svih ljudi, na čelu s Muhammedom, Allahovim poslanikom i odabranikom (Mustafom), neka je na njega salavat i selam!

Autor: Muhammed Džemil Zejno

Iz knjige: Et-tewhidu weš-širk

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s